Piše: Rubina Čengić
Sredinom oktobra su mlađi sarajevski srednjoškolci krenuli na četverodnevno studijsko putovanje Od rata do mira što je uznemirili jedan broj roditelja.
Djeca će posjetiti mjesta stradanja Bošnjaka, navodno će im neki certificirani vodič za kog mi ne znamo ni ko je ni kako je izabran čitati o ratu u BiH iz neke knjige za koju takođe ne znamo ni kako se zove, ni ko je autor. Na nekim mjestima koja će posjetiti srešće žrtve ratnih stradanja i mi ne znamo ko su ti ljudi i na koji način će im govoriti o ratu. Dakle – ja ne znam hoće li njima neko i kako pričati o ratnim zločinima, hoće li neko veličati ratne zločince iz redova Armije BiH, hoće li i kako pričati o generalu Rasimu Deliću ili Seferu Haliloviću, a želim to da znam jer trebam spremiti dijete za to putovanje i suočavanje s tim činjenicama. Osim toga – ako će govoriti i o njima kakva je razlika između Sarajeva i udžbenika iz RS o kom se odredio i Ustavni sud BiH? Razumijem da je jedan broj roditelja sretan zbog mogućnosti da im djeca posjete mjesta ratnih događanja, ali ja nisam, moje dijete je osjetljivo i mislim da emotivno nije spremno da se samo suoči s tim. U školi kažu da nisu konsultovani oko plana putovanja i sadržaja koji će djeci biti prezentiran, nego da samo izvršavaju nalog Ministarstva, priča jedan uznemirena majka koja je javila u redakciju portala interview.ba. Zabrinuta je da izleti kao ovaj ne vode ka pomirenju ljudi u BiH.
U obavještenju za roditelje koje je podijeljeno u školama piše da će djeca (prvi razred srednje škole) između ostalog posjetiti Ahmiće, Jajce, Bihać, Cazin, Veliku Kladušu, Bužim, Kozarac, Travnik, Fojnicu…. Slična je trasa putovanja i učenika drugih razreda. Piše i da učenici koji su eventualno bolesni ponesu terapiju koju redovno koriste, a da će u pratnji autobusa sve vrijeme putovanja biti sanitetsko vozilo sa medicinskim timom . navedeno je i da djeci ne treba dodatni džeparac jer je, na osnovu ličnog iskustva profesora koji su išli prošle godine hrana kvalitetna i obilna.
Podsjećanja radi, riječ je o programu Kultura sjećanja koji je, prema objašnjenju sa web-strane JU Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS, nastao na osnovu Opće metodologije o registraciji vannastavnih i posebnih programa na prijedlog Sektora za vannastavne i posebne programe, a odluku je donijela direktorica Instituta nakon čega su ti registrirani vannastavni i posebni programi postali su sastavni dio Kataloga registriranih programa, koji je usvojilo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, Odlukom od 20. 5. 2024. godine (chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://irpo.ba/wp-content/uploads/2024/09/Katalog-registriranih-programa-2024-2025.pdf ). Ovaj dokument podrazumijeva određene aktivnosti i za predškolski uzrast i za učenike svih razreda osnovnih i srednjih škola, a putovanja Od rata do mira je nedavno predstavljeno i kroz promotivni video https://www.youtube.com/watch?v=i_0_zzhK6Ug.
Iz Ministarstva obrazovanja i odgoja u Vladi KS kao ni iz Instituta ni nakon nekoliko dana čekanja nisu odgovorili na upit našeg portala. Pitanja koja smo poslali su: Ko je kreirao program putovanja; Da li su pri tom konsultovani direktori škola i školski psiholozi i pedagozi, a ako nisu – zašto nisu; Da li su nezavisni psiholozi dali osvrt na mogući uticaj tog putovanja na učenike; Ko su certificirani vodiči koji vode učenike kroz ovo putovanje i kako su odabrani; Iz koje literature im čitaju sadržaje (autor, izdavač…) i da li su ti udžbenici odobreni za upotrebu u KS i kada; Ko su svjedoci događaja koji će učenicima govoriti i kako su odabrani; Da li učenici učestvuju u nekom vjerskom obredu i ako da – kom i gdje; Koji su to elementi koji kod djece jačaju patriotizam, kritičko mišljenje i transcendentnost; Da li su u ovogodišnji plan putovanja ugrađene neke izmjene na osnovu evaluacije prošlogodišnjih putovanja; Zašto roditelji ne učestvuju u evaluaciji; Koliko koštaju ovo putovanje za jednu školsku godinu?
No Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step, ranije nastavnik i direktor jedne sarajevske osnovne škole i bivši voditelj tima za kurikularnu reformu obrazovanja u KS, cijeli ovaj program smatra problematičnim.
Ovo je još jedan odluka Ministarstva donesena bez konsultacija sa širom profesonalnom i društvenom zajednicom, bez koncenzusa o tome šta bi trebali raditi i kako. Ideja je nastala negdje u kuhinji ove političke administracije, oni su to nazvali nekim finim imenom i nastavili s ideologizacijom djece. Prošle godine su učenici putovali u Krajinu i obišli Franjevački Samostan, ali je pitanje da li su djeci govorili i o tome da su 1993. pripadnici Armije BiH ubili nekoliko i fratara u za to bili osuđeni, da li su o tome razgovarali. Znam da su prošli kroz RS i svratili u Kozarac u jedno povratničko naselje, ali mi nemamo informaciju kako izgledaju ti historijski časovi koje djeca slušaju i ne znamo ko im predaje, ne znamo kako to izgleda, ali poznavajući ovu vlast ne vjerujem da koriste putovanja da potaknu djecu da propituju činjenice, da istražuju ili propituju narative, a da ne govorimo o tome da li imaju konsultacije s psiholozima da li je to što pokazuju dobro za određeni uzrast ili nije, kaže Ibrahimović. Cijelo putovanje on vidi kao način samoviktimizacije.
Sada drugi razredi idu u Tuzlanski kanton i sjever BiH i prema svim dostupnim informacijama – kreću se teritorijom koju je kontrolisana Armija BiH, ali najvažnije – mi ne znamo zašto oni to rade, posebno ako se kreću samo teritorijem koji je kontrolisala Armija BiH ili Bošnjaci bili najveće žrtve. Taj koncept viktimizacije je suštinski problematičan i nije karakteristika samo obrazovne vlasti u KS, nego je karakteristika postdejtonske BiH u kojoj sva tri naroda viktimizuje sebe i svoju poziciju u periodu od 1992 o 1995 i prenose to na mlađe naraštaje. To je i do sada bilo pristno kroz obrazovni sistema, ali sada u KS imamo vrlo jasno institucionalizovanu odluku da se na tome radi s djecom, bez propitivanja ili javne rasprave o tome na koji način trebamo govoriti o periodu ’92-‘95, ko to treba raditi i da li novac za ta putovanja može biti bolje iskorišten da obrazovni sistem izgleda kao da ima smisla, a ne da djeluje kao kaznionice i prinudni smještaj, govori Ibrahimović.
Članica skupštinske Komisije za obrazovanje Naida Nakaš kaže da Skupština KS nije upoznata s ovim programom.
Komisiji nije prezentiran taj plan – ni koliko će koštati i kako će biti plaćeno, ni kako će izgledati ta edukacija. Imali smo neke linkove u vrijeme kada smo razmatrali budžet, ali oni više nisu dostupni. Koliko se sjećam na stavci Instituta su bila sredstva za putovanja, ali mi nemamo načina da vidimo na koji način se izvodi to studijsko putovanje i ko to izvodi. Ako sam dobro shvatila uključeni su turistički vodiči, ali ne znam da li oni imaju kompetencije za takve časove jer ni ja kao redovna profesorica na Univerzitetu ne mogu izvoditi nastavu u osnovnoj ili srednjoj školi jer nemam potrebnu edukaciju, pa je pitanje kako imaju turistički vodiči i da li je to onda turizam. Ne znamo koji udžbenik koriste, ko je autor, izdavač, da li je odobren za upotrebu u KS – mi to moramo znati jer da li naša djeca imaju razvijeno kritičko promišljanje i da li mogu obraditi činjenice jer moraju znati procijeniti šta su činjenice, da li su provjerene i da nije sve što dolazi od osobe s autoritetom provjerena informacija. Osim toga – ako se samo čita iz udžbenika zašto to ne rade djeca sama ili nastavnice, pita Nakaš.
Za Ibrahimovića je sporno i obrazloženje Instituta da ova putovanja kod djece razvijaju patriotizam, kritičko mišljenje i transcedentnost
To jesu neki od šest pojmova kojima se objašnjava snaga i vrlina karaktera koji se preko dokumenta Vannastavne i posebne aktivnosti kog je izdao Institut, a koji se, kako mi pratimo tragove po tom dokumentu, preuzimaju iz koncepta pozitivne psihologije Jordana Petersona, ali u interpretaciji kantona Sarajevo to je interpretacija Aide Tule koja najčešće govori s pozicije Islamske zajednice, barem prema podacima koji su o njoj dostupni na internetu i često koristi primjere iz islamske kulture i tradicije da bi objasnila neke od koncepata. Osim toga, ja ne znam kako se istovremeno razvija patriotizam i kritičko mišljenje jer kritičko mišljenje u svojoj srži nosi propitivanje, a patriotizam je ulivanje naše istine i biranje informacije koje nekom dajemo i načina na koji ih kažemo. Ovo je vrlo čudna pozicija i mislim da je to kritičko mišljenje, kako ga sarajevske vlasti vide, samo smokvin list za ideologizaciju djece i građenje društva koje će biti jasno podijeljeno i 30 godina nakon rata, zaključuje Ibrahimović.
Ni bivši direktor jedne sarajevske osnovne škole Mahir Dević, zastupnik u Skupštini KS i član skupštinske Komisije za obrazovanje ne zna ništa o ovim putovanjima
Prije dvije godine je moja kćer išla u Krajinu i znam da su obišli Štrbački buk, Kostelski buk… Ne znam da su bili na mjestima stradanja, a mislim da su te plaćene edukativne ekskurzije dobra ideja i treba ih organizovati, ali način na koji ih organizujemo bi mogao biti tema razgovora, kaže Dević. Kao bivši direktor škole kaže da direktori škola ne mogu uticati na odluke i planove Ministarstva.
No Nakaš propituje brigu za zdravlje djece.
Da li će djeca biti umorna i iscrpljena nakon tog putovanja jer kada se vrate čeka ih nastava i provjere znanja ? Umjesto da rasteretimo i djecu i nastavnike, mi ih šaljemo na put našim lošim cestama i neudobnim autobusima. Uz to ne znam da li je iko provjerio da li sva djeca mogu to pratiti, imamo li dovoljno asistenata u nastavi da prate djecu, šta s djecom koja imaju alergije, dijabetes, djevojčicama koje tih dana imaju menstruaciju… Ova putovanja sada ne možemo prekinuti, ali moramo napraviti analize prednosti i nedostataka i moramo uvažiti mišljenje učenika – iako su maloljetni oni imaju pravo na svoje mišljenje, kaže Nakaš i zaključuje da su ova putovanja otvorila mnoga pitanja i da je to možda i bačen novac koji je mogao biti usmjeren u edukaciju nastavnika za nove tehnologije i druge izazove koji ih čekaju.
Uznemirena mama koje se javila u redakciju portala interview.ba kaže da su joj u školi rekli da se ne sekira previse jer djeca svakako ne slušaju šta im se priač na tim putovanjima, ali je, veli, pročitala da će djeca nakon povratka s ovog putovanja pisati eseje i imati provjeru šta su čuli i zapamtili što je dodatno brine.
