Jasmin Ligata: Vrhunski sportisti su naši najveći ambasadori

Jasmin Ligata je sportski novinar i urednik sportske redakcije dnevnog lista „Oslobođenje“. Sportski novinari ga znaju i kao PR-a Edina Džeke, Mirze Teletovića, Damira Džumhura i Muhameda Bešića. Za interview.ba govori o velikim imenima bh. sporta, stanju u sportskom novinarstvu kod nas i tome zašto dovoljno ne cijenimo vrhunske ljude koje imamo.

LOPATOM PO LEĐIMA SPORTISTE: “Kada Mandžukić, Modrić ili neko od hrvatskih reprezentativaca odigra loše, pa ga uzmu na zub talijanski ili španski novinari, onda se cijela mašinerija upregne da se pokaže kako je Modrić najbolji na svijetu, kako ima najviše pasova. Kad neko napiše nešto loše o našim sportistima, mi kao da se takmičimo kako ćemo još više naše ljude gurnuti, ono „uzeti lopatu i po leđima ih udarati.”

INTERVIEW.BA: Kada i kako je došlo do saradnje sa Mirzom Teletovićem i Edinom Džekom?

LIGATA: Sa Edinom sam počeo raditi prije četiri i po godine. Edina jako dugo znam. Pošto 17 godina radim u Oslobođenju, prve tekstove koji su izašli o Edinu sam upravo ja napisao dok je on još bio u Željinim kadetima, kasnije u juniorima, pa u prvom timu i kad je otišao u Češku. Kolega Mirza Trbonja i ja predložili smo mu da napravimo njegovu web stranicu i da vidimo kako će to ići. Kad je Facebook stranica došla do dva miliona posjetilaca, web stranica je postala nepotrebna a svakako prisniji je odnos kada se komunicira preko Facebooka. Sve Edinove društvene mreže održavamo lično on i ja. Onda se pojavio Mirza, a poslije Mirze je uslijedio Damir.  

INTERVIEW.BA: Da li je bilo nesporazuma u poslovnom smislu, npr. da pustite u javnost nešto što niste trebali?

LIGATA: Znalo se desiti nekada da pitaju zašto to na takav način… Sa sportistima sa kojima sarađujem imamo jasno podijeljene stvari: naravno, o svemu se konsultujemo, ali oni su majstori na svom terenu – Edin na fudbalskom terenu, Mirza na košarkaškom, a ja držim da sam majstor u svom poslu. 

Ja nikad njima ne govorim: „Znaš Mirza, trebao si šutirati trojku sa malo više izbačenim kukom ili rukom“ ili Edinu: „Trebao si u onoj šansi ovako šutirati.“ 

Držim do svoje profesije na način da znam šta radim i kada to uradim bude smišljeno i što kažu „proprano“ u milion nekakvih voda. Ništa nije slučajno, sve se provjeri, izvaga i tek onda ide u javnost. Naravno, povjerenje je bitno u svemu tome. Praktično sam naučio razmišljati onako kako oni razmišljaju te reagovati na način kako bi oni sami to izreagovali.

INTERVIEW.BA: Kako komentarišete tzv. hejtere koji kao da jedva čekaju da Džeko loše igra, posebno je to bilo primjetno dok je sjedio na klupi Manchester Cityja?

LIGATA: Kada Mandžukić, Modrić ili neko od hrvatskih reprezentativaca odigra loše, pa ga uzmu na zub talijanski ili španski novinari, onda se cijela mašinerija novinara upregne da se pokaže kako je Modrić najbolji na svijetu, kako ima najviše pasova. 

Kad neko napiše nešto loše o našim sportistima, mi kao da se takmičimo kako ćemo još više naše ljude gurnuti, ono „uzeti lopatu i po leđima ih udarati.“ Mi nemamo puno vrhunskih sportista, imamo ih tek nekoliko. Držim da su oni naši najveći ambasadori, jer svi znamo kakvo nam je stanje u državi. Edin, Mirza, Damir i svi ostali se stvarno trude da pronose dobar glas o BiH. Meni se dešavalo kad odem u region prije 15 godina kad kažeš da si iz Sarajeva, onda te pitaju jel’ se još puca kod vas?  Sad kad bilo gdje odeš u svijet i kažeš da si iz BiH, sigurno je prva asocijacija neki sportista. Neću reći Edin ili Mirza, ili neki drugi, ali smo po sportistima postali prepoznatljivi. 

INTERVIEW.BA: Kakva je situacija u sportskom novinarstvu – kako spustiti loptu i reći da je važnije plasirati provjerenu informaciju nego biti najbrži?

LIGATA: Baš volim što si me to pitala. Kad je u pitanju sportsko novinarstvo mišljenja sam da je to katastrofa. Pojavom sistema bez sistema, mladih novinara koji dođu, nabave tastaturu i kompjuter i odmah pišu o reprezentaciji, o vrhunskim sportistima. Naše sportsko novinarstvo je devalvirano na razne načine. Brzina ne znači uvijek i tačnost. Obično onaj ko prvi donese informaciju i pogriješio je. Osnovni postulat novinarstva je da priča mora imati dvije strane. Kada su u pitanju web portali, tu novinarstvo ne postoji, iako su jako spretni u pronalaženju informacija. Međutim, izgubila se prava vrijednost novinarstva, ljudi na osnovu pogrešnih informacija stvore površnu ili negativnu sliku, a ta informacija u 90 posto slučajeva nije tačna. 

INTERVIEW.BA: Ko se danas bavi sportskim novinarstvom? Danas smo svi komentatori, osuđujemo, hvalimo, ali i vrijeđamo sportiste, reprezentaciju, selektore – kako se izboriti sa tim?

LIGATA: Svi koji imaju Facebook, tastaturu i pametne telefone danas su sportski novinari i svi znaju kako je Edin trebao šutirati ili kako sam ja trebao napisati tekst. Svi moraju znati gdje je njihovo mjesto i čvrsto stajati na zemlji i biti realni, prvo prema sebi, pa prema svima ostalima. Niko od nas nije savršen, ali kada Edin promaši šansu, kada Mirza promaši trojku, pa zar niko ne bi bio sretniji od njih da oni to pogode umjesto što promaše? Opet, s druge strane, ti isti ljudi kada treba nekome pomoći takmiče se u tome ko će im prvi pomoći. Kod nas izgleda nema sredine, ili si najbolji ili si najgori. Naš problem je što ni u čemu nismo realni. Kad pobijedimo dvije utakmice odmah smo svjetski prvaci, kad izgubimo ništa ne valja, treba sve mijenjati. U sportu se dešavaju i loši dani i trenuci.

INTERVIEW.BA: Ne sumnjamo da je bilo situacija da su obožavatelji/ke preko Vas pokušali doći do Mirze, Edina, Damira ili Muhameda, da li komunicirate sa tim dječacima i djevojčicama, šta im kažete?

LIGATA: Volim da pomognem dječacima i djevojčicama da upoznaju svoje idole. Ima izuzetno navalentnih i napadnih ljudi, ali i onih kojima je životni san da se upoznaju sa njima. Bio sam nekoliko puta svjedok kada ljudi dođu da se upoznaju s nekim od njih, tresu im se ruke i ne mogu da se uslikaju s njima. Onda im malo razbijemo tu tremu. Možda mi nismo svjesni toga, ali nekome je ispunjenje životnog sna da upozna naše sportiste. Oni sanjaju da se uslikaju sa njima, da im se Mirza ili bilo koji drugi sportista potpiše na dres, majicu. 

Nebrojeno puta smo pomogli djeci, jer djeca su najiskreniji navijači, oni iskreno vole. Djeca ne znaju slagati zašto vole Edina, oni će reći iskreno kakva god ta istina bila. Zadnji put u Zenici, Informativni centar za gluhe, 22 djece je tu i jedna djevojčica pošalje znakovnu poruku Edinu. Kaže mu: „Ti ćeš Edine dati dva gola.“ I stvarno se tako desilo.

INTERVIEW.BA: Na koja pitanja naši sportisti ne žele odgovoriti?

LIGATA: Na pitanja o porodici, intimi. To konstantno govorim i kolegama i kolegicama, ljudima sa kojima radim, čak i porodici. Mene ne interesuje njihov privatni život. Ja sam prijatelj sa njima. Znam njihov privatni život. Međutim, mene interesuje ono što se dešava na terenu, to je dio moga posla i tu smo jasno podvukli crtu.

INTERVIEW.BA: Gdje u regiji, osim u BiH, postoji najveći interes za Mirzu, Edina, Damira ili Muhameda?

LIGATA: Naša dijaspora je nevjerovatna. Oni kroz naše sportiste žive Bosnu i Hercegovinu. Možda nekad i pretjeruju u toj svojoj ljubavi, jer je znaju pokazati na pogrešan način. Naša dijaspora u Švedskoj, Norveškoj i bilo gdje u svijetu, ljudi obožavaju naše sportiste. Kad se Edin ili Mirza negdje pojave, ne postoji čovjek koji ih ne grli i ne ljubi. Nekako se identifikuje sa njima na način: „Hej i ja sam iz Bosne. Ti si moj. Ti si naš!“ Naših ljudi ima svugdje po svijetu. Gdje god su oni došli, a gostovali su na nekih milion stadiona i dvorana, bio je neko naš.

REAGOVANJE NA PRAVI NAČIN

Veliki je pritisak da sve izvagaš na način da se niko ne nađe uvrijeđen. Znamo u kakvoj državi živimo, znamo da se svaka kriva riječ može protumačiti pogrešno. U ovih nekoliko godina koliko radimo nikad nismo došli u situaciju da se moramo pravdati za ono što je Edin rekao, uradio ili pomislio. A bilo je turbulentnih situacija i sa Mirzom, i sa Edinom i sa Damirom, ali se uspjelo reagovati na pravi način. Zato što su oni razumni i što znaju kada pogriješe, i za razliku od ljudi generalno, oni su jako samokritični. Kad se ohlade glave znaju gdje su pogriješili i gledaju da to isprave na najbolji mogući način.

 

Prethodna vijest

Besim Ajanović: Izetbegoviću sam slao dokaze o Amiru Zukiću (2)

Naredna vijest

Nikolas Rimac: We are not afraid of revenge, our teachers are with us!