Ekonomski analitičar i zastupnik SzBiH u Parlamentu FBiH Admir Čavalić govori o gorkim posljedicama ukoliko se federalni budžet ne usvoji do kraja godine, o političkoj trgovini u Parlamentu, o isplati pomoći, potezima Vlade FBiH i populizmu neradne nedjelje
Razgovarala: Rubina ČENGIĆ
INTERVIEW: Ništa od minimalne plate od 1.000 KM ili 1.050, kako je bilo najavljeno za januar?
ČAVALIĆ: Činjenica je da mi nismo dobili set fiskalnih zakona, ne samo u parlamentarnu proceduru, nego ni na nivou Vlade Federacije BiH. A da bi nešto postalo zakon to mora usvojiti Vlada, potom mora doći na Zastupnički dom. Pa kada on usvoji ide na Dom naroda, koji to mora osvojiti i to u istom tekstu. Potom mora biti objavljeno u Službenom glasniku FBiH. Nakon toga počinje pravi posao: porezna uprava mora prilagoditi svoje softvere. A znamo da sada ima problema sa softverskim rješenjima, da je teško dobiti IT-jevce u javnu upravu. I onda čitav sistem adaptirati. Na ovo sam upozoravao od januara ove godine i zbog pretpostavke da će se stvari ovako odvijati smo predložili ono povećanje plata od 400 KM uz 11 posto plaćanja samodoprinosa za PIO. Od početka smo kao odgovorni političari govorili o tome predlažući da to bude privremeno, dok Vlada FBiH donese svoje rješenje. Dva puta su naše kolege zastupnici odbili da uopšte razgovaraju o tome. Nisu htjeli da to dođe na dnevni redu uz obrazloženje da će to uraditi Vlada FBiH. Potom smo dobili negativan odgovor od premijera FBiH Fadila Novalića uz obrazloženje da ne treba biti intencija na fiskalnim zakonima i podizanju plata. A tim se mogu složiti jer treba stvoriti fiskalni okvir. Ali, mi smo nudili privremeno rješenje. Negativan odgovor smo dobili i od premijera Nermina Nikšića koji je rekao da Vlda FBiH razumije naše namjere, ali da će to uraditi oni. Nažalost, još uvijek ništa nije stiglo u Parlament FBiH.
Šest mjeseci i to je problem
INTERVIEW: I šta sada?
ČAVALIĆ: Vlada FBiH je djelimično prihvatila naš prijedlog. Zašto djelimično? Pa omogućena je isplata neoporezivog iznosa do 2.520 KM. Međutim, samo u roku do 6 mjeseci. Naša mjera je previđala 11 posto za stabilnost PIO sistema i 400 KM veću platu do donošenja fiskalnih zakona – što može biti čitava 2024., 2025. godina i duže. Pritom se izgubila godina dana jer smo predali Prijedlog u januaru. Ovo je slično kao kada je Vlada u prošlom sazivu 2021. godine odobrila isplatu oko 1.000 KM pomoći bez oporezivanja. Vlada će time pokušati da kaže da nisu ispunili ono što su zacrtali, ali eto kao može neoporezovana pomoć.
INTERVIEW: I do kad će trajati primjena ove odluka?
ČAVALIĆ: Šest mjeseci i to je problem. Nakon toga ide ljetna pauza, kolektivni godišnji odmor u augustu, kampanja za lokalne izbore u septembru, izbori u oktobru, pa onda kraj godine i novi budžet. Bojim se da će 2024. godinu opet pojesti skakavci. Iskreno, bih volio da griješim.
Bogati ili na minimalcu
INTERVIEW: Kada kažete set fiskalnih zakona, što on zapravo podrazumijeva?
ČAVALIĆ: To su Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak. Zapravo, fiskalni zakoni koji određuju opterećenje na rad i kod nas su među najvećim u Evropi. Minimalnu platu ne bih svrstavao u to iako ona ima fiskalni efekat. Cilj tih zakona je smanjiti zbirnu stopu doprinosa. Dakle, učiniti je zbirnom i smanjiti je znači modernizaciju procesa i tehnološko unaprjeđenje. Biće lakši obračun. To je Republika Srpska već uradila. Stopa bi trebala biti ispod 30 posto. Ovaj saziv Vlade FBiH govori i od 27, iako bi najbolje bilo 25 posto. Drugo pitanje je ključ reforme, a to je šta će ući u oporezivi dio. Sada se sindikati ograđuju da nisu znali da je to pitanje. Ali morali su znati jer se sedam godina priča o tome. Da li će biti oporezovan prevoz – ne znam. Regres je otvoreno pitanje, topli obrok vjerovatno hoće jer se tako radi svuda i smanjuje se mogućnost malverzuacija i sive ekonomije. Interesantno je da se na taj način unaprijeđuju statistike. Mi se sada poredimo sa regijom po pitanju plata. A zaboravimo da se kod nas ne oporezuje topli obrok i još ponešto.
Pa sada, recimo, u Srbiji kažu da imaju višu platu nego BiH. Ali oni oporezuju topli obrok, pa zapravo mi imamo višu platu, ali ne oporezujemo sve što i oni. Zato Srbija još nije premašila BiH po pitanju plata. Ali kad se uključi topli obrok, iako propaganda govori drugačije. Treća stvar je porez na dohodak – pominjalo se ranije nula posto na visinu minimalne plate, pa jedinstvena stopa od 10 posto i 13 posto za one sa višim platama. Lično sam protiv 13 posto i uvođenja progresivnog oprezivanja. Jer smo mi u evropskim okvirima relativno siromašna zemlja. I neko ko ima platu 2.500 KM ili više, a ne znam koliko ima tih ljudi, nedavno sam dobio podatak Porezne uprave da je to par desetina hiljada ljudi. I možemo kazati da jesu bogati ili ih staviti na nivo minimalne plate u Njemačkoj.
Nemamo srednju klasu
Ali mi nemamo srednju klasu i teško je govoriti o progresivnom oporezivanju. Kada ljudi govore o tom progresivnom oporezivanju misle da ćemo upasti među one koji enormno zarađuju. Ali nećemo jer to su vlasnici biznisa i oni izvlače novac kroz dividendu, profit ili na neki treći način. A zvanično rade za minimalac.
INTERVIEW: Kako će taj set fiskalnih zakona odnositi prema ugovorima o dijelu, freelancere koji sada plaćaju doprinose a nemaju nikakve koristi od toga?
ČAVALIĆ: Moguće da će ugovori o djelu biti skuplji za one koji ne rade. A za one koji rade možda jeftinije jer oni već plaćaju doprinose. Nezaposlene osobe će vjerovatno dobiti puno opterećenja, možda i maksimalno, kao ugovor o radu. Lično smatram da je to nonsens jer to nije način da stimuliše da sa ugovora o djelu pređu na ugovor o radu. Jer mi mislimo populistički, da ljudi rade na ugovor o djelu zato što neko neće da ih stavi na ugovor o radu. Ali kada uđete u suštinu vidite da 90 posto tih ljudi radi honorarno jer su to povremeni, privremeni, jednokratni poslovi kao autori, fotografi, dizajneri i slično. Sad nigdje u svijetu niko neće za stalno dizajnera da bi napravio website, nego na ugovor o dijelu. Istina, kada sam istraživao uočio sam pojedine slučajeve kršenja. Ali to je marginalno. I možda najviše kršenja imate u javnoj upravi i na fakultetima. Tamo imate asistenata koji rade na osnovu ugovora o djelu. A stvarno bi, realno trebali raditi na osnovu ugovora o radu. Ili u nekim javnim institucijama gdje nekog drže po ugovoru o djelu jer ga zbog sistematizacije ne mogu zaposliti po ugovoru o radu. Interesantno je kako vladina propaganda priča drugu priču i terorizira neke freelancere kao da su oni multimilioneri ili ljudi koji izbjegavaju porez i slično. Ja sam uputio niz inicijativa zajedno sa kolegom Harisom Silajdžićem.
Nepravda prema freelancerima
Pokušavamo staviti na dnevni red izmjenu fiskalnih zakona da ispravimo tu nepravdu prema freelancerima. Jer je to stvarno izuzetna nepravda. Oni plaćaju zdravstveno osiguranje, a nemaju pravo da se liječe. I o tome su govorili čak i ombudsmeni za ljudska prava. Ali ne mogu da pridobijem dovoljno ruku za to. Nedavno mi je nedostajao osam ruku. Moram reći da je nevjerovatno koliko se ti ljudi demoniziraju i koliko se koristi stara fiskalna mudrost: recite da neko ne plaća ili da plaća manje ili izbjegava, da je kriv. I onda se kreira antagonizam prema njima. Pa sam ja, kada sam postavljao pitanje nemogućnosti liječenja, dobivao odgovora da se mogu liječiti u hitnoj što je nonsens ili da idu privatno. Nepravda je nepravda.
Izmjena Poslovnika
INTERVIEW: Kada govorite o tim rukama koje su vam nedostajale – kakvo je uopšte stanje u Parlamentu FBiH? Postoji li većina? U javnosti je prisutna teza da nema većine i da su zbog toga sjednice rijetke, malo odluka donosite…?
ČAVALIĆ: Mislim da većina postoji, ona je demonstrirana. Ali jeste problem što su to 51. ili 52.ruke, dakle minimalno. I onda je problem fizički obezbjediti većinu. Bilo bi pogrešno reći da većina ne postoji. Ali je istina da je vrlo komplikovana. Ima tu dosta ideoloških razlika, stranaka, pa čak i pojedinaca, porodica u takvoj većini. I to je teško ustrojiti. A nema ni programa većine. I mi smo, kada smo bili dio osmorke, insistirali na progarmu. Ali od toga ništa nije bilo. Upravo zbog tih komplikacija ide izmjena Poslovnika. I to na način da se propiše glasanje na kraju sjednice, a ne od tačke do tačke. To pretpostavlja da mi diskutujemo, da predstavnici stranaka iznose stavove, a da predstavnici većine ne moraju biti prisutni dok diskutujemo, da njihove uvažene uši ne moraju to slušati iako se sastajemo jednom do dva puta mjesečno. A za šta smo jako dobro plaćeni, i da na kraju samo dođu na glasanje.
INTERVIEW: Kako će glasiti nisu bili na sjednicama i slušali diskusiju?
ČAVALIĆ: Pa, to je provođenje stranačke discipline ili nekih drugih centara moći! I ja i dosta kolega iz opozicije smo kritikovali takav zahtjev. Smatramo da se na taj način disciplinira opozicija. Ali ja mislim da se time više disciplinirao većina. Bez toga su pojedini predstavnici većine dolazili i glasali po svojoj savjesti. Mi sada imamo opciju da na dan sjednice možemo dostaviti dopune dnevnog reda, a sada će to biti nemoguće da bi dobili vrijeme da te dopune odu u stranačke centrale, da tamo budu pročitane i da se predstavnicima da nalog da glasaju za ili protiv.
Desno, lijevo, centar…
INTERVIEW: Kako vi razumijete tu situaciju da u parlamentalnoj većini imamo stranke koje su centar, lijevo, liberalne. A pokazuju ponašanje koje je teorijski imanentno desnom političkom bloku?
ČAVALIĆ: Vrlo je neobično. To je možda razumljivo za ove velike političke konglomerate tipa HDZ ili SDA. Oni znaju kako to treba da rade i vrlo su principijalni, ako se može biti principijelan u smislu te strančke disciplinirane. Malo mi je neobično takvo ponašanje za ove manje političke subjekte. Pogotovo one koji se proklamiraju kao progresivne snage.
INTERVIEW: Na koga mislite?
ČAVALIĆ: Prije svega na Našu stranku, čak i SDP. A možemo reći i NiP, koji je nastao kao izraz neke nove desnice. I ja zbog toga nastojim graditi mostove sa predsjednicima većini i nastojim apelovati na njihovu savijest. U parlamentu uglavnom nastojim da se njima obratim, da ih podsjetim da ne upadaju u političku polarizaciju i da se sjete nekih dobrih rješenja koja su čak i oni zagovarali prije godine dana. I taj način počinje djelovati kod nekih zastupnika. No, retrogradnim izmjenama Poslovnika se to sve poništava.
Miriše na nepotizam
INTERVIEW: Šta bi uopšte Parlament FBiH mogao da uradi ukoliko zaista postoji nepotizam? Parlament je šef izvršnoj vlasti, izvršna vlast donosi neke odluke koje mogu da proizvedu nepotizam…
ČAVALIĆ: Postavio sam pitanje kada ćemo dobiti zakon o sukobu interesa. Sada imamo blokiranu Komisiju za utvrđivanje sukoba interesa i faktički niko ne može…
INTERVIEW: Kako je odblokirati?
ČAVALIĆ: Mislim da postoji institucionalna blokada. Ona jednostavno ili nije popunjena ili ne radi svoj posao. Uglavnom, kada je nadležnost sa Centralne izvodne komisije prešla na Parlament ona nikada nije počela raditi. E sada kako je odblokirati. Mislim da je Zakon o sukobu interesa najbolji način da to radimo, da nas sve pročešlja, da vidimo ima li nepotizma ili nema. Kako sada vidim , miriše na nepotizam.
Bazen – rebalans
INTERVIEW: Ta parlamentarna većina je važna i jer je vrijeme usvajanje budžeta. A početak je decembra i nema naznaka da će budžet FBiH za 2024 biti na vrijeme u Parlamentu. Ili će opet sve biti 31. decembra?
ČAVALIĆ: Mi još nemamo nacrt budžeta, a to je ključno. Progresivne snage koje su zadnjih 8 godina kritikovale to što nismo imali nacrta na vrijeme sada rade isto, upadaju u tradiciju nedonošenja nacrta budžeta na vrijeme. Zašto je bitan nacrt budžeta? Pa da uključi javnost. Tako se ispunjava onaj budžetski princip transparentnosti. Javne rasprave nisu bezazlene, jer neko može vidjeti neke stavke, što je planirano i upozoriti da je nešto možda pogrešno, neko može tražiti da bude dio budžeta… Vidjeli smo cirkus sa bazenima kod rasprave o rebalansu budžeta. Ako ga ne dobijemo do kraja decembra u narednu godinu idemo sa privremenim finansiranjem. Pretpostavljam da se sada trguje budžetskim stavkama. To sam kritikovao kad je bila sjednica o rebalansu. Naime, ranije sam bio u institucijama na nivou grada, u jedinici lokalne samouprave. I kad se tamo donose budžet svi se vijećnici bore za svoje mahale, pokušavaju se ugraditi, traže put, most i tako dalje. To se dešava i na nivou kantona. Ali smo upali u zamku da se to dešava na entitetskom nivou koji je među višim nivoima. I imamo situaciju da neko lobira za, na primjer, novac za bazen u svom mjestu. Takvo ponašanje meni liči i miriše na ponašanje u jedinicama lokalne samouprave – neko hoće sokak, neko bazen da vide birači. Kod rebalansa su se nekom skidali bazeni, nekom davali… Zato sam ja rebalans nazvao bazen-rebalans.
Šta ako bude blokada?
INTERVIEW: Budžet je sada važan. Ili važniji i i zbog toga što se penzije isplaćuju iz budžeta
ČAVALIĆ: Jeste! I sada se spinuje da budžet zavisi od Zakonodavno-pravne komisije Parlamenta FBiH. To jeste tačno, jer ta Komisija ne uspjeva da obezbijedi kvorum. Ali rješenje je vrlo jednostavno – da se sazove sjednica sa samo jednom tačkom dnevnog reda – budžet za 2024. godine.
INTERVIEW: Ali vi još niste dobili nacrt?
ČAVALIĆ: Ne, ali ja sada samo tražim rješenje ukoliko bi se desila blokada.
INTERVIEW: Proteklih godina smo povećanje budžeta. Kreirana su razna nova davanja jer su rasle cijene, rastao prihod od PDV-a, pa i budžet. Ššta očekujete u 2024.?
ČAVALIĆ: Mislim da polako usporavaju trendovi rasta. Mene posebno plaši usporavanje njemačke ekonomije, italijanske i drugih zemalja o kojima mi zavisimo. Bosna i Hercegovina je zaista ekonomski satelit EU. I toga moramo biti svjesni. To znači da ukoliko raste EU – rastemo i mi šta god radimo. Imali smo jedne godine blokadu državnih vlasti, bili smo među rekorderima u svijetu po tome. Istovremeno smo imali i ekonomski rast te godine jer je rasla ekonomija EU.
Prethodna Vlada FBiH je zaista imala sreću da su imali trend rasta ekonomija zemalja od kojih najviše ovisimo. Tu prije svega mislim na Njemačku. Ali sada njemačka ekonomija ulazi u recesiju. I ako se to nastavi do 2024. godine, plus ova energetska kriza – ne možemo očekivati izdašniji budžet. Ili ako budemo imali velike budžete možemo očekivati još veće socijalne zahtjeve po osnovu energetskog siromaštva, za ljude koji dobiju otkaze i slično.
Moram napomenuti da smo tek u zadnjem kvartalu ove godine počeli dobivati informacije da se gase fabrike i proizvodni pogoni, da po 50-100 radnika ostaje bez posla, uglavnom izvoznici i loan poslovi. A to nismo imali ni u vrijeme Covid-a. Šta se dešava? Te kompanije rade sa minimalnim maržama i vrlo su osjetljive na dešavanja u na primjer njemačkoj ekonomiji. I ako ona malo uspori – mi automatski imamo 100 ljudi na ulici. To se desilo, pogotovo u Krajini. I i to su nam nekakvi indikatori ili signali kakva bi mogla biti sljedeća godina. Jer ako se gase izvoznici, automatski taj virus se prenosi na ostatak ljudi. Izvoznici su prva brana i njihovi problemi su prvi signal da se nešto loše dešava.
Budžet bez razvojnih komponenti
INTERVIEW: Šta bi onda izvršna vlast morala imati na umu kada budu kreirali nacrt budžeta ?
ČAVALIĆ: Pa mislim da će se oni opet više posvetiti socijalnim aspektima. Kada smo se bavili rebalansom, dvije trećine rebalansa su bile uvjetovane zakonima, koji smo ranije donijeli. I to je najbolje jer oni mogu samo u jednoj trećini odlučivati o bazenima i sličnim pitanjima, a to je već mnogo manji prostor nego cijeli budžet. Ne znam šta će uraditi za narednu godinu. Politički zahtjevi neće moći uticati na budžetu u velikoj mjeri. Zato mislim da će vjerovatno prevladati socijalni zahtjevi. Ali ključno je da on neće sadržati ni razvojne komponente. Budžet Federacije BiH inače nema potencijal da bude razvojni, ni sada ni naredne, nego narednih deset godine.
INTERVIEW: Da li je to zato što nema novca ili nema pameti? Naime, Svjetska banka često upozorava da u BiH ima sasvim dovoljno novca, ali se pogrešno troši – rascjepkane javne nabavke i manje marže, pogrešno usmjerena socijalna davanja…
ČAVALIĆ: Slažem se, ali ako hoćemo to da mijenjamo moramo ući u socijalne aspekte federalnog budžeta. A to su bolne reforme. Dakle, prvo pola bacite u vodu na PIO, a u okviru operativnog budžeta dominira javni dug, socijalne nakande, javna uprava i tek nešto malo razvojne komponente kroz zakone o poduzetništvu i infrastrukturi, podršci maloj privredi. I zbog toga smo i na Odboru pokušali da fiksiramo da 1 posto tog operativnog budžeta bude za te namjene. Ta sredstva jesu razvojna, ne socijalna. Ali šta je izazov? Kada Svjetska banka pita gdje su pare ona uglavnom gleda na te socijalne komponente. A tu imamo svega i tu se slažem s njima. Zato treba imati hrabrosti, a Vlada treba da to povede, da uđe u ta davanja i utvrdi socijalnu kartu. Vidjeli smo da je Republika Srpska ranije uradila podjelu ovih sredstava koje je obezbjedila EU…
Zašto kasni Federacija?
INTERVIEW: Kako objašnjavate to kašnjenje u Federaciji BiH?
ČAVALIĆ: Mislim da je to posljedica neuređenog sistema, odnosno nepostojanja socijalne karte, identificiranja ko su zaista korisnici socijalne pomoći…Uzmite recimo kriterij nezaposlenosti – tu veliku zbrku stvaraju na svim nivoima vlasti zavodi za zapošljavanje i evidentiranje nezaposlenih samo da bi imali zdravstveno osiguranje. Oni služe kao evidentičari. Jedinice lokalnih samouprava i kantoni daju neke socijalne naklade po osnovne nezaposlenosti. I tako stimulišete ljude da se fiktivno prijave kao nezaposleni. Znači, imamo čitav sistem, a ja sam uzeo samo jedan primjer indikatora koji motiviše ljude da se drže nezaposlenosti. Naravno, oni će raditi, ali na crno ili u Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj. A mi imamo situaciju da je jedan poduzetnik u Tuzlanskom kantonu rekao da ako u tom kantonu ima 68 hiljada nezaposlenih on će ih sve zaposliti. On je naravno napravio parodiju. On je tako razotkrio da u tom kantonu vjerovatno nema toliko nezaposlenih. U Federaciji BiH je od ukupnog broja nezaposlenih tek oko 15 posto stvarno nezaposleno. To je nezvanična informacija kojom baratam na nivou Parlamenta FBiH i ministarstava. I to objašnjava zašto, na primjer, imate visoke stope nezaposlenosti, ali i cijele godine otvorene konkurse i pozive za rad ili žalbe poslodavaca da ne mogu naći radnike i uvoz radne snage.
Politička trgovina
INTERVIEW: Postoji li trgovanje u Parlamentu FBiH?
ČAVALIĆ: Mislim da ima političke trgovine, to se vidi kroz rebalans budžeta i kroz budžete i kako su neki zastupnici iskoristili svoje ruke. Bilo bi dobro da je toga manje.
INTERVIEW: Imate li neki primjer?
ČAVALIĆ: Uzmite bazene. U “osmorci” ste imali NES i Stranku za BiH i postojali su nekakvi bazeni u određenim opštinama, ali su s izlaskom ovih stranaka iz osmorke prebačeni u druge opštine.
INTERVIEW: Koliko ova previranja u kantonima utiču na odnose u Parlamentu FBiH?
ČAVALIĆ: Mislim da za sad ne utiču posebno. Evo vidjeli smo šta se dešavalo u Unsko-sanskom kantonu. I mislim da tu nema nekog uticaja. Ali pokazuju da u politici nema principa. Ja uvijek naglašam da nikada ne treba vjerovati političaru koji kaže da sutra neće biti u koaliciji s ovim ili s onim. Mislim da mi kao političari trebamo prestati koristiti te fraze, jer je kompleksan politički sistem u BiH i vjerovatno će svako sa svakim, samo je pitanje vremena.
Seksi one spot ideja
INTERVIEW: Razgovara li se više uopšte o olakšanju registracija kompanija, o onoj famoznoj one spot ideji?
ČAVALIĆ: One stop shop je ideja od 2014. godine i bila je dio reformske agende. Lijepo zvuči, seksi. Republika Srpska je to napravila. Ali mislim da mi sada treba da razmišljamo o nekim virtuelim one stop shop. I ako bi državni nivo obezbjedio elektronski potpisa mi bi mogli na potpuno drugom nivou da razmišljamo o tome. Vrijeme polako gazi tu reformu. Ali bi bilo dobro i mislim da je ova Vlada to spominjala, ali dosta diskretno. Ta ideja je dobra i trebala bi da pomogne privredi. Ali da ja malo intelektualno provociram: koliko god treba ubrzati proces otvaranja toliko treba ubrzati zatvaranje biznisa jer su to oaze sive ekonomije. Na Zapadu je podjednako brzo moguće uraditi i jedno i drugo. Kod nas je vrlo komlikovano i imate niz fiktivnih kompanija i to stečajni upravnici treba da imaju u vidu. Nedavno sam imao razgovor sa predstavnicima udruženja stečajnih upravnika, ne onim koje je u stečaju, nego novim. I oni kažu da, a Svjetska banka insistira na tome, imamo izuzetno veliki broj fiktivnih kompnija koje nisu zatvorene, nego su na čekanju. Istovremeno one stvaraju konfuziju i ugrožavaju likvidnost jer se predstavljaju kao likvidne. Dakle, ja bih potencirao ubrzanje registracije i ubrzanje gašenja kompanije, koliko god to čudno zvučalo. Nije dobro i da ne možete otvoriti kompaniju. Ali nije dobro i da ne možete zatvoriti kompaniju. Ako možete otvoriti kompaniju, ali ne možete i zatvoriti onda neko subvencijama održava kompaniju, neće da ih zatvori.
Neradna nedjelja je populizam
INTERVIEW: U posljednje vrijeme se mnogo govori i o zabrani rada nedjeljom?
ČAVALIĆ: Iskreno – ja sam protiv toga. Ne zato što sam neka babaroga, nego mislim da to nije dobra mjera, ne samo ekonomskim, nego ni socijalno jer ne postiže željene efekte i vrlo je populistična. To je jedan patrijarhalna mjera jer se uglavnom odnosi na kasirke, 80 posto njih su žene. I cilj je da se one zatvore u kuću jedan dan u sedmici. Neko će kazati da je za njih to odmor. Ali ja mislim da neće biti, nego će to biti neplaćeni kućni poslovi iz oblasti ekonomije brige. Cilj te mjere je da mi kažemo kad će neko odmarati. A u praksi ljudi odmaraju srijedom, četvrtkom, zamijene se za smjene. Tom mjerom se stvara konfuzija jer neko misli da će sada te osobe dobiti dva slobodna dana, ali neće. Meni je posebno drago što sam razotkrio čitav lobi koji stoji iza ovog. To su veliki trgovinski lanci koji imaju problem sa smjenama. Nemaju radnika jer smo došli do momenta koji mnogi priželjkuju kada pitaju ko će raditi pod ovim uslovima. I sada imamo dvije mogućnosti – da radnici u velikim trgovinskim objektima traže veće plate, bolje uslove rada, da imaju stolicu, toalet, klimatiziran prostor, da nije prehladno ili pretoplo, da nema mobinga, da nema napada kao u Jablanici, tuče i slično . I to se sada dešava, taj put je normalan. A drugi je put, koji više godi poslodavcima – da se umjesto sedam radi šest dana. Jer imamo zakonsku zabranu. I onda im treba manje radnika, umjesto 100 hiljada to je 80 hiljada ljudi. Time slabi pregovaračka moć radnika koji onda ne mogu tražiti bolje uslove rada i veće plate. Zbog toga ja mislim da je ovo retrogradni put i da direktno ugrožava pregovaračku moć radnika. A zašto to sindikat traži? Pa, najiskrenije, mislim da žele da pokažu da su nešto spektakularno uradili.
Neka rade studenti
INTERVIEW: Da li to onda znači da nama zapravo treba više odgovornih inspektora koji bi nadzirali poslodavce, nego ta neradna nedjelja?
ČAVALIĆ: Tako je, ima nekoliko rješenja. Ja sam uputio inicijativu prema Vladi FBiH i tražio da se bolje reguliše prekovremeni rad u smislu da ta nedjelja bude 100 posto plaćena. I Vlada je to prihvatila , idu u izmjene. Drugi način je da aktiviramo inspekcije. Da li će kasirke raditi nedjeljom ili ne nije naše da odredimo, ali inspekcija mora raditi nedjeljom. Treći način je korporativna društvena odgovornost. I sada imamo trgovinske lance koji ne rade nedjeljom, uglavnom strane. I dodatni način je da se oni dogovore da ne rade nedjeljom ako nemaju dovoljno radnika, ali da na to ne tjeraju male trgovce koji možda odmaraju čitavu sedmicu, a rade nedjeljom zbog dijaspore i turizma. Ima još jedan način, a to je studentski rad. Za razliku od radnika koji imaju porodice, studenti su vrlo fleksibilni po pitanju vikenda, nedjeljom nema ispita i oni imaju potencijal da rade nedjeljom. Tako je u svijetu i ako treba naša radna snaga da se odmara vikendom – mi ubacimo studente. Dakle, ima dosta rješenja. Bitno je samo da se ne narušava sloboda. Pa to je u Hrvatskoj na Ustavnom sudu palo dva puta. Naša zemlja je sekularna i svaki dan je isti. U Njemačkoj zaista postoji zabrana rada nedjeljom. Tamo su 2006. godine htjeli da ukinu tu zabranu, Berlin je krenuo, sve regije su htjele, samo je Bavarska kao konzervativna regija bila protiv. I na Ustavnom sudu 2009. je taj zahtjev pao zato što su se uključile crkve apelacijom. I Ustavni sud je presudio u korist crkve jer u njemačkom Ustavu je nedjelja prepoznata kao dan za odmor. Njemačka nije potpuno sekularna država. Naš Ustav, kao i većina ustava u svijetu, je sekularan. I u tom smislu to je i antisekularna mjera, patrijarhalna. Ljudi ovo vrlo lako razumiju. Ali ja se bojim populizama jer je ovo emotivno pitanje koje se predstavlja kao briga za nekoga.
Sloboda, život, imovina
INTERVIEW: Za sebe kažete da ste libertarijanac. Šta to zapravo znači?
ČAVALIĆ: To je više termin za američke odnose, tamo se demokrate nazivaju liberalima, pa su pravi liberali uzetli pojam libertarijanac. A ja sam klasični liberal. I to je onaj koji se zalaže za slobodu, život i imovinu. Prvi je najjasniji – niko nema pravo da ugrozi vaš život i petlja se u to kako ćete ga voditi dok ne ugrožavate tuđe živote. To mogu da ilustrujem kroz pitanje konzumacije marihuane. Ja mislim da imate pravo da se liječite kako hoćete, lično vjerujem u zapadnu medicinu. Ali ako neko želi treba da ima pravo na to najmanje što možemo uraditi jeste legalizirati upotrebu marihuane u zdravstvene svrhe, da neko može zasaditi jednu biljku za sebe. Drugi princip je sloboda da radim šta hoću, sloboda govora, da radim nedjeljom, da.. sve dok ne ugrožavam tuđu slobodu. Tu možemo govoriti i o govoru mržnje i šta je to. I kao društvo moramo naći koncenzus dokle je vaspitanje, dokle odgovornost. Ali ne zakonom zabraniti da neko vrijeđa druge ljude, nego da kao društvo mijenjamo retoriku. I mislim da se to mijenja, samo sporo. Ali tu progresivizam pravi grešku jer ubrzava stvari i onda proizvodi kontra efekat. Treće je privatno vlasništvo i ljudi se nekako rode s tim da znaju zaštiti svoje privatno vlasništvo.
INTERVIEW: Kad već govorite o privatnom vlasništvu – šta je s restitucijom?
ČAVALIĆ: Nisam optimista, ali to treba riješiti s tim da moramo napraviti društveni koncenzus.
