Nataša Mujkanović: Nasilje u porodici je krivično djelo

Prema statistikama, svaka četvrta (4.) žena u BiH izložena je nekom vidu nasilja. Bh. društvo nije spremno posvetiti se ozbiljnom dijalogu o uzroku porodičnog nasilja niti pojačati represivne mjere. Fondacija lokalne demokratije, koja vodi Sigurnu kuću za žrtve nasilja u Sarajevu, jedna je od rijetkih organizacija posvećena upravo zaštiti žena i djece od porodičnog nasilja. Kakve sve vidove zaštite pružaju, pitali smo voditeljicu Sigurne kuće Natašu Mujkanović.

ŽENE SU EKONOMSKI OVISNE: „Mnoge od njih bi se razvele od nasilnika, ali se boje da time ne izgube svoju djecu, posebno ako one pokreću postupak. I nažalost, one koje nisu zaposlene uvijek imaju bojazan da će im djeca biti oduzeta. U većini slučajeva žene su ekonomski ovisne i traumatizirane.“

INTERVIEW.BA: Da li su danas žene hrabrije i odvažnije, prijavljuju li nasilje u porodici?

MUJKANOVIĆ: Nivo svijesti kod žena je veći i mislim da u tome ima udjela i rad naše organizacije „Fondacija lokalne demokratije“ na stalnoj promociji servisa pomoći i SOS telefona. Kada smo osnovali Sigurnu kuću, cilj nam je bio da se povežemo sa relevantnim institucijama kao što je kantonalni Centar za socijalni rad i MUP KS, i to smo i uspjeli. Jako je bitno i da se građani uključe, također, u prijavljivanje nasilja kojem svjedoče, kako bi što efikasnije radili na suzbijanju nasilja.

INTERVIEW.BA: Na koji način savjetujete žene da prijave nasilje u porodici?

MUJKANOVIĆ: Pokušavamo i kroz medije i na razne druge načine ohrabriti žene da prijave nasilje. Iako dosta žena, posebno mlađih, imaju pristup internetu, pa čitaju određene članke ili pogledaju neke emisije sa informacijama o načinima prijave, problem predstavljaju ruralne sredine u kojima je manja dostupnost informacija. Naša Fondacija potencira širenje informacija pomoću kojih se žene mogu upoznati sa vrstom pomoći koju pružamo, kako da se smjeste u Sigurnu kuću ili da dobiju savjet iz našeg pravnog savjetovališta…

INTERVIEW.BA: Kakve savjete mogu dobiti žene žrtve nasilja u vašoj Fondaciji?

MUJKANOVIĆ: Žene moraju znati da imaju određena prava i da je nasilje u porodici krivično djelo. One mogu dobiti besplatan pravni savjet, zastupanje na sudu, pisanje tužbi… Mnoge od njih bi se razvele od nasilnika, ali se boje da time ne izgube svoju djecu, posebno ako one pokreću postupak. I nažalost, one koje nisu zaposlene uvijek imaju bojazan da će im djeca biti oduzeta. U većini slučajeva žene su ekonomski ovisne i traumatizirane. Dolaskom u Sigurnu kuću mi ih povezujemo i s našim Centrom za žene kako bi im lakše pronašli posao. Sa njima pišemo molbe za posao, biografije i sl… dakle, pravimo neki indvidualni plan za svaku ženu koja dođe u Sigurnu kuću.

INTERVIEW.BA:  Da li ima dana kada je Sigurna kuća u Sarajevu prazna?

MUJKANOVIĆ: Od 2000. godine kada je osnovana Sigurna kuća nikad nije bila prazna. Broj uvijek varira ali naš kapacitet je do 35 osoba. Sigurna kuća je jako bitan servis koji je postao prepoznat kao poseban na nivou Kantona. Trenutno imamo 20 žena na skrbi, možda će već sutra taj broj biti veći. Jedne odlaze, druge dolaze, ali Sigurna kuća je dostupna 24 sata.

INTERVIEW.BA: Nerijetko  žena žrtva porodičnog nasilja se vrati porodici i okruženju od kojeg je potražila spas u Sigurnoj kući?

MUJKANOVIĆ: Jedan od naših primarnih ciljeva jeste pokušati očuvati porodicu, ako postoje elementi. Također, jako je bitno raditi na uzroku:  šta je to što je dovelo do nasilja u porodici. U saradnji sa centrima za socijalni rad organizuje se i rad sa nasilnikom, jer ponekad i on počne razmišljati i pitati se da li je problem u njemu, tako da ima primjera i kad se nasilnik prijavi u npr. zavode za liječenje alkoholizma, kako bi  pokušao održati porodicu. Nažalost, uvijek ima recidiva. Mi smo imali žene koje su i po pet/šest puta bile u Sigurnoj kući, jer postojala je ta volja da se očuva porodica.

INTERVIEW.BA: Da li su muškarci izloženi nasilju, da li je bilo slučajeva da vam se neko obratio za pomoć ili savjet?

MUJKANOVIĆ: Mi ne radimo sa muškarcima u smislu da im dajemo smještaj, ali bilo je poziva na SOS telefon od strane muškaraca koji su bili izloženi nekom psihičkom nasilju od strane svojih žena. Upućivali smo ih na određene institucije, na centar za mentalno zdravlje, porodično savjetovalište. Ono što je specifično kada govorimo o muškarcima jeste to da su se javljali roditelji, očevi koji su bili izloženi nasilju od strane svoje djece. Porast tih slučajeva, dakle slučajeva djece koja vrše naslije nad svojim roditeljima, bilježimo u posljednjem periodu.

ŽENE I SAMOODBRANA

INTERVIEW.BA: Imajući u vidu statistike koje kažu da je svaka četvrta žena u BiH bila izložena nasilju, treba li svaka žena proći kurs samoodbrane?

MUJKANOVIĆ: Mi smo nudili kurs samoodbrane kad je ministar MUP-a bio Ismir Jusko. On lično dolazio je u Sigurnu kuću i držao, upravo, kurs samoodbrane za žene i djevojke, kao i za nas uposlene. Smatrao je da ako vas neko napadne, trebate se znati i na adekvatan način odbraniti, te da žene koje to umiju u tom momentu mogu spasiti i svoje dijete.

Prethodna vijest

Kristina Ljevak: Žene su sestre i drugarice, a ne mrska konkurencija

Naredna vijest

Alija Kamber: Žene su bolje, pametnije i otvorenije