Proizvodnja, organizovanje, naoružavanje i operativno dugoročno koordiniranje strateških postupaka i vojnih operacija terorista kao “proxy” snaga najmoćnijih zemalja u svijetu, u skladu sa njihovim taktičkim ali i geostrateškim intereseima – apsolutna je realnost današnjice
Piše: Zlatko DIZDAREVIĆ
Ne tako davne 2017. godine, uz već puno dokaza o naivnosti uvriježenog vjerovanja kako se Zapad po svijetu bori protiv terorista Istoka, napisao sam pomalo rezignirano odande, sa Bliskog istoka, kako je prva runda za kreatore lažiranja borbe protiv terorizma u svijetu – dobijena. Mislio sam na zbivanja u dijelu arapskog svijeta, onom Zapadu neposlušnog. Ideolozi su tu prevaru nazvali “arapskim proljećem”. Cijela priča o tome ko su tu istinske žrtve a ko lažni heroji, ko dobija a ko gubi, ubrzo je i za pažljivo opranu pamet “neutralnih posmatrača” postajala monotona.
U tekstu od prije četiri godine, dalje je pisalo: “Pobjeđuje rutinsko pretakanje priče u neefikasnost. Druga runda će biti konačno navikavanje da je to tako (i evo navikli smo se, kao i na coronu i svo pranje uma koje nam je operacija donijela). Baš kao sa ‘palestinskim problemom’. Svi su ogorčeni i odlučni, pa tako sedam decenija. U trećoj rundi će svijet već biti u nokdaunu. Što od terorista što izvršavaju zadatke nalogodavaca ubijajući unaokolo nevine ljude i održavajući tenzije potrebne za golemi biznis, što od onih koji iz pozadine temeljem svega toga prave salda svojih uspjeha…”
U novim “proxy” ratovima, organizovani teroristi postajali su najznačajnija poluga u dostizanju interesnih ciljeva novog globalnog, otimačkog kapitalizma. To nisu više regularne armije u operacijama otimačine prirodnih blaga pod plaštom borbe za demokratizaciju “neciviliziranih” i “totalitarnih”.
Šta se sad dešava u Afganistanu?
Oprani um kod najvećeg broja onih u svijetu što neupitno poštuju medijske istine kakve god one bile, danas liježe na rudu i inicijalnim “objašnjenjima” o tome šta se to sad dešava u Afganistanu. Kako su to Talibani “odjednom” pregazili cijelu zemlju i zauzeli Kabul bez, praktično bez ispaljenog metka, a protiv najveće sile na svijetu i njenog vojnog čuvara u samom Afganistanu – tamošnje armije i svih USA pomagača toj armiji. A samo u tu armiju, čuvara “izgrađivane moderne i slobodne države nakon poraza Bin Ladena”, prema američkim relevantnim izvorima, Washington je u minulih dvadeset godina uložio 83 milijarde dolara. Što je, doduše, samo manji dio od ukupno 816 milijardi dolara od kojih je 86 posto otišlo na potrebe američke vojske tamo instalirane. U Izvještaju posebnog glavnog inspektora za obnovu Afganistana doduše piše i da je deset milijardi otišlo na operacije protiv krijumčara droge (od koje su Talibani zaradili više nego što je sve ono uloženo u afganistansku vojsku ), da su silni milioni otišli na američke agencije i NGO-e koje su “gradile demokratski Afganistan”, a dvadesetak milijardi dolara za ” finansiranje ekonomske potpore” narodu Afganistana. Dakle, njima ukupno, manje od dva posto. Izračunato je da je tu bilo 20 dolara godišnje (?!) za potporu maloljetnom djetetu Afganistana, spram jednog miliona dolara svakom vojniku američke vojske koji to dijete “brani”.
I sve bi to bila matematika golog, brutalnog imperijalizma, da nije podataka objavljenih minulih dana pred kojima i oprani um naivnih podiže obrvu: Najveći dio vojne opreme, objekata, borbenih aviona i helikoptera, tenkova i oklopnih transportera, artiljetije, mitraljeza i jurišnih pušaka, dronova i elektronske opreme raznih namjera, uz doslovno milione metaka raznih vrsta, uniforme, telekomunikacijske sisteme pa i tone hrane u magacinima – Pentagon i partneri ostavili su Talibanima i njihovim saveznicima, gorima od njih. Do juče registrovanima u rubrici “teroristi”, a od 31. avgusta, partnerima za budućnost. Doduše, revnosni zapadni reporter sa aerodroma u Kabulu konstatovao je, recimo, da “NATO Nijemci” u svom bijegu nisu ponijeli puno oružja ali jesu nekoliko desetina hiljada litara svog piva uredno čuvanog u tamošnjim magacinima za doskorašnje čuvare afganistanske države.
Zaključak je logičan i teško negiran: Proizvodnja, organizovanje, naoružavanje i operativno dugoročno koordiniranje strateških postupaka i vojnih operacija terorista kao “proxy” snaga najmoćnijih zemalja u svijetu, u skladu sa njihovim taktičkim ali i geostrateškim intereseima – apsolutna je realnost današnjice. I pored ogromnog a naivnog čuđenja većine što neupitno vjeruju svjetskim medijima – da razne “demokratske i slobodarske” okupacije neposlušnih traže organizovanu pomoć i među proxy teroristima, predstavljajući ih kao “antiteroriste” – dan kada će to biti prepoznatljivo iole objektivnom posmatraču svjetskih zbivanja, sve je bliži. Suština problema je, spram aktuelnog stanja sa svjetskim javnim mnjenjem, u sve češćem odgovoru na taj fenomen u pitanju “Pa šta ? ”
Činjenice koje se ne mogu sakrivati vječno kažu da je u svijetu sve više žrtava onog izvana dobro organizovanog terorizma. ISIL je, činilo se prije koju godinu, bio praktično poražen u Siriji pa i u Iraku. Bilo je na kraju malo zgražavanja povodom vijesti da su najvažniji komandanti tih, za medije Zapada “umjerenih islamista”, helikopterima US armije spašavani sa porodicama iz džepova u Siriji u koje su bili satjerani. Onda ih se počelo zaboravljati dok se nisu, evo, pojavili minulih dana i u Afganistanu. Sa starim zadacima i ciljevima održavanja interesnih destabilizacija, te poznatim i novim fanaticima u stroju. Po običaju, dobro trenirani i naoružani.
U pozadini su novi interesi i planovi velikih geostrateških, planetarnih preslagivanja u kojima dominira svekoliko “nadiranje” Kine i okretanje SAD-a i strateških poslušnika prema njima. Uz tehnološku, energetsku i ekonomsku realnost – simpatizera sukoba i zla svake vrste sve je više. I potrebe za krvavim igračima u toj igri. Pokrenuti su milioni izbjeglica na fobijama izazivanim migracijama i mrzilaštvom. Desnica upire prstom i na EU kao “nespremnu da zaštiti ugrožene”. Splašnjava sentiment spram liberalizma i multi-kulti tolerancije a jačaju pozivi na radikalizam i zatvaranje. Globalna dominacija vojno-industrijskog kompleksa u svjetskoj politici i biznisu, traži vojne intervencije kao logično rješenje. Oni koji misle da imaju “prirodno pravo” na pobjedu njihovog viđenja svijeta kreatori su i filozofije o potrebi suportiranja različitih terorista u osvajanju ciljanih blaga raznih vrsta. Tehnologija i nauka, sve do medicine, sjajno se prilagođavaju toj realnosti.
Tri faze rađanja nasilja
Drama se približila i nama na Balkanu. Mentalna klaustrofobija iz raznih interesa kreirana kod nas eutanazirala je društvo do krajnjih granica. Svjetski terorizam se knjiži na komponentu prijemčivu za Zapad, posebno na jedinstven prefiks terorizmu – Islam. On jeste, uz ostalo, i to. Ali mu “supstanca” nije prevashodno u vjeri, već u tamošnjoj životnoj realnosti koja je urnisana otimačkim interesima krivo shvaćene i zloupotrebljene globalizacije. Na Zapadu niko odavno ne propituje tvrdnju po kojoj je terorizam o kojem se danas govori započeo onog 11. septembra u New Yorku. To je za njih neupitno, ali nije tačno. Terorizam je ciljano izmišljen i planiran mnogo ranije. Ozbiljna istoriografija, kao i oni što se ovim bave mimo programiranih naloga i računica, to znaju.
Terorizam je definitivno prerastao od “pomoćnog faktora” u ostvarivanju velikih vojno-političkih i strateških ciljeva, do jedne od izuzetno značajnih poluga u realizaciji tih geo-strateških ciljeva. Značajna novina, uz manipulacije raznih vrsta, jeste i uvođenje mitova o “povjesnim nepravdama” što pozivaju na osvetu. Znamo da to ovdje na Balkanu funkcioniše i mimo islama. Projekat novog imperijalizma ima stare, vječne ciljeve: Otmi, i ne daj im da progledaju!
U novijoj istoriji prepoznatljive su uglavnom tri faze u rađanju ove vrste nasilja na međunarodnoj sceni, sve u ime akcija protiv “terorizma” koje vode uvijek, naravno, “najprogresivnije snage u svijetu”. Prva je započeta u vrijeme Reagana u SAD-u. Zločinci su identificirani i uništeni u Salvadoru, Guatemali, Hondurasu i Nikaragvi. Teroristi su bili oni, kao, poraženi. Sve drugo tretiralo se kao laž.
Drugu fazu obilježio je G.W. Bush, posebno na Bliskom istoku. Počelo je zapravo protiv Rusa u Afganistanu preko Pakistana, pa razoreni Irak sa milion mrtvih, uz sramnu američku laž u UN-u o tajnom oružju Saddama… I Reagana i G.W. Busha su već zaboravili. Ali ne i Al Qaedu koja je i formirana nakon što je posao sa rasturanjem Sovjeta obavljen. Osama Bin Laden, dovedeni milioner iz Saudijske Arabije, sa 11. septembrom “opravdao” je filozofiju anti-terorizma koja je kreirala stotine američkih vojnih baza po svijetu. Na tom tragu je rođeno i desetak vrućih žarišta koja su otvorila nove perspektive za – terorizam. U Pakistanu, Jemenu i Somaliji, potom u Iraku, Afganistanu, Siriji i Libiji. Specifična su bila “žarišta”, u Sjevernoj Koreji, Venecueli i Ukrajini…
Obama je, htio ili ne, postao tvorac treće faze u “borbi protiv terorizma” koja je, zapravo, proizvodila novi terorizam, a ovaj – novi biznis. Ono njegovo“Yes, we can”, pa Nobelova nagrada za mir, uz najveći broj novootvorenih ratova u novijoj Americi, pa teroristi kao definitivno “proxy” Amerikanci – brutalna je istina kojoj i dalje mnogi ne vjeruju. Evo sve do tona i tona oružja ostavljenog Talibanima u Kabulu, neka im se nađe, valjali su i opet će.
Ne puno prije toga i Kongres je nagradio, kobajagi “umjerenu opoziciju” (de facto terorista) u Siriji vojnom pomoći od 500 miliona dolara. I sve je, uglavnom, završilo na kontovima ISIL-a, Al Nusre isl. Opet slučajno!? Vazda su opasni Rusi, Iran, a evo sada prije svih – Kina. I jesu.
Novi terorizam
U klaustrofobičnoj Evropi malo ko, isto kao i u Americi i u UN-u, ni slučajno ne postavlja ključno pitanje ako se doista hoće otvoriti razgovor o pobjedi nad terorizmom: Zašto terorizam? Zašto izbjeglice? Kakve veze imaju pregovori Amerike i Talibana. Kineza sa njima. Kako to onakvim “muslimanima” eno ostade na stotine helikoptera, aviona, tenkova, džipovai bornih kola, dronovi i hiljade jurišnih pušaka sa milionima metaka…I kako to ostade neevakuirano na desetine hiljada Afganistanaca koji su radili za njih. Gdje ja sad tu priča o muslimanima i teroristima što su protiv boraca za slobodu i ljudska prava u svijetu. Kako ? Pa tako što ovi teroristi “neprijatelji” i teroristi prijatelji nemaju primarno veze sa vjerom već sa golim i brutalnim interesom naručioca posla. Zato po potrebi postoje teroristi partneri protiv terorista neprijatelja. Rođen je novi, interesni multi – kulti terorizam. Za razliku od anahronog, evropskog lokalnim “liderima” potrebnog nacional-terorizma.
Novi terorizam već je postigao zadovoljavajuće stanje straha kod običnih šetača po svjetskim avenijama i shoping centrima. To više nema veze sa ISIL-om i sličina protiv kojih su se, navodno borili i NATO i druge moćne armije. Uz koje se, interesno, uz Talibane i drugi slični interesno vratiše u igru.
Pobjednička poruka je zato, živjelo vanredno stanje u borbi protiv “terorizma”. Sloboda je opasna, nadzor je zakon. Neka nama zato njih, terorista “umjerenih”. Naših partnera.
