Prije skoro godinu i po dana Besimu Borić je za klevetu tužio Kenan Magoda, ministar kulture i sporta i Vladi Kantona Sarajevo i njen stranački kolega. Naime, Borić je javno izrazila protivljenje njegovom imenovanju za ministra podsjetivši da su mediji višekratno pisali o nasilju u porodici koje je on provodio zbog čega je imao zabranu prilaska svojoj supruzi. U ovom intervjuu Borić govori o suđenju, partiji, prijateljstvu i podršci…
Razgovarala: Dženana Alađuz
INTERVIEW: Poslije skoro godinu i po dana završilo je suđenje po tužbi za klevetu koju je protiv vas podnio Kenan Magoda, aktuelni ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo. Tužba je odbijena kao neosnovana. Kako gledate na cijeli ovaj proces?
BORIĆ: Ovo je za mene neočekivano dragocjeno iskustvo koje mi je bilo vrlo teško, pa i bolno, ali mi je razotkrilo sve licemjerstvo i politike i ljudskih odnosa. Pokazalo mi je i vrijednost prijateljstva i, što je možda u ovom trenutku u BIH jako važno, nepristrasnost Suda i pravednost koja je, očito, vodila sudiju u donošenju ovakve odluke. Želim to posebno da afirmiram jer zaista vraća i nadu i povjerenje u institucije koje mi generalno gubimo.
INTERVIEW: Šta vam je bilo najstresnije tokom suđenja, a na šta ste najviše ponosni?
BORIĆ: Teško mi je bilo prihvatiti činjenicu da moram na sudu da se borim za svoje političke, moralne i aktivističke stavove i to potpuno ostavljena od svoje stranke čije stavove sam cijeli život i gradila i branila. Ponosna sam i beskrajno zahvalna svim aktivisticama i aktivistima iz nevladinog sektora koji su mi sve vrijeme davali veliku podršku ili potpisivanjem pisma podrške ili direktnim sudjelovanjem na ročištima na sudu. Podrška je došla iz svih krajeva Regije i od organizacija i od istaknutih pojedinaca i pojedinki, a to sam doživjela kao podršku ne samo mom radu sve ove godine, nego i kao podršku cjelokupnoj borbi i ženskom aktivizmu protiv pošasti današnjice kakvo je nasilje nad ženama.
INTERVIEW: Jedino pravo iznenađenje na suđenju je bila pojava Edine Papo kao svjedokinje tužbe. Podsjetimo – gospođa Papo je kao i vi, na istom javnom događaju, u martu 2023. rekla da se protivi imenovanju Kenana Magode rekavši, citiram: Šta je ovo, mafija DiF-ovska, u svim partijama ministri DiF-ovci? Na suđenju je govorila u korist tužitelja. Jeste li znali za ovu promjenu perspektive? Ima li to veze sa grantovima koje Baletfest (kojeg vodi Papo) dobija od Ministarstva na čijem je čelu Magoda?
BORIĆ: Da, i za mene je Edinino svjedočenje veliko iznenađenje i očito su u igri neki prizemni interesi. I taj primjer pokazuje na šta su ljudi sve spremni da bi zadovoljili lične interese.
INTERVIEW: Vaš branitelj Senad Pećanin je gospođi Papo postavio posljednje pitanje, parafraziram, da li vas je stid? Imate li vi nešto da joj poručite?
BORIĆ: Poručila bih joj isto što i moj sjajni advokat Senad Pećanin!
INTERVIEW: Suđenje je bilo javno i svako ročište su pratile vaše prijateljice aktivistice iz BiH i šire. Ipak primjetno je da u sudnici nije bilo članica i članova SDP-a iako ste oboje iz iste partije. Zašto?
BORIĆ: Kad sam na početku rekla da je ovo za mene i bolno i dragocjeno iskustvo mislila sam upravo na ponašanje ljudi iz SDP BiH. Sramotno. Pokazali su ne samo da nemaju petlje provoditi svoju proklamovanu politiku, da ih nije briga za sudbinu članova koji su život posvetili partiji, da se licemjerno i lažno predstavljaju kao borci za pravdu, nego su pokazali i da ih isključivo interesira kalkulacija o ličnom interesu i profitu, pokazali da ih vodi ona bolje da ćutim jer me neće biti ni na listama ni u organima i tako dalje i tako dalje. I kako da od takvih očekujete da prave promjene i da im ljudi vjeruju? Čast rijetkim izuzecima! Premalo je onih, na žalost, koji bi mogli donijeti tako potrebnu transformaciju SDP-a i reafirmaciju socijaldemokratskih vrijednosti.
INTERVIEW: Ako se ne varam niko iz ove partije koju ste tolike godine gradili i branili nije bio javno na vašoj strani, osim dvije osobe. Hoćete li napustiti stranku?
BORIĆ: Neću napustiti partiju, nisam to ni dosad uradila u nekoliko vrlo teških trenutaka. Neću zato što ovakvi kao ja treba da budu unutra, a mnogi drugi treba da odu iz partije ako hoćemo da ona sutra ostane neki faktor u političkom životu BIH. Osim toga, neće me maknuti jer ima onih koji bi to jedva dočekali jer ne vole da im udaraš na savjest! Jedino želim da ovo iskustvo dijelim s onima koji su istinski socijaldemokrati, a posebno da ženama pokažem da nema savijanja glave. Zašto bismo inače bile u politici?
