Prije samo 20 dana, direktor Hasanović tvrdio je da “ne postoji nikakva odluka” o zabrani. Danas? Danas pred kamerama lično pokazuje tu istu odluku. Dakle: postoji odluka, postoji zabrana, postoji problem. Sve što je ranije negirano sada je pred očima javnosti potvrđeno, navode roditelji
Interview.ba
Roditelji djece s poteškoćama u razvoju, okupljeni u neformalnu grupu “Srcem za posebne”, ponovo su se oglasili nakon što je direktor Olimpijskog bazena Otoka Avdija Hasanović, u emisiji BHT1 iznio, kako ističu, niz tvrdnji koje su u suprotnosti s onim što se zaista dešavalo posljednjih mjesec dana
U otvorenom pismu, roditelji su iznijeli ozbiljne zamjerke i kritike na Hasanovićevih izjave i istaknuli da su ključne informacije koje je iznio u javnost netačne i tendenciozne.
Ne šutimo na neistine i nepravdu
Njihovo saopćenje prenosimo u cjelosti:
– Mediji, oprez! Provodite medijsku hajku pitanjima o pravima djece. Jedna situacija – dva scenarija. Da li živimo u paralelnom univerzumu? Šta se zapravo dogodilo 9. aprila? Osjećamo obavezu ponovo se oglasiti i jasno odgovoriti, jer – kako se može zaključiti – ne šutimo na neistine i nepravdu.
U emisiji BHT1, direktor Olimpijskog bazena Otoka, Avdija Hasanović, iznio je niz tvrdnji koje su u potpunoj suprotnosti s onim što mi – roditelji i djeca – proživljavamo već skoro mjesec dana. Zato ćemo – roditelji – odgovoriti na svaku neistinu činjenicama.
Hasanović: “Ja mislim da nije bio ni incident ni priča.”
Naša istina: Pozvana je policija. Trenera se pokušalo fizički udaljiti. Djeca su svjedočila stresnoj i uznemirujućoj sceni. Ako to nije incident – šta jeste?
Hasanović: “Djeca nisu nikad ni odlazila sa bazena.”
Naša istina: Trenerima je onemogućen rad. A svi znamo šta treneri znače za našu djecu. Dobro, možda i jeste tačno – djeca nisu otišla, ali su ih pokušali otjerati.
Hasanović: “Nisam izjavio da djeca vrše nuždu na bazenu.”
Naše pitanje: Jeste li sigurni da niste? Da li i dalje tvrdite da nikada niste dovodili u pitanje fiziološke funkcije djece s poteškoćama? Roditelji koji su prisustvovali tim razgovorima ne izmišljaju. Njihova sjećanja se ne brišu demantijima pred kamerama.
U emisiji smo čuli još nešto vrlo ozbiljno:
“Pitajte predsjednika Komisije… da li je ta Komisija možda ispolitizirana.”
Naša istina: Komisija za ljudska prava Gradskog vijeća Sarajeva donijela je zvaničan zaključak: U ovom slučaju došlo je do povrede temeljnih ljudskih prava djece s poteškoćama u razvoju.
To podrazumijeva: diskriminaciju, uskraćivanje prava na individualni rad, negiranje roditeljskog izbora.
Ako direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje rad tijela zaduženog za zaštitu prava građana, kome će naša djeca vjerovati?
Postoji odluka, ne postoji odluka
Iz izrečenog u emisiji, čini se da direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje i legitimnu ulogu medija u izvještavanju o pravima djece s poteškoćama u razvoju, nazivajući to “medijskom hajkom.” Olimpijski bazen je javna ustanova. Postoji zbog javnog interesa.
A mediji, podsjećamo, imaju pravo i obavezu da o ovome govore. Da pitaju. Da otkrivaju. Da štite najranjivije.
Napadi na novinare, s pozicije moći, ne smiju biti štit za prikrivanje nepravilnosti. I nikada ne smiju biti oružje za guranje dječijih prava pod tepih.
Još jedan detalj koji ne smije proći nezapaženo:
Prije samo 20 dana, direktor Hasanović tvrdio je da “ne postoji nikakva odluka” o zabrani.
Danas? Danas pred kamerama lično pokazuje tu istu odluku.
Dakle: postoji odluka, postoji zabrana, postoji problem.
Sve što je ranije negirano sada je pred očima javnosti potvrđeno.
Zato pitamo ponovo: Kako da dijete s poteškoćama pliva, ako mu zabranite trenera?
I za kraj, barem oko nečega se slažemo: Nadamo se da će ova borba iznjedriti SISTEMSKA rješenja.
Da nikada više nijedno dijete ne bude isključeno. Da nikome ne bude uskraćeno pravo.
P.S.
Hasanović je tokom emisije u kojoj su roditelji iznosili svoju stranu priče izbrojao čak 33 sintagme za koje smatra da predstavljaju “niz uvreda i ružnih riječi” upućenih olimpijskom bazenu, njegovoj upravi i uposlenicima. Naravno da to nije istina.
Podsjećamo: sintagma je skup od dvije ili više riječi koje zajedno znače više nego svaka ponaosob.
Na primjer: “isključeno dijete”, “neopravdana odluka”, “ukidanje prava”.
Zvuči poznato? Možda zato što nije problem u riječima, nego u onome što one opisuju – poručili su iz udruženja.
