Na sjednici Gradskog vijeća planirano je donošenje odluke, koja je propala u mandatu prethodne gradske administracije. Gdje se “veže korijen imana” Sarajeva i šta se time uopće poručuje
Piše: Senka KURT
Predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajevo Jasmin Ademović (NIP) ide stazama bivšeg gradonačelnika Abdulaha Skake i na dnevni red naredne sjednice planirane za utorak (19. februar) namjerava staviti Odluku o obilježavanju osnivanja Sarajeva.
Kako piše u dopisu, ovom Odlukom se utvrđuje 1. februar kao datum obilježavanja Dana osnivanja Sarajeva i propisuje način njegovog obilježavanja.
– Cilj donošenja ove odluke je da se, na temelju historijski pisanih dokumenata i utvrđenih činjenica, utvrdi i ozvaniči datum obilježavanja Dana osnivanja Sarajeva, najstariji mogući datum pisanja Isa-begove vakufname – 1. februara 1462. godine, kojom se uvakufljuju planski izgrađeni javni objavljeni objekti i komunalne infrastukture u naselju za koje se veže korijen imana Sarajeva i koje od tada u kontinuitetu egzistira i izrasta u urbanu cjelinu današnjeg grada – navedeno je u odluci.
Od Skakinih dana
Planirano je također da se Dan osnivanja Sarajeva, kako će to predložiti Ademović, obilježava organiziranjem naučnih, kulutrnih i drugih manifestacija i javnih događaja koji imaju za cilj „da se na dostojanstven način obilježi višestoljetno postojanje urbane cjeline Sarajeva“.
Progam obilježavanja, navedeno je, donosi gradonačelnik Sarajeva i predlaže Gradskom vijeću.
Na kraju se određuje da će se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove odluke uskladiti propis Grada Sarajeva koji regulira obilježavanje datuma, događaja i ličnosti od značaja za Grad, kao i kalendar obilježavanja datuma i događaja značajnih za Grad Sarajevo, a za potrebe uvrštavanja Dana osnivanja Sarajeva kao datuma od značaja za Grad Sarajevo.
Podsjećamo, ova inicijativa datira još od 2019. godine, a iniciralo ju je Udruženja za zaštitu kulturne baštine Isa-beg Ishaković u vrijeme Skakinog mandata.
Ideju su snažno medijski promovirala dva SDA glasila, a protivili su bili povjesničari, intelektualci, građani.
U nauci nema kompromisa
Tako je povjesničar prof. Husnija Kamberović u Dnevnom avazu objavio članak u kojemu, između ostalog ističe, svoje protivljenje protiv konstruiranja 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva.
– A u vezi s prijedlogom da se 1. februar proglasi datumom osnivanja Sarajeva važno je imati nekoliko činjenica u vidu. Prije svega, obilježavanje datuma iz historije je više pitanje stava vladajućih elita o kulturi sjećanja koju te elite žele graditi i vrijednostima koje žele promovirati u jednom društvu nego što je pitanje historije kao nauke. Ipak, datumi koji se obilježavaju trebalo bi uvijek da vode ka integraciji jedne zajednice. Mi smo svjedoci da se u Bosni i Hercegovini putem datuma koji se obilježavaju društvo više dezintegrira nego što se ujedinjuje. Konstruiranje novog datuma, koji bi se obilježavao kao Datum osnivanja Sarajeva, upravo je na tragu dalje dezintegracije našega društva.
Zato je posve nevjerovatna teza, koju smo mogli ovih dana čitati na društvenim mrežama, da suprotstavljanje konstruiranja 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva znači „konfrontiranje naroda u Sarajevu oko baštine“. Upravo obrnuto, konstruiranje 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva dalje dijeli narode u Bosni i Hercegovini i odgovornost za to snose ne mi koji se tome suprotstavljamo nego oni koji na tome insistiraju! – navodi prof. Kamberović.
On između ostaloga upozorava da je prijedlog da se 1. februar navede kao datum osnivanja Sarajeva, temeljen na tvrdnji kako je to „prvi dan mjeseca u kojem je legalizacija [vakufname Isa-bega Ishakovića) izvršena“.
– Ali, takav stav može biti samo rezultat nekih kompromisa (a u nauci nema kompromisa). Svođenje Sarajeva samo na vakufnamu Isa-bega Ishakovića suštinski zanemaruje dugu historiju življenja u ovom gradu i razvoja civilizacije, koja ima puno dublje korijene od vakufname Isa-bega Ishakovića, koja jeste važna za utemeljenje osmanskog Sarajeva, ali je posve pogrešno čin utemeljenja Sarajeva svoditi samo na jednu osmansku vakufnamu. Kome prepuštamo bogata i svjetski poznata nalazišta neolitske kulture u Butmiru? – pita prof. Kamberović.
No, dodaje dalje, čak i kada bi se prihvatila tvrdnja Komisije da je vakufnama Isa-bega Ishakovića osnivački akt Sarajeva, nije moguće potvrditi da je to bilo baš 1. februara.
– Vakufnama je, naime, datirana mjesecom, koji traje od 1. februara do 2. marta, a ne datumom, pa bi opredjeljivanje za jedan datum u tom mjesecu značilo samo nagađanje, a mi kao naučnici ne smijemo sebi dopustiti luksuz da se bavimo nagađanjem – navodi.
Ističe i kako Vakufnama Isa-beg Ishakovića, kao i njegove zadužbine, jesu dio identiteta Sarajeva, ali nisu jedina sastavnica tog identiteta.
Politička elita i Busuladžić
I umjesto zaključka piše:
– Sasvim je normalno da historičari imaju različite interpretacije o povijesnim pojavama. Ali je opasno ukoliko oni te interpretacije usklađuju sa politikom. A u slučaju prijedloga o ustanovljenju datuma osnivanja Sarajeva, politička elita je slijedila model koji je primijenila prije tri godine kada je od Instituta za historiju dobila potvrdu da je Mustafa Busuladžić ubijen samo zato što je bio ideološki protivnik komunista.
Drugo je pitanje, navodi prof. Kamberović zašto se insistira na ustanovljenju datuma osnivanja Sarajeva, kada je sasvim izvjesno da takav datum jednostavno ne postoji?
– Nekoliko je mogućnosti, a kao najuvjerljiva je ona da se utemeljenjem datuma osnivanja Sarajeva, kao i određivanjem 5. aprila kao Dana opsade, pokušava marginalizirati značaj 6. aprila 1945. godine, koji se u Sarajevu obilježava kao Dan Sarajeva. No, da se ne bi ukinulo obilježavanje 6. aprila („zbog emocija“) kreira se kontradatum koji će se obilježavati kao datum osnivanja. „I vuk sit i ovce na broju“. Ako je ovo doista motiv za ustanovljenje datuma osnivanja grada, onda je to dodatno urušavanje historije Sarajeva i njegove antifašističke tradicije. A ima argumenata da se zaključi da je ovo pravi motiv akcije o konstruiranju 1. februara kao datuma osnivanja Sarajeva.
Tekst iz 2019. prof. Kamberović završava pitanjem: Kako će se stvari završiti. I odgovara da je to teško predvidjeti.
Možda će sve biti jasnije nakon objave sa stranice Gradskog vijeća gdje se Ademović pohvalio ( i uslikao) da je zajedno s vijećnikom Alemom Logom primio u posjetu predsjednika Udruženja za zaštitu kulturne baštine Isa-beg Ishaković Armina Čelika i mr. hafiza Sadrudina-ef. Išerića.
Pričali su o svemu pomalo, o liku i djelu Isa-bega Ishakovića, te unaprjeđenja kulturne baštine BiH i promovisanja pozitivnih vrijednosti, predstavljen je i projekat za izbor najboljeg eseja za srednjoškolce. Predsjedavajući Ademović dao je podršku Udruženju i aktivnostima.
Ne piše jesu li tražili i je li obećao da će 1. februar opet na dnevni red 19. februara?!
Kad je Skakino Gradsko vijeće oborilo ovaj prijedlog režiser Dino Mustafić je izjavio kako vezati osnivanje grada, koje se geografski i historijski spominje i prije dolaska osmanlija, za taj period, nije prije svega pametno, niti je historijski tačno.
– Na posljetku mislim da je zavjera Gradske uprave u jednoj devalvaciji i degradaciji 6. aprila, tog fantomskog dana za odbranu i oslobođenje Sarajeva, kojim se Sarajevo na neki način vezalo ne rekao bih svojom voljom već iz više metafizičkih razloga za blisku prošlost, dakle za Drugi svjetski rat i za rat devedesetih – dodao je Mustafić.
Ideja predlagača ostaje ista. Revizionizam, devalvacija, degradacija. Poslije Skake – Ademović. I tako u krug!
