U Europi i širom SAD postaje sve uobičajenija, iskustva govore da je dobro i radnicima i poslodavcima. U BiH mnogi radnici priželjkuju neradne vikende, a poslodavci pitaju – ima li smisla govoriti o četverodnevnoj radnoj sedmici u zemlji koja još mora razvijati kulturu rada i privređivanja
Piše: Alena BEŠIREVIĆ
Vijest da je kompanija Manpower Group SEE, koja posluje i u Bosni I Hercegovini odlučila radnu sedmicu s pet skratiti na četiri dana u ovim se danima brige i rata probila na vrh dnevnika i portala.
Četvorodnevna radna sedmica iz perspektive radnika u Bosni i Hercegovini zvuči kao naučna fantastika, posebno kad smo svjesni da je sve više onih koji rade prekovremeno, vikendom i za praznike. I to neplaćeno.
Sve veći odliv radne snage, bez obzira je li riječ o zanatlijama, kvalificiranim radnicima, akademski obrazovanim građanima, ima svoje uzroke i u činjenici da se dobar radnik ovdje ne cijeni. Ne samo adekvatnim plaćanjem, nego upravo odnosom prema njegovom učinku, vremenu kojeg provodi na poslu, rezultatima koje daje.
Zato se tema četvorodnevne radne sedmice ovdje stidljivo pojavljuje, prije svega i zbog činjenice da to ne znači smanjenje plaće. Bez obzira što se radi dan manje.
Iako se ideja čini dalekom, BiH nije u potpunosti izolovana od ovog rastućeg globalnog modela rada. Pionir je, kako vidimo ManpowerGroup SEE, koja je dobra iskustva iz Europe odlučila prenijeti i u BiH, ali i Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Sloveniju, gdje posluju.
Iz ove kompanije poručili su da iza ideje o 32-satnoj radnoj sedmici stoji optimizacija poslovanja i vrednovanje ljudskog rada prema postignutim rezultatima, za razliku od zastarjelog i limitirajućeg ograničavanja na satnicu od 40 sati sedmično.
Doing and telling
Dodaju kako uz olakšavanje stresnih faktora koje često zahtjeva balansiranje privatnog i poslovnog dijela života, skraćeni radna sedmica blagotvorno djeluje na mentalno zdravlje koje danas postaje sve veći izazov kod radno aktivne populacije.
– U vrijeme kada ljudski kapital postaje sve važniji i vrjedniji, imamo čast i odgovornost ne samo brinuti o svojim zaposlenicima i procesima, već i o zaposlenicima i procesima velikog broja domaćih i svjetskih kompanija. Svojim primjerom , pokazujemo da je naša politika “storyDOING” dominantnija od “storyTELLING”. Radujemo se što ćemo podijeliti iskustvo četverodnevnog projekta i drugim pravnim osobama kako bi se tržište rada jugoistočne Europe približilo najkonkurentnijim europskim tržištima – objasnio je Aleksandar Hangimana iz komapanije ManpowerGroup SEE.
I radnici koji još nisu ni blizu tome da im poslodavci saopće da prelaze na novi model uvjereni su da bi to bilo odlično ne samo za moral već i produktivnost.
– Kada imate produktivnog radnika i posao će dobro ići. Ako insistirate na dosadašnjoj praksi od 5 radnih dana upitajte se koliko su vaši radnici motivirani, a time i produktivni. Jer sigurno bi bili produktivniji da rade 4 dana u sedmici ili 5 radnih dana po 6 sati umjesto dosadašnjih 8 sati – kazala nam je Amina, koja u ovom modelu prepoznaje način da bude bolje i poslodavcu i zaposlenima.
Prema istraživanju koje je provela agencija Autonomy u Welsu jedna od poruka govori upravo o tome kako ne postoji pozitivna korelacija između produktivnosti i količine radnih sati dnevno.
Također se navodi da iscrpan rad nema poslovnog smisla.
Trgovci se ne nadaju
Osim toga, ovakav model omogućava radnicima mnogo bolje balansiranje između poslovnog i privatnog života, te bi mogao biti pokretač promjena na polju rodne ravnopravnosti, a uticao bi i na značajno smanjenje aerozagađaenja.
U vrijeme pandemije smo pronalazili različite modela rada. Ono što je nekada bilo nezamislivo, postalo je normalno. No, i mnogo prije toga razvoj tehnologije je omogućio da se posao obavlja u bilo kom trenutku, bilo gdje. Mailovi i poslovna korespondencija često se odvijaju i mimo radnih sati. No, zbog toga radnici trpe sve više stresa zbog previše poslovnih obaveza, što je često uzrok mnogih zdravstvenih problema.
– Radim šest dana u sedmici kako bih prehranila porodicu. Često se brinem da moji prihodi neće biti dovoljni. Pandemija je donijela dodatnu neizvjesnost. Nemam luksuz da se razbolim, odem na bolovanje. Godina dana nisam imala odmor. U toku pandemije mi je dijagnosticirano oboljenje štitne žlijezde. To je dijagnoza koja je povezana sa stresom – kazala nam je frizerka Samra.
I istraživanja Autonomyja naglašavaju važnosti vremena koje provodimo van posla za za naše mentalno i fizičko zdravlje, ali i za osjećaj blagostanja općenito.
O benefitima skraćene radne sedmice govori i većina radnika s kojima smo razgovarali. No, većina njih je ipak skeptična.
– Četverodnevna radna sedmica sigurno može imati za posljedicu veću produktivnost kod radnika. Pokazala su to i mnoga istraživanja. No, smatram da će radna snaga u BiH još dugo čekati na manji broj sedmičnih sati. Kao i sve, i taj globalni trend teško da će ikad zaživjeti kod nas. Mnogi radnici i dan danas imaju samo jedan slobodan dan u sedmici. Nedjelja je mnogima radna. Ni tu borbu nismo još uvijek završili, tako da je teško razmišljati da četverodnevna radna sedmica se može uskoro dogoditi u BiH – navodi Jasmina.
Ni predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Beširović nije optimistična.
– Što se tiče radne sedmice od četiri dana mislim da bi to ovisilo od sektora do sektora. Kad je trgovina u pitanju, mislim da je to jako teško očekivati. Čak i kad bi došlo do nekog zakonskog rješenja trgovina bi vjerovatno imala dosta izuzetaka – smatra ona.
Beširović naglašava da je neradna nedjelja prioritet.
– Tek onda se trebao boriti za petodnevnu radnu sedmicu, dok o četverodnevnoj mislim da nije realno uopšte očekivati takvo što – govori.
Ko to sebi može priuštiti?
Gotovo očekivano, poslodavci imaju drugačije mišljenje o tome da je četiri dana kvalitetnog rada dostatno.
– To mogu sebi priuštiti razvijene zemlje i kompanije koje imaju visok tehnološki nivo proizvoda i usluga, kompanije koji imaju visoku dodanu vrijednost na svoje proizvode. Bosna i Hercegovina to ništa nema. Ona to tek treba da gradi u narednim godinama, a čak bih rekao i decenijama. Sad u ovoj situaciji skratiti još i radnu sedmicu, mislim da bi nas još odvelo nazad, a ne naprijed. Mi trebamo razvijat kulturu rada, kulturu privređivanja da bismo išli naprijed – jasan je predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH Adnan Smailbegović.
On dodaje da je naša zemlja još daleko od modela skraćivanja radne sedmice. Jednostavno, smatra Smailbegović, mi to sebi ne možemo priuštiti.
– To fino zvuči, ali to mogu sebi priuštiti bogate zemlje, a mi ovdje, kojima je drvna industrija glavna izvozna grana, teško. Kad budemo izvozili helikoptere, avione i dronove i lansirali letjelice u Svemir onda bi o tome mogli razmišljati. Dok izvozimo sećije, krevete i metalne konstrukcije teško – zaključit će Smailbegović.
I dok su i radnici i poslodavci u BiH skeptični spram ovakvog modela, svijet polako mijenja percepciju kulture koja desetljećima njeguje petodnevnu radnu sedmicu.
U pilot programu grupe 4 Day Week Global (Globalna četverodnevna sedmica), prema pisanju Forbesa, nalazi se 35 sjevernoameričkih kompanija i oko 20-ak globalnih kompanija i zemalja koje testiraju četverodnevnu radnu sedmicu.
Tako će skoro 2.000 zaposlenih dobijati plaćen još jedan slobodan dan nedeljno. Ovi brojevi ne uključuju kompanije koje su već usvojile model četverodnevne radne sedmice.
Ujedinjeni Arapski Emirati su prva zemlja u svijetu koja je uspostavila radnu sedmicu od četiri i po dana. Belgija radi na izmjenama zakona i na pragu je odluke da ponudi radnicima mogućnost četverodnevne radne sedmice. Island je ovaj model testirao od 2015. do 2019. godine, te je broj radnih sati sa 40 spušten na 35 ili 36. Španija, Irska, Škotska, Kalifornija, Velika Britanija trenutno su u fazi testiranja modela, dok je Japan izdao preporuke kojima sugeriše četverodnevnu radnu sedmicu.
