Vlasti u našoj zemlji još uvijek nisu otvorene za drugo i drugačije. Homofobija je sveprisutna u bh. društvu i najčešće je rezultat neznanja i predrasuda. „To će se uskoro morati promijeniti“ – smatra Lejla Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra. Za Interview.ba govori o važnosti legalizacije istospolnih brakova, o potrebi da BiH bude otvorenija te, kako kaže, o očiglednom pomaku koji je napravljen poslijednjih godina.
PRVI GAY KLUB U SARAJEVU “Želim biti pozitivna i misliti da se ti prostori svakodnevno osvajaju. Danas Art kino Kriterion, sutra će biti još neki klub. Ne bi me čudilo da u vrlo skorijoj budućnosti budemo imali i prvi gay klub u Sarajevu. Zašto da ne , jer postoji zajednica, potrebni su joj partiji, potreban im je i siguran prostor i druženja. Vjerujem da će već u skorijoj budućnosti neko od gazda ili gazdarica kafana prepoznati to kao biznis i da ćemo imati gay klub.”
INTERVIEW.BA: Šta nakon „Merlinke“ koja je na izvjestan način praznik za LGBT populaciju? šta je sa preostalih više od 360 dana u godinu? I šta festival predstavlja u ovom našem okruženju?
HUREMOVIĆ: Ne bih ja baš rekla bukvalno da je festival „Merlinka“ praznik za LGBT osobe. „Merlinka“ festival je jedan od najvidljivijih događaja koji Sarajevski otvoreni centar radi. To je vrlo važno. „Merlinka“ festival ima i svoju prošlost i te nemile događaje koji su se desili, i što je vrlo važno naglasiti, ima i otpor. Festival queer filma je prije svega, tu bi se trebali gledati dobri filmovi, te da se uživa u dobroj atmosferi. Vrlo je važno napomenuti da ovaj festival postoji kao još jedan od vidova borbe za ravnopravnost LGBT osoba. On ima svoju političku pozadinu koju ne smijemo nikada zaboraviti. Zato je vrlo važno da svi građani i građanke ovog grada i države znaju da ovaj festival nije poput Sarajevo film festivala, nego zaista iza njega stoji neka grupa ljudi, jedna zajednica koja je diskriminisana i nad kojom se vrši nasilje. Ovo je samo jedan od oblika kojim se još borimo za ravnopravnost i protiv nasilja i diskriminacije. Šta sta ostalih 364 dana, pa mi u SOC-u radimo različite aktivnosti. I prikazivanje filmova van „Merlinka“ festivala, druženje sa LGBT zajednicom, i partije i diskusije, treninge. Apsolutno različite stvari radimo tako da nije mrtva godina. Svaki dan se užurbano radi i svaki dan se nekako kroz različite kanale dolazi do boljeg stanja i života LGBT osoba.
INTERVIEW.BA: Je li legalizacija istospolnih brakova u BiH samo misaona imenica?
HUREMOVIĆ: Mislim da nismo toliko daleko. Prije svega potrebno je reći u kakvom kontekstu živimo , a to je da u Bosni i Hercegovini već postoje istospolni parovi i oni žive i grade svoje odnose i svoje porodice. Naprosto rade isto što i ostali ljudi u ovom društvu. Jedina razlika je što nisu zakonski nisu prepoznati kao zajednica. To je nešto što sad slijedi i Sarajevskom otvorenom centru ali generalno i aktivistima i aktivistkinjama i ovoj državi. Moramo regulisati pitanje istospolnog partnerstva. Ne smijemo dopustiti da u državi imamo ljude koji žive tu i plaćaju poreze, sve doprinose ovoj državi i pri tome imaju svoje zajednice, a da nisu zakonski prepoznati. Mi ćemo kao Sarajevski otvoreni centar u budućnosti raditi baš intenzivno na zagovaranju da se usvoji jedan takav zakon. Mislim u kontekstu ulaska u Evropsku uniju jedno od vrlo bitnih stvari je, ne nužno gay brak, ali definisanje kroz zakon na bilo koji način istospolnih zajednica. Država i svi mi zajedno ćemo baš u bliskoj budućnosti mnogo raditi.
VREMEPLOV – GDJE SMO TO ZAPELI?
Bosna i Hercegovina
Godina je 2015. Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održala je tematsku sjednicu povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije. Ovo je prvi put da neko zakonodavno tijelo u Bosni i Hercegovini raspravlja o stanju ljudskih prava LGBT osoba, te predstavlja historijski trenutak u borbi LGBT pokreta u BiH.
Evropa
Godina je 2001. Holandija je priznala istospolne brakove. 1. aprila te godine, na dan kada je zakon stupio na snagu, četiri para, šest muškaraca i dvije žene, vjenčali su se u ponoć.
INTERVIEW.BA: U Sarajevu ne postoje gay klubovi kao ni neka „sigurna mjesta“ gdje bi se gay osobe družile. Gdje smo to zapeli u tranziciji? Možemo li to promijeniti?
HUREMOVIĆ: Da. Činjenica je da postoji samo nekoliko prijateljskih klubova u Sarajevu u kojima se LGBT osobe osjećaju djelimično sigurno. Jedno od takvih mjesta jeste definitivno Art- kino Kriterion. Prije nekoliko godina je postojao klub FIS u kojem su se gotovo svaki vikend održavali LGBT partji. To je bilo vrlo važno za druženje, jačanje i generalno za život LGBT osoba. Vrlo je bitno nekako znati da LGBT osobe u ovom društvu nisu izolovane. Sve ono što pogađa državu i obične građane i građanke pogađa i LGBT osobe, jer su i one obične građanke i građani. Ne bih rekla da smo nazadovali kao društvo. Sporije idemo zbog svih problema koji jesu tu oko nas. Želim biti pozitivna i misliti da se ti prostori svakodnevno osvajaju. Danas Art- kino Kriterion, sutra će biti još neki klub. Ne bi me čudilo da u vrlo skorijoj budućnosti budemo imali i prvi gay klub u Sarajevu. Zašto da ne , jer postoji zajednica, potrebni su joj partiji, potreban im je i siguran prostor i druženja. Vjerujem da će već u skorijoj budućnosti neko od gazda ili gazdarica kafića prepoznati to kao biznis i da ćemo imati gay klub.
INTERVIEW.BA: I dok se aktivisti za LGBT prava zaista bore i ističu svoju seksualnu opredjeljenost, ostali često šute. Zašto je to tako?
HUREMOVIĆ: To je zbog konteksta društva u kome živimo. Homofobija je izražena, i nasilje, između ostaloga.
Ipak, situacija se poboljšala kada uzmemo u obzir samo nekoliko godina. LGBT osobe izlaze iz ormara. Bitno je naglasiti da nije važno da svaka LGBT osoba bude u javnosti, u medijima, jer je to prosto nemoguće. LGBT izlaze iz ormara svojim roditeljima, svojim prijateljima, sestrama, braći , na fakultetu, u srednjoj školi, na radnim mjestima. To je mnogo važnije.
Ne može svako biti javna osoba, to je nekako logično. Ipak, vrlo je važno da govorimo i pričamo o svojoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu našim prijateljima jer su oni sutra naša podrška. Ono što je interesantno reći, pošto SOC ima psihološko i pravno savjetovanje, mogu reći da se u zadnje vrijeme jako mnogo mladih LGBT osoba u srednjim školama osjeća osnaženo da se autuju. To je zaista pohvalno. S druge strane, nažalost, mnogi od njih se susreću sa nasiljem ili/i diskriminacijom i to je polje na kome će se zaista mnogo morati raditi. Generalno problem nije samo u vršnjačkom nasilju, nego problem dolazi i od strane nastavnika i profesora koji su isto tako puni stereotipa i predrasuda. Oni šire diskriminaciju.
INTERVIEW.BA: Rekli ste da kultura i umjetnost mnogo doprinose vidljivosti LGBT osoba u našem društvu. Prije četiri godine je došlo do napada na neke osobe u Kriterionu u vrijeme „Merlinke“ – nakon čega su došle dati podršku javne osobe, npr. Damir Imamović, Jasmila Žbanić itd. Da li javne ili poznate osobe daju određenu vrstu podrške kroz svoje djelovanje , ili je to pak’ čisto promovisanje sebe?
HUREMOVIĆ: Nakon tog događaja bilo je dosta javnih ličnosti koje je dalo podršku. Nama je to vrlo važno. Ima određen broj javnih ličnosti koji dolaze i na festival i poslije te 2014. svake godine i daju podršku. Ja bih rekla da je taj broj još uvijek mali jer upravo umjetnici i umjetnice, režiseri i režiserke, muzičari i muzičarke, glumci i glumice su vrlo važni nama kao podrška, jer ljudi njih vole. Publika ih voli. Da oni kažu da su bili na festivalu, da podijele fotografiju i daju podršku festivalu. Nama je to vrlo važno.
Pozivam sve javne ličnosti da se odvaže i da dođu na festival i daju podršku, jer mogu biti vrlo bitna karika u našoj borbi generalno.
INTERVIEW.BA: Nakon jednog pohoda u prirodu i osvajanja planinskog vrha ovdje u BiH, nakon sto se zavijorila zastava sa duginim bojama, ostaje žal i činjenica da planina i priroda nisu slobodni i jednaki za sve? Huligani napadaju i u gradu ali i u prirodi?
HUREMOVIĆ: Nažalost je tako. Mislim da i planine nisu izolovane od homofobije koja vlada u ovom društvu. Tako ni ta divna priroda koja je bila oko nas nije nas sve zaštitila da budemo naprosto miroljubivi ljudi. Nažalost, moramo da shvatimo činjenicu da živimo u takvom društvu da se ne možemo nigdje opustiti i nigdje ne možemo još uvijek slobodno se kretati i biti ono što jesmo. Pomenuti događaj jeste bio zaista onako, možda jedan šamar za sve nas, ali isto tako i opomena da treba još više da se borimo i da nikad ne odustajemo pred huliganima kao što je bio taj dan.
INTERVIEW.BA: Šta mislite da li mediji i javnost jedva čekaju nekog novog kao što je npr. Božo Vrećo ?
HUREMOVIĆ: Mi živimo u društvu spektakla. Preplavljeni smo reality show-ima i zvijezdama koje preko noći postaju zvijezde. Samo je bitno da ima što više žutila. Tako da vjerujem u tom kontekstu -da. Ali ja bih, prije svega, rekla da je Božo Vrećo jedan dobar umjetnik i to je najvažnije. Ostalo ne bih komentarisala, jer smatram da mediji isto tako imaju odgovornost da se kane više tog žutila i da se posvete bitnim stvarima. Ne možemo nekoga da cijenimo po istupima u medijima nego po njegovoj umjetnosti i kvalitetu.
