Potpuni prekid prerade nafte desio se prije više od šest godina, kad je došlo do eksplozije. Od te 2018. godine Rafinerija i pored brojnih obećanja i najava, nikad nije proradila punim kapacitetom
Piše: Bojana NINKOVIĆ
Sve uspješne kompanije liče jedna na drugu, svaka neprofitabilna upropaštena je na svoj način. Rafinerija nafte Brod je posebna po tome što nije propala jednom kao druga neuspješna preduzeća, već dva puta. Prvi put u rukama države, drugi put dolaskom ruskog kapitala.
Kada su privatizovali Rafineriju, 2007. godine ruski vlasnici, koje je po sopstvenom priznanju za ruku doveo Milorad Dodik, servirali su hvalospjeve o privrednom čudu i vrtoglavom usponu, piše Capital.
Ne samo da se to nije desilo, nego je ovo preduzeće ruskim ulaskom potonulo još dublje i sada su u težoj situaciji nego što su bili prije privatizacije kompletne naftne industrije u Republici Srpskoj.
Rafinerija nafte je krajem 2006. godine imala 1.372 zaposlenih, a trenutno ima oko 300 radnika.
U kolikoj dubiozi se nalazi Rafinerija pokazuje i podatak da su im kraktoročne obaveze veće od obrtne imovine za 155 miliona maraka.
Revizori godinama upozoravaju da postoji značajna neizvjesnost u poslovanju Rafinerije i da nastavak rada ovog preduzeća zavisi od kontinuirane podrške matičnog društva (Njeftegazinkor).
Da stvar bude još gora, Rafinerija se ne bavi svojom osnovnom djelatnošću, a to je prerada sirove nafte, niti je javnosti poznata njena dalja sudbina, a Brođanima su visoki dimnjaci ostali kao jedan od rijetkih podsjetnika na zlatno doba ovog, nekad strateškog preduzeća za cijelu regiju.
Naprotiv, Rafinerija funkcioniše na ivici opstanka.
Tokom višemjesečnog istraživanja, razgovarajući sa dobro upućenim sagovornicima i domaćim i međunarodnim stručnjacima iz ove oblasti zaključili smo da su ruski vlasnici u Rafineriji uvijek vidjeli samo geopolitičke interese i ciljeve, te da tu treba tražiti razlog zašto su rezultati poslovanja upravo zato ovako loši.
Vlasnik Rafinerije ima samo jednu zaposlenu osobu
Krenimo od ugovornog kupca Rafinerije „Njeftegazinkora“ za kojeg su se vezale razne kontroverze od samog trenutka privatizacije.
Ranije je upozoravano da ono što upada u oči je da je firma u 100 odstotnom državnom vlasništvu „Zarubežnjeft“, u trenutku kupovine Rafinerije bila vlasnik samo 40 odsto akcija u kupcu državnog kapitla „Njeftegazinkor“, dok je ostalih 60 odsto vlasništva u akcijama kupca tada bilo u privatnih rukama (tri društva sa ograničenom odgovornosti, koja su bila u vlasništvu tri fizička lica).
Stručnjaci su se pitali kako „Njeftegazinkor“, kao kupac, može biti „pod kontrolom“ „Zarubežnjefta“ i „Vnješekonom banke“ ako ovi nemaju kontrolni paket u kupcu.
No, prema posljednjim podacima, stanje se promijenilo.
Situacija je zabrinjavajuća jer izgleda da Rusija više ne vjeruje u ovaj projekat. Novinar CAPITAL-a je istražujući ruske baze podataka došao do informacije da je Rusko spoljno-ekonomsko udruženje „Zarubežnjeft“ 2022. godine potpuno izašlo iz vlasništva „Njeftegazinkora“. Drugo, akcionarsko društvo „Zarubežnjeft“ značajno je smanjilo udio, te sada imaju tek nešto više od 20 odsto udjela, dok su prije imali više od 50 odsto „Njeftegazinkora“ zvaničnog vlasnika Naftne industrije Srpske.
Ono što još više budi sumnju u ozbiljnost namjera ruskih vlasnika je da su prema svim javnim ruskim bazama podataka, osnivači „Njeftegazinkora“ potpuno nepoznati, te da ova kompanija ima zaposlenu samo jednu osobu.
To znači da je većinski vlasnik kompletne naftne industrije Republike Srpske pravno lice koje ima zaposlenu samo jednu osobu.
Ruski sudovi ne mogu doći do vlasnika Rafinerije Brod
Koliko je sve u vezi „Njeftegazinkora“ obavijeno velom tajni i znak za uzbunu govori i podatak da je Okružni privredni sud u Doboju pokušao da dostavi sudski nalog predstavniku kompanije „Njeftegazinkor“, ali je to bilo nemoguće učiniti jer se predstavnik ruske kompanije nije pojavio na suđenju zakazanom u Arbitražnom sudu u Moskvi 24. septembra 2018. godine.
Postupak se, kako je navedeno u dostupnoj bazi podatka odnosi na neispunjenje i neuredno ispunjavanje obaveza po ugovorima.
Isto se desilo i sa pokušajem Okružnog privrednog suda u Banjaluci da 2016. godine dostavi sudska dokumenta „Njeftegazinkoru“.
Arbitražni sud u Moskvi je zakazao suđenje, uredno obavijestio „Njeftegazinkor“, ali se njihov predstavnik nije pojavio na zakazanom suđenju. Sve podsjeća na slučaj sa pokušajima dolaska do litvanskih vlasnika u slučaju Fabrike glinice „Birač“ prije nego što će biti proglašen stečaj.
Duško Perović u Upravnom odboru „Njeftegazinkora“
Kao što je već spomenuto, ugovorni kupac Rafinerije je preduzeće „Njeftegazinkor“. Godinama su kolale priče da iza „Njeftegazinkora“ stoje domaće kompanije, a činjenica da se samo tri godine nakon privatizacije Rafinerije u Upravnom odboru „Njeftegazinkora“ našao Duško Perović, aktuelni šef Predstavništva Republike Srpske u Ruskoj Federaciji su dodatno potvrdile te priče.
Perović se na toj funkciji zadržao nepunih godinu dana, tačnije od kraja jula 2010. do kraja juna 2011. godine, pokazuju dokumenti do kojeg je došao portal Capital.
Nije poznato zbog čega je Perović stekao pravo na stolicu u Upravnom odboru preduzeća koje su uobičajeno rezervisane za vlasnike ili suvlasnike.
Nema plana za oporavak
Treći alarm trebalo je odavno da se upali u kancelarijama domaćih istražnih i poreskih organa. Prema riječima naših sagovornika trenutno ne postoji nikakav konkretan plan za oporavak prezadužene brodske Rafinerije.
Kako kažu, nema ni kratkoročnih ni srednjoročnih planova o tome da li će Rafineriju punim kapacitetom ponovo pokrenuti Rusi, da li će možda biti prodata nekom drugom ili će se ipak desiti najgori scenario, a to je njena potpuna propast.
Naši, dobro upućeni, sagovornici otkrivaju da se nakon privatizacije Rafinerije u njoj pojavio veliki broj nestručnih ljudi, kao i da su Rusi iz nepoznatih razloga više puta dokapitalizovali „Optimu“.
Kako navode, nikom nije jasno zašto su ruski vlasnici osnivački kapital sa 50.000 podigli na više od milijardu maraka kroz više dokapitalizacija od nekoliko stotina miliona KM.
O dokapitalizaciji „Optime“ pisao je i CAPITAL. Konkretno, vlasnici „Optima grupe“ Banjaluka, investitori iz Rusije, za nepune tri godine upumpali su u to preduzeće 1,77 milijardi maraka kroz njegovu dokapitalizaciju. Iako je riječ o najvećoj stranoj investiciji u Republici Srpskoj od njenog postojanja i prilici koju vlast, ali i investitori, ne bi propustili da iskoriste za promociju, sve se odvijalo pod velom tajne i daleko od očiju javnosti. Ono što je čudno, a usput i zabrinjavajuće, je da nadležne institucije nisu previše upućene u te transfere niti su im poznate namjere zbog kojih Rusi sve to rade.
Kasnije se ispostavilo da su tajnim ruskim milijardama plaćani dugovi.
“Dokapitalizacija je omogućila optimizaciju strukture bilansa Optima grupe, između ostaloga smanjujući iznos dugovanja unutar grupacije. To je, sa svoje strane, povećalo investicionu atraktivnost kompanije i njenu finansijsku stabilnost”, glasilo je šturo saopštenje iz „Optime“.
Zabrinjavajuće informacije iz Rafinerije
Sagovornici Capitala su pojasnili i da je maksimalan kapacitet Rafinerije godišnja prerada tri do četiri miliona tona, a od privatizacije Rafinerija je možda samo jednom preradila više od milion tona nafte.
Zviždači koji su insistirali na anonimnosti kažu niko ne pokreće ni pitanje realizacije ugovora u kojem su Rusi preuzeli određene obaveze nakon što su kupili Rafineriju, poput izgradnje produktovoda ili željezničke pruge koja je trebala da povezuju Rafineriju nafte u Brodu sa Rafinerijom ulja u Modriči.
Saznajemo i da je rasformirana tehnička grupa za održavanje Rafinerije, a riječ je, kako kažu naši sagovornici, o ljudima koji su u „malom prstu“ imali sva postrojenja Rafinerije.
Rafinerija stara 132 godine
Vratimo se na početak, Rafinerija u Brodu jedno je od najstarijih preduzeća u BiH, zaživjela je prvi put 1892. godine u vlasništvu firme „Danica“ iz Mađarske.
Tada ju je, kako kaže naš sagovornik preuzela „Standard oil“ kompanija, poznatija kao Rockfellerova naftna kompanija, te je takva ostala do poslije Drugog svjetskog rata, kada je potpuno uništena.
Prema njegovim riječima, Rafinerija Brod nije bila najveća na prostoru bivše Jugoslavije, ali je bila najsavremenija kada je počeo rat.
Rafinerija je, kaže stradala u posljednjem ratu, nakon kojeg se, sa ograničenim ljudskim i finansijskim resursima osposobljava i počinje sa radom, te tako funkcioniše sve do privatizacije.
Drugi anonimni sagovornik portala CAPITAL koji slovi za jednog od najvećih stručnjaka na ovim prostorima u oblasti naftne industrije, pita se kako je neko Rafineriju koja postoji od 1892. godine uspio dovesti do ivice opstanka.
„Meni je kao nekom ko se dugo bavi naftom žao što se to još uvijek naziva Rafinerijom. Osnovna svrha Rafinerije je prerada sirove nafte i dobijanje krajnjih proizvoda, odnosno derivata nafte. To se već dugo ne dešava u krugu tog industrijskog postrojenja“, kaže naš sagovornik, te dodaje da takav način rada u Rafineriji kakav je sada, takvo postrojenje može organizovati par bogatih domaćih političara.
Ruska privatizacija
Rafinerija u Brodu je, kao što je navedeno, privatizovana 2007. godine kada je Vlada Republike Srpske sklopila ugovor o privatizaciji sa preduzećem „Njeftegazinkor“. Prvi put u istoriji sjednica Narodne skupštine Republike Srpske je zatvorena za javnost kako bi se usvojio Zakon o uslovima prodaje akcija preduzeća iz oblasti naftne industrije RS.
Danas najveći povjerioci potonule Rafinerije su Rusi. Ona im duguje stotine miliona maraka. Prema posljednjem dostupnom revizorskom izvještaju iz 2022. godine Rafinerija „Zarubežnjeftu“, „Njeftegazinkoru“ i „Optimi“ duguje po osnovu dugoročnih i kratkoročnih kredita, kamata i uplaćenih avansa više od pola milijarde maraka.
To je deset puta više od gubitka (57,8 mil.) koji je imala Rafinerija nafte 2006. godine prije dolaska Rusa.
Ruski vlasnici su po svom dolasku obećavali veliki razvoj Rafinerije, izgradnju pruge Brod – Modriča i još mnoge strateške projekte, ali većina toga nije ostvarena.
„Nakon privatizacije Rafinerije novi vlasnik je zaista došao s novcem i uložio je novac u tu novu liniju prerade, ali nije izvršena modernizacija Rafinerije. Mnogo je novca uloženo u tu novu liniju prerade, ali istinski nije unaprijeđena tehnologija“, rekao je naš sagovornik iz Rafinerije.
Ističe da se u Rafineriji moglo vidjeti mnogo ljudi koji nisu bili naročito kompetentni, te da je, samim tim, upitno i kako su se donosile odluke.
„Oni su imali određen budžet na raspolaganju sa kojim su trebali nešto da urade, a očigledno je da su potrošili novac na pogrešne stvari“, kazao je on.
Stručnjak iz naftne industrije za CAPITAL-a navodi da je kompanija „Zarubežnjeft“, koja je kupila brodsku Rafineriju bila prisutna i na Kubi, te da su i tamo napravili naftnu industriju, ali ništa nisu profitirali.
„Kada se trebala desiti ta privatizacija ja sam tada radio u inostranstvu. Imao sam jednog kolegu koji je poznavao direktora „Zarubežnjefta“ i on mi je tada rekao još dok su pregovori bili u toku, da od naše naftne industrije nema ništa. Rekao mi je da nas je kupio „Gasprom“, „Rosnjeft“ ili „Lukoil“ da bi to bila ozbiljna igra, ali obzirom na to da je „Zarubežnjeft“ uzeo kompaniju da zasigurno niko nije imao namjeru da napravi ozbiljnu naftnu industriju“, izjavio je naš sagovornik.
Od početka nezakonitosti
Ekonomista Svetlana Cenić kaže da je privatizacija Naftne industrije Republike Srpske potpuno neuspješna, te da su se od samog početka tog procesa mogle vidjeti brojne nezakonitosti.
„Od prvog dana sam govorila da prvo što je nezakonito bilo je da je ugovor o prodaji Rafinerije nafte Brod potpisivala Vlada RS, a ne Direkcija za privatizaciju. Zna se ko je bio ovlašten da ispred Vlade potpisuje“, istakla je Cenićka.
Drugo što je, kako navodi, bilo sporno je što nije bilo poznato ko su tri vlasnika „Njeftegazinkora“ koji je ugovorni kupac Rafinerije, te da se samo znalo da je 40 odsto u vlasništvu Rusa.
Naglasila je da su dugovi Rafinerije sada enormno veći u odnosu na period prije privatizacije.
Kazala je da se prilikom prodaje Rafinerije Rusima, o dugovanjima uopšte nije pregovaralo, nego da su svi dugovi, koje je brodska rafinerija imala, isplaćeni na potpuno netransparentan način, a preduzeće je čisto predato ruskim vlasnicima.
„Kupac je dobio kao na dlanu preduzeće očišćeno od dugova, a vidimo kakvo je stanje sada. Ako je to uspješna privatizacija ja onda postavljam pitanje šta je neuspješna“, navodi Cenićeva.
Smatra da Rafinerija nikad neće proraditi punim kapacitetom te da su u svemu najviše izgubili građani Republike Srpske i radnici Rafinerije.
„Na kraju da su sjedili kući, kao i u slučaju Fabrike glinice „Birač“, za ove pare koliko je akumulirani gubitak, koliko je dato da se izmire dugovi, da se Rafinerija da kupcu, mogli su sjediti kući i da im se plata dostavlja“, dodaje Cenićka.
Traljić: Privatizacija neuspješna
Portparol organizacije „Transparency international BiH“ (TI BiH) Srđan Traljić istakao je da s obzirom na posljednja dešavanja oko prekida rada Rafinerije i na značajne gubitke koje je akumulirala sve ove godine sigurno ne možemo govoriti o uspješnoj privatizaciji.
„TI BiH je na samom početku privatizacije došao do ugovora i objavio analizu koja je pokazala 44 sporne tačke. Naime mi smo ukazali još tada da je Vlada RS otkupila postojeće dugove Rafinerije, izmirila sudske obaveze preduzeća te potcijenila vrijednost rafinerije, a zatim ušla u kreditne obaveze, koje je „Njeftegazinkor“ netransparentno obezbjedio“, naglasio je Traljić.
Navodi da je od samog početka sporna bila i priča o tome ko su stvarni vlasnici rafinerije jer imamo sporne kompanije koje imaju dio udjela a koje su registrovane pred sam proces privatizacije.
„Znamo da Optima godinama posluje na tržištu uprkos značajnim gubicima koji su premašili vrijednost kapitala i stvarno je pitanje za istražne organe ko je od svega toga imao korist jer Optima kako smo vidjeli u revizorskim izvještajima najviše duguje povezanim licima. Zato ne možemo govoriti o tome da je Republika Srpska profitirala“, kazao je Traljić.
Dodao je da je svakako značajno što je kompanija radila i zapošljavala veliki broj ljudi, ali, kako kaže, treba uzeti u obzir i to da je godinama dominirala na značajnom tržištu, a akumulirani gubitak preduzeća iz sastava Optima Grupe prešao je 2,6 milijardi KM i zaista se postavlja pitanje šta su radili kontrolni organi sve ove godine i da li je profit koji smo mogli oporezovati završio na drugom mjestu.
„To je naše mišljenje i to se pitanje u javnosti postavlja godinama ali nema nikakve reakcije. Na to treba obratiti pažnju jer imamo loše iskustvo oko svega što se dešavalo u FG Birač i gdje se pokazala sva slabost našeg sistema, gdje su vlasnici napustili fabriku i ostavili milionske dugove“, upozorio je Traljić.
Podsjetio je da je „Optima grupa“ bila i privilegovana u nekim slučajevima kod dobijanja poslova od države na tenderima.
„Mi smo u jednom slučaju podnijeli i krivičnu priavu protiv uprave RITE Gacko koja je konstantno poništavala tendere za nabavku goriva a zatim pregovaračkim postupcima i bez ikakvog javnog nadmetanja davala milionske ugovore Optima grupi“, napomenuo je on.
Prema njegovim riječima, sam način privatizacije Naftne industrije kroz direktnu pogodbu, sporno poslovanje Rafinerije, povlastice koje je Vlada RS dala kupcima i Rafineriji i slično jasno navode na zaključak da sama privatizacija nije ispunila očekivanja.
Građani Broda ogorčeni
Dražen Tešanović koji je rođen i odrastao u Brodu ogorčen je zbog ovakvog stanja u Rafineriji.
„Rafinerija je u jednom momentu zapošljavala oko 1.600 ljudi, a sada ih ima oko 300 što je poražavajuće. Takođe, Rafinerija se ne bavi svojom osnovnom djelatnošću, odnosno preradom sirove nafte, nego trgovinsko-uslužnom djelatnošću koji za naš grad nemaju nikakvu korist“, kazao je Tešanović.
Ističe da sama Rafinerija bi trebala za Republiku Srpsku i BiH da ima ogromnu korist, a umjesto toga je postala besmislena.
„Nije uništena samo Rafinerija nego mnogo preduzeća, tako da su dani za građane Broda i sve ostale samo lošiji i lošiji“, navodi Tešanović.
Takođe, građani Broda koji su željeli ostati anonimni su istakli da su Rusi u rafineriji uvijek vidjeli samo geopolitičke interese.
„Mnoge stvari nisu logične u toj priči. Počevši od toga da toliko novca uložite u neku kompaniju, da ona sada radi i da vi po tom pitanju ne činite ništa“, rekao je ovaj građanin.
Šukurma: Rusi su uložili mnogo novca u Rafineriju
Duško Šukurma koji je u Rafineriji nafte Brod radio kao inženjer instrumentacije ističe da su prema njegovom mišljenju Rusi imali ozbiljne namjere prilikom privatizacije Rafinerije.
Stav potkrepljuje informacijom da je mnogo novca uloženo u revitalizaciju Rafinerije.
„Rafinerija je oporavljena, uloženo je mnogo novca. E, šta se dalje dešavalo, nakon eksplozije ja zaista ne znam“, istakao je on.
S druge strane, Šurkuma smatra da je glavni problem što Republika Srpska ne nastupa zaštitnički prema svojim resursima.
„Svi rade, svi proizvode gorivo, ali ne radi Rafinerija. To govori da je glavni problem država koja nije zaštitila svoje resurse“, smatra Šukurma.
Kaže da se brodska Rafinerija trenutno bavi točenjem plina, a da postoje i neka postrojenja koja još uvijek rade.
Naglašava da bi Rafinerija bila konkurentna da bi je bilo potrebno modernizovati, odnosno napraviti novo postrojenje.
Građani Slavonskog Broda: Priča o zagađenju politika
U mnogim medijskim objavama dok je Rafinerija nafte „Brod“ radila potencirane su priče o velikom o zagađenju.
Konstantno se polemisalo o tome kako je zagađenje neizdrživo, te kako su ogromne koncentracije sumpora u vazduhu.
Novinari portala Capital posjetili su Slavonski Brod, te uvjerili se da je priča danas gotovo posve drugačija.
Konkretno, većina stanovnika Slavonskog Broda smatra da je priča o zagađenju bila samo politika, te da je o tome „bolje ne govoriti“.
Jedan od rijetkih građana koji je pristao stati pred našu kameru, Predrag Rajić ističe da se osjete manje promjene otkako rafinerija više ne radi, ali da Slavonski Brod više zagađuju automobili nego Rafinerija.
„Primjećuje se razlika, ali pravi problem zagađenja u Slavonskom Brodu su smog i zagađenje od automobila“, kazao je Rajić.
Vlada privatizaciju smatra uspješnom
Capital je zatražio odgovore i u Vladi Republike Srpske, te smo ih pitali kako gledaju na cijeli proces privatizacije brodske Rafinerije.
„Gledajući sa vremenskog aspekta i aspekta datih ekonomskih, socijalnih i tržišnih okolnosti, cijenimo da je ova privatizacija bila svrsishodna i opravdana te da je dala pozitivne efekte“, istakli su u Vladi.
U Vladi navode da, obzirom na činjenicu da je projekat privatizacije naftne industrije Republike Srpske složen i dugotrajan proces, ugovorne strane su formirale Radnu grupu za praćenje ispunjenja obaveza iz Ugovora o prodaji i stvaranju povoljnijih uslova za razvoj naftne industrije Republike Srpske.
„Imajući u vidu raspoložive podatke, može se reći da su ispunjene ugovorne obaveze kupca i prodavca“, smatraju o Vladi ne potkrepljući to konkretnim informacijama.
U dva navrata smo poslali pitanja i upravljačkoj kompaniji „Optima“, ali nam nisu odgovorili.
Ruske komercijalne aktivnosti vođene političkim motivima
Kada je u pitanju privatizacija Naftne industrije Republike Srpske nije sporna samo Rafinerija „Brod“ nego i aktivnosti ruskog zajedničkog preduzeća „Jadran-naftagas“.
O tome smo razgovarali sa međunarodnim stručnjakom za energetiku sa preko dvadeset godina iskustva u industriji nafte i gasa Sadatom Kolonićem, koji smatra da su ruske komercijalne aktivnosti u Bosni i Hercegovini vođene političkim motivima.
Važno je napomenuti da je Kolonić bio ključan u olakšavanju ulaska Shell E&P International-a u Bosnu kroz Memorandum o razumijevanju između 2012. i 2015.
Koliko je taj postupak bio zamršen Kolonić je nedavno pojasnio u medijima.
Kolonić ističe da bi kompanija koja ulaže u razvoj nafte i gasa u zemlji obično procijenila političku stabilnost i regulatorni okvir prije nego što preuzme značajne obaveze.
“Kada kompanija želi osigurati određeni razvoj, to može učiniti bez angažmana s političarima ili pribjegavanja mitu kako bi ubrzala proces. Oni se obraćaju regulatornoj kancelariji i prate utvrđene zakonske procedure za dobijanje potrebnih dozvola”, rekao je Kolonić.
Prema njegovim riječima, nakon što budu izabrane, kompanije moraju dati sveobuhvatne prijedloge koji pokrivaju njihove strategije za razvojni projekat, kao što su rasporedi, finansijski planovi i procjene uticaja na životnu sredinu.
“Ovo takođe garantuje da izabrani kandidat može efikasno izvršiti projekat i uskladiti se sa ekonomskim razvojem zemlje domaćina i ciljevima očuvanja životne sredine”, navodi Kolonić.
Koncesija koju je Republika Srpska dodijelila „Jadran-Naftagasu“ (JNG), ruskom zajedničkom preduzeću, vjerovatno je posljedica očiglednog visoko strateškog partnerstva između RS i Ruske Federacije, koja vjerovatno ima posebne propise i procedure za dodjelu prava na koncesiju.
Dodaje da u ovom konkretnom slučaju ne postoje mjere efikasnosti.
“Obično, nakon uspješnog završetka programa rada, regulatorna tijela će ocijeniti napredak i ishode radne obaveze. Gdje su? Ova evaluacija može na kraju dovesti do prelaska sa dozvole za istraživanje na dozvolu za eksploataciju, na kraju na dozvolu za proizvodnju”, pojašnjava Kolonić.
Kolonić kaže da je Jadran-Naftagas, tokom 2011. i 2013. godine imao manjih aktivnosti u 2D seizmičkoj akviziciji oko Prijedora i Banjaluke, kao i u Posavini, ali nijedna nije prešla u fazu 3D, odnosno bušenje istražnih bušotina.
“Bušenje bušotina zasnovano isključivo na 2D seizmičkim podacima nosi ogroman rizik od neotkrivanja značajnih resursa. Ozbiljne kompanije za istraživanje i proizvodnju nabavljaju najbolju 3D seizmiku za preciznu procjenu potencijala područja i smanjenje rizika povezanih s planiranjem istražnog bušenja”, pojašnjava Kolonić.
Kolonić naglašava da je “Jadran-Naftagas” u jednom trenutku najavio otkriće nafte u Obudovcu, te da je nekoliko političara dalo velika saopštenja koja su na kraju rezultirala praznim obećanjima, što je samo izazvalo skepticizam i sumnju među investitorima i stručnjacima iz industrije.
“Ovo je pokrenulo pitanja o pravim namjerama iza prisustva “Jadran-Naftagasa” u RS i da li je ono politički motivisano, a ne istinski napor da se poboljša ekonomski izgled RS”, kazao je Kolonić.
On se pita zašto bi ruske energetske kompanije razmišljale o ulaganju u istraživanja u RS kada imaju značajnu domaću bazu resursa kojoj je potreban razvoj.
Kolonić takođe postavlja pitanje zašto bi značajan proizvođač nafte poput Rusije imao interes da istražuje područje manje od njihovih opštinskih okruga.
“Razlozi angažmana JNG u entitetu RS izazivaju opravdanu zabrinutost u pogledu njihovih motiva i posvećenosti ekonomskom napretku ove oblasti”, upozorava Kolonić.
Tajna “Jadran-naftagasa”
Portal CAPITAL je ranije pisao da je kompanija “Jadran-nafta gas” dobila koncesiju za istraživanje nafte i gasa u RS na 28 godina, te da je aneksom ugovora koji je potpisan 2019. godine omogućeno istraživanje nafte u Obudovcu.
“Jadran – Naftagas” se ugovorom obavezao da će u istraživanja i eksploataciju nafte i gasa na teritoriji Republike Srpske investirati 229 miliona dolara, s tim što je planirana vrijednost investicija za istraživanje 40,7 miliona dolara, a za fazu eksploatacije 188,3 miliona dolara, ako se dokažu rezerve.
Đokić je ranije izjavio da je NIS pronašao naftu u RS, ali da te količine još nisu dovoljne da bi mogli početi eksploataciju nafte. Novih informacija o tome u kojoj su fazi radovi već godinama nema.
„Jadran – Naftagas“ godinama negativno posluje i pretprošle godine su bili u minusu gotovo 700.000 KM.
Važno je napomenuti i da je CAPITAL početkom prošle godine objavio da je Vlada Republike Srpske odobrila ruskoj kompaniji “Jadran – Naftagas” registrovanoj u Banjaluci da iz istražne bušotine u Obudovcu kod Šamca uzme 4.800 kubnih metara nafte i ispita kvalitet i hemijsko tehnološke karakteristike.
To je bio drugi put u sedam mjeseci da Vlada odobrava koncesionaru eksploataciju ove mineralne sirovine. U junu pretprošle godine po istom osnovu su dobili dozvolu da izvade 5.000 kubnih metara nafte, što stručnjaci smatraju pretjeranom količinom za ispitivanje, sumnjajući da se tu radi o klasičnoj eksploataciji.
