Tarik Kapetanović jedan je od rijektih stručnjaka u BiH koji se na sistematičan način bavi digitalnim medijima i odnosima s javnošću u kontekstu masovnog komuniciranja, te je posljednjih godina izuzetno tražen. Ono što mi podrazumijevamo normalnim u online svijetu, Kapetanović kritički analizira. Za interview.ba pojašnjava ulogu društvenih mreža i interneta općenito u BiH, te zašto nam životi na njima izgledaju bogatiji, sretniji i ljepši.
GOVOR MRŽNJE NA INTERNETU „Govor mržnje nema nikakve poveznice sa internetom, govor mržnje je direktni proizvod komunikacije političkih stranaka i nacionalističkih, pa možemo reći i fašističkih, retorika s kojima smo bili suočeni u proteklom periodu ali i danas. Offline i online mediji su alati koje pojedine politike direktno koriste i finansiraju kako bi ostvarili vlastite ciljeve’.
INTERVIEW.BA: Zbog čega nam životi drugih ljudi na društvenim mrežama uvijek izgledaju ljepše, sjajnije, sretnije, od naših?
KAPETANOVIĆ: Narodi koji žive u ovoj maloj zemlji se u osnovi boje novih stvari i inovacija. Znog toga digitalno i digitalni mediji jesu nepoznanica za većinu stanovnica i stanovnika ove zemlje. Međutim, online prostor jeste ogroman novi prostor koji je donio velike promjene u državama, svijetu i biznisima. Online će mijenjati način na koji odgajamo svoju djecu, uticati će i na naše navike pri kupovini ali i načine kako dolazimo do znanja. Online jeste jedna velika civilizacijska promjena i nije čudno da se mnogi ljudi u našoj zemlji boje novih tehnologija i tog novog prostora.
Međutim, naš mentalitet jeste „mahalski“ i mi želimo da provirimo u živote drugih ljudi, a društvene mreže su savršen alat za to. Sa pojavom društvenih mreža, sve informacije su lako dostupne i lako provjerljive, međutim, mi pripadamo grupi naroda koji se lako zanose i koji žive dan za dan. Zbog toga je bitno biti lažno lijep, blistav i sretan. Krug se naravno zatvara na društvenim mrežama gdje slike lažnog sjaja, sretnog života i bogatstva podižu ego i u stranu pomjeraju sumornu realnu sliku života koji je opterećen besparicom, nedostatkom posla i željom za odlaskom.
INTERVIEW.BA: Ponekad stičemo utisak da je mnogim ljudima ‘stvarni’ život u stvari na Facebooku, Twitteru, Instagramu i da je to jedino mjesto gdje mogu biti ono što žele. Koje profile ili twitter naloge preporučujete da pratimo ako želimo vidjeti stvarni život?
KAPETANOVIĆ: Kao konzumenti medijskih sadržaja mi smo već prihvatili online kao prostor u kojem se ugodno krećemo jer kad pogledamo oko sebe vidimo da svi čitaju online. Zbog toga nema bojazni za vijesti u digitalnom prostoru ali se postavlja pitanje strukture. Zapravo mi još uvijek ne znamo kako da iskoristimo taj prostor u poslovanju, obrazovanju, pa smijem reći i u politici. Tu stvari postaju komplikovane jer ljudi koji rade u tim sferama ne žele da uče niti žele da plate stručnjake koji poznaju online prostor. Online između ostalog ima zadatak da ljudima olakša i pojednostavi život, te da ako ćemo govoriti konkretno o administraciji, online može učiniti da administracija „prodiše“ tako što će biti fleksibilnija i jeftinija. Ukoliko neko želi da uspori taj proces onda za to postoji dobar razlog.
Kod nas bi se sve moglo promatrati kroz prizmu politike koja diktira puls administracije. Online bi u tom prostoru mogao lako da pomogne, ali još nema interesa za takve stvari jer se tim gube radna mjesta i poslovi na kojima hiljade ljudi u Bosni i Hercegovini ne rade ništa a platu i sve beneficije primaju redovno. Zbog toga mogu reći da je online prostoru kočnica administracija i u krajnjoj instanci politika koja je lokomotiva namjerno spore i neefikasne politike. Ipak, u konačnici, društvene mreže jesu imaginacija života za mnoge ali i mjesto na kojem možemo pročitati prave informacije koje u realnom vremenu i putem pretraživača možemo lako provjeriti.
Ja lično nemam profila koji bih preferirao za neku preporuku jer u BiH ih nema. Sve se svodi na neku vrstog plaćenog pojavljivanja i djelovanja putem društvenih mreža i malo je onih koji govore ono što misle. Ljudi se kod nas obično kriju pod nekim pseudonimom ili pod nekom lažnom slikom, ne stoje sa svojim punim imenom i prezimenom iz svega što napišu.
INTERVIEW.BA: Jesu li društvene mreže prijeka potreba danas ili samo popunjavanje vremena – postoji li firma, NVO ili političar koji ih po vama koristi najbolje?
KAPETANOVIĆ: Stvari se mogu posmatrati i ovako. Mi smo u bivšoj i velikoj zemlji u kojoj smo se svi rodili i koje se svi sjećamo imali sistem funkcionalne industrije. Ta industrija na žalost više ne postoji, s jedne strane radi se o tome da je naša industrija nestala dok smo ratovali, a s druge strane imamo nove poslove o kojima nije bilo ni govora u vremenu kada su nas poštovali kao industrijsku zemlju. Zbog toga je online prostor bitan jer u njemu mogu naći mjesto i oni koji su ostali bez posla zbog pljačkaške privatizacije i ratova. Na kraju sve zavisi od onoga šta mi želimo.
Ukoliko želimo da razvijemo efikasnu i brzu državu ili želimo da razvijemo državu koja se vrti oko interesa pojedinca. Kada odgovorimo na to pitanje znati ćemo se postaviti i u odnosu na online prostor. U konačnici, da li je gubitak radnih mjesta u neefikasnoj i sporoj administraciji dobra ili loša stvar, jeste pitanje za politiku. Ukoliko mene pitate, možete biti sigurni da ću dati sve od sebe da jednim klikom pomognem novoj politici i političarima pa čak i nvo-ima koji će napraviti radikalnu čistku u administrativnom prostoru. Onima koji će koristiti društvene mreže i online prostor za spin i kozmetičke promjene ne mogu dati podršku, štaviše ću uraditi sve da putem vlastitih online kanala raskrinkam laži i obmane koje nam plasiraju.
INTERVIEW.BA: Kako najefikasnije riješiti pitanje online širenja govora mržnje kako u BiH tako i na Balkanu?
KAPETANOVIĆ: Govor mržnje nema nikakve poveznice sa internetom, govor mržnje je direktni proizvod komunikacije političkih stranaka i nacionalističkih, pa možemo reći i fašističkih, retorika s kojima smo bili suočeni u proteklom periodu ali i danas. Offline i online mediji su alati koje pojedine politike direktno koriste i finansiraju kako bi ostvarili vlastite ciljeve. Zbog toga je pogrešno prebacivati krivicu na online kada govorimo o govoru mržnje. Međutim, ako već govorimo o rješenju problema, trebamo se okrenuti ka zakonskim rješenjima i političarima koji donose zakone. No, upravo tu upadamo u zamku, jer nikome nije u cilju da riješi taj problem. Političari trebaju seznaciju, samim tim i jeftine glasove, a mediji trebaju finansiranje. Na kraju su svi zadovoljni i sretni i niko ne govori o rješenju problema. Ukoliko ipak odlučimo da utičemo na stvari, trebali bi uložiti novac u pojedince koje bi brendirali u smjeru uticajnih pojedinaca koji bi mogli aktivno progovoriti i polagano mijenjati percepciju.
INTERVIEW.BA: Šta čovjek da uradi kad ni kriv ni dužan bude izložen šikaniranju na društvenim mrežama recimo zbog nekog netačnog medijskog izvještaja?
KAPETANOVIĆ: Bosna i Hercegovina ne zaostaje u svijetu kada govorimo o aspektu interneta, naši ljudi mnogo više koriste internet nego građani EU. Mi smo primorani da učimo brže i prije jer želimo van, a oni se ne žele pomjerati, mi želimo preko ograde a njima je u njihovom dvorištu sasvim ugodno i samim tim smo mi u prednosti iz nužde.
Mi mnogo više vremena provodimo na društvenim mrežama nego ljudi izvan naše zemlje, što će reći da imamo više slobodnog vremena za konzumiranje online sadržaja, ali mi ne kupujemo na internetu, pare još uvijek držimo u digitalnom jorganu u sehari ispod modema.
Mi jednostavno nemamo povjerenja prema online kupovini, ali mnogo ljudi i dalje zarađuju od online kupovine. Jedno od osnovnih pravila na društvenim mrežama jeste da nema laganja, jer se sve može lako i jednostavno provjeriti. Zbog toga, kako se kaže u našem narodu, „gdje ima dima, ima i vatre“ u praksi se rijetko nailazi na situacije neosnovanog šikaniranja na društvenim mrežama. Ako se takvo nešto zaista i desi treba konsultovati PR stručnjake za online krizne komunikacije čim prije jer krize na internetu ne prestaju, nego se s vremenom samo šire.
KAKO ZAUSTAVITI ŠIKANIRANJE?
Postoje slučajevi poput onih gdje se djevojčice šikanira zbog nekog video snimka na youtube i zbog toga trpe strašne posljedice u društvu. Takvih slučajeva ima sigurno mnogo više nego mi znamo. Hiljade djevojčica u BiH svakodnevno više vremena provede ispred ekrana pametnog telefona ili tableta nego što razgovara sa svojim roditeljima. Majke i očevi su prezauzeti rješavanjem egzistencijalnih pitanja, pa djecu usmjeravaju ka komunikaciji na internetu. Kako se mlade generacije ne boje ekrana i kamera, oni olako komuniciraju na internetu sa drugim i nepoznatim ljudima. Zbog toga su nadzor i edukacija roditelja neophodni, kao i sistemski pristup rješavanju problema. Na moju žalost, sa ovim problemom ćemo se susretati sve češće ali ga nećemo moći riješiti bez angažiranja stručnjaka na nivou institucija.
