Mirhunisa Bektaš: Građanska hrabrost je zaboravljena vrijednost

Više od dvije decenije Zeničanka Mirhunisa Bektaš angažirana je u nevladinom sektoru Bosne i Hercegovine, u velikoj želji da se ljudima pomogne tamo gdje ih je država napustila. Uprkos javnoj hajci kako su nevladine organizacije svojevrsna praonica novca i ne služe ničemu osim dobrom životu pojedinaca koji u njima rade. Šta je dobra strana i korist nevladinih organizacija koje nisu pod kontrolom vlasti, objašnjava za interview.ba

POPLAVA NEVLADINIH ORGANIZACIJA  „Naime, vlasti su formirale svoje NVO-e, koje  promiču njihovu ideologiju i naravno lako dolaze do budžetskih sredstava preko svojih nalogodavaca. Kao posljedicu toga imamo poplavu nevladinih organizacija. Najbolji primjer toga je broj boračkih organizacija kojih u svakoj općini ima četiri-pet i koje su sve na budžetu. Takve organizacije su same sebi svrha i uopće ih ne zanimaju potencijalni korisnici zbog kojih su navodno i osnovani“.

INTERVIEW.BA: Vi ste pune 22 godine angažovani u nevladinom sektoru. Šta biste mogli izdvojiti kao uspjehe NVO sektora u ovom periodu?

BEKTAŠ: Prije 22 godine građani su spontano nastavili druženje u određenim grupama koje su dijelile iste vrijednosti i uglavnom javno izražavale svoj otpor prema ratnom ludilu i njegovim posljedicama. Podijeljenost u nacionalne korpuse bila je već završena, a nasuprot tome, ove grupe su okupljale istomišljenike koji svoj habitus nisu procjenjivali isključivo kroz ideologiju nacionalnih stranaka. Bio je to snažan integrativni faktor, ali bez sposobnosti da se samoorganizira i fokusira na određene ciljeve. Međunarodna zajednica je prepoznala svoju ulogu u tome i pokrenula procese koji su imali za cilj formalno organiziranje tih grupa u nevladin sektor. Uslijedile su različite vrsta obuka, susreta i umrežavanja. Osjećaj nade i mogućnosti zajedničkog življenja kroz te susrete bio je, čini mi se, čak i sa ove vremenske distance, iskren.  Dalji tok razvoja NVO sektora je doveo do profiliranja organizacija u smislu fokusiranja na konkretne potrebe određene populacije, kao što su npr. marginalizirane grupe, žene, eko grupe, djeca, mladi, itd. Mišljenja sam da je to najveći uspjeh NVO sektora, jer svako od nas ima posebne potrebe i interesmane, pa je logično da se ljudi po tom principu i organiziraju.

INTERVIEW.BA: U našoj zemlji vlada percepcija da nevladine organizacije samo troše pare donatora, uživaju luksuzan život i ništa ne rade. Kako promijeniti tu percepciju?

BEKTAŠ: Ova distorzija percepcije o NVO sektoru dolazi od vladajućih struktura. Kad su organizacije civilnog sektora počele ozbiljno pratiti rad vlasti, naročito trošenje budžeta, te zahtijevati veća izdvajanja za one oblasti za koje su nadležni, vlastodršci su to shvatili kao prijetnju za svoj opstanak. Njihove aktivnosti su se usmjerile u dva pravca: jedan je bio direktno šikaniranje i omalovažavanje NVO-a koji su javno govorili o netransparentnosti rada vlasti i njihovim vezama sa kriminalnim grupama, a drugi je bio mnogo suptilniji i, na žalost, efikasniji.

Naime, vlasti su formirale svoje NVO-e, koje  promiču njihovu ideologiju i naravno lako dolaze do budžetskih sredstava preko svojih nalogodavaca. Kao posljedicu toga imamo poplavu nevladinih organizacija. Najbolji primjer toga je broj boračkih organizacija kojih u svakoj općini ima četiri-pet i koje su sve na budžetu. Takve organizacije su same sebi svrha i uopće ih ne zanimaju potencijalni korisnici zbog kojih su navodno i osnovani. Takav loš primjer bio je okidač i drugim organizacijama i grupama građana koje su vidjele mogućnost prikupljanja sredstava putem svojih veza i lobiranja.

Kako promijeniti tu percepciju? Građani se trebaju odvažiti i javno progovoriti o takvim organizacijama i pojedincima. Princip nezamjeranja ljudima koje poznajemo, a znamo da su korumpirani i da na nelegalan način dolaze do sredstava, vodi nas u totalnu propast. Nije teško ustanoviti koji su rezutati rada neke organizacije i da li je određena organizacija namjenski utrošila sredstva. Bilo je pokušaja od strane vlasti da se redovno vrši kontrola utroška sredstava dodijeljenih NVO-ima, ali to nikada nije zaživjelo upravo iz gore navedenih razloga. Drugačija je praksa sa doniranim sredstvima međunarodnih donatora, jer oni zahtijevaju da aktivnosti, očekivani rezultati i na kraju ciljevi striktno prate budžetske stavke i prateću finansijsku dokumentaciju.

INTERVIEW.BA: Upravo ste u procesu registracije nevladine organizacije  – šta će biti glavni fokus vašeg rada?

BEKTAŠ: Bila sam aktivistkinja u nekoliko organizacija, koje su se vremenom utopile u masu bezličnih organizacija bez stava o konkretnim ključnim problemima, kako na lokalnom nivou, tako i u cijeloj BiH. Čini mi se da je građanska hrabrost zaboravljena vrijednost koja je ustupila mjesto kalkulantskom životnom stilu. Sve se računa i misli kako su prevelike šanse da se nešto izgubi. Taj nametnuti strah od daljeg osiromašenja je autodestruktivan i savršeno pogoduje vladajućim strukturama. Ja ne mogu više gledati tu apatičnost i odlučila sam se na formiranje NVO-a koji će biti otvoren za sve građane koji se ne libe javno ukazati na probleme u javnom sektoru s posebnim naglaskom na korupciju. To je i glavni fokus rada udruženja „KAM“ („kam“ od starobosanske riječi kam, kamen).

INTERVIEW.BA: Uključeni ste preko Mreže ACCOUNT i u praćenje rada pojedinih bh. općina i gradova u prevenciju korupcije putem pravljenja i implementiranja anikorupcijskih akcionih planova. Kakvo je stanje na terenu u tim zajednicama i možete li dati neki ilustrativan primjer tog stanja?

BEKTAŠ: Sarađujem sa Mrežom ACCOUNT već četvrtu godinu i time se ponosim. Smatram da ACCOUNT radi veoma značajan i neophodan posao u BiH. Istraživačko novinarstvo, informiranje javnosti o rezultatima istraživanja, te konkretne aktivnosti sektorskih grupa koje čine organizacije civilnog društva iz cijele BiH, pomjerile su granice uticaja NVO sektora u BiH. Drago mi je da sam dio tog tima i da barem malo i sama mogu doprijeniti promjenama nabolje u BiH. Posljednji posao koji sam radila u saradnji sa ACCOUNT-om se odnosio na monitoring 17 lokalnih zajednica koje su ili usvojile Akcione planove borbe protiv korupcije ili su u fazi donošenja tih akcionih planova.

Opći je stav lokalnih zajednica da je krajnje vrijeme da se ne samo prevenira nego i zaustavi i procesuira korupcija na svim nivoima vlasti. Lokalne vlasti su direkno pod lupom građana i zbog toga, čini se, svjesnije posljedica koje korupcija ima na svakodnevni život građana. Dakle, spremnost lokalnih zajednica da djeluju antikoruptivno postoji, ali je evidentan nedostatak uključenja građana u te aktivnosti.

Npr. u hercegovačkim općinama skoro da i ne postoji NVO sektor, ako naravno isključimo kulturno-umjetnička društva i sportska udruženja. Najuspješnije u implementaciji akcionih planova su Bijeljina sa 50 realiziranih mjera od ukupno 63. Slijede Goražde sa 17 potpuno i devet djelimično realiziranih od predviđenih 27 mjera, Tomislavgrad sa četiri realizirane od ukupno 24 mjere i Trebinje sa dvije realizirane od ukupno 21 mjere. U 2017. godini akcione planove za borbu protiv korupcije usvojile su još četiri nove projektne općine (Ljubuški, Čitluk, Teslić i Usora). Foča i Pale u FBiH, Odžak, Lopare i Ugljevik, Čapljina i Lukavac imaju razvijene akcione planove koji još nisu usvojeni.

INTERVIEW.BA: Istraživali ste i percepciju žena o korupciji u BiH na ograničenom uzorku – ko je više korumpiran žene ili muškarci?

BEKTAŠ: Da, također u saradnji sa ACCOUNT-om. Istraživanje se bavilo prikupljanjem relevantnih podataka o uticaju korupcije na žene u BiH i participaciji žena u antikorupcijskim reformama i inicijativama. Činjenica je da je broj žena u odnosu na muškarce mnogo manji u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti u BiH, kao i u rukovodnim strukturama političkih stranaka. Zato je ovo istraživanje imalo namjeru ustanoviti da li ovaj mali broj žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti BiH ima uticaj na kreiranje politika i u kolikoj mjeri se te politike provode.

Čak 93% žena je odgovorilo da postoji mnogo slučajeva korupcije u BiH, te da su koruptivni postupci dio društvenog ponašanja u BiH (89%). Po njihovom mišljenju, najčešći faktori korupcije su: neprovođenje zakona, nedostatak sankcija, nestručni ljudski resursi i nedovoljan broj žena na rukovodećim pozicijama. Kad se susretnu sa koruptivnim postupcima u okviru posla, 37% ispitanih žena je izjavilo da poduzme određene aktivnosti na sprečavanju ili prijavi korupcije. Žene smatraju da su muškarci skloniji korupciji (81%), dok njih 19% smatra da nema razlike između žena i muškaraca u pogledu korupcije. Većina žena je izjavila da su žene manje izložene izazovima korupcije jer nisu na rukovodećim pozicijama, ali i da su žene generalno odgovornije i okrenute ka dobrobiti zajednice.

PLOVITI RIJEKOM JE KAO REKAPITULACIJA ŽIVOTA

INTERVIEW.BA: BiH ste obišli i kao strastveni rafter. Uz slikanje, bavite se i raftingom. Kako naša zemlja izgleda posmatrajući je sa rijeka?

BEKTAŠ: Da, to je ekstremni doživljaj, a ne samo ekstremni sport. Kad plovite rijekom imate osjećaj kao da radite rekapitulaciju vlastitog života. Smjenjuju se naizmjenično periodi lagane vožnje i prepreka. Neki su predjeli očaravajući i taman zaneseni tim trenutkom, udarite u neku opasnu stijenu koja vas vrati u stvarnost  i vječitu borbu. Kad savladate tu stijenu, osjećate ponos što ste uspjeli prevazići još jedan problem. A kad se rafting završi, slijede različite verzije prepričavanja kako se ko suočio sa opasnim dijelom rijeke i onda shvatite da je sve to jedna savršena cjelina, i rijeka i ljudi sa svojim osobnim doživljajem savladavanja prepreka. Slikanje je nešto intimnije. To je čisto poniranje u sebe bez ikakve potrebe da se nekome dokazuje ili bori za opstanak. To je tiho prebiranje po duši da se istraži boja života. 

Prethodna vijest

5 pitanja za Tarika Kapetanovića: Narodi se kod nas boje novih stvari i inovacija

Naredna vijest

Valentina Mindoljević: Moraš biti čovjek!