U našoj zemlji se izbori provode kao i 1996. godine. Sigurna sam da ćemo se složiti da naše izborne vještine nisu ni bolje ni puno bolje. Dapače, rekla bih da je to svaki izborni ciklus sve lošije, u kontekstu povjerenja građana u izborni proces, a prije svega u rezultate izbora
Razgovarala: Senka KURT
Ako ćemo pričati o izborima nema zasigurno bolje sugovornice od Lidije Korać. Ne samo što je 2001. do 2004. bila predsjednica Centralne izborne komisije (CIK), u kojoj kao članica ostaje do 2007. već i zato što je vrsna pravnica, znalac u svom poslu, posvećena i spremna da objektivno sagleda šta nam se to dešava. A ne dešava se previše. Pravila i propisi gotovo isti kao na početku, davne 1996. godine, mi umorni, često i prevareni, ljudi lete na Mjesec, a mi zaokružujemo kandidate…
INTERVJU: Uskoro će početi nova izborna kampanja, s novim – starim Izbornim zakonom. Kad se vratimo na početak, u 1996. kada ste bili članica Privremene izborne komisije OSCE-a šta biste rekli – jesu li naše „izborne vještine“ danas bolje? Puno bolje?
Korać: Prve poslijeratne izbore u Bosni i Hercegovini koji su održani 14. septembra 1996. godine provela je Privremena izborna komisija OSCE sukladno Aneksu 3 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Pravila i propisi Privremene izborne komisije u velikoj mjeri su preuzeta u izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Tu prije svega mislim na samu provedbu izbora. Način glasanja i način prebrojavanja glasačkih listića i potvrđivanje izbornih rezultata. Dovoljno je spomenuti samo vreće izbornog materijala koje se dovoze sa svih biračkih mjesta u Glavni centar za brojanje i usput se neke izgube, pomiješa izborni materijal, nedostaju zapisnici i sl. Isto se radilo i 1996. godine i tada je to bilo opravdano. Ali, 2024. godine, skoro 30 godina poslije, oprostite, ali to meni nije normalno i nepotrebno je. Znači, skoro 30 godina poslije u našoj zemlji se izbori provode kao i 1996. godine. Sigurna sam da ćemo se složiti da naše izborne vještine nisu ni bolje ni puno bolje. Dapače, rekla bih da je to svaki izborni ciklus sve lošije, u kontekstu povjerenja građana u izborni proces, a prije svega u rezultate izbora.
Muka s papirom i olovkom
INTERVJU: Kad naš izborni sustav (uz promjene koje je nametnuo visoki predstavnik) poredimo s onim što smo imali na početku rekla bih da se nismo previše pomakli. Tehnologija otišla u nebo, a mi se još držimo papira i olovke. Ko je za to kriv, ko snosi odgovornost?
Korač: Izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje je nametnuo visoki predstavnik, sigurno predstavljaju poboljšanje, ali ne u onoj mjeri koja bi garantirala da ćemo imati slobodne, fer i demokratske izbore. Kada govorim o poboljšanju prije svega mislim na sastav članova biračkih odbora. Istovremeno mislim da ova nova rješenja nisu garant neovisnosti samih članova biračkih odbora, kao ni garant da će utvrđeni rezultati izbora predstavljati stvarni odraz slobodno izražene volje birača. I to je osnovni problem koji neće biti riješen sve dok imamo, kako Vi kažete, papir i olovku. I što je još važnije moramo doseći taj stupanj razvoja izbornog procesa da članovi tijela za provedbu izbora iznad i prije svega imaju potrebno znanje i vještine. Neovisnost u obavljanju svakog posla, pa tako i ovoga, ne ovisi o tome tko vas je imenovao na određenu funkciju. Neovisnost se isključivo postiže znanjem i stalnom edukacijom, a iznad svega poštivanjem zakona i podzakonskih akata. Zakon je najjače oružje u obavljanju svakoga posla, naravno ukoliko ga dosljedno provodite. Samo tako članovi tijela za provedbu izbora mogu biti neovisni. U protivnom, uvijek će se naći način da se “zaobiđe“ zakon i pogoduje nekome, u konkretnom slučaju političkom subjektu.
Naravno da treba istaći i nove tehnologije na predstojećim izborima, ali one su samo u fazi pilot projekta i rezultati izbora sa biračkih mjesta gdje će biti primjenjene nove tehnologije će biti rezultat ručnog brojanja glasačkih listića. Sa velikom sigurnošću mogu reći da će na tih 458 biračkih mjesta biti podudarnost elektronskog i ručnog brojanja. Međutim, postavlja se pitanje šta će biti na hiljade drugih biračkih mjesta na kojima neće biti novih tehnologija. Ono što bi nas sve skupa trebalo zabrinuti jeste da mi 30 dana nakon dana održanih izbora dobijemo rezultate. Da budem sarkastična, građani zaborave da su izbori i održani. Što je još gore, ako sam dobro vidjela, prema izmjenama Izbornog zakona, potvrđivanje rezultata izbora može se produžiti za još 15 dana. Znači, službene rezultate izbora znat ćemo 45 dana nakon održanih izbora.
INTERVJU: Kako je to uopće moguće u eri tehnologije koja je napredovala i razvijala se takvom brzinom. Pa već nekoliko godina priča se o umjetnoj inteligenciji.Tko je odgovoran za ovakvo stanje?
Korać: Rekla bih svi. Tu prije svega mislim na zakonodavca, odnosno Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i tijela za provedbu izbora, a među njima najveću odgovornost snosi Centralna izborna komisija. Ona je najodgovornija za integritet izbornog procesa. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine ima neograničene ovlasti i mehanizme da osigura fer, demokratske i slobodne izbore. Na žalost, to nije slučaj.
To je nedopustivo
INTERVJU: S druge strane čini mi se da je sve to bitno utjecalo na povjerenje građana u izborni proces. Iz godine u godinu vidimo kako i stranke i pojedinci, a ruku na srce i Centralna izborna komisija, imaju problema u savladavanju demokracije. Kradu se kutije listića, glasaju mrtvi, prave razni spiskovi, čeka i mjesecima na objavu rezultata.
Korać: Povjerenje građana u izborni proces odavno je narušeno. Jedna od temeljnih karakteristika demokratskih izbora jeste povjerenje građana u isti. To povjerenje je odavno narušeno. Tome je, između ostalih, doprinjela i Centralna izborna komisija. Da, imaju problem sa demokratskim procesima. To se, po mome mišljenju, između ostalog, ogleda u nedostatku komunikacije i nedostupnosti prema medijima. Javnost mora i treba biti upoznata sa svim aktivnostima Centralne izborne komisije i odlukama koje donosi. Nije dovoljno akte postaviti na web stranicu i misliti da je javnost obaviještena. Komuniciranje s javnosti je bitna pretpostavka stvaranja povjerenja u izborni sistem i izborni proces u cjelini.
Odgovorno mogu reći da je Centralna izborna komisija mogla i trebala učiniti više oko biračkog popisa jer je, sukladno Izbornom zakonu BiH, jedina odgovorna za točnost, ažurnost i ukupni integretitet biračkog popisa. Isto tako Centralna izborna komisija donosi sve podzakonske akte za provedbu izbora i sigurno je mogla kroz te akte bolje urediti određena pitanja.
Navest ću samo nekoliko primjera koje zorno ilustriraju ovo što sam rekla. Sjetimo se lokalnih izbora u općini Stolac, tzv. “Radnog materijala” za izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije. Ima tih primjera bezbroj. Jedna od upečatljivijih aktivnosti koja je dodatno narušila povjerenje u njen rad jeste donošenje Odluke o ponovnom brojanju glasačkih listića za nivo Predsjednika Republike Srpske. Odluka je donesena uz obrazloženje da su utvrđene nepravilnosti koje bitno utječu na razultate izbora. Nakon ponovnog brojanja utvrdili su da nepravilnosti nije bilo. Što je najgore nikada nije predočen javnosti izvještaj sa ponovnog brojanja. To je nedopustivo.
Dozvolite jedno generalno zapažanje. Nije dobro za demokratski razvoj institucije da budete njen član više od 20 godina. Pri tome ne mislim samo na članstvo u Centralnoj izbornoj komisiji, već i na druge nositelje izvršne vlasti i članstvo u raznim institucijama koja podliježu imenovanju.
Do kada?
INTERVIEW: Jesmo li umorni od izbora, od promjena koje to zaista i nisu, od ekonomskih i sigurnosnih okolnosti ili od samog izbornog procesa?
Korać: Mi smo umorni od svega. Ali, čini mi se da to pokazujemo na vrlo čudan način. Mirimo se sa svime. Sa ekonomskom situacijom, sa teškim životom, sa malim penzijama, sa nekompetentnim predstavnicima vlasti, sa nepoštenim izborima, sa svime. Postavlja se pitanje – do kada? Građanski aktivizam je nešto što nije imanentno našem mentalitetu, ali to je i proces kojem je potrebno vrijeme. Stoga, mislim da u obrazovni sustav treba unositi promjene, a jedna od njih bi mogla biti uvođenje građanskog odgoja kao obveznog predmeta u nastavni proces.
To je u našem društvu tako
INTERVJU: Vjerujete li da se ovdašnje vlasti mogu dogovoriti oko izmjene Izbornog zakona? Šta je Vaše osobno mišljenje zašto se to nije dogodilo? Kome ne odgovaraju te promjene?
Korać: Bosna i Hercegovina kao članica Vijeća Europe i kao zemlja koja je ratificirala Europsku konvenciju o ljudskim pravima kao i njene protokole obvezna je da implementira presude Suda za ljudska prava u predmetima Sejdić – Finci i ostali, a koje su vezane za ostvarivanje biračkog prava. Implementacija tih presuda zahtjeva donošenje Amandmana na Ustav BiH, a posljedično i izmjene Izbornog zakona. Na žalost to se nije dogodilo, a ne vjerujem ni da će se dogoditi. Bili smo vrlo blizu uvođenju demokratskih standarda i civilizacijskih normi u pravni sistem Bosne i Hercegovine. Naravno, mislim na “Aprilski paket” ustavnih promjena. Zbog, po mome mišljenju, iz populističkih, osobnih, političkih, i nebitno kojih interesa, zapeli smo u 2006. godini i od tada tonemo sve dublje. Nisam optimista da možemo napraviti iskorak po tom pitanju bez međunarodne zajednice i njihovog pritiska. Da li će do toga doći nisam sigurna. Voljela bih da griješim, ali iskustvo mi govori drugačije.
INTERVJU: Za kraj i osobno pitanje. U mirovini ste. Da li je iko ikada tražio Vaše stručno mišljenje o izbornom procesu, jer slovite za izvrsnu eksperticu?
Korać: Da, u mirovini sam od 1. januara ove godine, nakon više od 40 godina radnog staža. Odgovor na Vaše pitanje je ne. Nitko i nikada. Na sreću ili na žalost, ovisno kako na to gledate. Čak sam nudila svoju pomoć, pisala pravne analize, predlagala rješenja u dobroj vjeri, bez osobnog interesa. Sigurna sam da u tome nisam usamljena i da je mnogo stručnih, kvalitetnih ljudi bilo i biti će u istoj situaciji. To je u našem društvu tako.
Politike koje su dominantne posljednjih 30 godina normalizovale su nenormalnost. Na žalost to je bit sistema i društva u kojem živimo. Slobodna sam reći da je takav sistem svjesno kreiran i stvaran. Takav sistem i društvo produkt je dominantnih politika. Sve to skupa je nešto što ne daje mladim ljudima, koji jos uvijek vjeruju u normalnost, nadu u bolju buducnost i normalno društvo u kojem će biti u mogućnosti da njihove sposobnosti, obrazovanje, stručnost, ljudske kvalitete, pristojnost budu dovoljne da ostanu u ovoj zemlji i stvaraju bolje drustvo i bolju budućnost.
