Svaki građanin ima pravo, kao osnovno ljudsko pravo u granici razumnih zahtjeva, koji podrazumijevaju šta država može uraditi, da zahtijeva da udiše čisti zrak . Osim toga BiH je preuzela obaveze, no, nije se maklo od obećanja. Pravo na čisti zrak i zdravlje građana nisu prioritet političkih agendi
Piše: Senka KURT
Štetni gasovi iz termoelektrana na Zapadnom Balkanu u posljednje tri godine usmrtili su više od 19.000 ljudi širom Europe, navedeno je u najnovijem izvještaju nevladine organizacije CEE Bankwatch Network i Centra za istraživanje energije i čisti zrak.
Kad se na to doda podatak da u BiH godišnje umire oko 3.000 ljudi zbog onečišćenja zraka i zagađenja općenito, alarmi bi odavno trebali biti upaljeni.
Iz CEE Bankwatch i Centra za istraživanje energije i čisti zrak navode da regionalno zagađenje daleko prelazi zakonske granice, te posebice uporavaju na opasnosti iz termelektrana u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu.
Krajnji rok za Balkan
Autori izvještaja su ukazali da Europska unija plaća zdravstveno zbrinjavanje onih koji imaju oboljenja izazvana zagađenjem zraka na Zapadnom Balkanu. Suglasni su da je unija odgovorna za ovaj problem, jer uvozi električnu energiju iz ovog dijela svijeta.
Riječ je, istina, o malim količinama struje koje se uvoze, no, i tako male količine uzrokuju veliko zagađenje. U izvještaju je istaknuto da proizvodnja struje uzrokuje emisiju sumpordioksida 300 puta više nego u državama EU.
– Zato vlasti Zapadnoga Balkana moraju odrediti krajnji rok kada će prestati koristiti ugalj, odnosno zatvoriti neke termoelektrane – upozorio je koordinator CEE Bankwatch Networka Davor Penchevski.
No, ta energetska tranzicija ka obnovljivim izvorima energije otvara nova pitanja – prvenstveno ekonomska, koja se odnose na zbrinjavanje radnika i osiguranje njihove egzistencije.
Dok se tako na višim nivoima prave planovi na ovim našim, lokalnim, o opasnostima koje nosi zagađenje zraka govori se tek u posebnim prigodama, na dane zaštite životne ekoline, ekološkim tribinama. Barem kad su vlasti i donositelji odluka u pitanju.
Neprekidno i neumorno rade nevladine udruge, no, njihova upozorenja i apeli počesto ostaju tek mrtvo slovo na papiru.
U Tuzli je zagađenje zraka stoljetni problem, visoka koncentracija sumpordioksida varira u ovisnosti o sezoni. S jedne strane je industrija, s druge individualna ložišta, pa ekstremne situacije i ekološki incidenti nisu rijetkost, naročito zimi.
Tako je bilo i s početkom ove godine kada su udisali zrak s koncentracijom sumpordioksida većom od dvije hiljade mikrograma po kubnom metru. Svjetska zdravstvena organizacija dozvoljava da osoba može boraviti na otvorenom najviše deset minuta ukoliko su su koncentracije sumpordioksida 500 mikrograma po metru kubnom.
Već godinama traje borba i pritisak kako stručnjaka, udruga, građana na vlasti da život u gradu soli učine kvalitetnijim. Tako je i formiran budžet za sufinansiranje mjera energetske efikasnosti.
Istvremeno, pokrenuta je i ideja o instaliranju toplotnih pumpi, koje su u svijetu već dio rješenja za individualne stambene objekte, jeftiniji model zagrijavanja.
No, to je kao iz mora problema izvadimo samo nekoliko čaša. Jer, ostaju i dalje problemi prekomjernog zagađenja, pa se (ne)sposobne vlasti hvataju za slamku.
U Sarajevu je već postao običaj da se proglašava ili najavljuje “Uzbuna” koja podrazumijeva zabranu kretanja automobila i teretnih vozila, čiji dizel motori imaju normu EURO3 i manju, eventualnu obustavu nastave u školama u slučaju potrebe.
No, niti jedna vlast ne želi da se odista i suštinski bavi ovim problemima. A stvari je jednostavno poredati – zna se tačno ko su i šta najveći zagađivači i kako ublažiti stanje.
Stručnjaci ističu da se mora raditi na moderniziranju termoelektrane na ugalj, ugrađivati filteri, toplificirati zgrade, provesti mreže centralnog grijanja do privatnih objekata…
Ekološka udruženja tvrde da vlasti u Sarajevu kasne s mjerama najmanje 20 godina, od kako traje ekspanzija bespravne i neplanske gradnje.
Unatoč tome što je BiH potpisnica brojnih konvencija o zaštiti okoliša, sve ostaje isto. Zbog entitetskih nadležnosti nema ratifikacije važnih sporazuma.
Banja Luka i mjerač s pijace
Zato se u gotovo cijeloj Hercegovini i ne vrše mjerenja, u Banja Luci rezultati mjerenja ovise o tome da li ih rade eko udruženja ili gradske vlasti, koje žale iz budžeta izdvojiti novac kako bi njihovi građani bili zdraviji.
Svojevremeno je nekadašnji gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić ekološkim udrugama poručio da im ne valjaju mjerni instrumenti i da su kupljeni na pijaci.
Šef misije EU u BiH Johann Sattler ima na svom mobitelu, kako je napisao na blogu, vlastiti instrument – aplikaciju, kojim svakoga jutra prije odlaska na posao provjerava stepen zagađenosti zraka u dijelu Sarajeva u kojem živim.
Pa kaže da, kada je nivo zagađenosti visok, preskače svoje uobičajeno jutarnje trčanje. A to se krajem prošle zime događalo često.
– Krajnje je vrijeme da se suočimo sa problemom zagađenog zraka koji ozbiljno ugrožava zdravlje svih građana – poručio je Sattler.
On je podsjetio da je BiH na Summitu u Sofiji u novembru prošle godine podržala Deklaracija o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan, koja je napravljena tako da podstakne i održi prosperitet bez zagađenja.
Zelenom agendom utvrđuju se aktivnosti i preporuke u cilju dekarbonizacije, pročišćenja zraka, vode i tla, „cirkularni“ pristup razvoju, nove metode za poljoprivredu i proizvodnju hrane i zaštitu bioraznolikosti.
EU, BiH i milijarde
EU će, dodao je, podržati tranziciju ka održivoj energiji u regionu putem IPA III, Investicionog fonda za Zapadni Balkan i drugih finansijskih instrumenata, a Evropska komisija i međunarodne finansijske institucije razgovaraju o načinima podrške za određene projekte. Podsjetio je kako je mjesec prije toga Europska komisija usvojila je sveobuhvatan Ekonomski i investicijski plan za Zapadni Balkan kojim su predviđena sredstva EU u iznosu od 9 milijardi EUR za ključne investicije, uključujući ubrzanje zelene tranzicije.
– Bosna i Hercegovina do sada nije preduzela gotovo niti jedan korak na zaštiti životne sredine. To ne znači da nije moguće ostvariti nešto brzo na ovom planu ako se već sada krene sa preduzimanjem odlučnih mjera – naveo je Sattler.
No, onda su došli novi dani za nas, vjetar, pa proljeće, pa ljeto, pa pandemija, pa priče o ratu, pa se opet kad prvi smog padne na gradove priča aktualizira.
Na obaveze vlasti podsjećaju neformalne grupe građana, organizacije, upozoravajući da je čist zrak elementarno ljudsko pravo, pravo na zdravlje.
A kao i mnoga prava u BiH i ovo je, pričaju nam vlasti, problem koji se ne rješava preko noći.
Izgovori su uvijek isti, a zdravstvena kriza izazvana nečistim zrakom samo se produbljuje.
Zagađenje zraka krši prava na život, zdravlje, prava djeteta, a također krši pravo na život u zdravom i održivom okruženju, naveo je UN-ov specijalni izvjestilac za ljudska prava i okoliš David R. Boyd u izvještaju iz 2019.
On je dao i konkretna zaduženja koja su države članice UN-a dužne poduzeti kako bi ispunile svoje obveze iz područja ljudskih prava smanjujući zagađenje zraka na prihvatljive razine.
– Budući da različite sredine imaju različite izvore zagađenja, termoelektrane koje spaljuju ugalj u nekim, ili druga prljava industrijska postrojenja, prljavi saobraćaj ili neodgovarajuća kućna ložišta u drugim, rješenja za navedene izvore zagađenja mogu se razlikovati od mjesta do mjesta, ali svi znamo da rješenja postoje i znamo koja su to rješenja. Jedno od ključnih rješenja je prestanak korištenja uglja, nešto oko čega su se države od Kanade preko Britanije pa do EU već složile da naprave tu promjenu. Nadalje aktivnosti uključuju monitoring kvalitete zraka, identificiranje glavnih izvora zagađenja zraka, edukaciju i angažiranje javnosti o onečišćenju zraka, te donošenje zakonskih propisa i standarda i njihova dosljedna provedba za ograničavanje zagađenja. Različiti nivoi vlasti, uključujući i državni nivo, bi također trebali napraviti akcione planove za kvalitetu zraka – naveo je Boyd.
Borite se za svoje pravo
Istaknuto je tada da je globalno preovladavajuće mišljenje da bi snaga pristupa rješavanju problema kvalitete zraka kroz prizmu ljudskih prava trebala poslužiti za ubrzavanje aktivnost. Naime, umjesto da se državama dopusti da odluče žele li se suočiti s problemom, jasno je da sada one apsolutno imaju zakonske obveze za rješavanje zagađenja zraka. Stvaranje ovog ljudskog prava može stvarno osnažiti milijarde ljudi širom svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini, koji se bore za svoje pravo da dišu čist zrak.
Vlade pojedinih zemalja (Italija, Španjolska) već su se suočile s tužbama za ugrožavanje ljudskih prava zbog zagađenja zraka, te su bile prisiljene na akciju.
Zato bi, smatraju stručnjači, snažniji pritisak prijetnjama ljudskim pravima zbog zagađenja zraka trebala pomoći vladama da ubrzaju i ojačaju mjere prije samih tužbi.
Bilo bi naravno najbolje da vlasti preventivno zaustave sudske procese ili visoke stope smrtnosti.
Kako to uraditi kod nas, kad su mnogi diskriminirani po mnogim osnovama, obespravljeni, ostavljeni i od zakona i od države?
Pravo koje se ne koristi odumire – čuvena je izreka njemačkog filozofa i pisca Heinricha Bölla i možda najbolja u našoj situaciji gdje podrazumijevamo da nam država daje ljudska prava.
No, ljudsko je pravo iznad svake države, svakog napisanog dokumenta i ono je suština naših karaktera, onoga što jesmo, želimo, čemu stremimo.
Potvrdio je to za Interview.ba i iskusni sarajevski odvjetnik Nedim Ademović.
– Svaki građanin ima pravo, kao osnovno ljudsko pravo u granici razumnih zahtjeva, koji podrazumijevaju šta država može uraditi, da zahtijeva da udiše čisti zrak – kaže nam na početku.
Neljudsko ponašanje države
Ademović nas podsjeća da član 3 Europske konvencije o ljudskim pravima zabranjuje nehumano, ponižavajuće postupanje.
– Ali, ako država pasivnim stavom, nečinjenjem, nedjelovanjem tjera građanina da udiše nečisti zrak, a mogla je preduzeti određene mjere, šta je to drugo nego kršenje ljudskih prava? Po meni je to neljudsko, nehumano ponašanje države nad građanima, koja ništa ne radi, već čeka južinu da odnese problem. Zato je potrebno pitati šta vlasti rade, imaju li mjere oko uvoza automobila goriva, gradnje malih hidroelektrana? Imaju li akcione planove, budžete kojim bi se realizirale mjere? Imaju li planove za suzbijanje onečišćenja, poput solarnih panela, utopljavanja… Pasivna vlast mogla bi odgovarati što ništa ne radi za svoje građane. To je procedura koja bi se mogla odvijati pred običnim sudovima. Život nije stao zbog pandemije ili priča o secesionističkim bajkama, treba pokretati što više postupaka – savjetuje Ademović.
Njemački mediji svojevremeno su, izvještavajući o problemu sa zagađenim zrakom u ovom dijelu Europe pisali kako je “Balkan u neprolaznoj magli”..
BiH je već dugo godina prvak Evrope u broju smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka. Ni druge zemlje regiona ne zaostaju. Albanija je četvrta u Evropi, zatim slijede Crna Gora, Makedonija i Srbija. Sve zemlje Zapadnog Balkana su na dnu ljestvice i najveći su izvoznici sitnih čestica (PM2,5) u atmosferu, čija koncentracija u ovim zemljama često prelazi dozvoljenu granicu i do 10 puta.
U svim političkim strategijama zamalja regiona, očito je, zaštita okoliša nije prioritet. Dok šutimo, gušimo se u otrovima i smogu. Ili dok se ne povedemo za primjerom građana zemalja koji su svoje pravo da žive, dišu i udišu čisti zrak potražili pred sudovima.
Država uglavnom nijemo posmatra apele, žalbe, proteste i naše uznemirujuće statuse na društvenim mrežama.
Stručnjaci navode kako se odistinski nijedna vlast u BiH, bilo na lokalnom bilo na višim nivoima problemom zagađenja nisu bavile nikako drugačije osim ispraznim obećanjima i zaključcima koji nikada nisu (do kraja) provedeni. Zagađenje zraka i smrt građana za njih nisu važna izborna tema.
Možda je vrijeme da stvarno počnemo koristiti naša ljudska prava?!
