Kako je nastao snimak zbog kojih se ovih dana vodi nova hajka protiv političke analitičarke Ivane Marić? Šta bi uradila danas da mora govoriti na istu temu? Kome je taj snimak dobro došao i zašto se nakon, što je već godinama postavljen na njenim društvenim mrežama, pojavio baš kada ju je Naša stranka nominirala za dogradonačelnicu Sarajeva? Ko vodi vojsku botova, a zašto se ona brani tek uz pomoć prijatelja? Zašto Naša stranka ne smije dozvoliti da joj SDA kroji kadrovsku politiku? Kako je ideja o kandidaturi za Predsjedništvo BiH iz šale prešla u zbilju?
Razgovarala: Senka KURT
Politička analitičarka Ivana Marić priznaje da se “zaledila” nakon nove hajke i napada koji su upereni protiv nje, a nakon što se u javnosti pojavio nekoliko godina star snimak s jednog predavanja. Na njen račun upućene su salve kritika zbog izjave da “Bošnjaci izmislili svoje ime”. Danas kaže da joj nikada ne bi palo na pamet nikoga povrijediti, da joj to nije bila namjera, da je sama postavila video tog predavanja na svoje društvene mreže, jer nikada nije ni slutila da bi neko, ko pregleda cijeli snimak, mogao zaključiti da ona negira postojanje jednog naroda, omalovažava ili ismijava. I vjeruje da se vojska botova SDA dobro potrudila da sve spinuje, a nakon što je objavljeno da je ona kandidatkinja za gradonačelnicu grada Sarajeva.
INTERVIEW: Moj je utisak da se nakon svega previše pravdate. Zašto?
Marić: Jednostavno kad se zoveš Ivana, živiš u gradu i državi u kojoj živiš, prisile te da se pravdaš i za ono za šta se inače ne bi pravdao. Da živim u dijelu gdje su Hrvati većina, da živim u Hrvatskoj, ne bih ni pomislila da se pravdam.
INTERVIEW: Kome se zapravo pravdate?
Marić: U stvari, to ne bih ni nazvala pravdanjem. Ja objašnjavam. Sada imamo tri javnosti u BiH kad je moj slučaj u pitanju. Prva je javnost u kojoj su ljudi kojima je izuzetno jasno šta sam ja rekla, šta sam mislila. Oni nemaju sumnje u moje, bilo kakve dobre namjere. Druga javnost su botovi, to su oni kriminalci, koji su pokrenuli cijelu ovu hajku, kojima odgovara da me diskreditiraju. Mene ne napadaju Bošnjaci nego kriminalci. I mene ne napadaju samo Bošnjaci. Ovo je dobro došlo svima kojima ja smetam zbog svojih analiza. To su i Hrvati i Srbi i ostali i koji imaju nešto da sakriju i kojima smeta da ja dođem do određenih informacija. Treća javnost su ljudi koji su nasjeli na propagandu. Oni ne znaju da je ovo politička igra. Oni su ozbiljno shvatili da sam ja željela uvrijediti Bošnjake, da sam negirala postojanje bošnjaštva, muslimana. Oni su razočarani u mene. Sada se ja ne pravdam nikome. Ja zapravo želim upravo ovo trećoj grupi objasniti šta sam mislila, u kojem kontekstu je to bilo, jer je kontekst zaista važan. Nije riječ ni o kakvom tajnom snimku. Na mojim društvenim mrežama taj snimak stoji već godinama. Zašto bih postavila snimak na kojem ismijavam ili vrijeđam narod s kojim ja živim?
INTERVIEW: Je li Vas u jednom momentu bilo strah nakon ovog posljednjeg napada?
Marić: Nisam se sakrila u kuću. Radim i hodam, ali da mi je jednostavno, nije. Imala sam slične situacije i ranije i moram priznati da malo osjećam nelagodu, jer ne znam ko će od onih koji ne znaju da je ovo politička igra reagirati. Neće mene napasti oni koji prave ovu hajku, oni znaju šta ja mislim. Uostalom, oni znaju koliko ja cijenim ljude s kojima ja živim. Moguće je da reagira neko ko će nasjesti na ovu igru, da će prići. Nije me strah zbog mene već bi mi bilo žao da takvu sliku pošaljemo iz Sarajeva. Zamislite šta bi bilo da se Ivani nešto desi u Sarajevu, kako bi to nacionalisti jedva dočekali, kakvi bi naslovi bili po hrvatskom i srpskom javnom mnijenju, gdje bi to sve otišlo, je li to multietničko Sarajevo. I meni bi to posebno teško u konekciji s tim da sam potencijalni kandidat za dogradonačelnika Sarajeva, zato što želim da poporavim imidž Sarajeva. Da iskoriste mene da naruše ugled Sarajeva, multietničkog u kojem mogu svi da žive.
INTERVIEW: Iznenadila me jedna Vaša izjava da je ljudski refleks da se prilikom napada čovjek brani ili bježi, a Vi ste rekli da ste se nakon ove hajke jednostavno zaledili. Zašto?
Marić: Razlog je upravo u tom nesrazmjeru onoga što sam rekla i što su mi oni imputirali. Vidjela sam da je mnogo ljudi, koji prate moj rad više od 10 godina, sve to bacilo pod noge zbog jedne rečenice. U par trenutaka sam se upitala: Ok, ja ovo radim besplatno, a je li ovo džaba?
INTERVIEW: Zapravo džaba je, ali bi cijenu ipak mogli platiti Vi?
Marić: Tačno. Stotine je sati mojih izjava, analiza, a jedino bih ja to mogla skupo platiti. Ovo radim kao svoju drušvenu odgovornost, niko me ne plaća…
INTERVIEW: Hajdemo i to demistificirati. Vi niste plaćeni za svoje političke analize. Imate svoje zanimanje?
Marić: Evo, bilo je tih izjava, na primjer Jusufa Nurkića, da hoću da se uhljebim. Ja već 23 godine radim za jednu stranu nevladinu organizaciju, imam jako dobar status, dobru plaću, dobre uvjete. Po obrazovanju sam magistar ekonomskih nauka, uskoro ću doktorirati na temu “Politička propaganda”. Moj ulazak u političku analizu nastao je upravo iz tog silnog političkog znanja koje sam skupila, jer 23 godine surađujem s političarima iz različitih stranaka, pratim politiku. Oduvijek me politika zanimala…
INTERVIEW: Nije to dobitna kombinacija, žena s karijerom, sa znanjem, zanima se za politiku u BiH…
Marić: Često me pitaju zašto sam izabrala teži put. Zašto oni misle da ja vidim dva puta? Ovo je jedini put koji ja vidim. Mislim da je previše ljudi izabralo da ne vide ovaj put već neki puno lakši. Ja imam taj luksuz da sebi taj teži put mogu dozvoliti. Ja, srećom, sada, nemam porodicu koja živi u BiH, u Sarajevu. Tako su i oni pošteđeni. Zbog toga sam olakšana da samo mene napadaju. Mogu zamisliti kako je ljudima koji imaju porodice, čija djeca moraju slušati da im je majka kurva, nacista, fašista, da joj nude svakojaka spolovila. To je poražavajuće. To je sreća u nesreći… Imam luksuz da mi ne mogu ugroziti ni radno mjesto. A pokušavali su. Meni ne treba uhljebljenje. Ako bih bila izabrana za dogradonačelnicu prešla bih na nesigurnije mjesto. Da zaključim, od političke analize ja nemam nikakvu korist nego samo hajke i napade.
INTERVIEW: Sad ćemo konačno i secirati Vašu izjavu o Bošnjacima, nastanku njihovog imena, o tome šta ste zaista rekli, a šta mislili? No, činjenica je da je ta izjava mogla biti shvaćena pogrešno, pa i uvrijedljivo.
Marić: To je ono zbog čega sam se ja i izvinila. Ne izvinjavam se zbog onoga što mi oni apliciraju već zbog onoga što nije bilo dovoljno jasno. To je greška što se prilagodimo kontekstu, ne razmišljamo o svemu. Ja nikad nemam namjeru da nekoga uvrijedim, rijetko, kad govorim o BiH koristim pojmove katolik, pravoslavac, musliman. No, govornik prije mene govorio je o Sjevernoj Irskoj, fokusirao se na korupciju i probleme između katolika i protestanata. I ja sam napravila poveznicu – kod nas je isto korupcija, ali nisu katolici i protestanti već katolici, pravoslavni i muslimani, ali se ne zovu tako već Hrvati, Srbi i Bošnjaci. I to sam trebala objašnjavati. Oni koji su bili na tom predavanju su politički konsultanti, ne političari, povjesničari.
INTERVIEW: To znači da sad, sa ovom pameti, ne biste izgovorili tu rečenicu?
Marić: Ma ne bih sigurno. Ako je iko poslušao ostatak onoga što sam govorila vidi nit, čuje da pričam o situaciju o BiH, da mi imamo problem s kriminalom, a ne sa nacijama. Da sam znala da će to izazvati takvu pažnju… Taj klip stoji tu već godinama.
INTERVIEW: Pa kako je sad postao interesantan?
Marić: Očito je da SDA stoji iza toga, oni traže očitovanje. Drugi su se povukli. Ovo je SDA iskoristila da mene diskreditira jer su česta meta mojih kritika, posebno bračni par Izetbegović, šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica, kompletan vrh stranke. Ovo im je odlično došlo. Nisam im ja u ovom momentu toliko smetala kao politička analitičarka. Ali, ako bih ušla u Gradsku upravu, imala bih pristup informacijama, šta su radili prethodnih godina. I to opravdava interes SDA medija da me blate. Iznenadilo me je da se Klix stavio na njihovu stranu i to mi je bilo poražavajuće.
Indikativno je da je taj snimak izašao nekoliko sati nakon što je objavljena moja kandidatura. I ne samo taj već još nekoliko njih. Oni su imali spremne te snimke. Imaju file za svakoga. Sretna sam ako je ovo najgore što imaju o meni od stotine sati priče, tri rečenice koje su morali spinovati. Žalim ove SDA botove, koji me mrze, a koji su me morali slušati satima da bi izvukli nešto iz konteksta. Imali su, opet kažem, spremno. I za svakog imaju.
INTERVIEW: Mislite li da su upravo zbog tog straha od toga šta se može sve otkriti ulaskom u Gradsku upravu, gradsko vijeće, napadi tako brutalni, jaki?
Marić: Oni su iskoristili gdje su ljudi najslabiji. Ovo uvijek pali. To su radili Kristini Ljevak, Duški Jurišić, Srđanu Mandiću… svima koji im neodgovaraju, diskreditiraju ih na nacionalnoj osnovi. Mene niko ne kandidira za funkciju koja ima veze s religijom. Niko od njih me nije pitao šta ćeš raditi ako budeš izabrana. Ide se na diskreditiranje mog kompletnog rada.
INTERVIEW: Neki kažu da je ovo početak lova na vještice?
Marić: Nije ovo početak. Ovo traje još od Kristine Ljevak. Taj način je obeshrabrio ljude da se uključe. Bit će teško Našoj stranci da pronađe zamjenu jer ko će se usuditi…
INTERVIEW: Hoće li Naša stranka istrajati na Vašoj kandidaturi?
Marić: Naša stranka ima još kandidata i za njih je ovo jedan zaista nezgodan period. Svi moji razgovori su počeli s time da ne želim biti članica stranke, ali sam im također rekla da će i oni odgovarati za svaku moju izgovorenu riječ. Ja sam još uvijek kandidat, jedan od kandidata. Razgovaraju sa još nekoliko. Ali ako Naša stranka dozvoli da joj SDA kroji kadrovsku politiku loše će proći.
INTERVIEW: Ali Naša stranka to jest već dozvolila, u slučaju Kristine Ljevak, koja upravo zbog sličnih napada nije postala direktorica TV SA?
Marić: Jeste. Ali, ako to bude slučaj i ovog puta onda će to postati pravilo i niko od Hrvata i Srba koji su ikad išta javno rekli neće se smjeti kandidirati u Našoj stranci. Srđan Mandić, koji je proveo rat u rovu, morao je objašnjavati da nije četnik, dok Bošnjak, koji je ratni profiter nije morao ništa objašnjavati.
INTERVIEW: No, bez obzira na Vaš uvjet da ne budete član stranke, ipak se stranačke odluke moraju poštovati. Kako bi ta suradnja izgledala?
Marić: Nije tajna da ima dosta poklapanja sa politikom Naše stranke, otvoreno sam podržavala njihove kandidate. I pokazuju da rade dobre stvari. Imam dobar odnos sa SDP-om, hvalim kvalitetne kadrove NiP-a. Pristala sam na razgovore sa Našom strankom jer imamo sličnu ideju šta bi trebala biti budućnost Sarajeva, da bude metropola, otvoriti, promovirati grad, vratiti mu sjaj. Da ne mislimo gdje se možemo “ugraditi” prije nego se odlučimo za neki projekat… Ne bismo mi imali previše problema u suradnji. Da je to neka ministarska funkcija, sigurno bih se dosta mislila. I toliko sam pričala, kritikovala i daj da nešto konkretno probam. Spremna sam za rizik. Ako nešto uspijem uraditi za svoj grad ne moram više nikad ništa raditi u politici.
INTERVIEW: No, čini mi se da nakon svih napada nije stigla, možda i očekivana, pomoć Naše stranke.
Marić: Kad te napadne čitava vojska, koja nije rušila samo pojedince, nego i čitave stranke, vidite da na kraju ostanete sami, da nemate vojsku koja te brani.
INTERVIEW: Ali, imali ste podršku. Vidim to na društvenim mrežama, u medijima.
Marić: Dobila sam podršku od ljudi koje nikad nisam vidjela, ne znam ih, ljudi koji mi se nisu javili godinama. Iz cijele BiH, cijelog svijeta. Daju mi i podršku javno, a to je sad nezahvalno. Kažu mi prijatelji iz SDA da im se mjeri svaki like. Ne želim da se iko izloži i ima neugodnosti zbog podrške koju mi daje. Naročito oni koji rade u državnim službama. Cijenim izjavu Nermina Nikšića, a nisam kandidat SDP-a.
INTERVIEW: Je li malo neukusno da morate čitati o sebi odbrane tipa: Ja znam da Ivana nije nacionalista, ona voli Bosnu i Hercegovinu.
Marić: Na žalost, o tome moramo pričati jer su nas nacionalne stranke na to natjerale. I onda se kao iznenadimo da neki Hrvat ne mrzi Bošnjake ili Srbe ili neki Bošnjak da ne mrzi Srbe i Hrvate i tako u krug. Ako ne mrzimo druge to je iznenađenje.
INTERVIEW: Pa kako se vratiti na početak. Da jesmo to što jesmo, ali da volimo ovu našu zemlju, ne mrzimo narod kojem ne pripadamo?
Marić: Kad se riješimo ovih korumpiranih političara. Drago mi je zato što je međunarodna zajednica stavila fokus na reformu pravosuđa jer je to jedini način. Izbori ne mogu promijeniti. Oni imaju svoje pipke svugdje, plaćenu vojsku botova, mogu demonizirati koga hoće. Dok se ne riješimo takvih struktura koje ne prezaju da riskiraju ugled grada i države… Ništa njih drugo ne zanima osim novca, da održe svoju strukturu, poslove, milione…
INTERVIEW: Nekoliko smo puta tokom ovog razgovora došle do tog pitanja – šta Vam sve ovo treba, šta Vas tjera na ovaj društveni angažman, na kritiku koja završi hajkom…?
Marić: Ovo je moje, volim Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu. Kao i masa Bosanaca i Hercegovaca želim da ovdje napravimo normalnu državu. Ovo je prelijepa zemlja.
INTERVIEW: Jeste li umorni od te želje?
Marić: Nisam i to me razlikuje od drugih. Mnogi mi govore – kad ćeš više odustati? Postoji, ja se šalim, u medicini naziv za ovu dijagnozu nas koji ne odustajemo. Da sam odustala davno bih se odselila. Ja vjerujem da ovdje ima zdravog tkiva. Nama fali štrebera, koji će nam pokazati kako se radi, nama fali pravosuđe koje će jasno određivati šta se ne smije, od izbora do javnih nabavki, tendera. Pa ovdje imate u vrhu političkih stranaka kriminalce s potvrđenim optužnicama.
INTERVIEW: Jeste li se šalili da ćete se kandidirati jednom za članicu Predsjedništva BiH i pobijediti i Dragana Čovića i Željka Komšića?
Marić: Počelo je kao šala, a sve sam ozbiljnija u tome. Ako već trpim ovakve hajke zašto ne bih nešto i uradila.
INTERVIEW: Ko bi glasao za Vas?
Marić: Prvenstveno Bosanci i Hercegovci. To je razlog zbog kojeg sam 2006. glasala za Komšića, jer sam željela da imam svog predstavnika. Vjerovala sam da je on Bosanac i Hercegovac. Vjerovala sam da će uraditi nešto za sve nas, jer to im je ustavna obaveza, ne da urade nešto za Bošnjake, Srbe, Hrvate, već za sve nas. Nakon toga sam se razočarala. I vrijeme je da dobijemo novu priliku. Ja bih se zalagala za sve građane, na cijelom prostoru BiH. Vjerujem da bih dobila podršku puno ljudi. Vidjela sam to i kroz podršku ovim hajkama. Meni Čović ne može oduzeti to da sam ja legitimna Hrvatica, moja porodica potiče iz Zapadne Hercegovine… To što ja nekoga kritikujem ne znači da nekoga mrzim. Ovi ne rade ni ovo što trebaju, ja bih radila i ono što mi nije zadatak.
INTERVIEW: Kako god prođe ovo s kandidaturom za dogradonačelnicu Sarajeva, šta ste naučili iz ove, kako kažete, političke igre?
Marić: Najbolje lekcije se uče preko ovako teških zadataka. Kad dobijete toliku podršku, vidite da sve to nije džaba. Neko to cijeni. Meni je drago biti glas onih koji ne smiju pričati. Ja mogu neopterećeno i hrabro govoriti i ići u ovakve bitke.
