Država je pustila da se ova oblast stihijski razvija bez puno kontrole, zbog čega upozorava na potencijalni balon koji bi u jednom momentu mogao da pukne, kaže Mirza Kušljugić
Piše: Dejan TOVILOVIĆ
Proces dekarbonizacije i zaokret prema obnovljivim izvorima, u kojem se solarna energija nametnula kao trend, od bezvrijednog hercegovačkog krša napravili su atraktivno tlo za investicije
Zbog toga već duže vremena vlada prava pomama za zemljištem u ovom dijelu BiH. Ono državno za sebe su obezbjedili najmoćniji, dok se cijena privatnog u posljednjih nekoliko godina utrostručila.
Podaci Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (RGURS) na to ukazuju.
Interes, pa cijena
Primjera radi, prosječna cijena građevinskog zemljišta u Ljubinju je 2021. godine bila 1,1 KM po kvadratu da bi njena vrijednost u prošloj godini skočila na 27,6 maraka.
U Nevesinju se prošle godine kvadrat zemljišta plaćao 9,2 KM dok je samo prije dvije godine ta cijena bila 1,5 KM.
Vrijednost zemlje u Bileći je sa 3,5 KM u 2021. godini u prosjeku naglo skočila na 16 KM u 2022. i tu cijenu je zadržalo i u prošloj.
Najskuplje građevinsko zemljište prošle godine plaćalo se u ovoj lokalnoj zajednici po 40,7 KM, a najskuplja parcela je prodata u Nevesinju gdje je za 26,5 dunuma iskreširano 212.232 KM.
Direktor kompanije „Etmax“ iz Banjaluke koja ima veliko iskustvo u ovoj oblasti Siniša Maksimović svjedoči kako je razvojem solarne energije rasla i potražnja, a time i cijena zemlje.
„Na početku se zemlja kupovala po cijeni za tri do četiri marke po kvadratu. Riječ je o kršu i zadnjoj klasi zemlje. Međutim kako je interesovanje raslo, tako je rasla i cijena pa ona sada ide i do osam maraka“, kaže on.
Prema njegovim riječima cijena se u zadnjih osam godina uduplala.
„Na tom području smo već 13 godina i dosta dobro smo upoznali ljude i potencijalne površine za gradnju. Ljudi se često sami jave sa ponudama, a mi ih kada se ukaže potreba za zemljištem zovemo“, zaključio je on.
Stali u red
Sa druge strane, brojni investitori, među kojima je dosta i političara stalo je u red za zemlju u svojini Republike Srpske.
Jedan od posljednjih kojeg je uhvatila solarna groznica je ministar privrede i preduzetništva Republike Srpske Vojin Mitrović.
FOTO: Ilustracija/Capital
On je preko svoje supruge i njenog preduzeća “Energy of the future” iz Bijeljine tražio pod koncesiju 244 hektara zemljišta Republike Srpske na lokaciji Hadžibegovo brdo u Bileći, a Vlada, u kojoj i sam sjedi, prije nekoliko sedmica mu je dala saglasnost.
Elektrana „Bileća – solar 1“ imaće instalisanu snagu od 140 megavata, a planirana je godišnja proizvodnja od nepunih 198 gigavat časova struje.
Obaveza mu je da plati jednokratnu naknadu od 1,15 miliona KM te 0,0055 KM za svaki proizvedeni kilovat sat struje. Koncesija je dodijeljena na 50 godina, a kroz nekoliko dana se očekuje i potpisivanje ugovora.
Vrijednost investicije je oko 230 miliona maraka, a sam ministar je ranije poručio da neće imati problema oko zatvaranja finansijske konstrukcije.
Državnu koncesiju, ali na privatnom zemljištu u bilećkom naselju Preraca traži i firma „Method energy RS“ iz ove lokalne zajednice.
Oni na pet parcela površine od 22,7 hektara žele da grade elektranu instalisane snage od 22,36 megavata, procijenjene godišnje proizvodnje 33,3 gigavat časa, vrijedne 31,7 miliona KM.
Još prije četiri godine najveći trgovac struje u regionu Vuk Hamović dobio je 133 hektara državnog zemljišta na kojem je napravio 60 megavata snažnu solarnu elektranu vrijednu 100 miliona maraka.
Jedan od najvećih projekata koji je u fazi razvoja je i solarni park „Nevesinje“ vrijedan čak 880 miliona maraka.
Potencijalni rizici
Profesor na Fakultetu elektronike u Tuzli Mirza Kušljugić ne može da predvidi do kada će trajati svojevrsna solaromanija.
Pored dostupnog zemljišta investitorima ide na ruku i to što su cijene kompletne opreme za fotonaponske elektrane u stalnom padu, a najviše su pale cijene fotonaponskih panela.
U svakom slučaju upozorava na potencijalne rizike sa kojima će se suočiti investitori.
„Jedan od glavnih rizika je plasman struje pogotovo za veće elektrane. Moraće imati kvalitetne ugovore o otkupu, a na tržištu je zbog velike proizvodnje došlo do negativnih cijena energije“, kaže Kušljugić.
On kaže da na domaćem tržištu osim Elektroprivrede BiH, druge dvije elektroprivrede nemaju previše potrebe za kupovinom struje, pa se izvoz nameće kao jedina opcija.
„Ostaje pitanje da li to možete prodati vani, a to ide sve teže jer se velike količine solarnih panela i elektrana stavljaju u opticaj u Sloveniji i Hrvatskoj“, rekao je on.
Prema njegovim riječima država je pustila da se ova oblast stihijski razvija bez puno kontrole, zbog čega upozorava na potencijalni balon koji bi u jednom momentu mogao da pukne.
„Podsjetiću vas na neuspješne priče oko smilja u Hercegovini i malina u Posavini. Ovo je na papiru jedan balon. Ipak mislim da će tek 10 do 15 odsto svih najavljenih komercijalnih projekata biti završeno“, zaključio je Kušljugić.
