Nezabilježen slučaj. Prvo je sin Bakir postao član Predsjedništva, pa partije, gurao sve pred sobom u rušilačkom pohodu. Potom je snaha, a i supruga Sebija postala direktorica jedne bolnice, pa Kliničkog centra, pa zastupnica… I činilo se da nema dalje
U velikoj je dilemi bio Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije nakon što je jučer smijenjena s čela KCUS-a njegova supruga Sebija Izetbegović.
Mislio se čak nekoliko sati, pa se teška srca oglasio. Jer, tako bar dobroupućeni tvrde, nije smio čekati.
Jer u SDA ima jednakijih među jednakima, a njegova supruga ne spada u tu kategoriju, pa je, htio ne htio morao reagirati.
Bez obzira što se, veli nam Izetbegović, „Sebija zna i sama dobro braniti“.
Nije se (ipak odbranila)Tu eto sad imamo i mi dilemu. Gospođa Izetbegović, samoprozvana doktorica nije se međutim odbranila od teških optužbi da su njene diplome magistrice i doktorice medicinskih nauka krivotvorene. Bez obzira na to što je pred TV kamerama mahala nekihm indexima, nikada nije dokazala da je riječ o pravim ocjenama, pravim dokumentima i da je magisterij i doktorat stekla kako redom i po proceduri. Kao što nikada nije ni dokazala da li je u Zagrebu pohađala ikakve studije (ona tvrdi da nije, Bakir opet da jeste).
No, to je već završena priča i trebali bi ići dalje.
Svi bi trebali, osim bračnog para, koji ne odustaje. Mislim, ipak se radi o prvoj dami u Bošnjaka i red je da se voda još muti, da se još talasa, da se prikazuje da se ne predaju bez borbe, da će „goniti pravdu do Strazbura“ ili već gdje Izetbegovići misle da pravda stanuje.
Iznenađuje (ili ne iznenađuje) činjenica da Bakir Izetbegović tvrdi da je nad njegovom suprugom proveden linč.
Ne spominje međutim linč (više njih, desetine) koje je Sebija Izetbegović provodila nad doktorima Kliničkog centra, koji su svojevremeno gotovo u kolonama napuštali Klinički centar. Između ostalih i zbog prijetnji da će im „iščupati grkljan“.
Nasilje, nepravda, neistina, nemoral
Bakir ipak tvrdi da je reakcija na smjenu njegove supruge sasvim opravdana stvar. Jer, napominje, ne reagira kao suprug, nego kao predsjednik parije koja se „33 godine suprotstavlja svakoj vrsti nasilja, nepravde, neistine i nemorala“.
Eh, ovdje stvarno treba zastati. Jer naprosto činjenice ne govore da je Izetbegovićeva tvrdnja tačna. O nasilju (pravnom, socijalnom, ekonomskom) u vrijeme SDA imali bi napisati romane. O nepravdi (socijalnoj, pravnoj, ekonomskoj, svake druge vrste) roman bi imao nekoliko tomova. O neistinama nema ni smisla govoriti, napomenut ću samo: Tužba protiv Srbije. O nemoralu. Sve ovo pobrojano, plus vile, avioni, kamioni, privatizacijske krađe, afere, asimi, respiratori, maline, jagode i ostalo šumsko voće.
Žali nam se Izetbegović i na rastuću krizu morala, medijske montaže i kampanje, zamjenu ulogu dobrih i loših, poštenih i nepoštenih. I kao vrh ledenog brijega obrazovanih i neobrazovanih. Dobro narod kaže – slušaj ko ti govori jer govori sve o sebi. O kakvim obrazovanim i neobrazovanim govori Izetbegović? Baš on se našao pričati o poštenim, dobrim, montažama i kampanjama? Baš on se od svih našao nakon bezbroj laži, napakovanih afera, tjeranja u zatvor demobiliziranog borca koji je ukrao par metara drva? Baš on koji je svaki potez svoje supruge opravdavao njenim sjajnim menadžerskim sposobnostima, a njene kolege nazivao lijenim neradnicima.
Mantra o milionima
Mantra o tome kako je Sebija Izetbegović vratila dug KCUS-a od preko 100 miliona KM se nastavlja. Jer im se može. Jer nikada nisu pokazali/prikazali koliki je taj dug bio. I odakle je smogla taj novac? I ko joj se dao milione da ih vraća? I kako su i gdje uloženi ti milioni? Uostalom, revizorski izvještaji valjda su tačniji od Bakirovih laži.
Mantra se o novim kadrovima (ne spominju stotine otjeranih), prikazuju potemkinova sela navodno izgrađena na KCUS-u (osim parkinga, slabo bi se šta dalo uslikati), pričaju o novoj opremi (a i dalje se čeka mjesecima)…
Sve to poznata je, izlizana i pomalo jadna priča gubitničkog bračnog para. Koji se u jeku slave, kad su mislili da su nedodirljivi, nezamjenjivi, snažni i jaki popeo na tron u namjeri da vlada.
Nezabilježen slučaj. Prvo je sin Bakir postao član Predsjedništva, partije, gurao sve pred sobom u rušilačkom pohodu. Potom je snaha, a supruga Sebija postala direktorica jedne bolnice, pa Kliničkog centra, pa zastupnica… I činilo se da nema dalje.
Više nema dalje. Pa se treba vratiti na početne postavke. U trenutak kada je Sebija poželjela postati direktorica. Važnija od stotine drugih liječnika u ovoj zemlji. To je bila fatalna greška Izetbegovića.
Baš kao što je Bakir najnovijom reakcijom na smjenu svoje supruge zabio novi autogol.
Ako se gospođa već sama zna braniti, zašto je brani gospodin? Kao predsjednik partije? Kao suprug? Kao iskreni kolega? Kao podrška?
Ma ko će to znati? Ovdje je sve izmješano! Brak, porodica, interes, pozicije, fotelje, vlast, moć. Nepotizam iz čitanke!
