Najznačajnije antifašističko arhitektonsko obilježje u bivšoj Jugoslaviji decenijama je zapušteno i ostavljeno kao ruševina. Preživjevši rat u Bosni 1990-ih, Partizansko memorijalno groblje u Mostaru sada se suočava sa svojom najvećom prijetnjom – i mogućim nestankom – jer organizirani neofašisti namjeravaju uništiti nekropolu i sve što ona predstavlja. Mala grupa stanovnika i aktivista bori se da zaštiti groblje i njegovu historiju za buduće generacije, ali uz nedostatak političke volje, i suočeni sa strahom od zastrašivanja i napada, Branitelji nekropole suočavaju se sa teškom borbom
Mostar bi trebao biti na listi bh. gradova koje treba posjetiti svaki turista. Njegov Stari grad ima predosmanske, istočne otomanske, mediteranske i zapadnoevropske arhitektonske karakteristike i obnovljeni Stari most koji datira iz 1459. godine, pod oznakom Unesco.
Svakog proljeća i ljeta Stari grad posjećuju desetine hiljada izletnika i izletnika, a na samo 10 minuta udaljenosti, na zapadnoj strani grada, nalazi se još jedna jednako važna istorijska znamenitost koja leži napuštena i djelimično uništena, gdje je malo turisti se ikada usude.
Izgrađeno između 1959. i 1965. godine, Partizansko spomen groblje je park izgrađen u znak sjećanja poginulim jugoslovenskim partizanima u borbi protiv Nezavisne Države Hrvatske – marionetske države nacističke Njemačke i fašističke Italije.
Sagradio ga je i projektirao poznati arhitekta Bogdan Bogdanović, a uvršten je kao nacionalni spomenik i nekada je bio označen kao jedan od dragulja Mostara, piše The Guardian.
Bogdanović je dobio narudžbu za izradu desetina spomenika i spomen-obilježja širom Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.
Njegovi spomenici bi se uklopili u pejzaž, ponekad preuzimajući i postajući sam pejzaž. Njegova osnovna poruka u svom radu bila je “život pobjeđuje smrt”; njegove strukture su zamišljene kao javni parkovi, mjesta svakodnevnog života koji spajaju žive i mrtve
Bogdanović je kombinovao svoja formativna iskustva nadrealizma sa istorijom arhitekture i antropologijom da bi stvorio apstraktne spomenike aluzivnih organskih oblika sa referencama na kosmos i budućnost. Svaki njegov spomenik izgrađen je sa namjerom da označi zajednički početak svih etničkih grupa koje su činile Jugoslaviju. Partizansko memorijalno groblje bilo je njegov najpoznatiji i najistaknutiji dizajn, krajolik brda koji je eksplicitno zamišljen kao „grad mrtvih“ okrenut prema „gradu živih“ kako bi podsjetio Mostar na podnesene žrtve.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Mostar je bio poznat kao Crveni grad zbog svog posebno snažnog otpora koji su pružali borci srpske, hrvatske, muslimanske, jevrejske i druge nacionalnosti. Većina partizana koji su poginuli u akciji bili su vrlo mladi, a spomenici su obilježeni na kamenju dizajniranom kao posječeno drveće koje simbolizira palu mladost…
U martu 1992. godine na groblje je ispaljena granata, a zvuk je odjeknuo gradom kao upozorenje, označavajući nadolazeći bosanski rat, rat koji će još jednom opustošiti i podijeliti grad Mostar. Trideset godina nakon završetka borbi, grad je i dalje podijeljen. I kao i Mostar, nekropola dijeli mišljenja i postala je ogorčeno ideološko bojno polje.
Sead Đulić, pozorišni reditelj i čelnik Nacionalnog udruženja antifašista, uvijek je prvi u redu da brani mjesto. On tvrdi da je nekropola više od groblja: „Ovo je naš Kip slobode, naš slavoluk, naš Tadž Mahal. To je praznik života i Mostara. Izgrađen je kao grad mrtvih koji odražava grad živih za grad koji je toliko izgubio.”
Danas vrlo mali broj stanovnika Mostara posjećuje Partizansko groblje, žaleći se da je mjesto preplavljeno mladima koji piju i drogiraju se i da je to rana na oku.
Neki Mostarci i političari bi više voljeli da spomen park nestane, tvrdeći da je to komunistička relikvija iz prošlosti, a ne dio “njihove istorije”.
Kada Đulić i drugi antifašisti posjete mjesto na polaganju cvijeća, potrebna im je policijska zaštita, jer je na komemoracije bilo sukoba sa desničarskim grupama.
“Može biti opasno čak i govoriti o nekropoli sada, nema veze posjetiti je”, objašnjava on.
Posljednjih nekoliko godina neofašisti postupno vandaliziraju mjesto s kukastim križevima i simbolima ustaša – hrvatske nacističke marionetske države tijekom Drugog svjetskog rata.
Hrvatska katolička crkva također je stala na stranu, tvrdeći da im je zemljište na kojem se nalazi partizansko groblje pogrešno oduzeto kasnih 1960-ih i poričući da na tom mjestu ima ljudskih ostataka.
Posljednji veliki napad na groblje bio je u junu 2022. godine, kada je razbijeno na stotine kamenih cvjetova na kojima su bila imena antifašističkih boraca, njihova mjesta rođenja, mjesta i godine u kojima su pogubljeni. komada.
Na ulaznim stubovima sprejom su bili ispisani kukasti križevi.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić opovrgava tvrdnju da su napade organizirale lokalne fašističke grupe i umjesto toga za vandalizam okrivljuje pojedince.
Lokalna policija je saopćila da nema svjedoka, tako da nisu bili u mogućnosti da istraže napad iz juna 2022. godine.
Neki u gradu tvrde da je neaktivnost policije dio problema i dokaz da su u igri šire političke snage
Mala grupa stanovnika, arhitekata i aktivista u Mostaru sada se bori za zaštitu nekropole i njene historije za buduće generacije.
U martu ove godine lokalna arhitektica Senada Demirović i njena organizacija Urban House IDEAA uspješno su pokrenuli inicijativu za uvrštavanje Partizanskog memorijalnog groblja među sedam najugroženijih spomenika i lokaliteta baštine Europa Nostre u Europi kao pokušaj u posljednjem trenutku da privuče međunarodnu pažnju. i mogućeg spasavanja.
Međutim, suočeni sa nedostatkom političke volje i finansiranja, teškim životnim uslovima širom Bosne i Hercegovine nakon rata 1990-ih i strahom od zastrašivanja u podijeljenom gradu, branioci groblja suočeni su sa teškom borbom.
Marina Mimoza, lokalna umjetnica, želi umjetnost odvojiti od politike.
Ona memorijalno groblje posmatra jednostavno kao jedno od najvećih dela land arta u zemlji.
Kao dio svoje instalacije, noću osvjetljava mjesto svijećama.
Ona kaže: „Ovo mjesto uvijek posmatram izvan političkog konteksta. Htio sam učiniti nešto jednostavno i spontano sa svjetlom – podsjetiti Mostarce na ljepotu ovog mjesta.
