Prodor sjećanja na neki davni događaj, iz skrivenog i dalekog depoa memorije, uvijek i u jednakoj mjeri me zadivi zbog neočekivane i trenutne snage podsvjesti kada zapljusne i protrese prostranstva pamćenja svojim udarima i aluzijama na sadašnjost.
Anegdota iz davnih dana odnekud je iskočila baš danas, valjda ne slučajno: beskrajne prepirke i nesuglasice bračnog para o „trajnoj i teškoj poremećenosti međusobnih odnosa“ primakle su se epilogu, a kada su se u žaru „debate“ naoštrile olovke za potpis tužbe za razvod, na vratima njihovog doma pojavila se komšinica. Sa smiješkom na licu reče da su godinama komšije, vrata do vrata, a još nisu popili kafu – pa, eto, sad ih poziva, vrlo ljubazno, da ih ugosti i otopli dugogodišnje susjedstvo. Nesuđeni gosti sa čuđenjem se sabraše, pa nakon kratke šutnje zahvališe gospođi na pozivu, zamoliše za razumijevanje i uz komentar o njenom pažljivom gestu, odgodiše tu kafu zbog zauzetosti nekim kućnim poslovima. Očima su se hitro usaglasili i bez izgovorene riječi po ko zna koji put potvrdili da su tim čije sinapse podsvjesno i sa britkom lakoćom uklanjaju svaki upad nezvanog aktera u stvari koje su samo njihove. Desilo se to prije nekoliko decenija, i dalje su zajedno, nedodirljivi i monolitni, na način smo njima znan.
Elem, dolazi nam Ursula von der Leyen.
Baš Oni bdiju nad nacionalnim stavom i interesom
Tročlani se postavljaju tripartitno i funkcionalno, dogovorili su da jedan obezbijedi vodu, drugi kafu, a treći da ponese šećer. Kafa neće izostati, ako do toga baš dođe, pa bar neka bude na našem stolu. Istina, neke silne olovke su ispod stola, po fiokama, neke u kućama naših prijatelja, piše se uveliko ali nekako uvijeno, bez papira, non paper. Žar da kafu održi toplom, ovdje ne manjka, sve je samo stvar umijeća da se po užarenom BiH tlu hoda tako da se vatra ne razgori, a da žar uvijek tinja.
Nedavni komentar o užarenom Balkanu, koji beskonačno u vremenskoj osi tinja kao prijetnja potencijalnom buktinjom, u danima naglo i vrlo dinamično izazvane lavine non paper diplomatije izazvao je i aluzije na šamanski ritual. Prvenstveno zbog simbolike i refleksija o „moćima“ šamana, žaru koji prijeti, opekotinama koje su izvjesne, ali se ne dese, trikovima i obmanama i navodnoj katarzi,
Lokalni lideri (domaći šamani) su prvo ukazanje non papera pred briselskim forumima spremno dočekali da predstave svoju privrženost već viđenim metodima interplaya i unakrsnim salvama saopštenja podsjete da je situacija na granici zapaljive eskalacije. Druga strana je negirala svoja autorska prava, prvo stavom Brisela da takav dokument do njih nije stigao, a zatim priznanjem da jeste došao pred EU autoritete. Osim nevještog demantija slovenačkog predsjednika, i opservacija da je Slovenija poželjela da svoje predstojeće predsjedanje EU započne idejama da sa žara ponudi nove ideje o razgraničenju na Balkanu, procurile su i vijesti o Hrvatskom non paper odgovoru. Dovoljno da se balkanski lideri dočepaju svježeg i novog narativa, i gle čuda – dodikovskog šamanizma, uvijek efikasnog da se žar usija. Lava je potekla i do danas se pojavila prava erupcija nekoliko desetaka non papera sa porukama skrivenih, ali prepoznatljivih autora sa novim idejama kako da i ubuduće ostanemo zakovani u nasljeđu prošlosti i starih koncepcija.
Domaćoj publici ponovljena je predstava da su baš Oni odabrani (ili možda izabrani?) da bdiju nad nacionalnim stavom i interesom samo njima znane iskonske pravde za naciju, pa se patetično žrtvuju hodajući po žaru za dobro svoje konstituence. Manje transparentno, ali i sasvim prepoznatljivo je njihovo očekivanje i nada da će strani faktor svu svoju pažnju posvetiti samo njima i urediti Zapadni Balkan po mjeri i ukusu lokalnih moćnika, najzad shvativši sve svoje decenijske zablude i konačno razumijevanje da su balkanski lideri žreci sa ekskluzivnim moćima i jedini partner sa pravilnom vizijom – da na tom prostoru naime ne treba mijenjati ništa, jer je njima sve potaman i ovako.
Tradicionalni stav stranaca da je geopolitički čvor na Balkanu koristan kao mjesto njihovog susreta i teren za nagodbe povodom sasvim drugih interesa van Balkana i povodom trećih razloga, ostaje nepromijenjen. Povremena šetnja balkanskim žarom je instrument i metod za susret, bezbolan i bezopasan za njih, ali oprez je uvijek velik, opekotne su moguće ako se dugo zadrže na žaru ili se vatra razgori. Dok se lokalni šamani uvode u ekstazu simulacijama i crtanjem novih granica da zaokruže svoje feude i domene, veliki akteri (strane sile, sic!) im nude nevidljivo mastilo sa kratkim vremenom isparavanja sa hartije, nešto više svjesni da crtanje novih Velikih malih državica nosi sanstefansku klicu i kapislu za razgorijevanje vatre koja ipak nikom nije korisna niti na dobrobit.
Dok se domaći šamani bave geografijom, misleći da je to geopolitika, pa sabiraju površinu Kosova i Sandžaka, a u replici dobijaju zbir površine dela Makedonije sa Albanijom, pa za kusur uzimaju Dodikove darove u zbir površine teritorije Srbije, ili u prilog nikom željene fildžan državice, a Francuzi se prave Englezi – ostaje eho narodne doskočice da su domaći i strani šamani, u ovim non paper igrama u stvari samo šabani.
Da nekim slučajem svjedoči o non paper balkanskom nadmudrivanju, Sartr bi se sjetio svog komentara o uzaludnom poslu, rekavši da je „brdo papira rodilo miša“ Brdo non paper šarenih konfeta.
Novi odgovori ili nova pitanja
Paradoks kojim će se začiniti kafa sa gospođom van der Leyen biće jasan kad se iz saopštenja nakon sastanka, na zaista visokom nivou, još jednom shvati da je nejasno da li smo od EU dobili nove odgovore (nema garancija za proširenje) ili nova pitanja (šta da se radi, Amerikanci opet govore o EU perspektivi BiH) ili tek oprez da ne ugaze u naš žar.
Domaćini će gošću uvjeravati da je važniji način na koji se upravlja nekim problemom od onog čega se ti problemi tiču, pa nam je status quo zaista sasvim primjeren,a praktično i funkcionalno verifikovan na horizontima svih prošlih i predstojećih opštih izbora, ako ih bude.
Pogled na prošlost ne znači isključivo slike naše nedavne drame. Na prostoru širem od Balkana u prošlosti daljoj od nedavne, filozofi su imali znatan uticaj na društvo, a umni ljudi bijahu pismeniji od ovovremenih mudraca. Današnjicu bi Hegel ponovo opisao u nekoliko riječi, kazavši da ‘poznato još nije spoznato’ U replici na BiH prostoru se postavlja pitanje da li nam više nesreće donose laži ili obmane kojim nas vodeće političke elite obasipaju? Kretanje na domaćem terenu ka EU sve više liči na hod po sobi ogledala, iskrivljena slika ponekad je primamljivija i slađa od realne, iako je samo iluzija iza tvrde plohe, nedodirljiva i varljiva. Drugi mislilac bi rekao da ljudi misle na određen način zato što žive na određen način, a žive na određen način zato što misle na određen način.
