Nakon utakmice između KK „Bosna“ i laktaške „Igokee“ sarajevska policija nije propustila priliku da Igoru Dodiku, sinu Milorada Dodika, bude lični bodigard. Bez bilo kakve najave da je riječ o utakmici visokog rizika, na svakom ćošku timskog autobusa i luksuznog crnog kombija stajalo je po jedan policajac. Igora je na izlasku štitila brigada specijalaca, te i privatno obezbjeđenje
Piše: Žana KARIĆ GAUK
Skenderija puna! Košarkaški klub „Bosna“ ponovo je na stazi slave. Aleksandar Damjanović, Muhamed Pašalić, Haris Delalić, Đoko Šalić, Jure Zubac, Adin Vrabac, Christian Lutete, Jarrod West, Asim Gutić u utakmici protiv laktaške „Igokee“ u finalu državnog prvensta nisu iznevjerili pune tribine. Ali, jeste sarajevska policija koju javno pitamo – ko su zaštićene ličnosti u Sarajevu?
Otac, sin, sestra…
Odmah pored terena, ograđen kapijama i ličnim obezbjeđenjem sjedio je Igor Dodik, generalni menadžer Laktašana. Sin je to prvostepeno presuđenog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji ne propušta priliku da vrijeđa, ponižava, ruši Bosnu i Hercegovinu; sin onoga koji glasno kaže:“Podržimo Izrael, nema razlike između Hamasa i muslimana u BiH“; sin sa američke crne liste čije su privatne firme na sumnjivim tenderima opustošile entitetske i državne budžete; sin koji je prije mnogo godina dobio tri miliona KM kredita od IRB RS, a koji nikada nije vratio – jer, bolje i to nego da se drogira; sin koji se kao takav nametnuo i u političkim vodama sjedi na sastancima sa upravama javnih preduzeća i onih od značaja za Vladu Federacije BiH i pregovara o propuštanju gasa Sarajevu; sin koji određuje uređivačku politiku medija; sin koji nema problem da, odjeven u majicu sa likom ruskog predsjednika Vladimira Putina, poruči kako je ponosan na svog oca; sin koji je sa svojim ocem entitet pretvorio u porodični biznis; sin koji iz sjene vedri i oblači u političkim prilikama zemlje…
Ni vlasnik ni ovlašteno lice
Podsjećamo policiju i javnost da su firme „Infinity International Group“, „Prointer“, „Kaldera Company“, „Infinity Media“, „K-2 Audio Services“, „Una World Network“ i „Sirius 2010“, povezane sa Dodikom i njegovom porodicom, koje je sankcionisalo Ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država i označilo ih kao izvor prihoda korumpirane mreže, samo 2023. godine prihodovale 143.782.377 KM. U godini u kojoj su američke sankcije sve teže stezale Dodika, a na crnoj listi završili i Igor i sestra mu Gorica, priliv novca u ove firme značajno je pojačavan desetinama miliona KM, očigledno, iz domaćih izvora.
Sada već čuvena izjava Milorada Dodika da njegov sin Igor nije vlasnik ni ovlašteno lice („Prointera“ op.a.), ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje sa inostranim firmama i ima od toga prihode, od 18. jula 2019. godine, potvrdila je sve ono o čemu se do tog momenta govorilo u javnosti. Mreža firmi koje su porodici bile itekako značajan izvor prihoda razotkrivana je kroz vlasništva, prenose i nezajažljivot kada su u pitanju ugovori dobijeni na tenderima. Javni sektor, kojim mahom upravljaju kadrovi SNSD-a, bio je izdašan.
„Prointer“, firma kojoj su računi ugašeni, bila je vječiti IT tenderski prvak. U 2024. godini prikazan je nevjerovatan priliv – 79.967.341 KM i dobit od 25.534.630 KM. Samo godinu ranije cifra je bila dosta niža, prihod od 49.341.008 KM i dobit od „samo“ 6.040.751 KM.
Od osnivanja 2015. godine do uvođenja sankcija mahom je bio jedini koji se nudio javnom sektoru. Ta jedna pristigla ponuda uvijek je bila prihvatljiva. Rezultat toga je 1.147 ugovora vrijednih 330.810.460 KM. Zbog korupcije i podrivanja Ustava BiH član po član porodice polako je uvrštavan na „crnu listu“, a firmi su leđa okrenuli i svjetski poznati partneri „Microsoft“, „IBM“ i „SAP“. „IBM“ je još 2019. godine tražio objašnjenje za toliki broj ugovora sa javnim sektorom, ali firma nije mogla da se opravda.
Do danas ni tužilaštvima ništa nije objašnjeno niti ona objašnjanja traže. Ali, institucije nude zaštitu, poput one koju je imao Pablo Eskobar.
Srdačni zagrljaji, jaransko tapšanje
U Sarajevo su dolazili i dolaze razni sportisti. U autobusima sa jasno naznačenim grbovima. Prije nekoliko dana pred Skenderijom je bio parkiran onaj u kojem je doputovao tim iz Širokog Brijega, prije nekoliko mjeseci „Bočev“, prije toga i „Igokein“… Ugostile su Sarajlije i „Vojvodinu“ i „“Iliriju“… Nikada se nije desio incident. Na tribinama se navijalo. Za „Bosnu“! Ni sinoć nije bilo drugačije.
U opuštenoj atmosferi ni organizatori utakmice nisu imali ništa protiv dolaska Igora Dodika. Naprotiv, bilo je srdačnih zagrljaja i osmijeha, jaranskog tapšanja po ramenu.
Međutim, u takvom ozračju sarajevska policija nije propustila priliku da Igoru Dodiku bude lični bodigard. Bez bilo kakve najave da je riječ o utakmici visokog rizika, jer ona to zaista nije ni bila, na svakom ćošku autobusa i luksuznog crnog kombija stajalo je po jedan policajac. Sinovljev izazak iz dvorane nije prošao nezapaženo. Čitava brigada specijalaca štitila ga je, valjda od pogleda, i dovela do kombija sa zatamnjenim staklima. Njegovo privatno obezbjeđenje, a bilo bi još gore ako su u pitanju pripadnici MUP-a RS u civilu, cinično se smijalo.
Od koga i od čega su desetine policajaca štitile Igora Dodika? Jesu li to platili građani? Koliko? Sarajevo, jako na komentarima po društvenim mrežama, sleglo je ramenima, tiho prolazilo pored mrkih policijskih pogleda i otišlo u novu noć.
Možda bi ministar Admir Katica, nekadašnji šef kabineta bivšeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i savjetnika Milorada Dodika, „potkovanog“ Milana Tegeltije, imao šta da kaže na ovu temu građanima koji mu obezbjeđuju platu.
(Zurnal.info)
