Mi smo dva i po puta manje vrijedni kaže Imširović, a Žuljević se pita je li logično da dijete konstitutivnih roditelja bude nekonstitutivno samo zato što se izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac. Profesor Bajtal ističe da se sve radi da Bosna bude bez Bosanaca. A “ostali? Mogu birati, ne mogu biti izabrani u Predsjedništvo, Dom naroda BiH, nemaju svoje klubove, ne mogu učestovati u radu kolegija. Mnogi zbog “društvene šanse” na kraju biraju B,H,S
Piše: Sanela KARAICA
Bosanci i Hercegovci su u Bosni i Hercegovini građani drugog reda.
Na izborima mogu birati, ali ne mogu biti izabrani u najviše organe vlasti. Ne mogu biti članovi Predsjedništva BiH ni delegati u državnom Domu naroda. Ako baš žele sanjati o funkcijama entitetskih predsjednika i ta im je san nedostižan.
Jednako su diskriminirani Romi, Jevreji i pripadnici drugih manjina. Iako je Evropski sud za ljudska prava u presudi “Sejdić-Finci” i drugim predmetima utvrdio da Ustav BiH krši njihova prava, političari nisu pokazali istinsku spremnost da riješe ovo pitanje.
“Ostalima” su se na posljednjem Popisu stanovništva 2013. godine izjasnila 130.054 građanina. To je 3,7 posto od ukupnog broja popisanih. U odnosu na popis iz 1991., znatno ih je manje. Tada ih je bilo 347.121 ili 7,9 posto.
Kakva prava oni imaju u našoj državi gdje se sve dijeli na tri i da li su kažnjeni samom činjenicom da ne pripadaju konstitutivnim narodima? Pred nama su još jedni Opći izbori i svi “ostali” koje žele učestvovati u demokratskim procesima u zemlji moraju se zadovoljiti mrvicama.
Krenimo od državnog Predsjedništva. Sastoji se od tri člana, dva sa teritorije Federacije BiH (jedan Bošnjak i jedan Hrvat) i treći, Srbin, sa teritorije Republike Srpske. Ostali nemaju mogućnost kandidiranja. Ista situacija je i u Domu naroda Parlamenta BiH, gdje sjedi po pet predstavnika svakog od konstitutivnih naroda. Ostali ne mogu biti predsjednici ni potpredsjednici entiteta.
Dva i po puta manje vrijedni
Nešto bolja situacija je u entitetskim parlamentima. Vijeće naroda Republike Srpske sastoji se od 28 delegata, po osam iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, te četiri iz reda ostalih. U Domu naroda Parlamenta FBiH ima 58 delegata. Po 17 pozicija rezervirano je za konstitutivne narode, a sedam za ostale. Očito je da ni ovdje nisu ravnopravni, ali njihov položaj još je lošiji nego što brojke govore.
– To znači da smo mi dva i po puta manje vrijedni. Imamo presudu Ustavnog suda BiH, donesenu po apelaciju Željka Komšića, kojom je utvrđeno da su ostali obespravljeni prilikom izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH. Ta je presuda nešto slično kao presuda u slučaju “Sejdić-Finci”, ali samo na entitetskom nivou. I tu presudu sada niko ne pominje. Uopće nije tema razgovora o izmjenama Izbornog zakona i Ustava FBiH i RS – komentira delegatkinja u Domu naroda federalnog Parlamenta Sandra Imširović.
Ostali u ovom domu ne mogu formirati klub i ne mogu biti birani u rukovodstvo. Ista situacija je i u Skupštini Tuzlanskog kantona, gdje je Imširović poslanica. Inicijative su podnošene, ali bez rezultata.
– Nije mi svejedno što mi se uskraćuju prava, a izabrana sam kao i sve ostale kolege. Niko nema pravo da me diskriminira samo zato što sam se na popisu izjasnila kao Bosanka i Hercegovka i svrstana sam u kategoriju ostalih! Politički cilj i moje djelovanje je bilo i biće u budućnosti da pokušam ove stvari promijeniti, jer želim građansku BiH u kojoj smo svi jednaki. Da mi se uskraćuje pravo da budem jednako vrijedna – kaže Imširović na Interview.ba.
Nezadovoljan je i njen kolega Aner Žuljević. Domet ostalih u federalnom Domu naroda je, kako kaže, da budu govorni automati koji nemaju nikakav utjecaj.
– Praktično nemamo nikakva prava. Znači možemo raspravljati po svakoj tački i možemo glasati u onom općem glasanju, ali nemamo klub, ne možemo učestvovati u radu kolegija, ne možemo pozivati predlagače da nam prezentira zakone prije sjednice i ne možemo se pozivati na vitalni interes. Nije mi jasno čime su se vodili kada su donosili ove odluke. Delegati konstitutivnih naroda imaju sva ta prava. Situacija u kantonalnim skupštinama nije ništa bolja. Jedini pozitivan primjer je Skupština Kantona Sarajevo, gdje je poslanik iz reda ostalih izabran u skupštinsko rukovodstvo.
Nekonstitutivni potomci konstitutivnih
Ustavno rješenje koje je prihvaćeno u Dejtonu, prema Žuljeviću, nema uporište ni u pravu, niti u biologiji.
– Otac mi je Bošnjak, majka Hrvatica. Pa, je li logično da dijete konstitutivnih roditelja bude nekonstitutivno samo zato što se izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac. Smatram da ta državotvorna nacija mora postojati i da svi u državi moraju imati jednaka prava. Priča o konstitutivnosti je, u stvari, nacionalistička priča koja svoje temelje bazira na prepadanju svog naroda od onog drugog. U pozadini svega je bogaćenje nacionalističkih elita i njihov život kao u Holivudu. Narod to ne može da shvati.
Ukidanje diskriminacije ostalih u rukama je konstitutivnih. I to je problem. Jedini izlaz, smatra Žuljević, je da se uključi međunarodna zajednica.
– Međunarodna zajednica mora shvatiti da će frustracije svih bh. građana biti riješene kada budu imali maksimalna prava. Kao individualci. Bez obzira u kojem dijelu zemlje žive i kome (ne) pripadaju. To je formula koja rješava sve naše probleme. Primjer su građani koji napuštaju BiH. Oni nisu imali problem da dožive tranziciju iz, recimo, konstitutivnog Hrvata u građanina Evropske unije. Niko od njih više nema potrebu da priča ono što im je ovdje nametala politika.
Slično razmišlja još jedan “ostali”, sociolog i filozof Esad Bajtal.
– Može se ovo promijeniti, ali ne iznutra. Ako svijet hoće da bude bolji od ovih koji su ovdje na sceni, onda treba da nađe mehanizam i riješi to. Ne mogu jedna pravila važiti ovdje, a druga tamo. Ovakve diskriminacije nema nigdje u Evropi ni modernom svijetu. Samo u totalitarnim režimima. Ne znam kako u svojoj zemlji možemo biti ostali. Neka vrsta ljudskog otpada. To jezički dođe tako. Postoje prvi, drugi i treći, b-h-s elita, i ono ostalo koje guramo na periferiju. Koje nikom ništa ne znači i do čega nam nije stalo – kaže profesor Bajtal.
Kakvi su to demokrati?
Pita se je li moguća Francuska bez Francuza, Njemačka bez Nijemaca, Mađarska bez Mađara, i tako dalje, i tako dalje. Jedino Bosna i Hercegovina bez Bosanaca i Hercegovaca nikome ne bode oči. Ovdje su važni Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Oni imaju vlast u svojim rukama, a ostalima se daje na kašičicu ili nikako.
– I ostali bi morali imati mjesta u društvu i priliku da glasaju glasali jedni za druge. Ako među “neostalima” ima onih za koje vrijedi glasati, čija je logika ljudska a ne srpsko-hrvatsko-bošnjačka, onda će za njih glasati. Moram biti iskren pa reći da ima normalnih ljudi na svim stranama, ali su u manjini.
Bajtal smatra da je “ostali” uvredljiva kategorija. Označava nešto nevažno, periferno i do čega nikome nije stalo.
– Oduzeli su nam sva prirodna ljudska prava. Prirodno pravo da budemo sastavni dio društva. Ravnopravni. Oni su nama oduzeli ono što se podrazumijeva i što se ne može oduzeti. Kakvi su to demokrati koji ukidaju to pravo, na osnovu čega? A u nazivima stranaka svi imaju ono “D”. Hoće da bude Bosna bez Bosanaca. Nisi čovjek ako nisi Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Ovo je potpuno ista logika koju je koristio Hitler četrdesetih godina prošlog stoljeća u odnosu na jevrejsku populaciju. Ostali su ovdje grešnici bez grijeha – kaže naš sagovornik.
U Federaciji se prepolovio broj ostalih između dva popisa. Podaci iz Republike Srpske još su porazniji. Od skoro 115.000 ostalo ih je 25,6 hiljada. U Brčko Distriktu slično. Gledano po općinama, 2013. godine najviše ostalih, u procentima, živjelo je u Velikoj Kladuši (17,5 %), Centar Sarajevo (14 %), Novo Sarajevo (13,2 %), Fojnici (8,5 %). Slijede i ostale sarajevske gradske općine. U Bužimu ih je 0,6 posto, Mrkonjić-Gradu 0,5 %, Tomislavgradu 0,3% i Širokom Brijegu 0,2 posto. U Krupi na Uni nema nijednog. U Mešu Tuzlacima ih je 1991. godine bilo 21 posto, a 2013. deset posto. Najupečatljivija je Banja Luka, gdje je ovaj procenat opao sa 16 na 3,5 posto.
– Vjerovatno su ljudi koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima, odnosno ostalima, iz pragmatskih razloga pristali da se upišu na neki drugi način. Da bi ostali u društvenoj igri, mogli jednostavnije doći do posla, djelovati u politici ili nešto drugo. Ljudi su shvatili da kao „ostali“ nemaju nikakve društvene šanse i onda su neki od njih, na račun principa, pristali da se izjasne nekako drugačije – pretpostavlja Bajtal.
