Besim Ajanović: Izetbegoviću sam slao dokaze o Amiru Zukiću (2)

Besim Ajanović jedan je od članova SDA u Bosni i Hercegovini sa najviše članskog staža. Danas se ovaj Travničanin bori upravo protiv stranke čiji je član i koja mu je uručila otkaz sa pozicije sekretara. Zahvaljujući dvjema sudskim presudama vraćen je na posao. Danas je na čelu tima koji razotkriva korupciju i druge protuzakonite radnje u Srednjobosanskom kantonu (SBK) a koji svoje priče objavljuje na web stranici uzbunjivaci.info. Pročitajte drugi dio intervjua.

DOKAZI O KRIMINALU “Nažalost, ja sam očekivao da će nas neko kontaktirati nakon svih objava, ali ni do dan-danas niko nije. Štaviše, sav taj materijal slali smo i bivšem predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, sadašnjem Bakiru Izetbegoviću, niko nikada iz tih struktura nije me kontaktirao. Tražili smo nekoliko puta prijem na razgovor”.

INTERVIEW.BA: Koja je cijena borbe za Vas i ljude s kojima radite?

AJANOVIĆ: Ja sam do sada dobio ukupno osam prijetećih pisama u kojima se navodi da znaju gdje su mi djeca, da će mi auto biti dignuto u zrak. To sam predao policiji, policija je slučaj predala tužiocu Ljubi Topiću i taj predmet i dalje stoji kod njega tamo. Meni kao podnosiocu prijave nije poznato dokle se stiglo sa tim predmetom. Tako se dešava i sa ostalim slučajevima. Imamo klasičnu opstrukciju od strane onih koji bi trebali da nas zaštite. Imao sam telefonske pozive, presretanja autom, ali to se u zadnje vrijeme smanjilo, jer su ti koji su slali određene ljude na nas vidjeli da to ne proizvodi efekte i da mi i dalje idemo dostojanstveno i hrabro prema onom cilju koji smo zacrtali. Ono što nam daje snagu jeste da nas ljudi zaustavljaju i da nam čestitaju na našoj borbi. Svakodnevno dobijamo putem mejla podršku i nove dokaze o kriminalu. Odustali smo od slanja materijala pravosudnim institucijama jer vidimo da nema efekta. Mi to, uz provjere, objavljujemo jer jedino čega se ti neradnici u institucijama boje jeste sud javnosti i mediji.

INTERVIEW.BA: Pretpostavljam da za sve što objavite imate i konkretne dokaze, dokumente, činjenice?

AJANOVIĆ: Mi smo na početku svoga rada donijeli odluku da nećemo objavljivati ono što ne možemo dokazati, a ono što objavimo, to ćemo dokazati. Pozvali smo aktere tih priča da nas tuže i dokažu da nešto nije istina od onoga što smo objavili. Ja sam nakon jednog članka u Slobodnoj Bosni dobio poruku da će me određeni tužioci tužiti, a ja sam im odgovorio da tuže i da ću dokazati njihov kriminal. I spreman sam odazvati se na svaku tužbu i dokazati da nije istinita i da nema osnova da nas tuže. Sama činjenica da je prilog rađen u emisiji ‘Mreža’ u kojem se govori o kriminalu i hidrocentrali Salke Selmana u mjestu Dolac na rijeci Bila dobio nagradu za izvještavanje o korupciji, to potvrđuje. Imamo saradnju sa nekoliko advokata koji pregledaju sve objave tako da u njima ne bi bilo određenih elemenata klevete ili nečega sličnog.

INTERVIEW.BA: Vi, zapravo, kažete kroz sve navedeno da je pravosudni sistem u SBK korumpiran?

AJANOVIĆ: Svakako. Od advokata i nekih sudija sam dobio informaciju da se praktično trguje predmetima koji se nađu u proceduri. Reforma pravosuđa ne samo da nije polučila rezultate, nego je pokvarila onaj sistem kakav je bio prije reforme. Po meni, najveća greška je bila izmjena Krivičnog zakona u kojima su istražne radnje date tužiocima. One su otete od policije i tužilaštvo je poklopilo sav taj krivični dio. Iz tih razloga ogroman je broj predmeta koje oni odbacuju a da uopće ne narede istragu. Subjektivno ocijene da nema osnova. Način žalbe je toliko komplikovan da je teret dokazivanja na osobi koja je oštećena, koja je nezadovoljna radom sudija i tužilaca, i ona mora uložiti ogroman napor. Nemate apsolutno institutcije koja bi kontrolisala njihov rad, VSTV to apsolutno ne radi. Nemate u ovoj državi provjere po službenoj dužnosti, samo po prijavama. Sve to stvara njima ogroman prostor.

To pokazuje pojava inspektora koji rade s drogom, hapšenja u pravosudnim institucijama, hapšenje istražitelja Muje Smajlovića , koji radi sa tužiocem Čamparom, a kojem sam ja predao prijavu protiv cijele vlade Salke Selmana u dva mandata, pokazuje da u tim institucijama ima ljudi kojima su samo njihovi interesi cilj.

INTERVIEW.BA: Kada govorimo o kriminalnim radnjama, postoji li neki trend, neke omiljene kriminalne aktivnosti koje ste primijetili na području SBK?

AJANOVIĆ: Mi smo se u svom radu usmjerili uglavnom na kriminal u okviru državnih institucija. On nam je prioritet. Sve veći je broj dokumenata u kojima se pokazuje da je taj kriminal u ekspanziji, u jednom narastajućem nivou, neprocesuiranje određenih ljudi za koje se jednostavno zna da su kriminalci, dovodi do tolike slobode kod tih državnih službenika, da oni taj kriminal shvataju kao normalnu pojavu. Osim toga, SDA i HDZ kao vladajuće stranke napravile su takav sistem funkcioniranja, da ukoliko želite neku atraktivnu poziciju, morate ili debelo platiti za nju ili da je dobijete, a onda vremenom vraćate uslugu koju vam je stranka dala.

INTERVIEW.BA: Imate li vi dokaze za to da sa moraju dati pare za radno mjesto?

AJANOVIĆ: Imaju procesuirani slučajevi, navedeni i u mojoj prijavi, gdje su spomenuta i imena ljudi koji su spomenuli koliko su novaca dali za određena radna mjesta. Nažalost, jedan od aktera koji je radio na tome u MUP-u je nedavno umro i on je bio jedan od ljudi koji su za ministra policije Sedžada Milanovića uzimali određena sredstva. To je sve dokumentovano. Imate i sada slučaj Amira Zukića sa označenim novčanicama i njegov slučaj nije izuzetak nego pravilo. To je pravilo koje vlada u okviru vladajućih stranaka.

Imate, na primjer, slučaj Adilovića koji je predsjednik Asocijacije mladih SDA. On je prije godinu dana došao u policiju i dogurao je do čina mlađeg inspektora za jedan vrlo kratak period jer je predsjednik asocijacije i došao je linijom SDA. Imate primjer da je jedan policajac lajkao jedan moj status na Facebooku i da je protiv njega vođen disciplinski postupak i nije mogao napredovati. Radi se klasična odmazda. Umjesto da takvi ljudi koji žele da rade u interesu države napreduju, ne da im se, bačeni su u stranu. Ima nekoliko inspektora koji su se nama žalili na takav tretman.

INTERVIEW.BA: Koji slučaj, predmet, do sada najbolje ilustruju situaciju?

AJANOVIĆ: Ova krivična prijava na kojoj smo radili posebno me se dojmila jer jedini iz tih struktura koji je stao uz nas bio je Bare Pršlja, načelnik Policijske uprave Jajce. Mislimo da on i dalje principijelno nastupa u tom dijelu. Tada nam se prvi put desilo da nam neko pomaže iz struktura sistema i da neko podnosi prijavu na bazi vlastitih saznanja, čime je podebljao naš rad. Na tom smo slučaju gajili ogroman optimizam i nadu da u državnom tužilaštvu bar postoje ljudi koji žele da procesuiraju ovakve slučajeve. Taj slučaj je i bio naše najveće razočarenje jer od 1. aprila 2011. na tom predmetu ništa nije rađeno.

Ali čudan splet okolnosti se desio nakon te prijave. Salko Selman je u to vrijeme bio predsjednik Kadrovske komisije SDA. Aljoša Čampara, koji do tada nije bio niko, čak ni personifikacija SDA, odjednom je počeo napredovati. Prvo je imenovan za dogradonačelnika Sarajeva, a onda i ministra MUP-a. Jednostavno je njegova karijera buknula. I ta naša prijava je bila razlog da prekinemo saradnju sa pravosudnim institucijama. Od njih nismo dobili nikakvu podršku do sada. Jer apsurd je da mi od vlastitih sredstava radimo njihov posao za koji su oni debelo plaćeni.

INTERVIEW.BA: Da li je nakon ovih vaših napisa došlo do ikakvih procesa, istraga, bilo čega, i u jednom predmetu?

AJANOVIĆ: Nažalost, nije. I to je moje drugo razočarenje. Nažalost, ja sam očekivao da će nas neko kontaktirati nakon svih objava, ali ni do dan-danas niko nije. Štaviše, sav taj materijal slali smo i bivšem predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, sadašnjem Bakiru Izetbegoviću, niko nikada iz tih struktura nije kontaktirao. Tražili smo nekoliko puta prijem na razgovor. Tražili smo od medija na području SBK da platimo jednu emisiju gdje bi bili pozvani čelnici državnih institucija, sigurnosnih struktura, da otvoreno javno govorimo o kriminalu i da se suprotstavimo jedni drugima. Niko od medija nije čak ni odgovorio na taj zahtjev jer su svi pod kontrolom i na budžetu. I to govori puno. To govori da nemate institucije, nemate pojedinca kojem se možete obratiti. Ja sam sve ovo pisao na ličnim profilima Bakira Izetbegovića, Amira Zukića, Šemsudina Mehmedovića, Asima Sarajlića. I znate šta se desilo na kraju? Svi su me blokirali i izbrisali te objave.

Poslao sam Bakiru Izetbegoviću dokaze da je Amir Zukić iz drvne industrije ‘Janj’ izvukao preko 120.000 KM vrijednosti materijala, drvne građe i stolarije, da je avansno platio samo 14.000 a da razliku nikada nije platio. Dostavio sam krivičnu prijavu radnika još prije pet godina, a da niko nikad nije reagovao.

Imate sad hapšenje Amira Zukića i izjavu Izetbegovića da ne zna šta je ovaj radio. Nemoguće je da predsjednik ne zna šta mu sekretar radi. Ja vjerujem da je on sve to radio uz odobrenje predsjednika i odobrenje organa SDA. Ja to odgovorno tvrdim i spreman sam to dokazati, gdje god bude trebalo.

INTERVIEW.BA: Je li Vas i vašu ekipu bilo i je li vas sada strah da radite ovo što radite?

AJANOVIĆ: Mene nije. Možda će zvučati malo neskromno. Ja sam čovjek vjernik. Bio sam i u onom Titovom sistemu učenik generacije, nudili su mi da budem član Saveza komunista. Ja sam ih pitao da li mogu ići u džamiju, oni su rekli da ne mogu jer statut ne dozvoljava i ja sam se tada zahvalio i odbio da budem. Znači i u tom sistemu sam bio vjernik. I ta mi je vjera dala snagu u pravnoj borbi koju sam vodio ali i u ovoj koju vodim protiv kriminalaca u institucijama sistema. Ja znam da nemam oraha u džepu, znam kako sam radio i bio sam ubijeđen od prvog dana da ću dobiti tužbu. Taj aksiom vjere mi je dao snagu da se već osmu godinu borim protiv institucija sistema. To je moj izvor snage.

Neki članovi ekipe se boje, što razumijem, izvori naših infromacija u 95% slučajeva traže diskreciju, što isto razumijem, jer ja sam na svojoj koži tokom sedam godina sjetio šta znači odmazda onih u vlasti koje vi prozovete za kriminal i nerad.

INTERVIEW.BA: Ali ljudi protiv kojih se vi borite predstavljaju se kao zaštitnici identiteta naroda i vjere?

AJANOVIĆ: To je nemoguće. Ili su nevjernici i licemjeri ili jednostavno su vjernici s ciljem i da im ta vjera obezbjeđuje još veće položaje u odnosu na one koje trenutno imaju. Mislim da je iz tih razloga SDA poklopila Islamsku zajednicu. Ja znam, u vrijeme predsjednika Tihića, da su dolazile instrukcije da se što veći broj kadrova infiltrira u organe Islamske zajednice jer je jedno vrijeme reis Cerić počeo politički šarati i govoriti protiv SDA, tako da su se neke stvari morale odraditi. Imamo danas situaciju da je preko 65% članova Islamske zajednice iz SDA, da su po zadatku tamo. I onda imamo stanje u IZ takvo kakvo je. Sve vjerske zajednice u ovakvom vremenu su morale biti bastion odbrane pojedinaca i zajednice od takvih pošasti. Onda se postavlja pitanje kakve su to zajednice, jesu li samo klerikalne zajednice koje su svrha same sebi?

Zloupotrebljava se Zakon o vjerskim zajednicama jer tamo gdje vjerske zajednice prelaze ovlasti i nanose štetu trećim licima, tu stupa država. To im se toleriše i političke stranke im daju komoditet, a ove uzvraćaju tokom predizbornih kampanja. Primjer je da samo na iftare SDA dolaze vjerski službenici. Na iftare drugih stranaka ne dolaze. Čak se iftari SDA planiraju u dogovoru sa vjerskim službenicima. Do te mjere ide sprega. I žalosno je da je ovoliko nepravde oko nas, a vjerske zajednice šute.

INTERVIEW.BA: Šta očekujete, generalno gledajući, da ćete postići svim ovim svojim radom na web stranici i koliko mislite da ste uspjeli do sada da dosegnete do ljudi?

AJANOVIĆ: Pa ima to odjeka, pogotovo kad se pojavite u institucijama u kojima dobro znaju za našu principijelnu borbu protiv kriminala i kriminalaca. Ono što nas izdiže jeste činjenica da se mi samo bavimo institucionalnim kriminalom, nemamo ni finansijske mogućnosti ni ljudske resurse da se možemo proširiti na druge oblasti. I ovo jedva uspijevamo svojim entuzijazmom i voljom. Nemamo ničiju finansijsku podršku jer sve radi nas deset od vlastitih sredstava. I sa takvim mogućnostima, mi postižemo izavnredne rezultate, od ničega smo postali brend u javnosti, ime koje se spominje sa strahom u mnogim institucijama kojima sa bavimo. To potvrđuju i čestitke koje dobijamo od građana svakodnevno. To nam daje snagu i nećemo odustati sve dok naše objave ne počnu davati rezultate. A, neće ni ovo stanje opstati, ovakav stepen kriminala, ovakvo pravosuđe ne može ići u Evropu i mi smo toga svjesni. I vjerujemo da će naše objave polučiti rezultate.

INTERVIEW.BA: S obzirom da ste rekli da vas institucije ignorišu u vašoj borbi, imate li ikakve infomacije o tome kako vas doživljavaju? Kao nekog otpadnika, nekog ko kleveće okolo?

AJANOVIĆ: Ja sam prošao uživo onu izjavu slavnog Šopenhaurea koji je, po meni, rekao jednu od najboljih definicija istine odnosno putu istine kojim ljudi moraju ići. On je rekao da svaka istina prolazi tri faze – u prvoj fazi vas ismijavaju, u drugoj fazi vas žestoko napadaju, a u trećoj fazi sve što dolazi od vas prihvataju kao istinu. Ja se sada nalazim u trećoj fazi gdje sve što kažem jednostavno se tako prihvata, i od strane SDA i čak nekih ljudi koji su bili protiv unutar policije i tužilaštva. Međutim, strah kod tih ljudi je toliki da oni ne smiju ništa reći javno. Promijenila se i politička klima, došli su i neki novi ljudi. Ali ima još prijetnji. Jedan prijatelj iz pravosudnih struktura mi je nedavno rekao da me ‘tužioci čekaju na ziceru’. Dakle, tužioci čiji ja posao radim čekaju mene na ziceru. Pa ima li većeg apsurda?