Specijalni gost iftara u Hadžićima u svetom mjesecu Ramazanu bio je predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, saopćeno je iz ove stranke.
Čuj, specijali gost na iftaru? Što će reći da ima i onih običnih, svakodnevnih, nebitnih malih ljudi. Jer kad si specijalan onda imaš i specijalan tretman i svoju vjersku dužnost, daješ javnosti kao na dlanu, javno, bez intime, onako kako je to oduvijek bilo.
Podsjetit ću na jednu priču s početka demokracije. Kad se je vjera nekima bila stroga intima, unutrašnji osjećaj, ono o čemu se ne govori dok se galami.
Dakle, vraćala se dvojica novopečenih demokratskih političara s nekog političkog skupa i negdje na pola puta do Sarajeva zaustave se u jednom malom mjestu tuzlanskoga kraja. Tamo muzika, pjesma, narodno veselje, te saznaju da se otvara nova džamija. Pozovu stranački prvaci i tu dvojicu političara iz Sarajeva, na veselje i u obilazak džamije.
Jedan od njih, što se nedavno pridružio SDA kaže da neće, jer nije red da se uđe u džamiju, onako… Drugi mu kaže: Hajde, bolan, nećemo mi zaoprave klanjati. Nego ono politički
I tako smo došli do ovoga zaoprave i politički. S godinama kad se pojavljivanje u prvim redovima u crkvi i prvim safovima u džamijama pretvorilo u licemjerje, koje poručuje k – o nije s nama on je protiv nas.
Tako se izgubila i intima porodičnih, skromnih, kako je ko navikao – iftara i pretvorila u politička gostovanja gdje imate, baš kao na koncertima, specijalne goste.
A specijalni gost – Bakir Izetbegović baš se raspištoljio proteklog mjeseca. Iftar tamo, iftar ovamo, popraćen velikim političkim frazama, neistinama, pogubnim zaključcima.
Čuli smo tako od specijalnog gosta iftara da Bošnjaci nikada nisu živjeli u većoj slobodi i nikada u boljim mogućnostima.
Te fraze izgovorene dok je specijalno gostovao na Ilidži brutalna su laž, a i dokaz da prvi u Bošnjaka nema pojma kako mu živi narod. Kad je o slobodi riječ treba pitati šta o tome misle Bošnjaci u Republici Srpskoj. Kad je o boljim mogućnostima riječ treba Izetbegovića podsjetiti da je u Krajini osuđen bivši borac Armije BiH jer je u šumi uhvaćen s tri metra drva.
Ja i, reći će vam specijalni gost koji je na iftare dovodio i svoje specijalne goste. U Vlasenici recimo ministara za raseljene osobe, pa onda i poklone – pakete za povratnike koje je poslala specijalna gošća specijalnog gosta Sebija Izetbegović. Sasvim slučajno i supruga Bakira Izetbegovića, sasvim namjerno direktorica Kliničkog centra.
Tako su se iftari pretvorili u političko – vjerska sijela. S puno političkih obećanja, objavljivana kao vijest u medijima. Pa smo vidjeli kako se tim političkim specijalnim gostima pridružio i poglavar Islamske zajednice u BiH reis Husein Kavazović. U namjeri da dokaže da je islamska zajednica dom svih muslimana. Naročito kad su iz Stranke demokratske akcije.
Pa se onda pred kraj Ramazana sve pomiješalo. Ne znaš više je li Izetbegović specijalni gost na iftaru ili na javnoj tribini. Kako je to bilo na Ilidži, gdje je rekao da je SDA politička snaga koja nema samo emociju već snagu, znanje i strpljenje da riješi svaki mogući i nemogući problem s kojom se Bosna i Hercegovina i njeni patrioti susreću.
Da SDA nema emocija odavno smo se uvjerili. Kad su njen lider i specijalni mu gosti kao gumicom prebrisali hiljade Bošnjaka, članova, simpatizera, sve one koji su u ovoj stranci vidjeli spas. Izbrisali ih da bi dopisali sebi. Sebi uknjižili, namakli, jamili. Kako bi se vozali bijesnim, skupocjenim automobilima pored Vječne vatre, kako su to činili za Dan nezavisnosti. Kako su to radili ignorirajući bivše borce, obespravljene, sve koji nisu u prvim safovima, one koji nisu Bošnjaci.
Da SDA ima snagu i strpljenje da riješi svaki mogući i nemogući problem također znamo. Pa sjetite se samo okupljanja u Vijećnici i lažne predstave s tužbom protiv Srbije. Mogući problem riješen je na nemogući način. Igrokazom za kojeg je Bakir Izetbegović znao da je čista laž.
Vjera nas je spasila, poručuje specijalni gost s iftara. I dok god su pune džamije mladih ljudi, on nije zabrinut za ovu zemlju.
Ja sam zabrinuta. Duboko i ozbiljno.
Za ovu zemlju. Za njene mlade ljude. Za one koji idu i one koji ne idu u džamiju. I crkvu. Ili se uopće ne mole Bogu.
Ja sam zabrinuta za nas.
Specijalnog gosta iftara nije briga.
On je svoje zbrinuo!
