“Suživot Jevreja i muslimana – primjeri tolerancije od 16. vijeka do danas”, publikacija nastala temeljem sporazuma Jevrejske i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, od izuzetno je velike važnosti za BiH, pogotovo u vremenu kada se nameće narativ o podijeljenosti našeg društva. Stoljećima ljudi različitih identiteta u ovoj zemlji žive zajedno pomažući jedni drugima
Piše: Alen ARNAUTOVIĆ
Davne 1819. godine sarajevski muslimani u svom šeheru, potužili su se velikom sultanu na Mehmed Ruždi-pašu, koji je u tamnicu zatvorio i smrtnom kaznom zaprijetio rabinu Moši Danonu i još dvanaestorici uglednih sarajevskih Jevreja, a sve kako bi od njih iznudio novac. No, planove su Ruždi – paši pomrsili potpisi 250 najuglednijih muslimana sa zahtjevom da se zarobljenici oslobode.
Sultan je zbog nezakonitog postupanja smijenio i protjerao Ruždi-pašu, a za sefardsku zajednicu taj dan postao je praznik Purim di Saraj, koji se obilježava i u današnjem vremenu. Baš kako se obilježavao i prije 2.500 godina u znak sjećanja na spas Jevreja od pokolja koji je planirao provesti perzijski vladar Kserko.
O namjerama Ruždi – paše, peticiji, sultanu znamo danas mnogo više zahvaljujući Davidu Kamhiju, potomku jednog od zarobljenih sarajevskih Jevreja.
On je kroz dva poglavlja u nedavno objavljenoj publikaciji “Suživot Jevreja i muslimana – primjeri tolerancije od 16. vijeka do danas”, podsjetio da prisustvo Jevreja u muslimanskim zajednicama datira još iz 7. stoljeća, što dokazuje Medinska povelja, kojom Božiji poslanik Muhamed, s.a.v.s., garantuje prava Jevrejima.
Tolerancija od 16. vijeka
Profesor Kamhi, koji nažalost nije doživio izdavanje knjige, historijski pregled suživota Jevreja i muslimana potkrjepljuje i primjerima iz Andaluzije, odakle potiče njegova porodica, te u Osmanskom Carstvu i u Bosni i Hercegovini koja je primjer zajedničkog života.
– To zajedništvo i prijateljstvo nije nametnuto niti vještačko, ono je autohtono. Jevreji i muslimani su kao i katolici i pravoslavci autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine koji su stoljećima živjeli u miru. Kao što stoji u podnaslovu, knjiga sadrži primjere tolerancije od 16. stoljeća do danas. Namjera je na primjerima kroz historiju od 500 godina, pokazati dobrosusjedske odnose muslimana i Jevreja u Bosni i Hercegovini, ali i promovirati taj suživot kao integrativan dio bosansko- hercegovačke kulturne baštine – navodi Dževada Šuško, voditeljica Odjela za međunarodnu saradnju u Islamskoj zajednici u BiH, urednica ove publikacije.
Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci kaže kako je značajno podsjetiti na događaj od prije 200 godina, a koji pokazuje skladan život Sarajlija, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.
– Jednostavno, to samo pokazuje i dokazuje da se u ovim krajevima nije uvijek mrzilo, i nismo samo čekali pet minuta za neku osvetu, nego se i lijepo živjelo, pomažući jedni druge, živeći jedni s drugima, jednostavno smo dokazali da je to moguće – rekao je Finci.
Kao što je Sarajevski Purim događaj koji je bio presudan za opstanak Jevreja u Sarajevu tako je njegovanje zajedničkog naslijeđa i vrijednosti neophodno za opstanak BiH, sazdane na vrijednostima koje se slave ovim jevrejskim praznikom, a to su hrabrost i komšijska solidarnost.
Dolaskom Jevreja Sefarda, prognanih iz Španije za vrijeme rekonkviste, početkom 16. stoljeća, uspostavljena je Sefardska zajednica u BiH. Otvarane su sinagoge, a Jevreji su se bavili različitim poslovima.
Bosna i Hercegovina je prema istraživanjima filologa Muhameda Nezirovića, bila rasadnik rabina i hahama koja je davala rabine cijeloj Evropi zbog čega je Sarajevo i dobilo naziv Jerušalajm ketana – Mali Jerusalem.
Oni koji osporavaju zajedništvo, žele da ugroze BiH kao državu i domovinu različitih naroda i vjera, smatra Šuško, navodeći primjere iz novije historije kojima se nastavlja tradicija Sarajevskog Purima, odnosno zajedništva između muslimana i Jevreja na tlu naše zemlje.
Šuško posebno naglašava međusobno pomaganje i spašavanje živta u izuzetno teškim vremenima, kao što je to bilo na primjer tokom Drugog svjetskog rata, te za vrijeme posljednjeg rata u BiH od 1992. do 1995. godine.
– U izrazito teškim vremenima Drugog svjetskog rata bosanski muslimani spašavali su svoje komšije Jevreje od holokausta, pisali rezolucije protiv govora mržnje i nasilja, a radi očuvanja mira, sigurnosti i zajedničkog života. Bosanski muslimani ne samo da su osudili ubijanja, pljačke i deportiranje Jevreja, nego i Srba i Roma. Valjalo je za vrijeme fašističkog režima NDH imati hrabrosti suprotstaviti se vlastima. Upozorili su u rezolucijama i na zločine četnika nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom, zahtijevajući sigurnost i pravdu za sve ljude neovisno o njihovoj etničkoj, rasnoj i religijskoj pripadnosti – navodi Šuško.
Spašavanje Hagade
Kada su Njemačke trupe okupirale Sarajevo 1941. godine, tadašnji kustos Zemaljskog muzeja Derviš Korkut jevrejsku knjigu neprocjenjive kulturološke vrijednosti – Sarajevsku hagadu sakrio je na sigurno mjesto. Njemački general je kasnije tražilo Hagadu, koja je smatrana značajnim eksponatom za zbirku pod naslovom – Jevrejski grad, karikaturalni muzej jednog istrijebljenog naroda u praškom jevrejskom kvartu u kojem je Adolf Hitler naredio skupljanje svega opljačkanog u okupiranoj Evropi.
Nakon Drugog svjetskog rata, ljepoti ovog rukopisno – oslikanog kodeksa svjedočili su brojni posjetitelji muzeja, da bi se potom ponovo početkom opsade Sarajeva 1992. godine, Hagada našla u opasnosti.
Historičar Enver Imamović tada ju je premjestio iz prostorije koja je bila izložena direktnom granatiranju u podrum muzeja, da bi je potom kasnije, odnio u trezor jedne banke, iz kojeg je ponovo vraćena u Zemaljski muzej BiH tek 2002. godine.
– U Yad Vashemu, u Aleji pravednih u Jerusalemu, stoje imena hrabrih bosanskih muslimana koji su se solidarisali s bosanskim Jevrejima spašavajući njihove živote. A za vrijeme rata u BiH 1990-ih godina jevrejska zajednica spašavala je svoje komšije muslimane. Ideja o Sarajevu kao evropskom Jerusalemu i dalje je živa – govori Šuško.
Potkrijepljena historijskiim dokazima knjiga “Suživot Jevreja i muslimana u BiH“, svjedočanstvo je saradnje između vjerskih zajednica u našoj zemlji, najmnogobrojnije islamske i najmalobrojnije – jevrejske, koja do danas kontinuirano traje.
– Knjigu je profesor Enes Karić obogatio svojom teološkom notom ovoj primarno historijskoj publikaciji. Aladin Husić s Orijentalnog instituta obradio je pitanje društvenog položaja Jevreja na primjeru Sarajeva. Adnan Kadrić i Emir Mehmedović pojasnili su pravni sistem i specifičnost kefalet-sistema, odnosno unificiranog organiziranja jevrejske zajednice unutar predstavničkog multikonfesionalnog društveno-političkog sistema Osmanskog Carstva – opisuje Šuško koja je sa Njemačkim historičarem Carlom Bethkeom obradila austrougarski period, te percepciju Jevreja u bošnjačkoj štampi, odnosno način na koji je tretirano Jevrejsko pitanje, koje je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u drugim dijelovima Evrope obilježeno izrazito negativnim konotacijama.
Istraživači na Austrijskoj akademiji nauka Anisa Hasanhodžić i Rifet Rustemović, autori su poglavlja koja svjedoče o suživotu i spašavanju komšija Jevreja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Britanski historičar Marko Hoare analizirao je dimenzije genocida i progona izvršenih nad Jevrejima i muslimanima tokom Drugog svjetskog rata, s osvrtom na suživot između njih.
Publikacija završava s pogledom u budućnost i pitanjem: “Kakve su perspektive jevrejsko-muslimanskih odnosa?”, o čemu su pisali reisu- l -ulema Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović i Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.
Iako višestoljetna praksa suživota različitih religija u BiH s vremena na vrijeme biva ugrožena, ova publikacija ukazuje na to da su nacionalističke ideje koje zagovara vladajuća politička elita kod ovdašnjeg naroda davno prevaziđene.
Glas zajedničkih vrijednosti
Šuško ističe da surova politika često negira tu raznolikost i cjelokupno bogato historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine, da se glasovi na izborima nastoje dobiti na temelju diskriminatorne, huškačke i nacionalističke politike.
– Predrasude i mržnju prema muslimanima pojedine političke stranake šire već decenijama. Danas, u 21. stoljeću, svjedočimo porastu islamofobije, netolerancije, straha i mržnje prema muslimanima što nas podsjeća na antisemitizam prošlog stoljeća Vladajuća politička elita pokazuje da nije u stanju suočavati se sa izazovima današnjice. Oni ne rješavaju pitanja nezaposlenosti, izgradnje infrastrukture, poboljšanja zdravstvenog i obrazovnog sistema, kvaliteta javnog prijevoza, korupcije i slično. Lahko je biti dobar u dobrom vremenu, ali kada ste suočeni s ozbiljnim problemima, tada se pokazuje ko je sposoban, ko želi jačati društvo i životnu sredinu svojih građana – zaključuje Šuško.
I dodaje kako su građani BiH davno pokazali da žele živjeti u miru i blagostanju sa svojim komšijama.
– Dok Evropa baštini holokaust, dok su tamo sinagoge s policijskom pratnjom, dok je na Srednjem istoku tako kako jeste, u ovoj maloj zemlji autohtoni stanovnici su uvijek nastojali njegovati miroljubiv suživot s komšijama i to je velika lekcija koju šaljemo Evropi – pojašnjava Šuško.
Gledano iz današnje perspektive muslimansko-jevrejskih odnosa u svijetu, promoviranje svijetlih primjera iz BiH čini se još važnijim, naglašava Jakov Finci.
– Mislim da je jako značajno i danas, kada su tenzije u svijetu visoke, kada su sasvim drugačiji odnosi između muslimanskog svijeta i drugih, kada svugdje postoji užasan porast islamofobije, da dokažemo da se može živjeti normalno. Ako Jevreji u BiH mogu normalno živjeti sa muslimanima, zašto to ne mogu i svi ostali u cijelom svijetu – izjavio je Finci.
Publikacija suživot Jevreja i muslimana je u saradnji sa OSCE-om, prevedena na engleski jezik, a uskoro bi mogla biti prervedena i na njemački jezik.
– Ovom knjigom ne trebaju biti završena svjedočenja o suživotu. Potrebna su nova izdanja, koja će nanovo svjedočiti o suživotu drugih vjerskih zajednica i naroda u BiH. Zato predlažem autorima, autoricama, istraživačima, istraživačicama da objavljuju radove i knjige koje će govoriti o suživotu katolika i muslimana, pravoslavaca i muslimana. Znam da je bilo, da ima i da će biti divnih primjera zajedništva, jer su ljudi suštini dobri. U medijskom prostoru treba da se čuje glas onih koji žive zajedničke vrijednosti, poštuju svoje komšije, pozivaju na dobro i odvraćaju od zla – zaključuje Šuško.
Dužnost svih nas je kontinuirano ukazivati na vrijednost višestoljetne prakse zajedničkog života u BiH. Različitost je naše bogatstvo, a zajednički život, koegzistencija i tolerancija su jedini način da se održe mir i dobrosusjedski odnosi, koje treba afirmirati u domaćim i međunarodnim krugovima.
