Ni austrijska policija, ni ambasada u BiH ne žele objasniti zašto je Dragičeviću odbijen politički azil, a advokat Ifet Feraget poručuje: Očito je da austrijske vlasti ne žele prejudicirati ovaj slučaj, pretpostavljaju da sistem naše zemlje, naše pravosuđe radi svoj posao
Piše: Senka KURT
Davor Dragičević, otac Davida Dragičevića,potvrdio je da se uskoro vraća u Bosnu i Hercegovinu nakon što mu je u Austriji odbijen politički azil.
Medijima je najavio da se u Banja Luku vraća do kraja mjeseca.
– Istina je da se vraćam, a razlog je, između ostalog i odbijanje ovdašnjeg suda za moj politički azil u Austriji. Tragično i žalosno je to da je i ovo politička odluka, jer je prvi sudija koja je bila zadužena za moj slučaj već bila donijela odluku o odobravanju mog azila, ali je naprasno zamijenjena i evo sada je odluka takva da ostajem bez azila – rekao je Dragičević.
On je dodao da nije postojala nikakva mogućnost da ostane u Austriji, uz pomoć, na primjer radne dozvole.
– Politički azil ima svoju težinu i značio bi ovom cijelom slučaju ubistva mog sina Davida. Ja nisam otišao u Beč da bih radio na bauštelu ili uživao u nekim milionima, o kojima laži šire mediji bliski zločincima, već da bih spasio zdrav razum. Ali možda ovako i mora biti, da se vratim dole po istinu – naveo je Davor Dragičević.
Istakao je i kako se u rješavanju njegovog zahtjeva za azil dešavalo “dosta čudnih stvari”.
– Sudinica koja je, sredinom januara, već odlučila da mi dodijeli azil je sklonjena sa mog slučaja. Mislim da je ovo politička odluka, ali ono što je najbitnije jeste da se ja do kraja mjeseca vraćam u Banjaluku i da nastavljam svoj put – za istinu i pravdu za svoje dijete – naveo je Dragičević.
Šta kažu ambasada, policija?
Austrijske vlasti, baš kao ni ambasada Republike Austrije u Bosni i Hercegovini, kratko rečeno, nemaju komentara na Dragičevićeve tvrdnje.
Iz ambasade Austrije za Interview.ba kazali su da ne raspolažu informacijama o odlukama u vezi sa zahtjevima za azil.
– Svaka sudska odluka, odnosno svaka odluka u vezi sa nekim zahtjevom za azil zasnovana je na austrijskim zakonima i kao takva mora se poštovati – naveli su za naš portal.
Ministarstvo pravde Austrije uputio nas je da naš upit s pitanjem zbog čega je Dragičeviću odbijen zahtjev za azil, potražimo u ministarstvu unutrašnjih poslova.
Odatle je stigao sljedeći odgovor:
– Na žalost, nismo u mogućnosti da odgovorimo na pitanje medija u vezi sa osobama, posebno u vezi detalja o azilu, iz razloga zaštite podataka.
Dakle, vraćamo se opet u Sarajevo, advokatu Ifetu Feragetu. On ima sasvim jednostavno i logično objašnjenje zašto Dragičević nije dobio azil.
– Riječ je o, da tako kažem, tom prokletom suverenitetu. A to znači da se jedna država se ne smije niti želi miješati u pravosudni sistem druge države. Očito je da austrijske vlasti ne žele prejudicirati ovaj slučaj, pretpostavljaju da sistem naše zemlje, naše pravosuđe radi svoj posao. A kako radi to vidimo – navodi Feraget.
Zato, dodaje on, niti jedna država neće udariti šamar drugoj.
– Uostalom, argument je i da drugdje istrage duže traju – navodi on.
Pa nam objašnjava da se ovdje vrtimo u prilično čudnome krugu u kojem će jednom ipak biti postavljeno pitanje, a šta će raditi stranci, ako mi budemo ovdje postigli konsensus.
Informacije koje je Davor Dragičević podijelio s medijima da će mu život biti ugrožen čim se vrati u državu, a što je, tvrdio on, njegovoj bivšoj supruzi Suzani kazala donedavna glavna tužiteljica Gordana Tadić, Feraget neće da komentira.
– Postoji taj kritivčni postupak protiv njega i stvarno je neprofesionalno govoriti unaprijed šta će biti, hoće li ga pritvoriti. Nema potjernice. Ali, da se ne zavaravamo... – savjetuje nas Feraget.
Meta na čelu
Za sada još nije poznato da li će Dragičević do BiH stići automobilom ili avionom.
On sam, kako je kazao, zna da ima “metu na čelu” od trenutka kada je vrh Republike Srpske optužio za otmicu i ubistvo njegovoga sina.
– Ja sam Davor Dragičević, koji je živio 50 godina u entitetu Republika Srpska i kome su oteli i ubili dijete. Optužio sam vrh Republike Srpske i šta sam dobio o toga? Dobio sam metu na čelu i ja i moja porodica i moji prijatelji. Dobio sam etiketu da sam vehabija, terorista, rušitelj i morao sam na kraju da izbjegnem kako bih spasio svoj život. Mora sam da izmjestim grob svog djeteta iz Banje Luke. Mojim povratkom nastaviću još jaču borbu prema svima onima koji su učestvovali u tom svirepom ubistvo – rekao je nakon što je dobio odbijenicu za azil.
Naveo je da se ne plaši od povratka u RS.
– Imam određenu dozu opreza, ali neki poseban strah nemam. Na ovaj korak sam se odlučio sam. Ubili su mi dijete, pa neka sad ubiju i mene. Ja moram ići do kraja. Na svim dokumentima koje posjedujem nalaze se ključna imena MUP-a, tužilaštva i političkog vrha RS. To mi daje svo pravo da ih optužim za udruženi zločinački poduhvat prema mom sinu – istakao je Dragičević.
Borbu za pravdu i istinu vodi od 2018. kada je na ušću rijeke Crkvena u Vrbas pronađeno tijelo njegovog 21-godišnjeg sina.
Bio je simbol istrajnosti, sa njegovom borbom nastao je pokret građana “Pravda za Davida”, koji je na mnogobrojnim skupovima u Banja Luci ukazivao na nepravde, podjele, kriminal, korupciju.
Na banjalučkom Trgu Krajine, koji je zbog skupova podrške nazvan “Davidov trg” iznesene su mnogobrojne činjenice o tome kako je nastradao David, ali i o brojnim propustima policijskih, sudskih, tužilačkih struktura.
Porodica Dragičević tvrdi da je MUP RS oteo, mučio i na kraju ubio Davida, te da je Specijalno tužiteljstvo RS namjerno iskrivilo istragu s ciljem da sve činjenice i dokaze koje ima porodica, ali i mnogobrojne pristalice pokreta “Pravda za Davida” unište.
Najpoznatiji azilant
U aprilu ove godine Tužiteljstvo BiH preuzelo je predmete Okružnog javnog tužiteljstva Banja Luka, koji se odnose na više osoba zbog radnji protiv službene dužnosti koje se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem kaznenog djela protiv života na štetu oštećenog Dragičević Davida, kao i neprijavljvanje kaznenog djela i počinitelja, te pomoć počinitelju nakon izvršenog kaznenog djela.
Inače, Dragičević u Beču boravi od 31. januara 2019, a azil je zatražio tri mjeseca kasnije.
Mediji ga nazivaju najpoznatijim austrijskim azilantom, ali naglašavaju da Republika Austrija skoro 30 godina nikome nije dala politički azil.
Inače, prema definiciji azil je pravo političkog izbjeglice na utočište u nekoj stranoj državi. Pojednostavljeno, predstavlja sklonište pred progonom, neprilikom, bolešću, starošću…
Pravo na azil spada među temeljna ljudska prava, a u članu 14. Opće deklaracije o pravima čovjeka navodi se da ovo pravo mogu tražiti i u njemu uživati osobe koje su prebjegle u drugu zemlju zbog različitih vrsta progona u zemlji porijekla.
Pravo na azil imaju i svi koji se nalaze izvan vlastite zemlje i u nju se ne mogu vratiti zbog osnovanog straha da bi ondje mogli biti podvrgnuti nasilju ili progonima.
