Najvažnija sporedna stvar na svijetu. Fudbal. Vjerovatno je većina odmah pomislila na muškarce. Na terenu, stadionu ili pred TV ekranima. E, nije tako. Ovo je priča o ženskom fudbalu, zaljubljenicama u ovaj sport, djevojkama koje sa istim žarom i umijećem „barataju“ loptom
Piše: Sanela KARAICA
Sportski fudbalski klub Libero Goražde okupio je djevojčice i djevojke iz cijele BiH. Pružio im priliku da ostvaruju svoje snove. Mnoge od njih došle su iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i nisu požalile. Sada su svi jedna velika porodica koja teži novim i još većim uspjesima. Njihova vrata i dalje su otvorena za sve talentirane igračice.
Branka Cvijetić članica je SFK Libero sedam godina. Sa svojim klubom igra u Premijer ligi BiH i istovremeno trenira mlade nade. Fudbal joj je smisao života.
– Kao djevojčica sam maštala da jednog dana igram fudbal. Sa 14 godina se taj san počeo ostvarivati i počela sam igrati u Sokocu. Živjela sam na selu i bio luksuz ići na treninge. Ali, uz veliku podršku roditelja i veliku ljubav prema ovom sportu, uspjela sam. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da odustanem. To nikada nije bila opcija – kaže Branka.
Ostvarenje snova
Jedna prijateljska utakmica, 2015. godine, koju je njen tadašnji klub igrao protiv SFK Libero promijenila je tok njene karijere. Tada je dobila ponudu da nastavi igrati u Goraždu. Odluka nije bila laka jer još nije bila ni punoljetna. Drugi grad, drugi entitet…
– Nakon razgovora sa roditeljima, svojom velikom podrškom u životu, prihvatila sam taj poziv. Sa 17 godina otišla sam u drugi grad. Dočekali su me divni ljudi, koji su me prihvatili kao da sam ovdje rođena. Treneri, saigračice, uprava kluba koja mi je omogućila da ostvarim svoje snove. I nakon sedam godina smo tu gdje jesmo, u najvišem rangu takmičenja BiH. Bilo je uspona i padova, ali uvijek se zajedno kao porodica dignemo iz svega. Ništa u životu nije lako, ali kada dođu plodovi uspjeha, osjećaj je nevjerovatan – priča Cvijetić.
SFK Libero osnovan je 2014. godine na inicijativu trenera Škole fudbala FK Goražde. Pojavilo se tada desetak djevojčica koje su prvo nastupale na turnirima širom BiH i Crne Gore, a potom dobile svoj klub.
Poziv djevojčicama
Predsjednik Kluba i trener kadetske selekcije Senad Hubjer prisjeća se tih početaka. Za nastup u seniorskoj konkurenciji u Drugoj ligi Federacije BiH nedostajalo im je nekoliko djevojčica starijih od 15 godine. Neke su već ranije uočili, na turnirima u Goraždu i okolnim općinama u Republici Srpskoj – Čajniču, Višegradu, Foči, Sokocu i Rogatici.
– Tako smo došli na ideju da pozovemo djevojčice koje su nam bile poznate i koje su nastupale sa dječacima. Stupili smo u kontakt sa njima i većina je sa oduševljenjem prihvatila da se pridruži Liberu. Okupili smo ih dvadesetak. Dvije su došle iz Čajniča, dvije iz Višegrada, po jedna iz Foče i Rogatice, četiri sa Sokoca i ostale iz Goražda. Već nakon dvije godine plasirali smo se u Prvu ligu Federacije, gdje smo se zadržali sve do prošle godine. Bili smo jedna od najboljih ekipa i 2022. godine uspjeli ući u Premijer ligu BiH – kaže Hubjer.
Pojačanje ekipe
Nastup u najelitnijoj ligi u državi, među osam najboljih klubova, podrazumijevao je pojačanje ekipe. Nove djevojke došle su iz Brčkog, Zvornika, Zenice… Planirana su i nova pojačanja.
– Moram naglasiti da smo od početka imali podršku općinskih načelnika iz RS-a, odnosno općina iz kojih dolaze djevojke koje nastupaju za naš klub, što nam mnogo znači. S druge strane, dešavalo se da roditelji imaju otpor. Zbog daljine Goražda. Možda i zbog činjenice da je u drugom entitetu. Onda sam sa jednom trenericom išao i razgoavarao sa njima. Dao garancije da ćemo djevojčicama osigurati prevoz, da će biti sigurne… Sada, njihova djeca uključena su u SFK Libero, a oni su postali naši prijatelji i strastveni navijači – priča Hubjer.
Djevojke vole Ronalda
Neke od djevojaka iz drugih gradova borave u Goraždu za vrijeme pripremnog perioda i takmičarske sezone. Klub je za njihove potrebe unajmio tri stana, a režije i stanarina plaćaju se zahvaljujući podršci sponzora. Osigurane su i stipendije.
Dalje planove SFK Libero otkrila je kapitenica Irma Smajić. I ona je, kao i Branka, igračica i trenerica. U Klubu je od njegovog osnivanja. Prije toga igrala je u SFK 2000 iz Sarajeva. Prva sportska ljubav bio je karate, ali su je primijetili fudbalski treneri. Bila je u svim selekcijama Ženske fudbalske reprezentacije BiH.
– Trenutno smo među osam najboljih ekipa u BiH. U Premijer ligu smo ušli ove godine. Imali smo cilj i ostvarili ga. Sada želimo ostati u društvu najboljih, a za to nam je potrebno još novih igračica i mnogo rada. Mlad smo klub i moramo se još truditi kako bi postigli što bolji uspjeh i novi cilj, a to je da budemo među prva tri mjesta na tabeli – govori Irma.
Atmosfera među djevojkama je odlična. Druže se na treninzima, ali i izvan terena. Razlike su njihovo bogatstvo, a ne kamen spoticanja.
– Ne gledamo ko je koje vjeroispovijesti, nacionalnosti… Kod nas je to potpuno nebitno. Svi su dobrodošli. Poštujemo jedni druge, zajedno obilježavamo praznike – kaže Smajić.
I na kraju, s obzirom na nedavno završeno Svjetsko prvenstvo u fudbalu i vječitu dilemu ko je najbolji fudbaler, pitali smo Branku i Irmu ko je njihov izbor. I u ovome su složne – Ronaldo. Branka je uz to dodala: „Od malena za sva vremena. Čovjek čiji se DNK sastoji od inspiracije, osobnog ponosa i ambicije“.
