/

U BiH postoji samo 20 kreveta za hospitalizaciju djece sa psihičkim problemima

 Tuzla vapi za bolničkim odjeljenjem na dječijoj i adolescentnoj psihijatriji. Bitka se vodi već desetak godina. Postoji objekat, obezbjeđena su sredstva. Ali, prepreku pravi administracija

Piše: Edin SKOKIĆ

Već desetak godina Univerzitetski klinički centar u Tuzli pokušava dobiti odjeljenje dječije psihijatrije, koje će osiguravati mogućnost hospitalizacije hitnih slučajeva, u adekvatnim sobama.

Takvi odjeli postoje u Sarajevu i Banjaluci. U Tuzli se maloljetni pacijenti koji se nalaze u kritičnom stanju hospitalizuju u Odjeljenje za aktutna stanja i poluintenzivnu njegu.

Već skoro deceniju vodimo aktivnosti na formiranju odjeljenja. Imamo objekat, obezbjeđena sredstva. No, implementaciju projekta koče tehničke i administrativne stvari – kaže prof.dr. Nermina Kravić, šefica Odjela za dječiju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla.

Rizik smjestiti, a još rizičnije vratiti pacijenta kući

Dok se administracija ne smiluje, hospitalizacija maloljetnih pacijenata na Odjeljenje za akutna stanja i poluintenzivnu njegu predstavlja rizik. I nije u skladu sa zakonom.

Dr. Kravić: Zaista smo u nezavidnom položaju

Rizično je kada ih smjestimo, a još rizičnije ako ih u kritičnom stanju vratimo kući. Zaista smo u nezavidnom položaju. Trenutno imamo dva maloljetna pacijenta. Oni su privremeno hospitalizirani kod nas, tražimo da se premjeste u Sarajevo ili Banja Luku. Sve to iziskuje dodatne troškove roditeljima, zahtjeva kompletnu organizaciju. I opet nismo sigurni da li će biti smješteni u Sarajevu, jer ne znamo da li imaju slobodnih kapaciteta. Nama dolaze djeca koja su se pokušala ubiti, otrovati, samoozlijediti, koja su agresivna… – kaže naša sagovornica.

Kada su maloljetni pacijenti u teškom stanju i dođu sa roditeljima u pola noći ljekari ih moraju smjestiti na odljenje sa odraslim pacijentima koji imaju šizofreniju, ili su narkomani, alkoholičari… Sve što tamo vide može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja.

Projekat je, za sada, samo na papiru

U prvoj fazi projekta planirali smo pet kreveta. Mogli bi smjestiti djecu i majke. Tu je planirano da obave neophodne pretrage. Zato mogu reći da su na neki način djeca sa psihičkim problemima diskriminisana. Jer za svu djecu u TK postoje bolnički kreveti, adekvatan način liječenja, a samo za djecu sa psihičkim poteškoćama toga nema. Ipak, nadamo se da ćemo ovoj godini, nakon toliko borbe, napokon početi da radi bolničko odjeljenje – kaže profesorica Kravić.

Popunjeno u Sarajevu i Banja Luci

U prošloj, 2022. godini, ističe profesorica Kravić, bilo je 15 slučajeva koji su zahtjevali hospitalizaciju. Zbog popunjenosti kapaciteta u Sarajevu i Banja Luci jedna majka je svog maloljetnog sina odvela u Beograd.

Imamo objekat, kadrovski možemo odgovoriti novim izazovima. Pored mene na odjeljenju radi primarijus prof.dr  Zihnet Selimbašić, subspecijalista dječije i adolescentne psihijatrije. Formiranje takvog odjeljenja zahtjevalo bi angažman tarapeuta, psihotarapeuta, defektologa… i taj osnovni kadar mi imamo – kaže naša sagovornica.

Problem ovisnosti

I upozorava nas i na još neke probleme o kojima se kod nas priča uz put, sporadično, kad ponestane vijesti.

Pa navodi primjer kako je pandemija coronavirusa ostavila velike posljedice na djecu. I povećala broj ovisnika o telefonima i videoigricama.

Profesorica Kravić dijeli iskustvo sa nedavnog Svjetskog kongresa dječiji psihijatara u Dubaiju.

Nije sve do djece. Moramo se i mi mijenjati. U svijetu se organizuju Škole roditeljstva. Jednostavno, roditelji se uče kako da ostvare interakciju sa svojom djecom. Također, stručnjaci koriste online komunikaciju za edukaciju maloljetnika. Razvijaju se i aplikacije, čini se sve da im se pomogne. U Francuskoj su pedijatri zabranili roditeljima da djeci do tri godine starosti daju mobitele u ruke. A kod nas je trend da se djetetu da mobitel, pusti crtani, kako bi ono jelo. Čak ne znaju ni pričati, ali imaju mobitel u rukama. Dakle, nije sve do djece, moramo se i mi mijenjati – napominje ona.

Cyber nasilje

Dodaje da je s tim usko vezan i problem cyber nasilja.

– Zato nam je potrebna ozbiljna kontrola, ali i edukacija. Pegla je izvanredan izum, ali ako je date djetetu od tri godine ono će se opržiti. Tako je i sa mobitelima i pristupu internetu. Moramo ograničiti vrijeme i moramo imati nadzor. Ovisnost je odvela djecu u socijalnu izolaciju, teško komuniciraju u ofline svijetu. Ali, ako roditelji sate i sate provode na mobitelu, šta će onda djeca nego ugledati se na njih – kaže prof.dr Nermina Kravić.

Ispred Odjela za dječiju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla stoji građevinski materijal.

Čeka da se počne s gradnjom adekvatnog prostora za liječenje djece i adolescenata s psihičkim problemima.

Možda se to desi upravo ovog proljeća.

Prethodna vijest

RUSSIAN INFLUENCE: Putinists in BiH are waiting for the signal

Naredna vijest

Pale: Koalicionim partnerima za izgradnju vodovodnog sistema 450 000 KM, mještani i dalje bez vode