Nakon što su objavljeni rezultati koji pokazuju slaba postignuća učenika iz BiH u matematici i prirodnim znanostima, odgovorni u sistemu obrazovanja sazvali su hitne sastanke na kojima su zaključili: sporo vozimo, moramo brže istim putom
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje 4. decembra u 11 sati objavila je rezultate i preporuke međunarodnog istraživanja TIMSS 2023 za Bosnu i Hercegovinu. Istraživanje je pokazalo, ukratko, da su postignuća učenika iz BiH u matematici i prirodnim znanostima ispod međunarodnog prosjeka i ispod zemalja u okruženju.
Ministri i ministrice obrazovanja u kantonima i entitetima odmah su se u očaju uhvatili za glavu. Taj očaj vertikalno, horizontalno i kapilarno se proširio cijelim obrazovnim sistemom: već u 11:15 nekoliko izbezumljenih direktora i direktorica škola javilo se hitnoj pomoći zbog posljedica udaranja glavom o zid, nastavnice i nastavnici su u Viber grupama dijelili tugu i zaprepaštenje, a ništa bolja atmosfera nije bila ni u upravama javnih vrtića.
Šta smo krivo radili?
Ministrica u jednome kantonu u Federaciji sazvala je hitan sastanak već u 13:00 sati. Sastanku su nazočili svi članovi njenog kabineta, direktori 20 škola i uprava javne ustanove za vrtićki odgoj djece. „Šta nije u redu, šta smo krivo radili?“, pitala je okupljene u kriznom štabu. Oni su slegli ramenima, osjećajući da je pitanje retoričko.
„Jesmo li uveli ekskurzije na kojima naše učenike vodimo po ratnim stratištima našeg naroda?“ „Jesmo“, odgovaraju prisutni. „Idu li sva djeca na te ekskurzije?“ „Idu sva“, odgovaraju uglas. „Osim dvoje djece u mojoj školi“, javlja se jedan direktor, „koja nisu iz našeg naroda.“
„Jesmo li uveli intoniranje himne na početak časova u školi? Jesmo! Jesmo li u zakon među ciljeve odgoja i obrazovanja uvrstili razvijanje državotvorne svijesti i patriotizma, svijesti o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne, duhovne baštine i nacionalnog identiteta? Jesmo! Pitam vas onda, gdje ste zapeli, u čemu je problem?“
„Problem je“, odgovara jedan direktor, „u tome što možda ne razvijamo dovoljno te svijesti o kojima govorite! Trebamo biti jači, revniji, temeljniji, ali i sačekati da prođe malo vremena, da sazriju plodovi našeg rada. Zato predlažem, ako mi dopuštate, da se s razvojem svijesti o ratu, državi i nacionalnom identitetu krene ranije, već od prvih razreda osnovne škole.“
„Slažem se s kolegom“, dodaje jedna direktorica, „ali bih ipak primijetila da je možda kasno krenuti s time u prvom razredu osnovne škole. Moj prijedlog je da krenemo već u vrtiću.“
Ministrica se kratkom gestom složila, pa je dala riječ čovjeku iz uprave vrtića. On je u malo duljem izlaganju istaknuo sljedeće: „Vrtići u skladu sa svojim proizvodnim kapacitetima rade punom parom na ispunjavanju ovdje postavljenih ciljeva. Veliki je interes za vjeronauk koji se u vrtićima izvodi već za djecu koja su napunila 4 godine života. Naše mališane uključujemo u različite državotvorne i ratoljubne aktivnosti. Prije tri dana obilježavali smo Dan oružanih snaga, a dio mališana odveli smo u posjetu tenku. Imate na našim web stranicama priliku vidjeti te fotografije, uživati u osmjesima oduševljene djece ispred tenka, ispred skulptura naših vojnika, i vidjeti radost u njihovim očima dok crtaju pušku. Možemo vam obećati da ćemo ubuduće raditi još više i bolje i da naša djeca neće doći u prvi razred osnovne škole, a da ne znaju ko je agresor-oni a ko žrtva-mi, i da nisu spremni dati sve za svoj narod i svoju domovinu.“
Njegovo izlaganje bilo je popraćeno euforičnim aplauzima, a ministrica je za kraj pozvala prisutne da ne popuštaju u ispunjavanju postavljenih ciljeva. U tom trenutku iza zavjese je izašao jedan radnik u ministarstvu zadužen za popravljenje električnih instalacija, prozora i druge domarske poslove. „Izvinite“, krenuo je on sramežljivo i bojažljivo, govoreći tiho, napola sebi u njedra, „ali nisam mogao da vas ne čujem dok ste pričali. Meni se nekako čini da vi niste razumjeli u čemu je problem, koliko sam ja shvatio rezultate tog istraživanja, oni…“ „Izdajnik! Antidržavni element! Smetaju mu naši heroji i žrtve!“, krenuli su uzvici zbog kojih nije uspio završiti rečenicu.
Sastanak u drugom kantonu
Opisani sastanak završio je oko 14:00 sati. Upravo u to vrijeme krenuo je hitan sastanak u drugom kantonu. Sastanak je organizirala jedna koordinacija udruga ravnatelja osnovnih škola. „Ne radimo dobro“, započeo je jedan ravnatelj. „Mislim da niste u pravu, kolega“, odgovara mu drugi. „Na početku svake školske godine vodimo djecu na svetu misu i zaziv Duha Svetoga, a cijelu školsku godinu radimo s njima na jačanju identiteta i svijesti o nacionalnoj pripadnosti. Evo na primjer, još davno kada su oslobađani naši generali, vodili smo ih na trg da slave, a od posljednjeg svjetskog prvenstva unijeli smo u školu i projektor za gledanje utakmica naše reprezentacije.“
„To je dobro, i pohvalno, ali mislim da je nedovoljno i da svi moramo više“, dodao je treći. „Trebamo se ugledati na neke druge kantone u Federaciji, ili na manji entitet. Evo na primjer baš čitam na portalima kako rade super stvari u manjem entitetu. Njihov pedagoški zavod organizira natječaj za izbor najboljih literarnih i likovnih radova na temu Dana republike. Neke godine je prispjelo više od 2650 radova. I njihov Ombudsman za djecu raspisuje nagradne natječaje za učenike na temu slavljenja rata, naroda i države.“
„Tako je, kolega“, odgovara mu onaj prvi. „Na dobrom smo putu, ali moramo ipak biti agilniji, uvesti nove aktivnosti, nove tehnologije. I naš nastavni plan i program je malo zastario. Djeca u manjem entitetu dobila su ove godine udžbenike u kojima uče o najznačajnijim ratnim operacijama svoje vojske i koji slave njihove vođe iz 1990-ih. To je primjer kako bismo i mi trebali raditi, da pratimo kretanja i nagle promjene u društvu 21. stoljeća.“
Ove i druge zaključke sabrali su u jedan veći dokument koji će uputiti nadležnim ministarstvima na raspravu i eventualno implementaciju.
(Fokus.ba)
