Ove godine bit će ukopano sedam žrtava, najmanje od kako se zajedno ujedinjuje u bolu cijeli svijet, a posebno Srebreničanke i Srebreničane. Ali to nas ohrabruje da naša potreba za sjećanjem i istini, o bešćutnim ubistvima, patnjama, primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicama udaljenim desetine kilometara jedna od druge, o čekanju koje nikad ne prestaje, ostanu trajna obaveza
Piše: R. I.
Vrijeme je neprijatelj porodica koje i danas, 30 godina nakon genocida u julu 1995. u Srebrenici traže posmrtne ostatke njihovih članova.
Iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine ističu kako se još uvijek traga za oko 1.000 žrtava genocida u Srebrenici.
– Mi ne odustajemo od ovog procesa, a ni od porodica koje još uvijek traže svoje najmilije – poručuju.
A trideset godina kasnije, komemoracije i kolektivne dženaze u Memorijalnom centru u Potočarima podsjećaju, na vrele dane jula te 1995. godine, na žrtve, bol, suze, zločin bez presedana na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.
Ove godine bit će ukopano sedam žrtava, najmanje od kako se zajedno ujedinjuje u bolu cijeli svijet, a posebno Srebreničanke i Srebreničane.
No, to nas hrabri da naša potreba za sjećanjem i istini, o bešćutnim ubistvima, patnjama, primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicama udaljenim desetine kilometara jedna od druge, o čekanju koje nikad ne prestaje, ostanu trajna obaveza.
Jedna ili dvije kosti
Već više od mjesec dana širom svijeta traju obilježavanja i sjećanja na najstrašnije ljeto, od Ujedinjenih naroda, preko glavnih gradova u Europi, SAD, Kanadi.
Sinoć su u sumrak izneseni tabuti s posmrtnim ostacima sedam žrtava iz Fabrike akumulatora u Potočarima Musale u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica. Danas će naći svoj smiraj.
Posmrtni ostaci Senajida Avdića (19) i Harisa Omerovića (19), Hasiba Omerovića (34), Fate Bektić (67), Sejdalije Alića (34), Rifeta Gabeljića (31) i Amira Mujčića (31) posljednjih su godina pronađeni u grobnicama razasutim na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo.
U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti najmilijih.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Najviše žrtava je s područja istočne Bosne i Hercegovine – iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata.
Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Poruka majki
Uoči oblježavanje 30. godišnjice održana je konferencija u Memorijalnom centru na kojoj su majke iz četiri srebrenička udruženja poručilie da je potrebno uvesti izučavanje genocida u nastavne planove i programe nastojati izgraditi ambijent u kojem će svi građani biti jednaki.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, rekla je da je prošlo 30 godina kako nosi bol u svojim srcima i duši, ali da moraju nastaviti s borbom jer znaju da su njihova djeca nevino ubijena u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN) dok je svijet to samo posmatrao. Danas svijet nijemo promatrati, kako je navela, majke Ukrajine i Palestine kako plaču za svoju djecu.
– Nisu nam ubijali djecu samo, već i uspomene. Mi smo djecu odgojile bez mržnje i osvete. To je pobjeda majke Srebrenice – kazala je.
Fadila Efendić, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, kojoj su tokom genocida ubijeni sin jedinac i suprug navela je kako majke nakon rata nisu mogle stajati po strani.
– Plače mi se, ali moram da dokazujem istinu i pravdu, da svijet zna šta se dogodilo – rekao je Efendić.
Predsjednica Udruženja “Žene Podrinja – Bratunac” Šuhra Sinanović u mezarju u Potočarima ukopala je 20 članova porodice. Posmrtne ostatke svog supruga nikada nije pronašla. I zna danas kako je važno sjećati se, pričati, upozoravati.
– Uvijek kažemo da se nikada nikome ne ponovi, a nova ratišta se otvaraju na drugim stranama – istakla je Sinanović.
I priznala kako je zabrinuta jer, 30 godina nakon početka genocida, na polju obrazovanja ništa nije urađeno.
Nura Begović, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, pojasnila je da su pravosudne institucije u BiH susretljive u procesu postizanja pravde, koji je, prema njenim riječima, jako spor. Dodala je da je donesen zakon za nestale osobe, kao i zakon koji se odnosi na negiranje genocida, ali koji se ne poštuju.
– Nema tu popusta. Ne smiju da se dese manipulacije, a to se događa kroz politiku, treba zadovoljiti pravdu… Nama se nitko ništa ne može vratiti. Kad se neko kazni što je počinio, neće sigurno to više uraditi – ističe Begović.
Majke ističu kako trebaju podršku i zaštitu, upozoravaju i na patnje povratnika.
– S dosta problema se suočavaju povratnici, ko želi da zna, on zna. Nije baš lako, nije jednostavno. Kao i svaki građanin, željela bih da svi imamo ista prava, a ne da se dijelimo koji je povratnik, a ko mještanin – navode.
I dodaju kako je njihova želja da žive normalnom ambijentu, što je izazovno obzirom na podjele koje nas svakodnevno podsjećaju kako je važna borba za istinu, protiv mržnje, laži i negiranja genocida.
Presude i negiranje genocida
Podsjećamo, Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
No, i danas, unatoč presudama, činjenicama, haškim dokumentima, a što je najvažnije svjedočenjima preživjelih postoji kontinuirano i često organizirano negiranje genocida.
Pokazao je to i Izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica za ovu godinu. Doduše, broj zabilježenih slučajeva negiranja genocida manji je u odnosu na prethodnu godinu, ali to nije nikakva utjeha.
Urednik ovogodišnjeg Izvještaja Memorijalnog centra o negiranju Edin Ikanović, naveo je da je primjetno smanjenje negiranja, zahvaljujući prvostepenoj presudi Suda BiH protiv Vojina Pavlovića.
– Nadamo se da će Sud potvrditi prvostepenu presudu koja bi u tom slučaju postala historijska u borbi protiv negiranja i kao paket za buduće slučajeve – navodi Ikanović.
Cilj izvještaja je na jednom mjestu imati sve negatore genocida, kao i način na koji su negirali, kaže on, u nadi da će pravosudne institucije biti zainteresirane za procesuiranje tih slučajeva.
Od 1. juna 2024. godine do 30. maja 2025. godine zabilježeno je ukupno 99 slučajeva negiranja genocida u javnom prostoru BiH i regije. Zabilježeno je 76 slučajeva aktivnog poricanja genocida i 21 slučaj relativizacije zločina, te po jedan slučaj podrške počiniteljima, priznavanja zločina, ali ne i genocida i trijumfalističkog diskursa.
Izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica pokazuje da je posebno visok intenzitet negiranja zabilježen u julu, pogotovo uoči i nakon 11. jula, kada se obilježava godišnjica genocida.
A genocid negiraju čak i visokopozicionirani funkcioneri, Milorad Dodik, predsjednik RS, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, premijer RS Radovan Višković, predsjednik Skupštine Nenad Stevandić, banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković…
I to sve u renutku kada porodice još uvijek tragaju za svojim najmilijima, a brojni počinioci genocida nisu izvedeni pred lice pravde.
Upozorio je to za Detektor i glavni tužilac Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Serge Brammertz i naglasio koliko je važno da svjedoče i žrtve i preživjeli.
Dosje u vezi sa osobama osumnjičenim za “posebno ozloglašene zločine protiv čovječnosti
Brammertz će danas upravo iz Srebrenice kao međunarodni tužitelj poslati poruku i naglasiti važnu ulogu koju su preživjeli i žrtve odigrale kako bi se odgovorni za njihovu patnju, poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih, osudili.
Istakao je kako će izraziti zahvalnost za podršku koju je nekoliko tisuća preživjelih i žrtva svjedočeći iznova pružala, ali da će biti upućena i vrlo snažna poruka da su veličanje i negiranje genocida na potpuno neprihvatljivom nivou i da je sada mnogo gore stanje prije deset godina.
– Govorio sam na 20. godišnjici i situacija nije bila tako loša kao danas, kada je gotovo politika na mnogim mjestima negirati genocid i veličati pojedince koji su osuđeni za najveće zločine koje čovječanstvo može zamisliti. Stoga ću zatražiti od međunarodne zajednice da snažnije reaguje, ali bih također rekao da nije gotovo – kaže on.
Brammertz pojašnjava da “predmet Srebrenica” nije okončan, jer se još uvijek traga za nestalim osobama, između ostalog, i iz Srebrenice, te da ljudi žele da se vrate svojim domovima iu mjestima odakle su bili prognani i etnički očišćeni.
On smatra da stvari nisu završene ni u pogledu odgovornosti iako je Haški tribunal optužio 161 osobu i postigao uspješne rezultate, međutim na stotine počinitelja i za genocid u Srebrenici nije procesuirano, a neki se nalaze svega nekoliko kilometara u Srbiji. Počinioci zločina u BiH, kako dodaje, nalaze se ne samo u toj zemlji nego iu Hrvatskoj.
– Nema baš smisla da usred Europe još uvijek imate stotine ljudi koji slobodno rade okolo, uživajući u životu u susjednim zemljama, kad postoje vrlo dobri razlozi za pomisao da su bili direktno uključeni u početak zločina i da je njihovo mjesto tamo gdje bi trebali biti – pred sudijama u ovoj zemlji ili u susjednim zemljama – kaže on.
Brammertz je u junu, u obraćanju Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), između ostalog naveo da je ovo tužilaštvo prije nekoliko mjeseci predalo glavnom državnom tužitelju detaljan istražni dosje u vezi sa osobama osumnjičenim za “posebno ozloglašene zločine protiv čovječnosti”, kao i da je formiran zajednički tim za provođenje daljnje istrage.
Opomena za cijeli svijet
Potočari će i danas biti dolina suza.
Komemoracija i sjećanje na sve do sada ukopane, za sve stradale, za one za kojima se traga počinje u 9.30.
U 13.05 počinje vjerski program, odnosno džuma namaz i hutba, koju će predvoditi reisu-l-ulema IZ u BiH Husein Kavazović.
Porodice, rodbina, prijatelji, ljudi koji znaju šta je bol iz cijeloga svijeta sa suzama će ispratiti žrtve. Bol iz Srebrenice bit će opomena za cijeli svijet.
