Kod nas je vrijeme izgleda zaista i stalo, jer izborni rezultati jako podsjećaju na one iz 1992. Dobro su vladajući uigrali ovu igricu. Zakucali, što bi se reklo
Prođe još jedna predstava zvana predizborna kampanja, gdje su dobro plaćeni u limuzinama obilazili potplaćene i siromašne, ne nudeći ništa konkretno, a tražeći sve. Smiješile su se glave sa plakata, kao da najavljuju novu sezonu neke TV emisije. Zveckalo se nepostojećim oružjem i narodu tjerao strah u kosti kao da je 1992. a ne 2022.
Kod nas je vrijeme izgleda zaista i stalo, jer izborni rezultati jako podsjećaju na one iz 1992. Dobro su vladajući uigrali ovu igricu. Zakucali, što bi se reklo.
Izborni rezultat je pokazao sav očaj i bijedu našeg izbornog procesa, ali i izbornog zakona.
Najveće iznenađenje
Glasači su glasali, ali su opet oni koji su brojali donijeli pobjedu svojima. Doduše, smanjen je prostor za izbornu krađu, ali i ono što je ostalo, a ostalo je skoro pola načina malverzacije glasovima, bilo je sasvim dovoljno da vladajućima osigura nastavak vladanja.
Ipak, u nekim općinama i gradovima, opozicija se malo bolje organizovala, pa se izborna volja glasača sačuvala u dobrom dijelu.
Kanton Sarajevo je pokazao da se opozicija može udružiti, djelovati koordinirano i odbraniti svoje glasove. Već na izborima 2018. tamo je opozicija uspjela uzdrmati vladavinu jedne stranke i uz uspone i padove biti vodeća tokom zadnjeg mandata. Ovaj put su se bolje organizovali i pokazali da znaju i ponovo osvojiti vlast. Nadam se da će se ovaj način rada opozicije preliti i u ostale kantone.
Najveće iznenađenje se desilo u izboru i pobjednicima za članove Predsjedništva.
Budimo realni, samo se Željku Komšiću sigurno smiješio još jedan mandat, jer tako odgovara i Draganu Čoviću. Na čemu bi njih dvojica gradili „svoj slučaj“ da nema jednog ili drugog? Morali bi nešto stvarno i raditi, a to im baš i ne odgovara. Ovako, jedan je persona non grata, drugi štiti svoj narod i mirna Bosna, pardon Hercegovina.
Izbor Denisa Bećirovića na poziciju člana Predsjedništva BiH, daje nam nadu u malo bolje dane, bar što se tiče vanjske politike.
Željka Cvijanović je na britanskoj crnoj listi, Komšić je persona non grata u nekim dijelovima BiH, samo Bećirović ima slobodu kretanja gdje hoće, a zna se i državnički ponašati.
Govor koji je Bećirović održao povodom objave svoje pobjede na izborima je bio melem na rane napaćenim narodima i građanima u BiH. Po prvi put imamo člana Predsjedništva koji se obratio svim narodima i građanima u BiH, međunarodnoj zajednici, ali i susjednim državama.
Od Bećirovića očekujemo da se nametne kao svojevrsni lider unutra tročlanog Predsjedništva i pokrene stvari u pozitivnom smjerui što se tiče vanjske politike. Do sada je BiH uvijek bila objekt na kojem su se vježbale vanjske politike Srbije i Hrvatske, i o kojoj su sa žaljenjem pričale diplomate u Briselu.
Denis Bećirović ima priliku da zaustavi te trendove i vanjsku politiku BiH, koja se počela okretati istoku, ponovo okrene zapadu.
BiH nije privati posjed
Prirodno okruženje BiH je Evropa, a ne Rusija ili Bliski ili Srednji Istok. BiH nije privatni posjed koji neko nekome ostavlja u amanet, niti je poligon za vježbanje nacionalizama iz susjednih država.
Hrvati i Srbi u BiH nisu došljaci, useljenici, nego autohtoni narodi koji stoljećima žive na ovim prostorima i sa Bošnjacima, kao i svim ostalim narodima i građanima dijele dobro i zlo.
Sada kada imamo osobu na državnom niovu koja može parirati državnicima iz okruženja, sa pravom očekujemo promjene na bolje u vanjskoj politici i državni budžet prilagođen ekonomskoj krizi.
Komšić bi konačno nešto mogao početi i da radi. Za početak bi bilo dovoljno da podržava Bećirovića i omogući brže i lakše donošenje odluka. Osim ako ne ode ponovo u krilo SDA.
Država treba da se počne brinuti o svim građanima koji u njoj žive i pokušati bar dijelom ublažiti posljedice teške zime na koju se Evropa već sprema. Nemojte da nas opet iznenadi snijeg u januaru.
