I vi jedva čekate da ovo prođe? Siti praznih obećanja, stotina stranica nikad pročitanih programa, brutalnih uvreda, besmislenih izjava, nezamislivih obraćanja, prijetnji o uništenju, izbavljenju, spotova koji nemaju veze s mozgom, pjesama i stranačkih himni koje zvuče kako da ih je napisao i skladao neko bez imalo talenta
Piše: Senka KURT
U subotu, 1. septembra u 7 sati ujuro počinje izborna tišina uoči Općih izbora u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani dan kasnije.
I vi jedva čekate? Siti praznih obećanja, stotina stranica nikad pročitanih programa, brutalnih uvreda, besmislenih izjava, nezamislivih obraćanja, spotova koji nemaju veze s mozgom, pjesama i stranačkih himni koje zvuče kako da ih je napisao i skladao neko bez imalo talenta.
Prije tačno mjesec dana počela je predizborna kampanja, a mi, glasači, živimo u kampanjama neprekidno već deceniju, dvije, tri, jedva čekamo da sudija odsvira kraj.
Što je previše, previše je.
Ukratko – plaše nas
Šta smo vidjeli u proteklih mjesec dana? Nećemo biti toliko pretenciozni pa se truditi da nabrojimo sve, ali, ruku na srce, osim što je bilo bolno, valjda priznati, na trenutke je bilo i zabavno.
Pred očima su nam se smjenjivale velike i male vođe, zaštitnici nacija, spasitelji naroda, borci (urijetko i borkinje) za bolje sutra, budućnost naše djece, ravnopravnost, slobodu, građansko društvo. I oni koji to nisu niti to žele biti.
Na površinu su kao i u svakoj mutnoj vodi isplivali najgori. A pri dnu ostali oni što od stida nisu htjeli prejavno iznositi prosječnost, nisu bili raspoloženi za vrijeđanje, nisu vikali da će ukidati, dokidati, mijenjati.
Na površini su opet bili najglasniji, koji po pravilu, nisu najjasniji.
Premda, govore jezikom koji kao masa razumije – ukratko plaše nas – raspadom i nestankom, drugim i drugačijim, plaše nas novim masovnim grobnicama, mogućnostima novog rata, sukoba po ovom ili onom osnovu.
Dakle, 14. put od 1996. godine biramo i vrijeme je da u izbornom procesu, koji je trebao za sve ove godine biti makar malo unaprijeđen, krenemo dalje od pukih poruka koje bez smisla i reda traže da im ponovo poklonimo glas, povjerenje, pa eto i tu budućnost naše djece.
Podatak da prema istraživanjima agencija, medija, ekonomista, analitičara, preko 80 posto obećanja iz proteklih izbora u BiH nije ispunjeno nije značio ništa.
Idemo dalje, za sve pare. A potrošilo se iha haj, a Transparency International u BiH sad operira s podatkom od čak 9.6 miliona KM.
No, kad okrenete, vidite da se isplatilo. Ili se barem stranke koje su najviše potrošile (SNSD, SDA, PDP i SDP) nadaju da će se isplatiti.
Zna to i Dario Jovanović iz koalicije Pod lupom, koji naglašava da je politizacija bh. društva dovela do toga da možda četvrtina biračkog tijela glasa otplaćujući određene usluge zapošljavanja po stranačkoj liniji.
– Četvrtina nije zainteresirana jer im se politika ogadila, upravo zbog ovog prvog. A četvrtina ozbiljno radi na tome da napusti ovu zemlju – kaže Jovanović.
Ostaje još jedna četvrtina, podijeljena između stranačkih botova, nemaštovitih kreatora uvreda političkim protivnicima i onih koji vjeruju da promjene kakve – takve, kolike – tolike moraju doći.
Brzom anketom među prijateljima doznajem – bilo je baš kako su očekivali.
Kao da je mart 1992.
– Ovo je kampanja iz marta 1992. godine, a ne iz septembra 2022. Na listama su ratni komandanti i profiteri. Kampanje su zasnovane na ratnim strahovima i masovnim grobnicama – kaže mi prijateljica, aktivistica, uvjerena da promjena neće biti.
Drugoj su opet kampanju obilježili spotovi i pjesme.
Pa mora joj se priznati. Teško je to bilo zaobići.
Prije svega, one stranačke himne nalik na dječije pjesmice iz vrtića ili koračnice kao da se spremaju za pohod u drugu galaksiju.
Pa spotovi… e tu tek treba malo zaorati.
Haris Zahiragić (SDA) imao je dva spota, jedan iz kafane, u kojem saznajemo da nije važno danas šta je kao dječak uradio (nešto iz domena fizičkog nasilja), te sa neduhovitim vijestima iz budućnosti. Toliko su neduhovite da vam to ne prikazuzjemo. Red je da se svi odmorimo.
Nenadu Nešiću (DNS) treba priznati da se potrudio, u jednom spotu traži Velikog medvjeda u drugom, pa gledajte da ne prepričavamo. Na motoru do trećeg puta ili tako nešto.
Željka Cvijanović (SNSD) zagledana je u budućnost i s porukom U ljubavi nema mjesta strahu.
Adis Arapović (Zeleni) pun je briga. Nije lako biti otac, preživjeti pubertet, priznati da ti je žena bolja od tebe, da si sin… Svašta nešto…
https://www.facebook.com/adis.arapovic.31/videos/802610400778232
No, nije to ništa prema izjavama koje su davali na stranačkim skupovima. Uplakani, ganuti, ljuti, bijesni, raznježeni.
U nastavku tek nekoliko primjera. Mahir Dević koji bi utušio svoje protukandidate u okruglom bazenčiću svojih kćerkica.
Kani suzo, izdajice
Onda Bakir Izetbegović sa nekoliko izjava, od kojih pamtimo onu ganutljivu sa suzama u očima. U epizodi, kako je Bakir iznenadio sebe.
– Sam sam sebe iznenadio sa time koliko sam bio spreman rizikovati za oca i koliko sam bio spreman poginuti za Sarajevo. Kada je Sarajevo bilo razarano, bila je ideja da se izmjesti moj otac, Generalštab i svi ostali iz Sarajeva jer ne mogu da komuniciraju, nego da se ode u Zenicu. I skoro su ga bili nagovorili na tu stvar. Ja sam tad bio odlučio da ostanem – rekao je i tada su ga emocije savladale.
Uz to ide i bogohulna i neprimjerena ilahija o tome kako i za koga glasati.
Pa agilna pristalica zeničkog gradonačelnika Fuada Kasumovića, koja ga je proglasila šefom raja.
https://www.facebook.com/watch/?v=498911221573839
Ili još jedna obožavateljka koja je lidera NiP-a Elmedina Konakovića usporedila s Kulin Banom, što njemu nije bilo ni malo mrsko.
Pa Safet Imamović koji nam predlaže kako da ga maknemo iz brčanskih kafića.
https://www.facebook.com/100000824604010/videos/3594188897504107/
I upad Željka Komšića na svadbu.
I izlazak Denisa Bećirovića iz emisije.
https://www.facebook.com/watch/?v=618733856586323
Pjesma kojom je Marija Kršić Čuljak pozvala da baš za nju glasaju.
I…
Dajte da nam ne prisjedam na muke koji sat prije zvanične tišine.
Možda eto još da vas podsjetim da su sva čuda bila moguća.
Sebija Izetbegović – pobijedila samu sebe
No, jedna je kandidatkinja pobijedila samu sebe. U besmislenosti, brutalnosti, huji i nervozi.
Glavom i bradom, te porukom koja nikome ne pristaje – direktorica Kliničkog centra u Sarajevu, supruga Bakira Izetbegovića, snaha Alijina, kandidatkinja za Skupštinu Kantona Sarajevo, Sebija Izetbegović koja u svom izbornom programu obećava – spektakl.
Ali, izjava koju je uputila političkim protivnicima govori više o njoj nego o njima. Masovne grobnice u političkoj kampanji, kako to sramotno zvuči.
– Selam alejkum i dobro veče. Selamim vas, a selamim i luzere zakrvavljenih očiju, nesretnike i gubitnike koji su otpali od nas i krenuli groznim putevima koji će ponovo ako uspiju, kako reče naš Amor, voditi u Tomašice, logore, strašite i masovne grobnice”, rekla je Izetbegović na jednom predizbornom skupu.
Sebija Izetbegović zato treba razmisliti šta je htjela reći? Kome je šta htjela poručiti? Je li je stid? Zna li za granice?
Kratko i jasno – ne zna. Ali, na žalost nije jedina.
Upotrijebili su (čast izuzecima) i crkve i džamije, pekli volove u haremima, brali šljive, slikali unučad, najavljivali robote, ratove, svatove, iskorijenjivanje korupcije, doveli gosta za svadbe i sahrane, turskog predsjednika Erdogana, čučali pred Putinovim vratima kao posilni, dijelili konzerve i kilu dvije brašna, glumili, recitovali, pjevali.
A kad oni pjevaju, mi igramo! Baš kako je to bilo na skupu SBB-a u Banovićima.
https://twitter.com/i/status/1573634050497052672
Samo neka je veselo!
