Protest: Jasna poruka roditelja djece s invaliditetom vlastima u TK

Šta sve mi, građani možemo? Kako možemo mijenjati, spriječiti, kome se žaliti? Znamo li kako uzeti stvar u svoje ruke i ostvariti naše interese? Znamo li da nas moraju (po)slušati? Sve ove odgovore ponudit ćemo u seriji tekstova i podcasta #demokratija24/7 na Interview.ba.

Ovo je priča o roditeljima djece s invaliditetom iz Tuzlanskog kantona. Koji su odlučili iskoristiti protest kao demokratski alat borbe za svoja prava. I uspjeli

Piše: Slađan TOMIĆ

Bosna i Hercegovina je zemlja koju karakteriše izostanak vladavine prava, masovna emigracija, osjećaj apatije.

Iako građani sliježu ramenima dok se guše u inflaciji i siromaštvu jer ne pružaju otpor vlastima, nalazimo pozitivne primjere kako građanski bunt može polučiti rezultate.

Tako su roditelji djece s invaliditetom sa područja Tuzlanskog kantona i osobe s neratnim invaliditetom odlučili iskoristiti proteste kao demokratski alat borbe za svoja prava, ali i demokratski način izražavanja nezadovoljstva.

 Zašto je došlo do protesta?

Protesti održani krajem oktobra prošle godine nisu bili hir. Naprotiv, oni su bili posljednja nada da se zaustavi namjera kantonalne vlade.

Naime, Vlada Tuzlanskog kantona je namjeravala da stupanjem na snagu Zakona o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji BiH 8. oktobra 2022., iskoristi momenat i obavezu usklađivanja kantonalnog Zakona o socijalnoj zaštiti sa federalnim zakonom. To je značilo ukidanje prava na uvećani dječiji dodatak, na koji su do tada imala pravo djeca sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom na području TK.

S obzirom na to da je pravo na subvenciju prevoza djece sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom i njihovih pratilaca bilo vezano za pravo na uvećani dječiji dodatak došlo bi i do gubitka prava na subvenciju prevoza.

Roditelji se nisu predali

Zakoni su više puta mijenjani, često na štetu djece s invaliditetom. Zato su se roditelji odlučili ovaj put izboriti se da zakon ne ide na štetu njihove djece.

Posljednji usvojeni Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji BiH stupio je na snagu početkom oktobra 2022. On propisuje da pravo na dječiji dodatak ostvaruje dijete sa težim i teškim invaliditetom sve dok invaliditet postoji, dok Član 10 istog zakona glasi: Kantoni utvrđuju i druga dodatna prava od onih utvrđenih ovim zakonom zavisno od njihovih materijalnih mogućnosti i drugih potreba porodica s djecom.

Pravo i nakon 27. godine

Roditelji su iskoristili tu činjenicu i zahtjevali da se u pravo na dječiji dodatak uvedu i djeca starija od 26 godina sa 90, odnosno 100 postoinvaliditetom koji je nastao prije 18. godine života ili u toku redovnog školovanja, a za cijelo vrijeme trajanja invaliditeta.

–  Od 2015. godine na snazi je bio kantonalni zakon. Taj je Zakon predviđao da djeca sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom poslije 26. godine gube pravo na dječiji dodatak. To znači i subvenciju prevoza istovremeno ne ostvarujući neko drugo zamjensko pravo. Za većinu tih osoba i porodica, gdje najčešće majka nije zaposlena jer se mora starati o djetetu, znači da od 27 godine počinje izolacija. Jer većina porodica nema finansijsku mogućnost da nastavi sa potrebnim postupcima rehabilitacije i socijalizacije. Zbog toga je dolazilo do pogoršanja stanja takvih osoba i porodica. Zato smatramo da se pravo na dječiji dodatak i subvenciju prevoza za navedenu kategoriju treba nastaviti ostvarivati i nakon 27. godine. Ili uvesti neko novo pravo za tu kategoriju u istom smislu, a kakav god naziv tog dodatnog prava i primanja bio – kazao je za D24/7 Vahidin Nurikić, predsjednik Udruženja „Imam pravo“ i organizator protesta.

Zajednički nastup

 UG “ Imam pravo” za podršku djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju na području Tuzlanskog kantona bilo je zvanični organizator protesta. Podršku su dobili od još 18 udruženja koja pružaju podršku djeci sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom i osobama sa neratnim invaliditetom sa područja TK. Pridružili su im se i kolektivi dva Vijeća roditelja obrazovnih ustanova u kojima se obrazuju djeca sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom na području TK.

Nurikić je kao predsjednik udruženja bio prijavljen kao voditelj mirnog okupljanja građana u MUP-u TK i imao je obavezu koju prema Zakonu o javnom okupljanju TK obavlja voditelj mirnog okupljanja.

Osim toga imao je i zadatak da kao član pregovaračkog tima. A u slučaju da u toku sjednice Skupštine TK dođe zahtjev za dodatnim konsultacijama i pregovorima on bi predstavljao okupljene građane. U pregovaračkom timu s njim su bile i Vera Mujić iz UG “Futura” Gračanica i Tifa Tučić, predstavnica “Udruženja građana oštećenog vida” Tuzla.

Poziv na konsultacije u Skupštini TK

Kako su i pretpostavljali, upravo je tokom skupštinske sjednice stigao poziv za dodatnim konsultacijama i usaglašavanjem stavova. Nurikić je pozivan na konsultacije, a na zahtjev zastupnika u Skupštini TK Mahira Mešalića pozvan je i kompletan pregovarački tim.

Tako smo i usaglasili naše zahtjeve. Tačnije smo detaljno obrazložili naše zahtjeve predsjednicima Klubova poslanika u Skupštini TK, premijeru TK, ministru za rad, socijalnu politiku i povratak TK, savjetnicima ministra i predsjednici Komisije za pravdu, ljudska prava i građanske slobode Skupštine TK koja je u ime udruženja i podnijela amandmane na Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj zaštiti TK –  govori Nurikić o dešavanjima na dan protesta.

Benefiti protesta

Protesti koje je organizovao i predvodio Nurikić, uz podršku 18 udruženja i građana, urodili su plodom. Zahtjevi koje su imali prema kantonalnoj vladi su usvojeni u potpunosti na 60. sjednici Skupštine Tuzlanskog kantona.

Također, uspjeli su izboriti da se pravo na dječiji dodatak i subvenciju prevoza ostvaruje bez obzira na imovinsko stanje porodice. Upravo zbog toga je sporan Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji BiH koji predviđa dječiji dodatak samo za djecu gdje porodica po članu domaćinstva ima prihode manje od 217 KM mjesečno.

Protest kao vid izražavanja neslaganja sa odlukama vlasti i borbe za ljudska prava i slobode je alat koji treba upotrijebiti kada ostali demokratski alati ne daju rezultate – govori Nurikić.

On dodaje da su prethodno imali tri sastanka sa predstavnicima Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak TK i Vlade TK.

Svoj su problem zagovarali u svim klubovima poslanika u Skupštini TK, Komisiju za pravdu, ljudska prava i građanske slobode Skupštine TK i Zakonodavno-pravnu komisiju Skupštine TK.

Zahtjeve i položaj  u kojem se nalaze su putem medija i društvenih mreža prezentovali široj javnosti što je bilo neophodno za dobijanje javne podrške.

Jedina opcija

Iako bi bilo najbolje da do protesta ne mora doći već na prvom sastanku koji su održala udruženja 7. oktobra znali su da im je to jedina preostala opcija.

Bili smo svjesni da je to posljednji način borbe za zadržavanje prava ukoliko Vlada TK ostane pri svom stavu da se ukidaju pravo na uvećani dječiji dodatak, a samim tim i pravo na subvenciju prevoza za djecu sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom. U toku daljeg rada i djelovanja koristeći savremene alate komunikacije sa članstvom svih udruženja uvidjeli smo da postoji velika podrška i veliki broj zahtjeva od članova udruženja da se izađe na protest. To je kumovalo konačnoj odluci o održavanju protesta. Definitivnu odluku da održimo protest su udruženja donijela nakon sastanka sa predstavnicima Vlade TK, a koji nije rezultirao ispunjenjem naših zahtjeva – navodi Nurikić.

Rizici organiziranja 

Do tada su, kaće, sve iskoristili što su mogli. No, organizirati protest nije ni malo lako.

Prije svega veliki broj djece zbog svog stanja nije uopšte u mogućnosti prisustvovati na javnom protestu. A za one koji jesu  postoji rizik da im takav događaj dodatno pogorša stanje. Nažalost, koliko god je odluka bila teška, morali smo je donijeti. Vlada TK očito nije imala namjere da odustane od ukidanja prava koje smo imali. Rizici prilikom organiziranja protesta uvijek postoje. A  posebno što je u ovom slučaju protest bio masovan (prema procjeni preko 300 ljudi) – sjeća se Nurikić.

Najveći problem je, dodaje,  bilo donijeti odluku o pozivanju na protest djece i osoba sa poteškoćama u razvoju i/ili invaliditetom, znajući stanja u kojem se nalaze ta djeca i osobe. Pritisaka i nagovaranja da odustanu od protesta, kaže nam, nije bilo.

– Vjerujem da je vlast potcijenila snagu našeg zajedničkog djelovanja. Vjerujem da su smatrali da će protest biti slabo podržan – navodi Nurikić.

Mirno i dostojanstveno

U BiH su neki od protesta završavali neredima, hapšenjima, upotrebom sile, suzavaca i slično, no ovaj put bilo je drugačije. Olakšavajuća okolnost je bila što su organizatori poznavali učesnike i što su redari bili roditelji, pa su protesti protekli mirno i dostojanstveno.

Organizacija protesta nije jednostavna i mora voditi računa o sigurnosti i drugim organizacionim aspektima. No, naš sagovornik proteste kao  vid demokratskog alata za ostvarivanje prava građana preporučuje svima koji su iscrpili sva ostala demokratska sredstva.

Smatram da je takav vid iskazivanja nezadovoljstva, neslaganja i posebno borbe za ljudska prava alat kojim se široj društvenoj zajednici, javnosti i što je najvažnije vlastima šalje poruka da određena populacija ima probleme ili se ne slaže sa rješavanjem istih. Šalje se i poruka da je krajnje vrijeme da vlasti poduzmu odgovarajuće mjere. Svi trebamo biti svjesni činjenice da vlasti moraju da rade za dobrobit društva u cjelini, jer su izabrali da rade taj posao i stoga moraju pokazati odgovornost prema građanima i raditi u interesu građana – kaže Nurikić.

Organizacija je pola posla

Naše čitatelje savjetuje kako organizovati proteste i o čemu posebno treba voditi računa.

Prilikom organizacije protesta potrebno je imati čvrstu odluku zasnovanu na pravdi, argumentovanim činjenicama i svojim unutrašnjim mirom i ubjeđenjem da radite ispravnu i korisnu stvar. Ukoliko imate sve navedeno ljudi, populacija koju pozivate na protest će to osjetiti i prepoznati, kao i ona suprotna strana u svemu tome, a što je osnova za uspjeh.

Za saradnike je potrebno okupiti ljude iz iste populacije, sličnih razmišljanja i odgovornosti, a u potpunosti izbjeći uplitanje politike i političara u samu organizaciju protesta. Dakle, radite to umom i srcem, sa grupom provjerenih saradnika i uspjeh sigurno neće izostati –  savjetuje Nurikić.

Nurikić kaže da je najbitnija podrška prilikom organizovanja protesta zapravo podrška baze, tačnije članova udruženja i populacije za čija se prava zalažete i borite.

Bez njihove podrške nema svrhe ulaziti u organizaciju protesta, jer bez solidarnosti i zajedničkog djelovanja šanse za uspjeh bi bile svedene na minimum – govori.

Građani vs. vlasti

Bitna je, pojašnjava, i podrška medija, akademske zajednice, javnosti. Tako se dodatno stvara pritisak na vlasti da djeluju u skladu sa vašim očekivanjima i zahtjevima, koji moraju biti utemeljeni na argumentima i zasnovani na realnoj osnovi da bi u konačnici bili realirirani kroz zakonske i druge propise.

Primjer iz Tuzle svjedoči da građani itekako mogu biti korektiv vlasti te da političari kao predstavnici naroda za svoj rad upravo odgovaraju narodu koji svoje neslaganje s odlukama vlasti mora jasno iskazati.

________________________________________________________________________________________

Mirno okupljanje/javni protest – svako organizovano okupljanje građana koje se održava radi javnog nenasilnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa.

Prethodna vijest

Pale: 450,000 KM to the coalition partners for the construction of the water supply system, the locals are still without water

Naredna vijest

ZA RIPLIJA Sarajevo, Banja Luka i Tuzla na popisu najskupljih na svijetu