Razgovor s Mektićem, Puhalom, fra Mirkom i Prlićem bio je, nakon svih teških riječi, tenzija, zveckanja, prijetnji – utješan. Jer rane proteklog rata ovdje su još svježe. I uglavnom, još peku
Piše: Senka KURT
Rata neće biti, uvjereni su sugovornici Interview.ba bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, analitičar Srđan Puhalo, fra Mirko Majdandžić, gvardijan fojničkog samostana, Stipe Prlić, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV).
Uistinu, razgovor s njima bio je utješan, nakon svih teških riječi nacionalnih lidera, zveckanja oružjem koje se sve češće pominje, prijetnji novim sukobima, tenzija, koje htjeli – ne htjeli osjećamo. Jer rane proteklog rata, od kojeg je prošlo skoro tri decenije, ovdje su svježe. I uglavnom još peku.
Brčko – prva tačka sukoba
Dragan Mektić na svom Twitter profilu svakodnevno se bavi ovom temom. Jedan status privukao nam je posebnu pažnju.
– Šta god naši političari na obje strane mislili i govorili kako rata neće biti, pouzdano znam da se ratne strategije razrađuju na obje strane. U tome računaju na mlađe generacije. Roditelji čuvajte i ne dajte svoju djecu – napisao je Mektić.
Zato smo ga i pozvali, da nam malo razjasni ko razrađuje strategije, na koga računa.
Mektić nam najprije kaže da je bilo kome teško reći hoće li ovdje biti rata, sukoba.
– Na žalost, nije ni malo dobro što smo ponovo u centru pažnje svjetskih politika. Kao mala zemlja mi samo možemo biti žrtva svjetskih prepucavanja i sukoba – kaže Mektić.
Skreće nam pažnju da bi prva tačka sukoba bilo Brčko.
– Iz iskustva znam da geopolitički, vojni stratezi navodili su da bi prva tačka sukoba bilo Brčko. To je vrlo logično. Uvijek se pojavljuje ideja da bi se Republika Srpska mogla presjecati upravo tu. Riječ je o uskom koridoru, negdje užem i od kilometar. S druge strane iz RS, svjesni te činjenice, razvijaju kontra strategiju. No, ja vjerujem da do sukoba neće doći, da velike sile neće dozvoliti ponovni rat. Jedni bi htjeli presjeći RS na tom najužem dijelu, a strategija RS bi bila kako da se tu upravo odbrani – pojašnjava Mektić.
Na pitanje ima li jedna, druga, treća… eventualna strana u sukobu dovoljno oružja da se brani ili napada Mektić pragmatično odgovara:
– I to zavisi od ponašanja međunarodne zajednice. U najcrnjem scenariju svašta se može dogoditi. Eto, najsvježiji je primjer Afganistana. Šta je bilo kad su otišle strane sile? Ukoliko neko odluči da dopusti rat ovdje, onda oružje onda postaje najmanji problem. To se lako nabavi, neko ga doturi, postanete interesantno područje za šverc oružja.
Uvjeren je da za aktuelnu situaciju i vjerovatno najdublju krizu od Daytona, ne postoji samo jedan krivac.
– Činjenica je da Milorad Dodik povlači jednostrane, krive poteze. No, činjenica je da već dvadeset godina, a ja prezirem tu činjenicu, što ovdje sjednu i pregovaraju lideri. Zašto kad imamo institucije državne, entitetske u kojima se trebaju rješavati problemi? I na kraju krajeva, ti lideri nikad se nisu htjeli baviti krupnim problemima, o njima razgovarati. Oni sad samo potpaljuju vatru – dodaje.
Na pitanje da li bi osobno krenuo da se bori, Mektić odgovara:
– Ja više ne bih išao! Zapravo, učinio bih sve, uvjeravao što više ljudi s jedne, druge, treće strane da i sami učine sve kako do rata i sukoba ne bi došlo.
PTSP je odlično sredstvo za odvraćanje od rata
Srđan Puhalo odgovara nam tvrdnjom – nema rata. Neće ga biti!
– Rata neće biti zato što su sjećanja na prethodni rat još vrlo živa. PTSP je odlično sredstvo za odvraćanje od rata. Rata neće biti jer niko nije siguran da će pobijediti, da bi počeo rat potrebno je uvjerenje da ćeš biti pobjednik. Rata neće biti jer nemamo čime da ratujemo. Nemamo ni oružje, a nemamo ni konzervi, da ne pričam o drugim stvarima. Rata neće biti, jer niko neće da gine za ovakvu BiH i njene lidere, dok Evropskoj uniji fali radne snage. Rata neće biti jer je teritorija etnički podijeljena i sve bi se svelo na čekanje u rovovima do iznemoglosti. Rata neće biti, ali mrcavenje bi moglo trajati dugo – kaže Puhalo.
Uvjeren je da niko ne zna koliko će to mrcvarenje trajati, baš kao i da je to strategija Milorada Dodika „do trenutka kada će svi reći pa nije velika šteta i ako se raspadne“.
– Čak će se raspad doživjeti kao veliko olakšanje. On ima vlast, institucije, moć i novac i to može dugo da traje. Mi smo sada u situaciji da Bosne i Hercegovine nema mnogo u Republici Srpskoj. To nije slučajno, to se radi odavno i sistematski i među Srbima i među Hrvatima – kaže.
I dodaje da ako je njegova teza o mrcvarenju BiH kao strategija tačna onda i odluka UN da ostane EUFOR, a da se onemogući visokom predstavniku Christianu Schmidtu da se obrati Vijeću sigurnosti, vidi kao kompromis.
– Rusija je sita, a međunarodna zajednica na broju. Ipak mi nismo toliko važni, da bi se svađali zbog nas – kaže.
A kad su domaći političari u pitanju, Puhalo smatra, da još nisu shvatili da sa ovakvom politikom ostaju bez građana…
– … što njima neće pasti teško, jer će moći nastaviti sa rasprodajom prirodnih dobara. Još uvijek ovakva retorika njima donosi glasove i zato je i koriste – dodaje.
Kad pitamo zna li kako ćemo se izvući iz ove duboke političke krize, Puhalo ima efikasne prijedloge:
– Par ciljanih infarkta bi bio najefikasniji izlaz. Efikasno tužilaštvo bi takođe moglo pomoći oko smirivanja tenzija. Pomogao bi i generalni štrajk u cijeloj zemlji, ali sve ove opcije su nerealne. Možda je vrijeme da se domaći političari zatvore u neku pripizdinu (Kalinovik, Grahovo, Kupres), okruže bodljikavom žicom i ne puštaju dok ne naprave minimalni dogovor oko ustrojstva Bosne i Hercegovine kojom će svi biti podjednako i zadovoljni i nezadovoljni, pa da onda krenemo dalje.
Sad stari truju mlade
Ni gvardijan fojničkog samostana fra Mirko Majdandžić ne vjeruje u ratne sukobe.
– Još su živi ljudi koji su bili u ratu i znaju kolika je to budalaština i zlo da neće ratovati. Mi koji smo preživjeli rat, sigurno ne bismo poželjeli novi. Čini mi se da je ovo što trenutno proživljavamo zapravo trovanje mladih ljudi koji ne znaju šta je rat. Mladi su, nezadovoljni, nisu ništa ostvarili, postigli, ne rade svoj posao, moraju biti članovi stranke da dobiju posao, rijetki su sposobni koji dobiju posao. Treba ih još malo mobilizirati. Oni su sad glavno biračko tijelo koje još nije raspoređeno. Njih treba rasporediti. Oni mogu biti zavedeni, jer ne znaju šta je rat. Znaju samo priče i vjeruju onima koji siju mržnju – navodi fra Mirko.
Postoji, međutim, prema njegovom mišljenju još jedan čvrst razlog zbog kojeg vjeruje da nema govora o ratovanju.
– Ovi što pričaju o ratu toliko su toga skupili da bi im bilo žao da sada sve sruše… od Poljina, preko Širokog do Laktaša. Ne vjerujem da bi se sad nacionalne vođe tako zaigrali da bi sami srušili što su “teško i krvavo” stekli tuđim rukama – zaključuje.
Duga priprema za izbore
Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća Stipe Prlić upozorava nas da ne trebamo porediti današnju sa situacijom iz devedesetih.
Kaže, ova danas odgovara samo onima koji su na vlasti, jednim, drugim, trećim.
Uvjeren sam da rata neće biti jer situacija nije ista kao 90tih- godina. Ova situacija odgovara onima koji su na vlasti, jednim, drugim, trećima….
– Mi iz HNV ne trošimo našu energiju da se s njima nadmećemo u saopćenjima, uvjeravanjima, niskim strastima. S druge strane ne taktiziramo kao Dragan Čović. Pokazuje se da je ovo prepucavanje svrha sama sebi. Oni se prse tko je veći Bošnjak, Hrvat ili Srbin. Od toga ni Hrvati, ni Srbi ni Bošnjaci nemaju nikakve koristi. Dapače. Od toga svi imamo štetu – kaže Prlić.
Dodaje i da to licitiranje mirom i zveckanje arsenalima oružja, samo duga priprema pred izbore naredne godine.
– Sve je ovo u funkciji izbora. Ne amnestiram nikoga, ali posebno treba voditi računa o onome što Dodik radi. To je izravni udar na BiH i to se ne smije podcjenjivati. Ne kažem da će to dovesti do rata, ali će dovesti do još većih problema u BiH. Kako god, trebat će nam puno vremena da se oporavimo od ovoga i vratimo na početne pozicije. Koje i onako nisu dobre – zaključuje Prlić.
U ovom momentu i taj scenarij čini nam se kao idealan. Vratiti se pregovorima, dogovorima i u institucije.
