Devet mjeseci trajala je borba Kenana Šalake da svoga Faruka upiše kao “Bosanca”. Na kraju je i uspio. No, kako to već u Bosni biva, statistički , osoba upisana kao Bosanac i dalje ostaje u kategoriji “ostali”. No, važno je da se možemo izjasniti kako osjećamo. Faruk danas ima 8 godina i ovako opisuje šta za njega znači što je Bosanac: To znači da sam najbolji đak u razredu. To znači da treba čuvati grad i ne zagađivati prirodu
Piše: Ivana ERIĆ
– Jesi li ti M, S ili H – pitale su me, malo prije nego što se zbog toga počelo ratovati, dvije drugarice.
Ni sama ne znam što sam smatrala važnim da im na to tačno odgovorim i što me je bilo sramota da tražim pojašnjenje pitanja koje nisam razumjela, ali otrčala sam kući i sa vrata viknula: – Mama, mama, pitaju me jesam li ja S, M ili H?
– Ko te to pita? Ti si d djevojčica – odgovorila je mama a ja sam, iako strahujući da ću ispasti smiješna, tako i prenijela postavljačicama pitanja, koje su samo odmahnule rukom i uz neskriven podsmijeh rekle: – Nemaš pojma.
Mnogi od nas nisu imali pojma da je to postalo mnogo važno. U međuvremenu je postalo toliko važno da je dobilo svoju rubriku u Matičnoj knjizi rođenih.
Rubrika nosi naziv „Nacionalnost“ i u nju se upisuje etnički identitet.
Dakle, kad roditelji prijave dijete rođeno u Bosni i Hercegovini, moraju uz ime i osnovne podatke da navedu i da li je to dijete Bošnjak, Srbin, Hrvat ili je „ostali“.
Postoji mogućnost da se izborite da umjesto „ostali“ bude upisan, ne etnički, već neki drugi identitet, ali statistički ćete i dalje ostati onaj isti „ostali“.
To ne postoji
– Bosanac, to ne postoji – objašnjava službenica Matične službe u bosanskohercegovačkom gradu Bihaću, i dodaje: – Gdje vam je rođeno dijete? Bošnjak, Srbin i Hrvat se upisuje. Ili ostali.
Njena koleginica u Mostaru, pitanjem o tome može li dijete biti upisano kao Bosanac i Hercegovac, iznenađena je kao djevojčica kojoj nude do tad neponuđene opcije i inicijale identiteta, pa odgovara: – To nikada niko nije tražio. Upisuje se kao Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Može i ostali ali nisam sigurna može li Bosanac.
U Bijeljini i Banjaluci nemaju nedoumice. Odgovaraju da ne postoji nacionalnost Bosanac i da dijete ne može biti tako upisano.
– U Sarajevu je npr. moguće upisati dijete kao Bosanca, pa provjeravam može li i u gradovima u Republici Srpskoj – pojašnjavam im.
– Mi ovdje imamo drugačije zakone – odgovaraju.
Prije 8 godina, čak ni to puko upisivanje koje zapravo nema nikakvu statističku važnost, nije bilo moguće ni u Sarajevu.
– Kad sam 2014. dobio Faruka, gotovo devet mjeseci je trajala borba. Sve je počelo kad sam otišao u Opštinu Centar u Sarajevu da ga upišem. Imam dvoje starije djece i nisam znao da se u međuvremenu u Matičnu knjigu počela upisivati nacionalnost. Pitali su me hoću li se izjasniti o nacionalnosti djeteta, pa sam rekao da hoću i napisao sam – Bosanac. U Bosni je normalno da su ljudi Bosanci… Međutim službenica mi je rekla da ne može Bosanac, da može samo Bošnjak, Srbin, Hrvat ili „ostali“… Tu je počela svađa, najprije s tom službenicom, pa s njenim pretpostvljenim. Na kraju sam istjeran iz iz Opštine – priča nam Kemal Šalaka, čiji osmogodišnji sin Faruk je prvi Sarajlija upisan u Matičnu knjigu rođenih kao Bosanac.
Farukov rodni list u kojem piše – Bosanac
– Svi smo na početku bili Bosanci. Nije se gledalo ko je ko, ko je koje vjere… onda je sve to došlo na mala vrata, a ja ne volim da me prave magarcem. Pošto smo svi Bosanci i želim da se osjećamo svi kao Bosanci u Bosni, a etnički neka bude ko šta hoće, tako sam ja htio da ljude ujedinim, da dam svoj primjer i svoj doprinos – kaže Kemal.
Njegova je posjeta Opštini Centar te 2014. završila u medijima, a advokat Nedim Ademović ponudio mu je „pro bono“ pravnu pomoć.
Bosanac pišem, “ostali” pamtim
– Gospodin Kemal Šalaka je po etničkoj pripadnosti Bošnjak. On je po rođenju svog djeteta zahtijevao u opštini Centar u Sarajevu da se njegovo dijete upiše po nacionalnosti a ne po etničkoj pripadnosti, što je opština Centar odbila – priča nam advokat Ademović.
On nam pojašnjava kako je došlo do presude u korist Šalake.
– Ovo se u pravu zove presedan. Državni organ je donio odluku koja je po našem mišljenju i dubokom uvjerenju u skladu sa Ustavom i pravilnim tumačenjem Evropske konvencije, odnosno prava na privatni život. Ovakvu odluku trebali bi slijediti svi upravni organi i sudovi u BiH, da ne bi ponavljali istu grešku koju smo dokazali da je napravila Opština Centar. Nažalost, u BiH, poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, kompletna administracija, svi formulari, zasnovani su na toj nesretnoj tripartitnoj etničkoj podjeli između Srba, Hrvata i Bošnjaka, uz potpuno isključenje bilo koje druge kategorije građana uključujući i po pitanju identiteta.
Ademović ističe da je bitno naglasiti da izjašnjavanje kao Bosanac ili Hercegovac, ne znači automatsko anuliranje pripadnosti etničkoj zajednici.
Faruk i Kemal Šalaka nedavno su svoju priču ispričali za N1
– Što ima više identiteta, čovjek je bogatiji. Dobili smo jako puno poziva i zahvalnica nakon ovog slučaja. Ljudi su napokon odahnuli i rekli – mi želimo takođe da se izjašnjavamo kao Bosanci, odnosno Hercegovci, i da istovremeno budemo i pripadnici etničkih zajednica, a to nam je bilo onemogućeno, što je protivprirodno...
Ademović: Čovjek je bogat kad ima više identiteta
On dodaje da, statistički, osoba upisana kao Bosanac i dalje ostaje u kategoriji “ostali”, ali da je važno svakom građaninu omogućiti da se izjasni u skladu sa vlastitim osjećanjem identiteta, te motivisati ljude da se bore za svoja prava:
– Građani moraju uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za svoja prava, jer ako budu čekali državu da bude dobra prema njima, uvijek će im se vratiti lošim, to je naše iskustvo 30 godina. Ovakvi slučajevi treba da budu motivirajući za građane da se bore za svoja prava i da ne odustaju.
Zahvaljujući ovom slučaju, iz Matične službe sarajevske Opštine Centar, već 7 godina je moguće dobiti ovakav odgovor:
– U matičnu knjigu rođenih moguće je u rubriku „Nacionalnost“ upisati Bosanac, i to u okviru osnovnog upisa, kao i u naknadnom upisu podnošenjem zahtjeva u upravnom postupku.
Odoše Bosanci iz Bosne
Nakon što je Kemal upisao Faruka, potom su i supruga i on i još dvoje starije djece upisani su kao Bosanci.
To je bio još jedan korak u borbi koju već dugo vodi – kao maloljetnik i u ratu – da BiH bude zemlja svih ljudi koji u njoj žive.
Bosna i Hercegovina u kojoj se izborio da bude Bosanac, na papiru i u srcu, mada ne i u zvaničnoj državnoj statistici, još uvijek nije zemlja u kojoj se borac za jednakost i opšte dobro, dobro osjeća. Skoro svaka životna situacija u kojoj želite da ostvarite svoja osnovna ljudska prava na pošten način ima nekoga ko vam, poput one službenice u Matičnom opštinskom odjelu šapuće: – To ovdje tako ne postoji.
– Ne vjerujem da ću ovdje ostati, Već pripreme neke pravim za odlazak vani, ne zbog mene nego zbog djece prvenstveno, mislim da budućnost nije ovdje dobra, tako da ćemo vjerovatno budućnost na Zapadu negdje tražiti – kaže nam Kemal Šalaka.
– Odoše Bosanci iz Bosne – pitam ga.
– Odoše – odgovara mi.
Trideset godina nakon što sam upitana jesam li S, M ili H, postavljam pitanje osmogodišnjem Faruku: „Šta znači za tebe to što si ti Bosanac?“
– To znači da sam najbolji đak u razredu. To znači da treba čuvati grad i ne zagađivati prirodu – odgovara.
Upitah ga: – Kakvi su ljudi Bosanci?
– Dobri – odgovori bez dvoumljenja.
