Nakon 1995. godine na nivou FBiH nisu izrađeni detaljniji i sveobuhvatniji normativi koji se odnose na sve situacije u kojima je potrebno intervenisati robnim rezervama, a ne samo na ratno stanje
Piše: Milica BRČKALO GAJIĆ
Uprkos povremenim nestašicama i enormnim poskupljenjima osnovnih prehrambenih artikala, direkcije robnih rezervi u Federaciji nisu na odgovarajući način vršile intervencije robama iz robnih rezervi kako bi se ublažile posljedice poremećaja na tržištu.
Navedeno je ovo, između ostaloga, u izvještaju federalnih revizora o stanju robnih rezervi.
– Programi/planovi, odnosno poslovanje direkcija robnih rezervi je, prema zakonima o robnim rezervama, državna tajna. Tako da javnosti nisu poznate i dostupne informacije o tome kojim vrstama i količinama roba Federacija BiH i kantoni raspolažu, te za koji period su dostatne postojeće rezerve. Također, ekonomski analitičari ističu kako je oznaka „državna tajna“ u FBiH nepotrebna, te kako nam je u vrijeme krize jako potrebna transparentnost, kao karakteristika demokratije i tržišne ekonomije – naveli su revizori u izvještaju objavljenom krajem prošle godine.
To (ni)je državna tajna
Oni ističu da je, upravo zbog nedostatka transparentnih podataka o stanju robnih rezervi kod građana je prisutan strah od nestašica i velikih poskupljenja. To je i uzrok prekomjernih kupovina osnovnih životnih namirnica.
No, tajnost o kojoj se govori nije usklađena sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.
S druge strane, revizori upozoravaju da su podaci o robnim rezervama značajno transparentnije i dostupnije građanima. Treba se samo sjetiti kako je na primjer srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na jednoj višesatnoj konferenciji za novinare, javnosti predočio rezerve. Bukvalno do u zrno graška, riže ili soli.
U susjednoj Hrvatskoj na snazi je Zakon koji propisuje da su jedino podaci o teritorijalnom razmještaju robnih zaliha po područjima državna tajna.
Stabilnost tržišta
Robne rezerve, da podsjetimo, koriste se za osiguranje potreba stanovništva u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti države, te velikih prirodnih katastrofa. No, koriste se i za interveniranje na tržištu radi osiguranja njegove stabilnosti u slučaju većih poremećaja. Ili, preventivno u sprečavanje tih poremećaja.
Također, robne rezerve mogu biti učinkovit tržišni mehanizam koji državi omogućava intervenciju u slučajevima kada cijene prehrambenih artikala naglo rastu i ugrožavaju životni standard stanovništva.
Intervencije robnim rezervama mogu ublažiti tržišne turbulencije, te zaštititi građane od globalnih posljedica kretanja na tržištu u vanrednim okolnostima.
Praksa je pokazala da su robne rezerve poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i energenata dvije grupe proizvoda koje su ključne za stabilnost većine svjetskih ekonomija.
Teorija i praksa
Tako je to u teoriji, zemalja koje brinu o svojim građanima. Kod nas je u proteklim godinama bilo je značajnih vanrednih okolnosti. Interveniranja na tržištu bila su neophodna. Pa sjetimo se samo nestašica izazvanih pandemijom COVID-19, drastičnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica usljed globalne inflacije.
Primjera radi, cijena ulja u maju 2022. godine bila je za 66 posto veća u odnosu na godinu prije. Brašno i šećer su je poskupjeli za čak 49 posto. Cijena piletine porasla je više od 35 posto, tjestenine i riže oko 25.
I šta su radile federalne direkcije robnih rezervi?
Revizori su utvrdili da nisu uspostavljene ni regulatorne ni institucionalne pretpostavke za efikasno upravljanje robnim rezervama. Nema odgovarajuće suradnje između direkcija u planiranju, formiranju, interveniranju robnim rezervama.
– Na federalnoj razini nikada nije izrađen i donesen Srednjoročni program robnih rezervi – konstatiraju revizori.
U praksi to znači da nema osnova da se planiraju godišnje potrebe robnih rezervi.
Jedan plus sedam zakona
Nadalje, zaključeno je da nabavke robnih rezervi nisu bile efikasne, da su u ponekim direkcijama vršene po izuzeću primjene Zakona o javnim nabavkama.
Zamjerki ima još.
– Nisu osigurana dovoljna i odgovarajuća sladišta za čuvanje i smještaj robnih rezervi. Direkcije najveći dio skladišta iznajmljuju i za to izdvajaju značajna finansijska sredstva. U FBiH nisu osigurane dovoljne količine roba koje bi direkcijama omogućilo blagovremeno interveniranje… – navode revizori.
Upravljanje robnim rezervama u FBiH određeno je entitetskim zakonom, te i zakonima koji su doneseni u sedam kantona. No, u Podrinjskom, Hercegovačko neretvanskom i Zapadno hercegovačkom kantonu zakona nema. U Srednjo bosanskom kantonu Zakon o robnim rezervama usvojen je 1998. Ali je i do danas mrtvo slovo na papiru jer direkcija nikada nije uspostavljena.
Federalni zakon propisuje obavezu suradnje s kantonalnim direkcijama. No i to je mrtvo slovo na papiru. Osim povremenih neformalnih sastanaka direkcija konkretne suradnje i aktivnosti nema.
– Revizijom je utvrđeno da direkcije ne razmjenjuju podatke o robama koje nabavljaju i posjeduju u rezervama. Tako da nijedna od institucija ne raspolaže podacima o ukupnim količinama i vrstama robnih rezervi u FBiH – navode revizori.
Zakon bez normativa
Međutim, ove propuste ne treba adresirati direkcijama. Federalnim Zakonom nije utvrđeno ko i na koji način treba izraditi normative za utvrđivanje potrebnih količina i vrsta robnih rezervi po stanovniku.
Da stvar bude gora, jedini postojeći normativ koji uređuje ova pitanja nije odgovarajući.
Revizori upozoravaju kako nije jasno propisan način utvrđivanja potrebnih robnih rezervi.
To je u opisu posla kantonalnih vlada. No, u nekim slučajevima zakoni uopće ne propisuju obavezu izrade bilansa roba. Tako je ostavljen prostor da svaka direkcija posebno i na različit način vrši planiranje potrebnih robnih rezervi.
S obzirom na to da većina direkcija nije izradila bilanse robnih rezervi, nije poznat obim i struktura potrebnih roba za određeni period. Ne zna se ni u kojoj mjeri postojeće količine roba zadovoljavaju potrebe stanovništva u slučaju vanrednih okolnosti. Revizijom je konstatovano da su u posmatranim godinama programi/planovi direkcija izrađivani na osnovu odobrenih finansijskih sredstava, a ne na osnovu definisanih potreba.
Sretna Nova 1995.
Poseban apsurd je činjenica da su neke direkcije bilanse roba izradile su na osnovu Odluke o normativima za iskazivanje potreba i potrošnje proizvoda po stanovniku u ratu iz 1995. godine.
Pa je čak i federalna Direkcija stanje robnih rezervi prikazivala u odnosu na ovaj normativ.
To znači da nakon 1995. godine na nivou FBiH nisu izrađeni detaljniji i sveobuhvatniji normativi koji se odnose na sve situacije u kojima je potrebno intervenisati robnim rezervama, a ne samo na ratno stanje.
I još dalje – većina direkcija se prilikom izrade programa/planova robnih rezervi nisu vodile stvarnim potrebama stanovništva Federacije, odnosno pojedinačnih kantona.
Vlada FBiH ne zna ili neće
Ni na nivou Federacije nikada nije napravljen srednjoročni program robnih rezervi. Kad je riječ o kantonalnim direkcijama srednjoročni plan donesen je samo u jednoj.
No, Vladi FBiH nije to previše smetalo. Nije se raspravljalo niti o uzrocima niti o posljedicama neblagovremene izrade i donošenja programa. Vlada FBiH nije htjela ili nije znala prepoznati probleme u ovoj oblasti. Zato i nije predlagana izmjena zakonske regulative.
– Vlada FBiH ne prati stanje i ne učestvuje u upravljanju robnim rezervama na adekvatan način. Nadležna resorna ministarstva uglavnom ne sudjeluju u izradi godišnjih programa/planova robnih rezervi, jer im kantonalne direkcije većinom ne dostavljaju prijedloge – navode revizori.
A šta će (nam) kontrole?
Vlasti nije zanimalo ni na koji način se vrše nabavke roba, poštuje li se Zakon o javnim nabavkama.
– Većina direkcija nije bila efikasna u provođenju planiranih nabavki. Veliki broj postupaka nije blagovremeno započet, što je onemogućilo njihovu realizaciju u planiranom periodu. Brojne žalbe ponuđača također su prolongirale postupke nabavki roba – navedeno je u izvještaju.
Već smo naveli da se za unajmljivanje skladišta troši veliki novac. No, šta je s kontrolom roba? Prema Zakonu, direkcije su dužne vršiti redovnu kontrolu uskladištenih roba kod skladištara dva puta godišnje.
Ali, utvrđeno je da pojedine direkcije nisu vršile redovne polugodišnje i godišnje kontrole skladištenja i obnavljanja roba iz robnih rezervi.
Kad sve to znamo, treba reći i da su direkcije robnih rezervi su u periodu 2019–2021. godine utrošile značajna sredstva za svoje poslovanje. Rashodi i izdaci direkcija bili su značajni, čak i kod onih koje u navedenom periodu nisu nabavljale robe.
Apsurd po apsurd
Pa ide još jedan apsurd – od 2019. do jula 2022. godine nije bilo intervencija robnim rezervama na tržištu. Uprkos krizi zbog pandemije, inflaciji koja je kontinuirano u porastu. To nije bio signal vladama da interveniraju robnim rezervama na tržištu.
Neke su tek intervenirale u slučaju socijalno ugroženih građana. Federalna Direkcija započela je hitnu intervenciju robnim rezervama raspodjelom energenata (dizel gorivom) kao pomoć poljoprivrednim proizvođačima.
Odluka je donesena u martu, a implementacija počela tek sredinom juna prošle godine. Malo bolji uvid pokazuje i da je i ovo urađeno traljavo jer nije definirano ko će i kako vršiti nadzor nad podjelom goriva.
Traljava uredba
Vlada FBiH je zatim u drugoj polovini 2022. godine donijela Uredbu o pomoći stanovništvu usljed rasta indeksa potrošačkih cijena.
No, i ova je uredba, dodaju revizori, donesena ad hoc. Nisu prethodno napravljene analize stanja robnih rezervi i potreba stanovništva. Nije bio propisan načina nadzora nad njenim provođenjem.
Iako je navedeno kako će paketi pomoći biti uručeni korisnicima u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Uredbe, ustanovljeno je da rok nije ispoštovan. Do kraja septembra 2022. godine podijeljena samo jedna trećina ove vrste pomoći socijalno ugroženim porodicama.
U se i u svoje kljuse
Zbog navedenih činjenica (a riječ je uglavnom o greškama, nepravilnostima) Ured za reviziju preporučio je Vladi FBiH da s kantonalnim vladama izvršiti detaljnu analizu postojećeg sistema upravljanja robnim rezervama.
To znači izradu novog Zakona o federalnim robnim rezervama. Taj bi zakon, između ostaloga, trebao precizno urediti obavezu izrade sveobuhvatnih normativa, planova, programa, čuvanja robnih rezervi, revidiranje dijela o tajnosti podataka, povesti računa o skladištenju roba, nabavkama, obnavljanju, kontroli.
Rokova nema. No, građanima i javnosti bitno je, na početku nove, kažu i godine krize, da znaju imamo li dovoljno za još goru krizu ili ne daj Bože kakvu elementarnu nepogodu.
Ili ćemo se i dalje oslanjati na vlastiti snalažljivost i dobrote humanih ljudi. Kao i mnogo puta do sada!
