Osim medicinskih radnika_ica najviše izloženi_e koronavirusu su žene i muškarci koji_e rade za kasama, generalno u trgovinama. I dok se trude maksimalno zaštiti u ovakvim uvjetima, jer i oni_e imaju porodice i strah da zarazu ne prenesu na svoju djecu, majke, očeve, pojedini građani/ke im otežavaju nepoštivanjem socijalne distance i ne korištenjem zaštitne opreme te tako ugrožavaju njihovo zdravlje.
– Neki kupci imaju maske i rukavice, a neki ne, kao i na ulici. Socijalna distanca se slabo poštuje jer smatraju da je distanca od pola metra sasvim dovoljna. Kupci nam se zato znaju i unijeti u lice ili stati dva metra ispred vas. Dolaze ljudi i iznad 65 godina bez zaštitne maske i rukavica. Svaki put onda iza njih morate dezinfikovati kompletno radno mjesto da ne biste prenijeli virus njima, a ni sebi – kaže S.S., koja niz godina radi u trgovini.
Objašnjava nam kako je najviše strah od toga da virus ne prenese svojim ukućanima.
– Kada izlazim iz kuće, prvo dezinfikujem ruke i stavim masku i rukavice. Pri dolasku na radno mjesto, onda ponovo moram sve dezinfikovati, pa onda tek počinjem raditi. Strah me je i da tijekom puta na radno mjesto i nazad ne dođem u kontakt s virusom. Morate zato čuvati i sebe i druge – poručila je ona.
Kako kaže za naš portal trenutno radi po osam sati pet dana, a pet dana odmara.
– Uklopili su nam da radimo 40 sati sedmično, kao što ugovor nalaže, a pet dana odmaramo u okviru godišnjeg odmora. Smatrali su da je tako najlogičnije, a vjerovatno i jeste da ne bi došlo do gubitka radnih mjesta. Morate voditi računa i o kolegama s kojim radite da i njih ne zarazite, da ne dođete u kontakt bez zaštitne opreme. Nemamo dovoljno sredstava za čišćenje ni maski. Radim na takvom mjestu da nemamo ni toalet, a kamoli da možemo ruke oprati. Možemo očistiti, dezinfikovati, nositi rukavice i to je to. Mi koristimo dvoje, troje rukavice koje dnevno nosimo. Kolegica i ja smo od zaštitne opreme dobili 100 rukavica, po jednu jednokratnu masku i 250 ml sredstva za dezinfekciju. Raditi je puno teže sada, jer su više nervozniji i kupci i mi trgovci, naravno – govori nam S.S.
Otkriva nam kako je muči i strah da ne izgubi posao.
– Moj ugovor ističe uskoro i nisam sigurna za svoj posao, s obzirom i na godine, pa ne znam kako će se sve dalje odvijati. Ali, šta bude, bit će – kazala je.
Na nepoštivanje mjera koje su propisane u Federaciji Bosne I Hercegovine, a kojim se želi smanjiti širenje koronavirusa, požalila se i I.Z., žena koja godinama radi u trgovinama.
– U radnju ulazi po troje ljudi, ne nose zaštitnu opremu, i bukvalno stoje nadomak mene. Ne shvataju ovu situaciju ozbiljno. Doduše, imate i onih koji se stvarno pridržavaju mjera, a time i nama olakšavaju – ističe ona.
Navodi kako kući ima muža i sina, te da nije nimalo lako svaki dan se kretati i biti u kontaktu s drugim ljudima, a znati da postoji mogućnost da obolite, i to oboljenje prenesete na svoje ukućane.
– Imam majku koja živi u drugom gradu i nikada ne znam da li je neko od kupaca zaražen ovim virusom i hoće li prenijeti na mene. Moj sin redovno ide mojoj mami, tijekom trajanja ove zdravstvene krize, zamolila sam ga da vodi računa i da ne ulazi kod nje u kuću – kazala je.
Na svu sreću, ova trgovkinja naišla je na potpuno razumijevanje svog poslodavca, koji je i u ovim trenucima krize maksimalno poštuje i uvažava.
