Naš suradnik analizira ključne odredbe izmjena Krivičnog zakona RS-a, po kojima je kriminalizirana kleveta i istražuje načine na koje se novinarska zajednica, ali i obični građani i građanke mogu zaštititi od retrogradnog zakona koji je doveo u pitanje osnove slobode medija i izražavanja, ne samo u RS-u, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Piše: Eldin HADŽOVIĆ
Kleveta, koja je do nedavno bila regulirana građanskim pravom, ove godine je postala krivično djelo u RS-u. Izmjene Krivičnog zakona, koje su usvojene na NSRS u julu, a stupile na snagu u augustu ove godine, podrazumijevaju novčane kazne do 3.000 eura, koje mogu biti i veće, ukoliko se “klevetnički” sadržaj prenosi putem medija ili na javnim skupovima, uključujući tu i društvene mreže.
Kriminalizacija klevete, odnosno njen povratak u zakonodavstvo RS-a nakon 20 godina, naišla je na žestoke kritike novinara, aktivista i međunarodnih institucija, kao prijetnja slobodi medija i mišljenja. Reagirale su i međunarodne institucije u BiH, tvrdeći da kriminalizacija klevete krši međunarodne obaveze zemlje u području ljudskih prava, te da nije u skladu s europskim putem i ključnim prioritetima iz mišljenja Evropske komisije.
Na sud i zbog istine
Usprkos prosvjedima novinara i aktivista, zakon je stupio na snagu, a zahtjevi za ocjenom ustavnosti Zakona pred Ustavnim sudom RS-a odbačeni su. Evropska unija je izrazila žaljenje zbog zakona, navodeći da nameće nepotrebna ograničenja nezavisnim medijima i civilnom društvu.
Nekoliko je spornih aspekata ovih izmjena Krivičnog zakona, pored same kriminalizacije klevete. Naprimjer, zakon propisuje stroge kazne za iznošenje ličnih i porodičnih prilika, ako za to ne postoji javni interes, bez definiranja javnog interesa. Nadalje, sporni su i drugi dijelovi zakona – od visine novčanih kazni, ali i dijela u kojem se navodi “da se istinitost ili neistinitost tvrdnje”, u slučaju klevete “ne dokazuje”. Što znači da osuđujuća presuda može biti doesena čak i u slučaju objavljivanja istinitih tvrdnji, odnosno činjenica.
Kritičari ovih izmjena zakona se slažu da nije problem u visini odštetnog zahtjeva, već u samoj činjenici da će optuženi biti krivično gonjeni, što opet ostavlja puno prostora za tumačenje, otvarajući mogućnost donošenja restriktivnih mjera tijekom istrage, poput zabrane napuštanja zemlje, pritvora ili zadržavanja u policijskoj stanici. To dalje znači da vođenje krivičnog postupka može dovesti do suspenzije s radnog mjesta ili čak otežati optuženima mogućnost konkuriranja za buduće radne pozicije. U svakom slučaju će najteže posljedice osjetiti novinari, koji su prava meta ovih zakonskih promjena, dok će političari koji uživaju imunitet ostati pošteđeni sankcija.
Otvorena represija
Banjalučka odvjetnica Jovana Kisin Zagajac, govoreći o posljedicama kriminalizacije klevete u ovom entitetu, naglašavala je da ni izvan teritorije Republike Srpske nema mira, jer “nema sigurnog zaklona od krivičnog gonjenja za klevetnički sadržaj” – bilo ko, pa i stanovnici Federacije Bosne i Hercegovine ili, pak, druge države, koji iznesu klevetnički sadržaj i zateknu se na teritoriji Republike Srpske, suočit će se s mogućnošću krivičnog gonjenja“.
Transparency International u BiH saopćio je kako je usvajanjem izmjena Krivičnog zakonika vlast u RS ušla u fazu otvorene represije nad građanima i svrstala se u red najgorih autoritarnih režima u ovom dijelu svijeta.
Svi građani će trpiti posljedice vraćanja klevete u sistem krivičnog pravosuđa, jer će vlast preko podobnih tužilaca imati mogućnost da progoni sve ljude koji iznose bilo kakvu kritiku na društvenim mrežama ili na drugom javnom mjestu, poručuju iz TIBiH.
Posebno se naglašava da se svi, bez obzira na istinitost navoda koje mediji i pojedinci iznose, mogu suočiti sa mjerama koje sa sobom nosi krivični postupak, a koje smo imali priliku da gledamo proteklih godina kroz brojne pravosudne farse i političke obračune posredstvom tužilaštava.
Kako se zaštititi?
Unatoč kontroverzama i kritikama koje su uslijedile, postavlja se pitanje: kako novinari mogu zaštititi svoja prava i slobodu izražavanja u svjetlu novih zakonskih odredbi?
Jedan od ključnih aspekata zaštite novinara krije se u amandmanima koje su predložili advokati u ime novinarske zajednice, prema kojima se novinari mogu braniti ukoliko u sudskom postupku dokažu da su njihovi tekstovi ili prilozi nastali unutar okvira njihove novinarske profesije. Ovo predstavlja određenu tehničku zaštitu, ali važno je napomenuti da ova zaštita ne obuhvaća aktiviste civilnog društva ili obične građane.
Biljana Radulović, advokatica iz Bijeljine, u ragovoru za Interview.ba naglašava da u ovom trenutku ne postoji niti jedan drugi oblik zaštite novinara, osim promjene vlasti.
– Tako mogu da kažem. Sve što se može uraditi, kao što je naprimjer ocjena ustavnosti zakona, na dugom je štapu i neće odložiti posljedice – rekla je Radulović.
Ona naglašava da je problem upravo u tome što će položaj novinara pred sudom biti isti kao i položaj bilo kojeg drugog okrivljenika za bilo koje drugo krivično djelo. Budući da se radi o krivičnom gonjenju, to znači da može biti raspisana potjernica, te da će optuženi biti tretiran kao i u slučaju svakog drugog krivičnog djela.
– Ovako kako je postavljen zakon, na ove zle noge, ne može donijeti ništa dobro. Pored postupka, tu govorimo i o odvojenim postupcima za naknadu štete u parničnom postupku, pa će neko možda biti i dva puta osuđen za isto djelo, prvi puta u krvičnom, a drugi u parničnom postupku – kaže Radulović.
Skakanje po sudovima
Priznaje da ima bojazan da će ti predmeti trajati i po nekoliko godina.
– Vama je dovoljan jedan krivični postupak da vas potpuno iscrpi. Imate obavezu da dvije godine skačete po sudovima, a na kraju vas svejedno čeka krivična presuda, a onda i parnica za naknadu štete. To se sve može otegnuti na više godina. U našim uslovima, ako uračunamo i apelacije Ustavnom sudu, ti procesi će trajati po 8-9 godina – dodaje
Advokatica Radulović naglašava da su se i ranije, u postupcima parnice za naknadu nematerijalne štete zbog klevete, priznavali zahtjevi za naknadu na osnovu otkazanih poslovnih ugovora, koji su se onda prikazivali kao gubitak koji novinari trebaju nadoknaditi.
– Čula sam za praksu suda u Sarajevu da na bazi raskida jednog takvog ugovora, uvaže zahtjev za naknadu štete. To može dovesti do gašenja medija – jer ko je taj koji može platiti milionsku naknadu štete – pita se Radulović.
22 advokata na raspolaganju
Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, kaže da strukovno udruženje koje ona predstavlja nudi pravnu pomoć novinarima koji je ne mogu priuštiti.
– U liniji za pomoć novinarima registrirano je 22 advokata širom BiH koji stoje na raspolaganju novinarima kojima je potrebna pravna pomoć – ističe.
Ona naglašava da bi krivični procesi pred sudovima mogli dovesti u pitanje egzistencije cijelih porodica.
– Ovi procesi mogu dovesti ne samo do gašenja medija, već i vlasnik i cijela mu porodica mogu završiti u zatvoru ili u bankrotu. Svi protiv kojih bude podnesena tužba neće moći dobiti potvrdu da se protiv njih ne vodi krivični postupak. Nadalje, novinari će morati prisutvovati suđenju, dok političari i podnosioci tužbi – neće, jer će njih zastupati tužiteljstvo. To je bukvalno zloupotreba državnih kapaciteta za interes pojedinaca, odnosno političara – navodi Rudić za Interview.
Najmanje 30 prijava – za sada
U medijima se govori o većem broju prijava. Konačnog broja za sada nema, jer nema jedinstvenog registra na nivou države, a nezvanično saznajemo da ih je do sada najmanje 30.
Advokat iz Banje Luke Aleksandar Jokić kaže da samo banjalučko tužilaštvo, prema njegovim informacijama, ima preko 20 prijava.
On kaže kako su i tužitelji u problemu, tako da sad-zasad neće pokretati postupke, jer niko ustvari ne zna kako postupati po ovom zakonu.
– Ovo je nezvanično, na osnovu razgovora sa kolegama koje srećem svaki dan – kaže Jokić i dodaje: – Ono što mogu reći zvanično je da upravo radim u suradnji sa Transparency International, na dvodjelnom priručniku, koji bi se upravo bavio pitanjima prevencije i zaštite od ovog zakona o kleveti, i koji bi trebao biti objavljen u narednih par mjeseci.
