Krista Sager: Moja poruka ženama: Ne dopustite da vam muškarci sami određuju budućnost

Jedna od najfascinantnijih njemačkih i evropskih političarki u razgovoru za Interview.ba otkriva kako se odvijala borba za ženska prava, zašto je LGBT problematika bitna, šta žene u BiH moraju raditi da bi bile prisutnije u politici te kako se uspješno boriti protiv korupcije i političara koji su joj skloni.

Kada upoznate njemačku političarku Kristu Sager, odmah znate da ste sreli jaku ženu. Ova 63-godišnjakinja uspješnu karijeru imala je zahvaljujući angažmanu u stranci Zelenih. Njen fokus u proteklim godinama bio je na ostvarivanju prava žena i upravo zahvaljujući Zelenima uvedena je kvota od 50 posto njihovog učešća na rukovodećim političkim ali i privrednim i drugim pozicijama.

Danas je to dio političke i poslovne kulture u Njemačkoj. Gđa Sager bila je i dio revolucije u zaštiti prava LGBT osoba, koja je krenula iz Hamburga i koja je prava ove populacije standardizirala za cijelu današnju EU. Karijeru je započela 1989. i do sada je bila zamjenica gradonačelnika Hamburga, senatorica za rodnu ravnopravnost te nauku i istraživanje, a bila je i članica njemačkog Bundestaga, predsjednica stranke Savez 90/Zeleni zajedno sa kolegom Jürgenom Trittinom te glasnogovornica poslaničkog kluba Zelenih za naučnu politiku u parlamentu.

INTERVIEW.BA: Već decenijama ste u politici. Ako poredite vrijeme u koje ste počinjali karijeru i današnje, šta se promijenilo u Evropi kada su prava žena u pitanju? 

SAGER: Ja sam prilično stara osoba i davno sam se počela baviti politikom. Kada sam se počela baviti politikom? Na to pitanje mogu odgovoriti time da je politika postala dio mog života dok sam bila djevojka i mlada žena. U Njemačkoj  je u to vrijeme bila drugačija situacija. Kada sam ja bila djevojka, žena u Njemačkoj nije mogla otvoriti svoj račun u banci a da prethodno suprug ne da saglasnost. Isto tako nije mogla početi da radi, da se profesionalno zaposli bez njegove saglasnosti. I u Njemačkoj se tada smatralo da žene koje žele da pod jedan krov svedu i porodicu i profesiju i posao, da su one loše majke. To je bilo tada nespojivo.

Politikom sam se ozbiljnije počela baviti u vrijeme kada su žene u političkom svijetu u Njemačkoj bile manjina. Manjina su bile na rukovodećim pozicijama bez obzira o kojem se domenu radi i zbog toga su žene imale malo uzora u politici. Tada je bila velika senzacija kada se stranka Zelenih odlučila na to da svaka druga pozicija pripadne ženama. Upravo ova kvota od 50 posto žena u politici, koju su uveli Zeleni, dovela je i muškarce u poziciju da su morali potruditi se da pridobiju žene za određene funkcije. Ali su i druge stranke na političkoj sceni došle pod pritisak da više ne mogu reći da nema žena koje se zanimaju za politiku. Dokazali smo da to nije tačno.

INTERVIEW.BA: I kako se to odrazilo na današnju situaciju?

SAGER: Danas imamo situaciju da su ne samo stranke i javne službe, nego i velika preduzeća pod pritiskom, ne samo u Njemačkoj, nego i drugim zemljama EU, da moraju imati određeni broj žena na rukovodećim pozicijama. I upravo to pitanje – da li su žene dovoljno zastupljene na rukovodećim pozicijama, o tome pitanju se više ne diskutira s aspekta jednakosti spolova i pravde, nego se diskutuje s aspekta kvaliteta i konkurentnosti određene institucije ili kompanije. Dakle, žene su doprinijele i kvalitetu i konkurentnosti. Ako rukovodeće pozicije zauzimaju samo ljudi istog spola, onda u stvari nemate dovoljno širok izbor, da on nije dobar. Shvatilo se da se tako gubi mnogo talenata i potencijala koje posjeduju žene zahvaljujući svojim mogućnostima i kvalifikacijama. Upravo taj potencijal i ti talenti su bitni za razvoj društva, ali i unošenje nove perspektive u društvu, u svim njegovim segmentima.

Pitanje upošljavanja žena više nije pitanje jednakosti nego i različitosti koja treba da se prihvati. I jednakost i različitost su bitne za razvoj svakog društva i njegove perspektive. Ovo pitanje nije postalo važno samo u politici. I na visokoškolskim institucijama su u situaciji da podnose izvještaje i da opravdavaju svoje odluke o tome koliko pozicija zauzimaju žene a koliko muškarci. Visokoškolske ustanove su također u poziciji da podnose izvještaje o tome kako planiraju i određuju ciljeve kada je riječ o radnim mjestima, koliko od tih radnih mjesta bi trebale zauzeti žene, koje će mjere poduzimati da bi pridobili žene da se uopće prijave. I ovo se gleda kroz prizmu uspjeha jedne takve institucije.

INTERVIEW.BA: Šta se kroz ovaj period pokazalo kao najveća snaga žena?

SAGER: Mislim da je najveći uspjeh žena da smo dobili jednu drugačiju perspektivu u politici. A drugo je da su se iste teme vrednovale na drugi način s aspekta žena. I danas se pokazalo da su to teme budućnosti. Na primjer, za žene je ekologija mnogo važnija nego za muškarce. Mi smo tada kao mlada stranka imali veću podršku kod žena nego kod muškaraca, isto smo tako imali u članstvu veći broj žena nego muškaraca. Taj način razmišljanja, da se danas stvara osnova za budućnost, svojstveniji je ženama.Ovo podjednako važi i za druge teme kojima se bavi politika. Na primjer, druge tipične muške teme su finansije, privreda i vojska.

Teme s kojima žene nisu shvaćene ozbiljno su porodica, zdravstvo, itd. Angela Merkel se u svojim počecima bavila pitanjima porodice, žena, mladih, ekologije. To je nešto što su tipične teme za političarke. Možemo dodati i zdravstvo i obrazovanje. Dakle, to su teme koje muškarci ne smatraju dovoljno ozbiljnim. U međuvremenu je došlo do promjene paradigme, na primjer, tema poput klimatskih promjena. Ona je postala globalna i sada se o tim temama diskutuje na najvišim političkim instancama širom svijeta. Mi u Njemačkoj davno smo shvatili da nemamo tako puno prirodnih resursa i sirovina, ali naš ogroman resurs i potencijal su naši ljudi. I upravo zbog toga je važno voditi računa o obrazovanju, od predškolskog, osnovnog do fakultetskog.

INTERVIEW.BA: Znam da je nekad teško govoriti o sebi, ali gdje mislite da ste ostavili najviše traga, gdje su bili najbolji rezultati? 

SAGER: U pravu ste, nakon toliko godina teško je govoriti o svojim postignućima. Međutim, ima jedna tema koju bih izdvojila, teška tema koja je unijela promjene u svijetu. I mislim da je i u zemljama poput Bosne i Hercegovine još uvijek teško govoriti o toj temi. Bila sam članica vlade u pokrajini Hamburg i mi smo tada bili neka vrsta testnog područja za provedbu jednakosti LGBT osoba. To je tada bila teška tema i u Njemačkoj. Nisu se usuđivali eksploatisati je. Mi smo počeli s tom temom i to je išlo tako dobro da se i savezna Vlada počela baviti nakon toga tim pitanjem, pa zatim i druge zemlje Evrope. Tema je bila da se ukine diskriminacija LGBT osoba. U Hamburgu smo tada napravili centralni korak i da tada nismo bili uspješni, ne bi se ni Njemačka uopće latila tog pitanja niti učinila bilo šta. 

Uzela sam ovaj primjer zašto što želim da kažem koliko je važno da se u politici uzimaju tzv. male teme, teme koje su negdje u svojim začecima,  ali su paralelno i neprihvaćene u društvu i široj javnosti. Kada sam se počela baviti tom temom, mnogi su mi prijetili. Čak su tvrdili da je brak u kojem sam živjela lažan, da suprug i ja živimo formalno i da sam ja lezbijka. To je donekle i  normalno. I dok ne počnete s takvim temama, niste ni svjesni koliko će vam se ljudi suprotstavljati, ali političar treba da radi stvari koje su u datom momentu možda i nepopularne. Danas je ovo pitanje postalo standardno za zemlje EU pa čak i za zemlje koje treba da pristupe EU, jer jedno od pitanja na koje trebaju odgovoriti jeste – da li ste osigurali jednakost LGBT osoba u svojoj zemlji?

INTERVIEW.BA: Mnogim zemljama Njemačka je uzor, ne samo zbog ekonomske moći, nego i zbog kompletnog ustrojstva, ali te zemlje ne uspijevaju, pogotovo kad su žene u pitanju, napraviti efektan korak naprijed. Šta je tu ključno? Je li do samih žena, zakona, predominantne patrijarhalnosti? 

SAGER: Ne bih baš rekla da mi nemamo više nikakvog posla u Njemačkoj. Jedna stvar je oko jednakosti spolova. Moramo još mnogo toga da uradimo da se izjednače plaće i naknade ženama i muškarcima, tu je još dosta nejednakosti.

Važna su tri faktora: važni su zakoni jer oni daju pravac razvoju društva, za pravnu sigurnost u društvu. Međutim, za donošenje zakona treba vam demokratska većina, a to može da bude dugačak put. Već sam na početku pomenula apsurdne zakone koji su vladali u vrijeme kad sam bila mlada. Naravno da vam u društvu i u strankama trebaju akteri koji će poticati promjene u društvu, ali ih i nositi. Potrebne su nam žene koje shvataju da od njih zavisi njihov vlastiti i život njihove djece  i koje će biti spremne  da preuzmu odgovornost za svoju i budućnost svoje djece. Potrebno vam je također učenje kako se razvija kultura u društvu. Potrebni su vam muškarci koji bi bili uzori i koji mogu prihvatiti promjene. I važno je da muškarci počnu da shvataju da su druge teme šansa i za njih. Mi u Njemačkoj i širom Evrope imamo jake ličnosti, i žene i muškarce koji su angažirani  na očuvanju životnih osnova. Isto tako, spajanje profesionalnog i porodičnog života više nije samo ženska tema, imamo mnogo mladih očeva koji su prihvatili ovaj problem i koji žele da provedu više vremena sa svojom djecom. Oni su shvatili  šta to donosi za njih. Oni su se doveli u status konkurentosti u preduzeću, a i u preduzećima su shvatili da im trebaju to omogućiti.   

INTERVIEW.BA: U Njemačkoj ste trenutno angažirani na interesantnom projektu provedbe Zakona o apstinenciji namijenjenog političarima i političarkama koji su obavljali javne funkcije. O kakvoj vrsti apstinencije se radi?

 SAGER: Zakon o periodu apstinencije za političare i političarke je samo dio zakona i propisa u borbi protiv korupcije i koruptivnih odnosa. Cilj ovog zakona je da se kod građana i građanki dobije povjerenje u politiku. Mi smo ranije imali par slučajeva kada su članovi vlade Savezne Republike Njemačke, i žene i muškarci, ministri i ministrice, ali i državni sekretari, direktno nakon okončanja mandata prelazili na visokopozicionirana radna mjesta u strukovnim udruženjima ili jakim preduzećima. Možda je u BiH i s aspekta ove zemlje teško shvatiti takvo nešto, ali naši građani i građanke su takvo ponašanje smatrali skandaloznim. Naravno, zbog toga se pojavila sumnja da li su ti političari stvarno bili neutralni i jednako tretirali sve u privredi.

Građani i građanke su se pitali da li su taj ministar ili ministrica radili za opće dobro, ili za interes nekog velikog preduzeća ili interesne grupacije, kako bi sebi obezbijedili odgovarajuću karijeru nakon isteka mandata. Ubuduće će vlada u svakom pojedinačnom slučaju, po isteku mandata, kada se izvrši obavezna prijava da se prelazi na određenu poziciju, odlučivati da li će ta osoba morati da napravi pauzu od godinu ili godinu i po. Pošto vlada možda može da dođe u situaciju da joj je teško da donese odluku o budućem angažmanu svojih članova ili članica, zbog toga je odlučeno da se sastavi jedan tročlani savjet koji se sastoji od malo starijih i iskusnijih žena i muškaraca koji će o tome odlučivati.

INTERVIEW.BA: Šta se dešava kada se utvrdi korupcija u slučaju nekog političara u Njemačkoj? Ne samo kroz njegovo eventualno sudsko procesuiranje nego i društvenu poziciju. U BiH se, na primjer, u ovakvim situacijama ne dešava ništa.

SAGER:  Ja bih rekla da između vašeg društva i društva u Njemačkoj po tom pitanju postoje velike razlike, postoji inače velika razlike. Građani, građanke i mediji, mislim da nisu toliko osjetljivi kada je riječ o ovakvim temama i ja bih i sama željela malo više senzibiliteta, posebno od strane medija. Međutim, i njihovo izvještavanje ovisi o tome da li se radi o nekome ko je omiljen u društvu i javnosti. Kada je riječ o politici, tu mogu da kažem da kada se ustanovi korupcija u Njemačkoj, to osuđujemo i takva osoba u svakom slučaju mora da se povuče s pozicije koju obnaša. Kod nas dosta stvari tu tretira krivični zakon, kada su u pitanju, na primjer, finansijske transakcije, ali zakon tu zna biti i velikodušniji. Evo primjera fudbala. Međutim, kada je politika u pitanju, tu smo jako strogi.

U vezi s ovom temom potrebni su nezavisni mediji koji trebaju objasniti koje su dimenzije štete nastale zbog korupcije. Naročito je važno imati nezavisan i kritičan stav prema već uigranim muškim savezima. Isto tako je dobar argument da žene u politici treba da tvore tu kritičnu masu i da one u raznim oblastima mogu biti protuteža takvih muških udruživanja  jer one se ne upliću u takve spone. Željela bih da podsjetim da je svojevremeno Angela Merkel bila ta koja se nije htjela prikloniti načinu rada Helmutha Kohla. Bila je jedna od onih koji su mu se usprotivili, jer nije željela da bude dio afere odnosno donacije iz koje se izrodila afera. Mislim da nije slučajnost da imamo više skandala u muškom fudbalu nego u politici u Njemačkoj.     

INTERVIEW.BA Kada razgovarate sa ženama u zemljama u kojima nemaju razvijena politička prava, šta je glavna stvar koju im poručujete? 

SAGER: Ono što bih željela ženama reći i što im uvijek govorim, jeste da se za vrijeme tvoga života mnogo toga može promijeniti. U vrijeme kad sam ja bila mlada dovođena su u pitanje prava žena i nismo u to vrijeme živjele u nekoj velikoj sreći.  I naše društvo i mišljenje su bili dosta tradicionalni i u mnogim aspektima dosta neprijateljski raspoloženi prema ženama. Razumijem da mnoge žene misle da se ne isplati i da je frustrirajuće biti u politici, i onda u nekom momentu kažu da odustaju, da ne mogu. Mogu im samo reći – ne odustajte, isplati se. Može doći do promjena, a one su bitne za tebe i za tvoju djecu. Žena mora biti svjesna da ona može potaći promjene i da su one važne ne samo za nju nego i njenu djecu. I te promjene neće donijeti niko drugi, samo one. Žene treba da preuzmu odgovornost, za sebe, svoju budućnost, budućnost svoje djece. Ne treba da dopuste da im ta pitanja rješavaju muškarci.

INTERVIEW.BA: Koliko poznajete Bosnu i Hercegovinu i kakve su vam prve asocijacije na ovu zemlju?

SAGER: Mislim da je za većinu kada čuju Bosna i Hercegovina prva asocijacija protekli rat. I grozni ratni zločini. Ja sam prvi put postala svjesna BiH u vrijeme Zimskih olimpijskih igara i u to vrijeme sam ovdje vidjela jednu metropolu usred Evrope, jednu multietničku zajednicu i sredinu koja je bila domaćin cijelom svijetu. Godine 1996. sam potom došla s jednom  delegacijom u BiH i u to vrijeme smo prolazili kroz zemlju koja je bila porušena. Konfrontirali smo se tada i razgovarali o ratnim zločinima. Među prvima sam se u svoj stranci 1993. zalagala za to da se međunarodna zajednica jače angažira u BiH i usudi na vojni angažman kako bi se okončali ratni zločini. To me skoro koštalo političke karijere. Međutim, međunaroda zajednica i EU nisu te koje će ovdašnjim ljudima riješiti njihove probleme. Problem moraju riješiti sami, a ja bih iskreno željela da imam istu sliku o BiH kakvu sam imala za vrijeme 1984. godine.   

Prethodna vijest

Džana Motika: Novca za porodiljske naknade mora biti

Naredna vijest

Aida Zerdo: Borit ću se za socijalnu sigurnost građana