May 2022

Objavljeno

Tužilaštvo KS formiralo predmet o korupciji u Parlamentu FBiH

T

U narednim mjesecima biće važno pratiti šta će Tuzilaštvo KS utvrditi i koga će pozvati iz Parlamenta FBiH da se očituje o teškoj zloupotrebi položaja u vezi s ispinjavanjem šiht listi koje definiraju naplatu naknada za „odvojeni život“

Piše: InfoRadar

Tužilaštvo Kantona Sarajevo formiralo je predmet u vezi sa zloupotrebama naplaćivanja naknada za odvojeni život i smještaj od strane poslanika i delegata u Parlamentu Federacije, a nakon što je Inforadar 18. aprila ove godine objavio veliku priču o tome.

Informacija je našem portalu potvrđena u ovoj pravosudsnoj instituciji. Naime,  temeljem istrazivačkog teksta portala Inforadar, Tuzilaštvo Kantona Sarajevo po službenoj dužnosti je reagiralo i pokrenulo provjere u vezi s navodima da su poslanici u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH lažno potpisivali šiht liste te naplaćivali naknade za odvojeni život i smještaj kao da rade u Sarajevu po osam sati svaki dan.

Foto: Odgovor iz Tužilaštva KS

Ispunjavanjem šiht listi federalni parlamentarci su, dakle, uzimali naknade za odvojeni život, potvrđujući da rade “odvojeno” od porodice, odnosno u Sarajevu. Međutim, podaci to ne pokazuju jer u februaru nije održana nijedna sjednica Predstavničkog doma! No, naknade su isplaćene.

Od ukupno 98 federalnih poslanika u Predstavničkom domu, 84 je profesionaliziralo status. Njih 66 žive izvan Sarajeva, a 51 poslanik uzima novac za odvojen život. Na mjesečnoj osnovi, njih 51naplaćuje 15.300 KM od poreskih obveznika BiH.

Od tog broja, većina je uzela novac za topli obrok, odvojeni život, navodeći potpisom da su radili po osam sati dnevno u Sarajevu (prema nepotvrđenim informacijama to su učinili skoro svi!). Formalno, a što proizilazi i iz odgovora administracije Parlamenta Federacije BiH – skoro svi su slagali, čime su počinili koruptivno djelo i zloupotrijebili funkciju.

U našoj priči na osnovu koje je tužilaštvo formiralo predmet (https://inforadar.ba/korupcija-u-parlamentu-fbih-kako-su-poslanici-izvarali-drzavu-s-prijavom-laznog-rada-u-sarajevu/), za primjer smo uzeli sporni februar u kojem nije bilo parlamentarnih aktivnosti, jer je upravo taj mjesec shodno Odluci o vođenju evidencije prisustva zastupnika i savjetnika na poslu bio obavezujući za tačnost podataka o aktivnostima 84 profesionalna poslanika.

Ovu Odluku 18. januara 2022., na osnovu nalaza i datih preporuka iz revizija obavljenih u prethodnim godinama Parlamenta FBiH, donijela je Administrativna komisija Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Odlukom je definisan način vođenja šiht liste gdje je svaki zastupnik i savjetnik zadužen da vodi i potpisuje za sebe listu za svaki mjesec te je dostavi u Službu računovodstva do 25. u mjesecu za tekući mjesec.

U Odluci se ističe da, ukoliko zastupnici i savjetnici ne dostave šiht liste u skladu sa propisima, naknade na koje imaju pravo na osnovu prisustva na poslu neće biti obračunate i isplaćene (topli obrok, prijevoz, troškovi smještaja i odvojeni život).

Najviše su odlukom o šiht listama pogođeni poslanici izvan Sarajeva, ali i onima u Sarajevu je teško dokazati da su radili svaki dan osam sati. Na primjer, i dalje ne znaju koji rad se računa u učinak,uredski ili i stranačke aktivnosti izvan ureda, pa je tim prije mogućnost zloupotreba veća.

Kako saznajemo u Federalnom parlamentu, samo je jedan poslanik odlučio ne sudjelovati u ispunjavanju šiht listi jer drži da nije precizno definirano šta se podrazumijeva u rad zastupnika, te da ne odgovara istini da oni rade svaki dan po osam sati (nekada je to više, a nekada manje).

U narednim mjesecima veoma će biti zanimljivo i važno pratiti šta će Tuzilaštvo KS utvrditi i koga će pozvati iz Parlamenta FBiH da se očituje o sudjelovanju u korupciji i teškoj zloupotrebi položaja. Iako je sve „zakuhao“ Ured za reviziju, od njega ne treba puno očekivati. Ovogodišnjim februarskim listama baviće se tek naredne godine, i to samo forme radi, jer kako su nam rekli, „oni nisu inspekcija“.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Preminula Segmedina Srna Bajramović

P

Segmedina Srna Bajramović, naša kolegica, novinarka, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo preminula je iznenada jutros u Sarajevu u 49. godini.

Segmedina Srna-Bajramović je rođena 5 januara 1973. godine u Sarajevu. Završila je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek žurnalistika.

Od početka njeno je opredjeljenje bila TV, te je 19 godina radila i vodila različite projekte, na TV BiH, a kasnije i na Federalnoj TV.

Od ulaska u politiku, članica je Socijaldemokratske partije, obnašala je i dužnost potpredsjednice Glavnog odbora SDP-a. Pored funkcije zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, bila je i delegatkinja u Parlamentu FBiH. 

Majka je dva sina.

Pored funkcije zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, bila je i delegatkinja u Federalnom parlamentu.

Po struci je diplomirani novinar. Bila je udata i majka dvoje djece.

Objavljeno

EFENDIĆEVI INVESTITORI Hoće li spas za Dobrinju stići u zadnji čas?

E

Građanska inicijativa Spasimo Dobrinju i sporna urbanistička i građevinska dozvola Kantona može ukinuti rješenje opštine, FBiH može zaustaviti gradnju benzinske pumpe, rezervoara za kerozin, samouslužne autopraonice i hotela u blizini stanova

Piše: Rubina ČENGIĆ

Stanovnici sarajevskog naselja Dobrinja smatraju da ih objekti koji se grade u blizini njihovih stanova i Međunarodnog aerodroma Sarajevo ugrožavaju zdravstveno, sigurnosno i ekološki.

– Ekološki – jer je ugrožena voda za piće, a mjesto gradnje pripada trećoj vodozaštitnoj zoni. Tu se ništa ne bi smjelo graditi jer se vodom s tog lokaliteta snabdjeva cijeli grad. Sigurnosno – jer uvijek postoji mogućnost eksplozije skladišta kerozina i zdravstveno  – jer propisi kažu da skladišta u blizini naseljenih mjesta ne smiju imati zapreminu veću od 300 metara kubnih, a njihov je 1.200  kubika, a osim toga isparenja koja postoje prilikom pretakanja su opasna po zdravlje – pojašnjava jedna od stanovnica Dobrinje.

Ni nju ni komšije nije umirilo to što je načelenik Opštine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić na jednom od protestnih okupljanja građana rekao da „ne zna odakle briga da će pući nešto što nigdje u svijetu nije puklo i da će im na kraju skladište i eksplodirati jer  oni sami to prizivaju“. Kaže da ih mnogo više zabrinjava što načelnik Efendić u javnim istupima, namjerno ili slučajno, zaboravlja da kaže da je gradnja u  neposrednoj blizini stambenih zgrada, nego se uvijek fokusira na blizinu Međunarodnog aerodoma Sarajevo.

Dok se radovi u Dobrinji intenzivno odvijaju i do kasno u noć i nakon što je Opština Novi Grad Sarajevo odbila zahtjev za obnovu postupka za izdavanje urbanističke dozvole, ministar za okoliš u Vladi kantona Sarajevo Enver Hadžiahmetović kaže da su „oni okolinsku dozvolu izdali na osnovu  tri ranije izdata i ovjerena dokumenta (Agencije za vodno područje rijeke Save, Ministarstva privrede u Vladi KS i Opštine Novi Grad Sarajevo)“.

Ministar ne baca grah

– Mi smo se vodili do tada izdatim dokumentima na koja je neko stavio pečat i potpis i ako bilo ko u nizu prije nas nađe grešku u svom postupku – mi ćemo izvršiti reviziju naše odluke – kaže Hadžiahmetović uz glasan smijeh i opasku da smo zakasnili s pitanjem.

Na pitanje da li je možda olako vjerovao onima koji su prije njega dali saglasnosti i dozvole kaže da „ne baca grah, nego gleda potpise i pečate“.

Iz Tužilaštva kantona Sarajevo sredinom maja 2022 su rekli da „provjeravaju navode iz  prijave“.  

– Obzirom da se radi o koruptivnim krivičnim djelima, s ovim predmetom se intenzivno postupa u cilju utvrđivanja da li ima elemenata krivičnog djela. Kada bude donesena tužilačka odluka, javnost će biti blagovremeno informisana – pišu u svojim odgovorima iz Tužilaštva KS.

Stanovnici Dobrinje vjeruju da će konačno rješenje biti u njihovu korist. Opcija je više  – da će gradnja biti zaustavljena ili objekti srušeni ili da, ako i budu izgrađeni, neće dobiti upotrebnu dozvolu. Postoji i mogućnost da će upotrebna dozvola, ako je i dobiju biti poništena, ali se pribojavaju da će investitor na kraju biti obešćen javnim, dakle njihovim novcem!

Podsjećanja radi, u toku je gradnja benzinske pumpe, rezervoara za kerozin, samouslužne autopraonice i hotela.

Nakon uvida u dokumentaciju, stanovnici okupljeni u neformalnu grupu građana pod nazivom „Spas u zadnji čas – spasimo Dobrinju“smatraju da je Opština Novi Grad investitoru, a to je HifaOil d.o.o.  nezakonito dodijelila urbanističku dozvolu prije nego su imali okolinsku i građevinsku dozvolu. Građani tvrde da je Opština nenadležna u ovom slučaju jer je lokacija gradnje u nadležnosti Ministarstva prostonog uređenja u Vladi FBiH. Dodaju i da je načelnik urbanisitčku saglasnost dva puta mijenjao povećavajući površinu za gradnju bez provođenja zakonom predviđene procedure.

Zbog svih saznanja su krajem 2021. godine Tužilaštvu kantona Sarajevo podnijeli krivičnu prijavu protiv Efendića, Alena  Zorlaka, Anela Dramalije, NN službenika Opštine Novi Grad Sarajevo, a kasnije i protiv kantonalnih ministara Envera Hadžiahmetovića i Adnana Delića, te Harisa Ališehovića i nekoliko osobaiz Agencije za vodno područje rijeke Save.

Neformalna grupa građana “Spasimo Dobrinju” traži da se preispitaju rješenja Opštine

Ova neformalna grupa građana od septembra 2021. provodi različite aktivnosti pokušavajući da stvori javni pritisak na Opštinu Novi Grad da preispita izdata rješenja i poništi ih u interesu javnosti. Tvrde da „ukoliko bi na spornoj lokaciji bila zagađena voda – cijelo Sarajevo bi bilo bez vode“. U proteklim mjesecima je na nivou Opštine, kantona Sarajevo i Parlamenta FBiH postavljeno i više poslaničkih pitanja s ciljem rasvjetljavanja situacije.

– Pronašli smo jasne dokaze za proglašenje urbanističke saglasnosti, a samim time i dozvole za građenje ništavnim i Opštini predložili obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti – pojašnjava Adi Škaljić, vijećnik u Opštini Novi grad.  

Naime, zajedno sa zastupnicom u Parlamentu FBiH, inače arhitekticom – urbanisticom Nasihom Pozder, analizirao je dostupnu dokumentaciju i odgovore na poslanička pitanja na ovu temu.

Tako su Pozder i Škaljić utvrdili da: „stručno mišljenje Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo na koje se poziva Opština Novi Grad nije pozitivno stručno mišljenje; u urbanističkoj saglasnosti nedostaje saglasnost za izgradnju najvažnijeg objekta unutar kompleksa – terminala (depoa) za skladištenja avionskog goriva koje izdaje Ministarstvo prostornog uređenja u Vladai FBiH; hotel koji je dio kompleksa ne smije biti izgrađen na prostoru koji Urbanistički plan Grada Sarajeva tretira kao zonu saobraćajne i energetske infrastrukture i da urbanistička saglasnost sadrži saglasnost koju je izdao Međunarodni aerodrom u Sarajevu, javno preduzeće koje nije nadležno za izdavanje tog dokumenta.“

– Ovo saglasnost treba staviti pod navodnike jer u prepisci sa općinskom službom direktor JP Međunarodni aerodrom Sarajevo navodi sljedeće: JP Međunarodni Aerodrom SARAJEVO, kao aerodromski operator, a u skladu sa Zakonom o civilnom zrakoplovstvu i Pravilnikom o aerodromima, nema nikakvu nadležnost za izdavanje tražene saglasnosti –  pojašnjava Škaljić.

On cijeni da bi  i cijeni da bi „ovako obrazložen i argumenovan prijedlog za obnovu upravnog postupka gradnje terminala za avionsko gorivo u Bernu ili Štokholmu značio proglašenje ništavim svih dozvola i saglasnosti, prekid gradnje i naredbu za hitno vraćanje zemljišta u prijašnje stanje“.

Istovremeno naglašava da se u urbanističkoj saglasnosti i odobrenju za građenje navodi da se sporni kompleks prostire na  manje od 10.000 metara kvadratnih dok je iz dokumentacije investitora vidljivo da je to 11.200 metara kvadratnih.

– Prema Zakonu o prostornom uređenju KS za ovu površinu investitor treba podnijeti zahtjev za urbanističku saglasnost Ministarstvu prostornog uređenja KS. Međutim, pregledom dokumentacije to Ministarstvo je ocijenilo da se kompleks rasprostire na manje od 10.000 kvadrata proglasivši Opštinu Novi Grad Sarajevo nadležnom za izdavanje urbanističke saglasnosti. Zaista mi je nejasno kako se desila tolika razlika u računanju korisne površine – pita se Škaljić.  

Aktivisti tvrde da  je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u novembru 2021. godine, nakon što su im se obratili, Ministarstvo privrede KS i Agenciju za vodno područje rijeke Save  upozorilo na  niz propusta napravljenih u opštinskim i kantonalnim službama prilikom izdavanja saglasnosti i dozvola i zatražili njihovo povlačenje što je za stanovnike Dobrinje dokaz da su u pravu.  

– Ova površina gdje HifaOil sada gradi je Prostornim i Urbanističkim planom predviđena kao kompleks Aerodroma i tamo nikakvu nadležnost nemaju ni Kanton, ni Opština Novi Grad. Ta površina je prostorno-planskom dokumentacijom ocijenjena kao površina od višeg značaja i od  interesa za Federaciju BIH. Tako o njoj mogu odlučivati institucije na nivou FBiH, sve da je riječ i o površina od jednog milimetra kvadratnog – upozorava jedan stanovnik Dobrinje i naglašava da je „u dopisu Ministarstva prostornog uređenja FBiH  jasno navedeno da je prostor namjenjen za proširenje aerodroma i da se to mora uzeti u obzir“.  

– Samo je Ministarstvo prostornog uređenja FBiH moglo izdati urbanističku saglasnost za gradnju na ovom lokalitetu – kaže jedan od stanovnika Dobrinje.

Martić: Ja sam ministar i politička ličnost

Ministar za okoliš u Vladi FBiH Josip Martić za Interview.ba kaže da zna da su nezadovoljni građani dolazili u Ministarstvo, ali da se on lično nije sreo s njima, nego pomoćnici ministra i eksperti.

– Da smo mi nadležni mi bismo to mogli dovesti u red, mogli bismo, ako bi nam se obratila nadležna inspekcija s nalazima iz kojih proizilazi da tamo postoji problem,  obustaviti tu gradnju ili poništiti rješenja. I ranije smo  na isti način zaustavljali nekoliko investicija širom FBiH – u Goraždu, u Krajini…. Inspekcijska tijela moraju utvrditi da postoje problemi. Ali ja lično ne znam detalje, nisam ja tu da vodim računa o tome, ja kao ministar sam politička ličnost – kaže Martić.

I bivši ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša u Vladi Kantona Sarajevo, arhitekta Faruk Kapidžić smatra da je gradnja kerozinskog skladišta u neposerdnoj blizini Aerodroma nedopustiva.  

– Sutra iz Aerpodroma mogu reći da njihov terminal nije dobar i da će koristiti samo terminal privatnog vlasnika što otvara prostor za korupciju. Nisu smjele biti izdatei urbanisitčka i okolinska dozvole, to se da lako riješiti, ali tamo rade kako rade – rekao je Kapidžić gostujući u programu TV KS u oktobru 2021.

Iz Opštine Novi Grad tokom četiri sedmice nisu odgovorili na naša pitanja: koja dokumenta je Opština Novi Grad izdala kompaniji HIFA za ovu gradnju; na bazi čega ste izdali te dozvole; kako izgleda postupak ocjene javnog interesa ili interesa i sigurnosti građana u ovakvim slučajevima; pretpostavljam da znate da postoje analize koje pokazuju da su službe Opštine Novi Grad  u ovom slučaju pogrešno tumačile ili primijenile  akta drugih institucija – smatrate li da postoji mogućnost takve greške u postupku izdavanja određenih odobrenja kompaniji HIFA Oil; građani su podnijeli krivičnu prijavu protiv nekoliko  osoba među kojima su načelnik Opštine Novi Grad i još neki opštinski službenici i dok taj proces traje  HIFA neometano gradi  sporni objekt – šta ako u konačnici sud utvrdi da su sporne dozvole zaista nevažeće.

Načelnik Efendić radije piše po FB nego što odgovara građanima

Umjesto toga načelnik Efendić je krajem decembra prošle godine na svom FB profilu napisao osvrt na ovu temu:

– Više od dva mjeseca grupa aktivista takozvane Naše stranke vodi javnu kampanju kojom dezinformiše javnost o navodnom  ugrožavanju vode za piće zbog izgradnje kompleksa hotela, spremnika za avionsko gorivo i benzinske pumpe uz aerodrom Sarajevo. Laž je da ova investicija na bilo koji način ugrožava vodu za piće. Nalazi se daleko izvan obuhvata zaštite vodozahvata u kojem je zabranjena gradnja. Kompletan aerodrom sa svim pratećim sadržajima između kojih je i postojeće zastarjelo skladište avionskog goriva nalazi se u trećoj vodozaštitnoj zoni definisanoj odlukom iz 1987. godine i njome nije zabranjena gradnja takvih sadržaja. Veći dio prostora tadašnje treće vodozaštitne zone nakon Dejtonskog sporazuma našao se na prostoru manjeg bh entiteta, te je u tom prostoru nastao cijeli grad sa raznovrsnom društvenom, poslovnom i stambenom infrastrukturom.

Kampanja koja se provodi je plaćena, sponzorirana putem društvenih mreža, medija i portala, kao i jednog broja navodnih aktivista. Dva su moguća pravca iz kojih dolazi ovakva kampanja, jedan su različite nevladine organizacije koje se bave zaštitom okoliša i kojima treba opravdati novac koji daju u te svrhe, a druga mogućnost je neka vrsta konkurencijske utakmice u oblasti distribucije naftnih derivata među kojima i avionskog goriva. Pozivam medije koji se žele baviti ovom tematikom da se prethodno informišu kod nadležnih institucija čiji posao je vezan za izdavanje vodnih akata. U slučaju izgradnje ovog kompleksa najmanje tri institucije izdavale su vodne akte i saglasnosti, a to su Agencija za vodno područje slivova rijeke Save, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo i KJKP Vodovod i kanalizacija. Zar neko misli da bi preduzeće ViK koje vrši eksploataciju i distribuciju vode u Kantonu Sarajevo dalo saglasnost za nešto što bi ugrozilo čitavu njihovu djelatnost i postojanje??? Sve inspekcije koje postoje u ovoj oblasti već su po prijavama izvršile inspekcijske nadzore u procesu izdavanja dozvola i nisu utvrdile nikakve nezakonitosti. Jedino kada laici u ovoj oblasti krenu sa tumačenjima zakonskih i podzakonskih akata, teško im je objasniti da bi za to trebalo prvo završiti fakultet,  pa se onda baviti navedenom oblasti i učiti od ljudi koji to znaju, razumiju i imaju iskustvo, da bi se moglo druge upućivati o istome, što oni uporno pokušavaju raditi bez trunke odgovornosti – napisao je Efendić.

Ni iz HifaOil d.o.o. nisu odgovorili na pitanja: možete li pojasniti šta se tačno gradi na toj lokaciji: rezervoar za gorivo, hotel, poslovni objekti….;  koja je vrijednost te gradnje; pretpostavljam da znate da je ekspertna analiza dokumenata na osnovu kojih ste započeli gradnju pokazala da neka od njih nisu pravno valjana jer  ih je izdalo nenadležno tijelo ili su pogrešno tumačena – kako objašnjavate tu činjenicu i Tužilaštvo kantona Saarajevo je prihvatilo krivičnu prijavu grupe građana protiv  više osoba koje su  radile na izdavanju nekih od odobrenja potrebnih za gradnju – šta ukoliko u pravosudnom postupku dokumenti na osnovu kojih gradite budu poništeni (naime, koliko je moguće vidjeti na terenu – vi gradite, dakle investirate novac)?

Članovi neformalne grupe ili Inicijative „Spasimo Dobrinju“ su formirali facebook-stranicu na kojoj dijele sva saznanja i otvaraju brojna pitanja:  na osnovu čega je Agencija za vodno područje rijeke Save izdala prethodnu saglasnost za gradnju u vodozaštitnoj zoni i kako je Adnan Delić, ministar za privredu u Vladi kantona Sarajevo, mogao potpisati vodnu saglasnost za građevinsku dozvolu u vodozaštitnoj zoni; kako je Enver Hadžiahmetović, ministar za okoliš i prostorno uređenje u Vladi KS mogao potpisati okolinsku dozvolu za gradnju u vodozaštitnoj zoni bez studije procjene uticaja na okoliš i javne rasprave; da li  je Željko Travar iz Direkcije za civilno zrakoplovstvo, prilikom potpisivanja rješenja za izgradnju spornog kompleksa na dijelu zemljišta koje Međunarodni aerodrom Sarajevo ima pravo koristiti odo 2028. godine, razmišljao o interesima građana; zašto je urbanistička saglasnost izdata prije okolinske dozvole; zašto je Alen Zorlak obmanuo Općinsko vijeće tvrdeći da odavno postoji prostorno -planska dokumentacija kojom je planirana izgradnja benzinske pumpe na spornoj lokaciji; da li je izgradnjom kompleksa pored Međunarodnog aerodroma Sarajevo ugrožena izgradnja XII transferzale, zašto je Općina Novi Grad Sarajevo izdala urbanističku saglasnost bez pozitivnog stručnog mišljenja i bez nadležnosti…

Aktivnosti ove građanske inicijative sve vrijeme prati Eko Akcija koja je u februaru zatražila poništenje oklinske dozvole i dobila negativan odgovor. Aktivisti iz ove organizacije su tokom proteklih mjeseci ukazivala na niz spornih procese i suprotstavljenih mišljenja i odluka koje vode ka ugrožavanje čistoće vode za piće što je krivično djelo – gradnja se odvija u trećoj vodozaštitnoj zoni (Zastupničko pitanje vezano za Odluku o zaštiti izvorišta vode za piće u Sarajevskom polju. | Skupština Kantona Sarajevo (ks.gov.ba) uz ocjenu da je Opština Novi Grad, izdajući dozvole, prekršila Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta u FBiH.

– Mi se hrvemo s jednom opštinom, dvije inspekcije i kantonalnim ministarstvom, a sve da bi jedna kompanija mogla nesmetano nastaviti da gradi na području vodozaštitne zone… Izgradnja skladišta kerozina HifaOil-a je  posljedica eksplicitno protuzakonitih radnji niza državnih institucija u čemu je prednjačila opština Novi Grad na čijem je čelu načelnik Efendić…. 22.01.2020. godine opština Novi Grad izdaje urbanističku saglasnost HifaOil-u za gradnju skladišta terminala na osnovu zahtjeva kompanije u kojem nije bila priložena ni okolinska dozvola ni vodni akt.  Opština Novi Grad na čelu sa načelnikom nije bila usamljena u kršenju zakona: 7.5.2020. godine Agencija za vodno područje rijeke Save izdaje Rješenje o prethodnoj vodnoj saglasnosti; 26.7.2021. godine Agencija izdaje Rješenje o vodnoj saglasnosti;  4.11.2021. godine Agenciji nadređena institucija, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, pronalazi niz propusta u vodnim aktima koje je izdala Agencija i nalaže im da hitno provede postupak preispitivanja izdatih predmetnih vodnih akata -upozoravali su iz Eko Akcije ukazujući na činjenicu da je Agencija za vodno područje rijeke Save izdala  saglasnost privatnom investitoru, a javnom preduzeću Međunarodni Aerodrom Sarajevo naložila da postojeću benzinsku stanicu ukloni sa lokacije na kojoj se nalazi – zbog  zaštite kvantitativno-kvalitativnih karakteristika podzemnih voda koja se koristi za javno vodosnabdijevanje jer s aspekta zaštite podzemnih voda u Sarajevkom polju jednoplašni rezevoari za gorivo koji su sada postavljeni u sklopu predmetne pumpe ne zadovoljavaju zaštitu podzemnih voda.

Vlada KS može ukinuti općinska rješenja

Iz Eko Akcije su i u septembru 2021. godine upozorili da su saglasnosti za gradnju benzinske pumpe, autopraonice i skladišta goriva izdale institucije kojima je glavna zadaća da štite  pitku vodu: KJKP Vodovod i kanalizacija, Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, Agencija za vodno područje rijeke Save i opština Novi Grad.

Zakon o upravnom postupku Federacije BiH izričito navodi da Vlada Kantona može ukinuti svako rješenje općinskog načelnika, odnosno općinske službe za upravu radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi. Vlada Kantona Sarajevo dakle ima sva ovlaštenja da istog momenta prekine ovu bespravnu gradnju i poništi sve izdate dozvole, te uputi organe krivičnog gonjenja na odgovorna lica koja su svjesno i namjerno ugrozila vodosnabdijevanje grada Sarajeva pitkom vodom. Ukoliko se Vlada Kantona Sarajevo, radi profita privatne kompanije, ogluši o zakonske propise i najviši opšti interes kakav je život i zdravlje populacije – Vlada Kantona Sarajevo snosi punu krivičnu odgovornost, zaključuju iz Eko Akcije.

Oni su podsjetili da se incidenti u kojima voda za piće bude zatrovana naftnim derivatima dešavaju širom svijeta, a da je, prema podacima Agencije za zaštitu okoliša SAD (US EPA), samo u SAD procurilo 71% podzemnih spremnika za naftu koji su u upotrebi duže od 10 godina, te da litar nafte zatruje milion litara vode, da prilikom svakog pretakanja goriva dolazi do isparavanja koje odlazi u okoliš i predstavlja direktnu opasnost po okolinu i po ljude koji su im izloženi, da isparenja sadrže benzen koji,  prema Međunarodnoj agenciji za istraživanja raka (IARC), spada u najjače izazivače leukemije kod djece i odraslih.

Građanska inicijativa „Spas u zadnji čas –  Spasimo Dobrinju“ je podržane kroz USAID-ov projekat Podrška građanima u borbi protiv korupcije koji od septembra 2019. godine provode  Centri civilnih inicijativa, Transparency Internation i Centar za ravoj medija i analize.

– Zbog problema gradnje kompleksa, koji uključuje terminal kerozina u trećoj vodozaštitnoj zoni i na samo 50 metara od stambenih zgrada, sa kojim se bori neformalna grupa građana Spas u zadnji čas – Spasimo Dobrinju, građani se u toku svoje višemjesečne borbe suočavaju sa velikim brojem problema. Tu je i  nedovoljna  zainteresovanost medija da se bave ovim problemom i da, zajedno sa građanima, odgovornima na lokalnim i kantonalnom nivou postavljaju pitanja u vezi sa izdatim dozvolama mimo procedura i od strane nenadležnih organa. Osim toga – jedan od izazova je i veliki strah sugrađana da otvoreno pruže podršku ovoj borbi iako je to problem ne samo građana jednog sarajevskog naselja, već cijelog grada. U toku svoje borbe građanima je bilo uskraćeno pravo da se javno oglašavaju, te da javno postave ključna pitanja za rješenje problema koji može dovesti u pitanje vodosnadbijevanje u Sarajevu – pojašnjavaju iz CCI.

Kroz ovaj USAID-ov projekat je podržano više od 70  inicijativa građana i nevladinih organizacija za borbu protiv korupcije u upravljanju javnim sredstavima, javnim nabavkama, zapošljavanja u javnom sektoru, upravljanju prirodnim resursima, radu inspekcija, zdravstvu, visokom obrazovanju, pravosuđu.

– Cilj podrške je jačanje građanskog aktivizma u BiH i edukacija građana kojima su, kao posljedica korupcije u svim oblastima društva, narušena osnovna prava – kažu u CCI.

Oni naglašavaju da bez obzira na sve izazove, veliki broj hrabrih aktivista ne odustaje od svoje borbe i zahvaljujući upornosti i istrajnosti u borbi protiv koruptivnih djelovanja u lokalnoj zajednici uspjevaju pomjeriti granice – poništiti nelegalno izdate dozvole, srušiti spratove nelegalno izgrađenih objekata i zidove, zaustaviti nelegalno uništavanje prirodnih bogatstava, promijeniti zakonsku regulativu. Zbog toga iz CCI pozivaju građane koji se susreću sa ugrožavanjem njihovih građanskih prava i javnog interesa kroz koruptivne aktivnosti da se jave kako bi dobili potrebnu podršku.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno
/

Čitaj više, misli više: Senad Avdić, novinar: Ako ne bude grijanja u decembru meni možete odma’ hatmu proučiti

Precizno tačan, ironičan, sarkastičan, duhovit, ali prije svega iskren, jedan od najboljih novinara u BiH Senad Avdić otvoreno govori o zdravlju, o bitnom i nebitnom, o tome šta je radio 28 godina nakon Drugog svjetskog rata, šta misli o cijenama krompira, a šta o prijetnjama da neće biti plina… O Dodiku, Izetbegoviću, Čoviću, Komšiću, Radončiću, Suljagiću i mladim lavovima u politici

Razgovarala: Rubina ČENGIĆ

U najnovijem podcastu iz serijala Čitaj više, misli više Senad Avdić priča kako je usljed bolesti otkrio samodisciplinu i da sada radi više nego ranije.

– Kada su mi rekli da moram uzimati tablete određenom dinamikom mislio sam da ću radije umrijeti, ali sada sam otkrio da može i s tim da se živi. Možda ponajbolji novinar s ovih prostora Igor Mandić je u  knjizi Predsmrtni dnevnik govorio da su doktori glupi i da moli boga da ode s ovog svijeta, ali se ipak  pridržava terapije. Tako sam i ja mislio da ću radije kapitulirati nego uzimatiu lijekove, ali… ima jedna pjesma I za ovakav život se vrijedi boriti, priča uz smijeh Senad Avdić.

Kaže da posljednnih dana njegovu pažnju posebno privlači ljudska glupost i  nedostatak mjere u javnoj komunikaciji i to šta sve može da se govori u javnom prostoru.

Poplava i bujica nebitnog

– Govorilo se da je demokratija dobra jer svako ima pravo da govori, ali sad govori i svaka budala, pa i oni koji nemaju šta da govore i to predstavlja problem. Previše je medija, previše informacija i to me onespokojava. Pitam se šta u tome znači moja mala kap, odnosno neki moj tekstić koji napišem u poređenju s tom Nijagarom gluposti koje se valjaju – kaže Avdić i pojašnjavu da mu je nabitnije razlučiti bitno od nebitnog.

– Mi imamo poplavu i bujicu nebitnog. Ne mislim da su priče o ratu i posljedicama zločina nešto što bi sada trebalo imati prioritet i zauzimati najveću pažnju. Neki dan sam razmišljao čime sam se bavio 28 godina nakon onog rato – to je bila 1973-ća godina i ja o ratu nisam razmišljao, to je bilo jako daleko, ofanzive i to, ja sam imao 14 ili 15 godina, otkrivao rokenrol, kupovao prvu ploču Bijelog dugmeta… Bila je takva klima, tada je bilo pase gledati partizanske filmove poput Sutjeske i tek izašlog Valter brani Sarajevo – priča Avdić i naglašava da se mi  i danas bavimo temama iz rata, ali ne i važnim životnim pitanjima.

– Ovo kako ne izlazim iz kuće, ali pratim mnogo medija i mislim da sve znam, ali sam prije neki dana bio  zaprepašten kada sam čuo kolika je cijena krompira ili litra ulja i onda mi je dolazila prijateljica Florens Hartman, bivša glasnogovornica haškog Tužilaštva, nije bila jedno dvije godine u Sarajevu i pitao sam je šta primjećuje, šta joj je najviše privuklo pažnju i rekla je da je primijetila ogromnu skupoću i mnogo ljudi koji čaprkaju po kontejnerima. To je ona primjetila, ali to naši mediji ne vide, a političari pogotovo, kaže Avdić i napominje da se u vrijeme globalne energetske krize niko u BiH ne pita hoćemo li se grijati na zimu. – Ako ne bude grijanja u decembru meni možete odma’ hatmu proučiti – smije se Senad.

Smatra da je sve loše što sada živimo u BiH posljedica nekulture –  saobraćajne, političke i svake druge.

– Koga više zanima hoće li Denis Bećirović biti član Predsjedništa BiH? Mislim da su nam nametali nevažne teme da bi nas skrenuli od tokova novca, nezakonite privatizacije i mialim da su nas skuhali kao onu žabu, većinu javnost – cijeni Avdić.

Priznaje da ga brine što u BiH nema elementarnog društvenog koncenzusa o tome šta je važno.

– Izborni zakon jeste važan jer se preko njega prelama mnogo pitnaje, ali ne možemo se deset godina iscrpljivati samo na tome jer izborni zakon će nama dati pravo da opet biramo (Halida-op.aut.) Genjca i njemu slične i ne vjerujem da išta bitnije može promijeniti.  Evo ista Vlada FBiH osam godina i ništa se nije promijenilo – zaključuje Avdić.

Histerična scena za glasove Bošnjaka

Kaže da bi, da se bavi dnevnim novinarstvom, bio ambiciozniji od novinara koji sada rade.

– Ne bih se bavio prepisivanjem i nekritičkim pisanjem, nego bih objašnjavao događaje  i  tražio pozadine događaja. Ovdje događaji određuju novinarstvo umjesto da novinarstvo pravi selekciju  događaja – kaže Avdić i zaključuje da  nije nikada više radio i da se nekada boji da je upao u hiperprodukciju za koju nije najspremniji.

– Na neke stvari ne mogu ostati ravnodušan i ne reagirati kada me nešto dobro nasekira i iziritira, ali opet moram malo ohladiti glavu prije nego reagujem. Nisam u stanju da prešutim,– sliježe ramenima.

Pred izbore zakazane za oktobar cijeni da je scena ista.

– U RS je u osnovi razliku u malim i sitnim detajima: gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću je glavni adut spomenik i ne znam u čemu se razlikuje od Milorada Dodika, u hrvatskoj političkoj grupaciji imamo Hrvatski narodni sabor koji je ambalaža za autokratsku vlast Dragana Čovića koji je tu 20 godina i jedina pluralizacija je u onom dijelu BiH koju smo zvali  teritorija pod kontrolom Armije BiH, ali tu imamo pluralistički monizam – more stranaka koje se međusobno gotovo ne razlikuju u ciljevima: suverena BiH, multietnička i ne vidim nikakvu razliku među njima s malim izuzetkom Naše stranke. Među onim što se zove ljevica i što bi šatro trebali predstavljati SDP ili DF i onoga što je desnica gdje je SDA, pa ova Silajdžićeva (Haris – op.aut.) dječurlija, Efendić (Semir – op.aut.)  i to je pluralizam unutar iste matrice, nacionalističke koja se sada, zato što je brojnija i glasnija, predstavlja kao građanska i majorizira sve oko sebe. Stvara se jedna histerična scena gdje se svi bore za glasove Bošnjaka, a to podrazumijeva i  udvaranje i nekritičnost i ovih stranaka koje su kao građanske i ja od ovih izbora ništa ne očekujem – kaže Avdić.

Zato građanima preporučuje da traže nove mlađe face.

– Neki dan sam gledao Željka Komšića koji kaže da nije uspio  u prethodna tri mandata, pa će valjda u četvrtom. Pa stani, majka mu stara, nije uspio ni Halid Genjac u šest, ni Bakir (Izetbegović – op.aut.) u tri, pa će valjda sada. Ja ne znam da li je te ljude stid. Sada je nova snaga Denis Bećirović – nemam ništa protiv momka, njega je Nijaz Duraković rahmetli hvalio, a od tada je prošlo 27 godina – Nijaz je govorio da je mlad dečko, a on još uvijek mlad, omastio prste budčetskim parama… Ne moće on biti budućnost – kaže Avdić uvjeren da se mnogim ljudima gadi poliitka i da niko neće u kantonalne parlament gdje ga neko može udariti ili u druge institucije.

Zato, smatra treba ohrabriti ljude da se bave politikom i pokušati nekim novim snagama i idejama mijenjati paradigmu.

Zašto hodža otvara tržni centar?

Na pitanje šta ljude sputava da izađu s novim ideja, kaže da ima dosta komformizma i gađenja prema politici u BiH.

– Čestitom svijetu se gadi politika i s pravom postoji razlog za vjerovati da se ljudi u politiku upuštaju samo da bi došli do para, statusa i zaposlili familiju. Zbog toga ljudi, kako se kaže, drže lađu kraju jer ako imaš imalo ukusa i ličnog dostojanstva –  nećeš se miješati s ljudima koji danas čine takozvanu političku elitu i koji su nekulturni, nemoralni, nepošteni i u najmanju ruku primitivni jer ulaziti u to znači da se i sam uprljaš, a što ti to treba– pita Avdić.

Slaže se sa ocjenom da su pošteni čestiti ljudi u BiH – pobijeđeni!

-Mi stalno pričamo iz perspektive Sarajeva,  ali ako malo odmaknete… Prije 15-ak dana je u Visokom uhapšeno 15 mladića pod sumnjom da su bili narkodileri – negdje sam napisao da Visoko, koje je nekada bilo rukometni centar, danas nema 15 rukometaša, da ne govorimo o kožarima. Mi ne znamo šta se dešava na lokalnom planu, na mikro planu.. kako je u Loparama, kako je u… Svima je Sarajevo najvažnije, a mene tuga hvata kada vidim da u Bugojnu hodža otvara tržni centar i da je to je događaj. Kada sam bio novinar “Oslobođenja” premija je bilo kada dobiješ dopisništvo iz Bugojna – paze te privrednici, imaš posla i vijesti, a danas je vijest da hodža otvara tržni centar – upozorava Avdić.

Zato, dodaje i ne razumije kako političari razmišlju o budućnosti.

– Ne znam da li razmišljaju o svojoj djeci, da li se sjete da im ovdje odrastaju djeca i da li razmišljaju o njihovoj budućnosti u sistemu koji su stvorili, obrazovnom sistemu koji pravi kretene – ja gledam tu djecu i žao mi tuđe djece, ne znam da li njima žao njihove – imaju loše obrazovanje, lošu kulturnu ponudu, loš izbor svega… Ne znam kako se bar radi toga ne zabrinu jer oni su uzeli što su uzeli, ali neko mora u narednih sto godina povući ovu zemlju naprijed – kaže Avdić.

Priča da prati mnogo medija, mahom portale i da je prijatno iznenađen nezavisnom scenom i istraživačkim  novinarstvom kakvog ranije nije bilo.

– Nikada nismo imali takvu vrstu novinarstva, i to me ohrabruje. Znam da za to treba vremena i novca, ali svaki put mi zaigra srce kada vidim dobar tekst ili prepoznam novog mladog filmskog kritičara – to me vrati u moja davna vremena i shvatim da nije sve propalo – kaže Avdić i napominje da gleda gotovo sve regionalne tv-kuće osim javnih servisa u BiH.

Nezaobilazna tema u razgovoru sa Senadom Avdićem su Fahrudin Radončić i Senad Pećanin s kojima je nerijetko imao turbulente komunikacije.

– U odnosu s Radončićem se ništa nije promijenilo jer se ni on nije promijenio. Iznenadi me da se ponekad, odjednom, nakon pola godine baražne vatre prema meni, pojavi neki moj tekst kao legenda novinarstva… Oni valjda na taj način hoće da pokažu kako sam ja propao. Pećanin nije više u novinarstvu i mislim da je način na koji se ispisao iz Dana nekorektan prema ljudima s kojima je radio, ali njegov sveukupni angažman u advokaturi i ovo što je piše je, za mene, pozitivno – kaže Avdić.

Slobodna Bosna nikome nije odgovarala

Sjećajući se printanog izdanja Slobodne Bosne kaže da se kao svaki pravi džentlmen uvijek bori za stvar koja je izgubljena.

– Nisam očekivao da svojim tekstovima mogu puno promijeniti, ali nisam ni očekivao da se baš toliko ništa ne može promijeniti, zaustaviti ili pokrenuti u kontra smijeru, ali to što smo radili smo radili pošteno i najprofesionalnije što se moglo u takvim uvjetima. Kada više nije bilo para ili nas tržište nije prihvatalo – časno  smo se povukli. Ovaj portal sada služi da pomalo podgrijemo vatru – kaže Senad i prisjeća se da postojanje Slobodne Bosne nikom nije odgovaralo.

– Ima jedan aktivista, Emir Suljagić – on je nekada bio misnistar obrazovanja u KS i mi smo bili dobri, ali 2011. ili 2012.on je, to mi je pričao jedan zajednički prijatelj, a mi smo tada bili u sukobu s SDP – om i ja na sudu sa Zlatkom Lagumdžijom, tada kao dogovorio da će sve slavine u javnim preduzećima zatvoriti za Slobodnu Bosnu. Isto je govorila i jedna druga vlast – iz SDA-a su govorili da će STAV ojačati čim ugase Slobodnu Bosnu i čini mi se da je svim bilo u interesu da nas ugase – sjeća se Avdić.

I zaključuje kako se tek sada svode računi ispod afera o kojima je SB pisala prije više godina.

– Moj nikada prežaljeni prijatelj Mirsad Fazlić je šećer dobio i život dao na nekim temama i bosnalijecima. Sada gledam Zijada Blekića, majstora za mešetarenje –  ima tri metra i dolazio je u kafanu i mog Mirsada koji je imao metar i nešto je podizao. U to doba je udariti na Blekića bilo kao udariti na Drinski korpus vojske Republike Srpske u aprilu 1992., ali – došla maca na vratanca. Žao mi je što ovo Fazla nije doživio jer to bi njemu bila satisfakcija – zaključuje Senad Avdić uz riječi da je sve ipak imalo smisla!

Cijeli razgovor možete pogledati na linku:

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Čovićeva akademska perjanica: Copy paste rektor Tomić

Rektor Sveučilišta u Mostaru Zoran Tomić i suradnici prepisali značajan dio švicarskog autora, bez navođenja ili pozivanja na tuđe znanstveno djelo

Piše: Hercegovina. info

Zoran Tomić, sadašnji rektor Sveučilišta u Mostaru sa suradnicima je prepisao više desetaka stranica od drugih autora u knjizi “Javno komuniciranje – pravo i etika”, objavio je portal Hercegovina.info.

Uz Tomića, autori knjige su Slavica Juka, bivša dekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te novinar Marko Sapunar i Marinko Jurilj. Knjiga je izašla u Mostaru 2007. godine, a nakladnik je Sveučilište u Mostaru.

Glavnina prepisanog na stranicama 140 – 143 je od švicarskog autora Daniel Cornua iz knjige Ethique de l’information (Etika informisanja; srpsko izdanje i prijevod). U tom dijelu knjige sve je prepisano od A do Ž bez ikakvog navođenja ili pozivanja na tuđe znanstveno djelo.

Dokumenti ispod su od autora Daniela Cornua.

Ispod pogledajte kako je to izgledalo kod ove Sveučilišne skupine znanstvenika predvođene sadašnjim rektorom Tomićem.

Istini za volju, na početku pasusa je naglašeno kako Cornu navodi, u njegovom gore navedenom djelu, da je novinarska praksa omeđena okvirima i stegama i da to determinira novinare u dragovoljnoj primjeni profesionalnih pravila. Ni u jednom trenutku se ne može vidjeti nijedna fusnota koja bi na ukazivala na tuđe misli, kao ni navodnike ili kurziv koji su znanstvena praksa kada se navodi nešto što nije autorsko. Tek na kraju na 145. stranici viri mršava fusnota za cijelo poglavlje kao da se podrazumijeva da ta fusnota vrijedi za sve (što je, također, nepravilno i nedopustivo). Jedini ovdje uložen trud je bio prijevod nekoliko riječi sa srpskog na hrvatski.

Dalje, fusnota iz knjige Deontologija medija na 10. stranici, a u Rektorovoj knjizi na stranici 134. služi kao prepisivanje tuđeg rada ili zaključka, a ne pozivanje na nešto jer je identično.

Ovdje je dio iz knjige Claude-Jean Bertrand – Deontologija medija:

A ispod se nalazi fusnotirani dio koji se kao poziva na Bertranda, a zapravo koristi njegovu identičnu misao i prepisuje istu za svoje potrebe.

Ovo je knjiga Michaela Kunczika – Uvod u znanost o medijima i komunikologiju.

A evo kako to izgleda kod rektora Zorana Tomića & co.

Što bi bio plagijat u znanosti, ali i mostarskom Sveučilištu?

Na stranicama Filozofskog fakulteta (na čijem su čelu dugo godina bili i sadašnji rektor Tomić, ali i profesorica Juka) profesor Božo Goluža objavio je smjernice za studente za izradu seminarskog, diplomskog i doktorskog rada.

“Ne smije se pretjerivati s citatima. Oni bi se trebali koristiti samo kad je to potrebno, da se vidi točno kako je izvorno rečeno. Sadržaj izvora i literature treba prepričati. Citati moraju biti točno označeni navodnicima (ili pisani kosim slovima), jer se u suprotnom radi o plagijatu. Rečenice ne smiju biti preduge (do četiri retka).

Ako je citat duži od četiri retka, onda ga treba izdvojiti na sljedeći način. Citat se počinje pisati u novom redu, te se jednim razmakom odvoji od teksta koji slijedi iza njega. Tekst citata treba biti uvučen u odnosu na lijevu i desnu marginu za jedan tabulator”, napomenuo je profesor Goluža studentima za koje vjerujemo da su više pratili ove upute od njegovih kolega profesora koji će postati dekani i rektori.

U nastavku oko poštenog intelektualnog vlasništva, dotiče se bitne stavke kopiranih akademskih djela. Prema njemu, izravni ili doslovni plagijat je kad se riječi drugoga autora doslovno navode kao svoje, bez navodnika i bilo kakve druge oznake da se radi o tuđim riječima.

Upit smo poslali i rektoru Tomiću preko njegovog ureda kojeg, između ostalog, vodi i profesor Damir Vasilj poznat po snimanju studentskih prosvjeda s balkona rektorata. Do trenutka objave nismo dobili nikakvu povratnu informaciju na upite je li sadašnji rektor Tomić tada prepisivao od drugih autora.

Pitanje plagijata u ovakvoj državi je skoro nemoguće dokazati, pa i u nešto organiziranijim državama poput Hrvatske i slučaja HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Splita Vice Mihanovića gdje se odvijala prava drama mjesecima. Ako je ovo način rada čelnog čovjek akademskog svijeta u bh. Hrvata, teško je očekivati nešto bolju budućnost za nove naraštaje. Na kraju nije ni bitno je li ovo plagijat ili ne, dovoljna je činjenica da znanstvenici po ovom principu mogu biti svi, a studentima je poslana lijepa poruka.

I na kraju, ako vam dođe knjiga ikad u ruke nemojte puno očekivati. Od 213. do 389. stranice knjige nalaze se prilozi puni ubačenih općih deklaracija, međunarodnih akata i zakonskih odredbi. A i do 213. stranice nećete ostati preoduševljeni intelektualnim dometom sveučilišne vrhuške.

Treba kazati da smo po pitanju rektorove prepisivačine kontaktirali niz profesora u zemlji i regiji. Manje-više svi su složni da je ovo prepisivačina, a sugeriraju nam da ga prijavimo etičkom povjerestvu Sveučilišta, što nismo bili voljni, no svakako će im poslati link na naš članak.

Rektor Tomić, stručnjak za komuniciranje nikada nije odgovorio ni na jedan upit našeg portala. Voli nabavljati informatičku opremu, namještaj i sve ostalo od stranački provjerenih tvrtki. Elektroprivredi je prodao kat objekta u Rodoču, a za adaptaciju je odabrao tvrtku Promark Ante Vidačka. Djeluje po provjerenom stranačkom receptu djelovanja.

Ne treba zaboraviti da veliča slobodu medija, ali samo kada je u pitanju tiskovina Večernji list, koju obilato podupire. Spominje se i kao kandidat za nasljednika Dragana Čovića.

Zanimljivo je da na stranicama Sveučilišta nema njegova životopisa. Neki kažu da mu u osnovnom obrazovanju nedostaje jedan razred, dok je u srednjoj bio tokar, te se kasnije nadograđivao. Danas je ekspert za komuniciranje – s nekima.

Bio je u stožeru Kolinde Grabar Kitarović, a o uspješnosti i u tom dijelu govori rezultat koji je ostvarila. Djelovanje u suprotnom taboru nije mu smetalo da primi predsjednika Zorana Milanovića, te ga naslikava.

Na koncu, poslužit ćemo se njegovim riječima. Rektor je izgleda “svjestan da je jučer postalo davna prošlost, da je danas već postalo jučer, da je sutra već postalo danas te da je tako bilo jučer i danas, a bit će i sutra”. Tj. jučerašnje djelovanje ga ne ometa u današnjem, premda su često potpuno dijametralno suprotni.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno
/

BLOK 7: Generacijska bajka se pretvorila u horor

B

Četiri vlade u FBiH gradnju Bloka 7 u Tuzli slavodobitno su nazivali osloncem, uzdanicom energetskog sektora, EU je za to vrijeme upozoravala da je projekat neodrživ, ekolozi traže da se prizna da je projekat propao, rudari to isto znaju, ali se nadaju

Piše: Maja NIKOLIĆ

Da je sve onako kako se u javnosti najavljivalo, promoviralo i obećavalo od strane institucija u Bosni i Hercegovini, Blok 7 Termoelekrane Tuzla danas bi već bio u punom zamahu svoje izgradnje.

Danas bi na ulazu u Tuzlu, Blok 7 „pozdravljao ulazak u grad“, a o ovom bi se poduhvatu naveliko pričalo kao jednom od najvećih, ako i najvećoj poslijeratnoj  investiciji u zemlji. Kao o osloncu, tekovini, uzdanici energetskog sektora u BiH u kojemu su kroz brojne strategije, koje su koštale hiljade maraka, ugrađeni i ispoštovani svi ekološki standardi.

Bosna i Hercegovina je ulagala u ovaj projekt toliko mnogo vjere i nade i novaca da se uspjela povezati s jednom od najvećih ekonomskih sila u svijetu, Kinom koja je obećala najpovoljniji kredit za gradnju Bloka 7.

Neisplativo i nemoguće

Neki se još dobro sjećaju potpisivanja Aneksa 2016. godine između Elektroprivrede (EP) BiH sa kineskom kompanijom China Gezhouba Group Coupan i GEDI Guandong Elektric Power Design Institutom.

Tadašnji direktor EP BiH Bajazit Jašarević (SDA) najavio je da je riječ o projektu koji će omogućiti opstanak Termoelektrane Tuzla u narednih nekoliko desetljeća, a njegova vrijednost je 722 miliona eura.

Danas je, ipak, svima jasno da od Bloka 7 Termoelektrane Tuzla nema ništa i da će se zasigurno Bosna i Hercegovina naći pred arbitražnim sudovima u borbi  za prava, jer Kina, odnosno Konzorcij Gezhouba nije ispoštovao obaveze propisne Ugovorom.

Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, najvećeg rudnika u Federaciji BiH kaže nam da je Blok 7 budućnost te da ne može ni zamisliti kako se bez ovog projekta može uopće nastaviti razmišljati o razvoju energetskog sektora u Bosni i Hercegovini.

Kako Interview nezvanično saznaje prošle sedmice je konzultantska kuća, koju je angažirala Elektroprivreda BiH da uradi analizu isplativosti modaliteta raskida Ugovora s kineskim partnerom, konačno završila posao.

No, još nije poznato kakva je „presuda“ donesena i što će u konačnici biti s projektom gradnje Bloka 7.

Sve najave iz nevladinog sektora kao i samih stručnjaka da je gradnja Bloka 7 neisplativa, ali i gotovo nemoguća, su se sada obistinile.

Denis Žiško to već godinama ponavlja, te ne želeći da bude glasnik loših vijesti, ističe da nije riječ o najvećem poslijeratnom uspjehu, već najvećoj propaloj investiciji.  

– Jer, s obzirom na kretanja, na obaveze koje smo preuzeli, na planove koje imamo za dekarbonizaciju  – ulaganja u objekte koji bi, da bi bili isplativi, trebali raditi sljedećih 40 godina, a koji za energent koriste fosilno gorivo su jednostavno neisplativi. Imamo sada čak i odluke Elektroprivrede i Vlade Federacije BiH da se ide u saradnji s Energetskom zajednicom u usvajanje naplate takse na CO2 emisije – kaže nam Žiško, inače koordinator programa energija i klimatske promjene i član Arhus centra BiH.

Ukoliko se ova taksa ne usvoji, cijene na evropskom tržištu će znatno porasti za našu zemlju, jer bismo u budžet Evropske unije mogli puniti zbog CO2 emisija. To bi dovelo do bankrota Elektroprivrede BiH.

– Elektroprivreda mora napokon da se uozbilji, mora ozbiljno početi raditi na planovima za dekarbonizaciju energetskog sistema. Treba prestati maštati da će se ugalj kao energent koristiti nakon 2030. godine. Jer, i pored političkih želja naših vlastodržaca ekonomija će dovesti do toga da će kompanije koje proizvode energiju iz uglja bankrotirati. Zato treba prestati graditi energetski sistem koji je baziran na principima prošlog stoljeća i početi ozbiljno ulagati u mjere energetske efikasnosti, ugradnju što više obnovljivih izvora, promjenu legislative koja će omogućiti građanima da postavljaju solarne kolektore na krovove svojih kuća i da postanu proizvođači i potrošači električne energije – dodaje Žiško.

On smatra da se otvoreno treba reći i rudarima da je budućnost rudnika u BiH realna narednih deset do petnaest godina.

Naime, prema planovima Sofijske deklaracije, čija je potpisnica i naša zemlja, kao i Zelene agende za Zapadni Balkan, BiH se treba okrenuti onim ekonomskim aktivnostima koje će zaposlenicima koji su trenutno u sektoru uglja, osigurati nova radna mjesta u drugim sektorima.

No, najveći problem, kojega su gotovo svi svjesni, ali samo rijetki o tome javno govore, je da od projekta neće biti ništa i pored uloženih miliona.

– To znači da je to propao projekat. I to treba zatvoriti. Prihvatiti tu činjenicu i ići dalje. Sada to građanima i javnosti trebaju objasniti oni političari koji su vodili pregovore o Bloku 7. Istina, nije lako nakon deset godina pričanja bajki o generacijskom projektu, bez kojeg kao ne možemo funkcionirati, bez kojeg će nam se raspasti sistem, priznati da je to propalo, da od toga ništa nema. Tu je ključ problema i zato se sada oteže s tom odlukom – uvjeren je Žiško.

Žiško: Dosta je pričanja bajki o generacijskom projektu

Elektroprivreda BiH je do sada za pripremne radove izgradnje Bloka 7 uložila više od 18 miliona KM bez PDV-a. Ostatak, odnosno garancija za kredit, koja je plaćena kineskom partneru, a koji se kasnije izjasnio da nije spreman ispoštovati ugovorene obaveze, BiH za sada može ili tražiti povrat novca ili taj kredit preusmjeriti u obnovljive izvore energije.

Međutim, sada je to stvar pregovora, prije svega domaćih vlasti i Elektroprivrede, da nađu način da izađu što povoljnije i bezbolnije iz cijelog procesa.

– Ja se nadam da oni idu u tom pravcu. Valjda će taj konzultatnt kojega su platili 600 hiljada KM izaći s nekakvom solucijom i za povrat novca, ukoliko je preporuka da se raskine Ugovor. U suprotnom će onda i tih 600 hiljada KM biti bačeno – dodaje Žiško.

On podsjeća da je od početka sve bilo pogrešno, prije svega i jer je Blok 7 bio baziran na proizvodnji električne energije iz uglja, a što sigurno nije budućnost.  

– Ljudima u rudnicima treba reći istinu i treba izaći sa planom, na koji način pomoći da nađu poslove u drugim sektorima. Što se više oteže u tom procesu, to će biti bolnija tranzicija. Nema potrebe da se više oteže s iznošenjem istine. Nema budućnosti u uglju. Termoelektrane mogu još živjeti deset do petnaest godina i to je kraj – istaknuo je na kraju razgovora Žiško.

U rudnicima potpuno suprotno razmišljanje.

Rudari: Nema odustajanja, ima sumnje

Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, uvjerava nas da nema odustajanja.

No i sam sumnja, jer je veli, realan, da će Blok 7 ikada biti dovršen.

Tokić: Ovaj je projekat garancija svima

– Ima stručnih i pametnih ljudi koji sada trebaju razmotriti kako zamijeniti sada Blok 7. Jer ovaj je projekat garancija svima, kako građanima jer je ekološki prihvatljiv, tako i nama rudarima. Pozivam odgovorne da vide šta je alternativa Bloku 7, jer samo uz ovaj projekt nećemo ovisiti od uvoza puno skuplje struje – kaže Tokić i ponavlja kako građani plaćaju povoljnu cijenu struje samo zahvaljujući rudarima i uglju.

Četiri Vlade i četiri direktora EP

No, činjenica je da će bez obzira na to, naš put u Europsku uniju biti daleko skuplji i ekološki potpuno neprihvatljiv.

No, izvjesno je, a to već danas možemo sa sigurnošću tvrditi – Blok 7 se neće graditi.

Blok kojeg su opravdavale brojne skupe strategije, koji je najavljivan kao najveći projekat, postao je investicijska prošlost i loš feedback brojih političara koji su na njemu gradili svoje parlamentarne karijere.

Neki bi danas rekli – od početka se znalo da je ova investicija oduvijek bila samo mrtvo slovo na papiru. Smokvin list za propale politike.

Ideja o gradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla stara je 15 godina. Za to vrijeme izmijenile su se četiri vlade i isti broj generalnih direktora Elektroprivrede BiH.

Vrijednost projekta je sa početnih 760 miliona maraka (380 miliona eura) porasla na skoro 1,4 milijarde konvertibilnih maraka (700 miliona eura).

No, za potrošene milione, i to je sigurno, niko neće odgovarati.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Promjena stranačkih dresova: Čak trećina “papaka” u NSRS u aktuelnom mandatu

P

Ima i “duplih preletača”, koji su iz opozicije prešli u vlast, pa kad je njihova stranka ponovo postala opozicija, spas su potražili u stranci na vlasti

Piše: Infoveza.ba

U samo jednom mandatu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, čak trećina saziva promijenila je stranački dres. Čak dvoje od ukupnog broja preletača u najvećem zakonodavnom tijelu Republike Srpske, je tzv. “duplih preletača”, odnosno onih koji su iz stranke opozicije prešli u stranku vlasti, a onda kada je njihova nova stranka ponovo postala opoziciona, “spas” su zatražili u stranci u vlasti.

Ovo je pokazalo najnovije istraživanje Udruženja građana “ReStart Srpska” koje je predstavilo bazu političkih preletača. Baza koja je dostupna na sajtu preletaci.com datira od 2018. do danas, predstavlja tek trećinu puta i u narednom periodu će biti dorađivana. Trenutno broji čak 110 imena preletača na svim nivoima vlasti u Republici Srpskoj.

Rješenje problema

U ReStartu pojavu preletača nazivaju krađom jednakom otuđenju imovine i jednim od najtežih oblika ombane volje birača.

Korijen ovog problema, kaže Stefan Blagić vidljiv je u 2014. godini.

“Tada je u Republici Srpskoj vlast formirana prelaskom dva opoziciona poslanika u tabor vladajuće većine. Ovaj momenat je jako bitan, jer na određeni način predstavlja prekretnicu u ovakvom načinu političkog ponašanja. Od ovog trenutka prelasci iz jedne u drugu političku partiju nakon izbora postaju redovna pojava i pojava koja je vremenom od naroda percipirana kao normalna”.

Moguće rješenje ovog problema Blagić, ipak, ne vidi u dodjeljivanju mandata političkoj stranci.

“Dodjeljivanje mandata političkoj stranci nije dobro, jer time lideri stranaka dobijaju najveću moć. Time bismo definitivno samo zacementirali partokratiju”, kaže Blagić tvrdeći kako je gotovo 85% prelijetanja identifikovano u prvih osam mjeseci mandata, pa kao potencijalno rješenje problema predlaže model iz Austrije.

“U Austriji u tom periodu, u prvih osam mjeseci, nikome nije dozvoljen prelazak u drugu stranku. Tako da možemo reći da u tih prvih osam mjeseci mandat pripada stranci, a nakon toga poslaniku“, rekao je Blagić napominjući da je taj period na početku mandata ključan, jer predstavlja vrijeme u kojem se formira vlada.

Demotivisani birači

Velizar Antić napominje da su domaći slučajevi preletača specifični i po tome što glavni razlog prelaska iz stranke u stranku nije ideologija.

“Da se ovi preleti dešavaju iz ideoloških razloga to i ne bi možda bilo tako loše, ali se kod nas dešava da ljudi pređu iz krajnje desne u krajnje lijevu partiju”, napominje Antić uz tvrdnju kako su i ideološke razlike kod domaćih stranaka sve manje vidljive što bi takođe mogla biti posljedica ovog problema.

Iako je problem preletača donekle očekivan u mladim demokratijama ipak predstavlja ozbiljnu prepreku motivaciji i onako demotivisanih birača da koriste svoje građansko pravo u glasaju na izborima te tako, kažnjavajući ih na izborima, eleminišu preletače iz političkog života.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Senka Kurt na OBN: Zato, o zato, Bakire Izetbegoviću

S

Dakle, počela je.

Bez obzira na kalendar.

Pa se spremite da do oktobra nemate ni mira ni sna.

Dakle, počela je vruća politička jesen, bez obzira što smo tek u maju. I što je pred nama još najmanje šest mjeseci.

Koje nismo planirali provesti u prepirkama, svađama, naduravanjima, bildanju mišića, pameti, optužbi.

Predizborna kampanja, za izbore planirane u oktobru. Bilo para ili ne. Zvanično je zapucano za početak i povratka više nema.

Opozicija, okupljena oko Trojke i još nekoliko stranaka objavila je, a više – manje to se i znalo, da će Denis Bećirović iz SDP-a biti zajednički kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva.

Na skromnoj svečanosti bilo je međutim i velikih riječi. Riječ je, veli opozicija, možda i o najvažnijem trenutku nakon završetka agresije na BiH.  To što se opozicija ujedinila da se bori za državu bez podjela.

Da nije istina, bilo bi smiješno. A pošto je istina, onda je tužno. Da se oni koji i jesu i nisu vlast, a opet jesu i opozicija konačno odluče ujediniti. U prijevodu – da prevaziđu vlastite podjele, sumnje, da počnu vjerovati jedni drugima, da privatne, pojedinačne, sitne interese, stave ispod interesa svih nas i države.

No, bolje ikad nego nikad. I toliko o tome.

I nema mjesta optimizmu. Jer budimo realni, šta znači pobjeda opozicionog kandidata u Predsjedništvu, ako omjer snaga u vladama i parlamentima bude drugačiji.

Zato, polako. I smireno. Euforija oko jednog kandidata ne donosi nikakve rezultate.

Čini mi se da će upravo to biti problem. Sad kad su se dogovorili. Poneseni uspjehom da se konačno ujedine i daju podršku Bećiroviću, neki su se opozicioni lideri utrkivali kako posoliti rane Izetbegoviću. Pa se u tim nemuštim nasoljavanjima i pretjerivalo.

Što poslovično ide dobro od ruke predsjedniku Naroda i pravde Elmedinu Konakoviću koji je, eto, u namjeri da valjda bude duhovit, a to je još jedna od disciplina gdje je slab, predložio da SDA umjesto Izetbegoviću da podršku Komšiću i tako osigura njegov ponovni prolaz u Predsjedništvo BiH.

No, dok Trojka i kompanija već likuju, u pravim je mukama, a s pravom Bakir Izetbegović.

Nigdje još nije ozvaničeno, ali zna se da je on najvjerovatniji kandidat SDA da se ponovo vrati u Predsjedništvo.

Napravio pauzu, jer tako nalaže zakon, instalirao Džaferovića, jer Zvizdić nije htio zbog Sebije i eto Bakira ponovo u Ulicu Maršala Tita.

To što se k’o biva opozicija ujedinjuje protiv jednoga, kaže Izetbegović u stvari je dokaz snage. Jer drugi lideri nemaju hrabrosti da izađu na izbore, pa isturaju nekog novog kandidata.

Zašto se, o zašto, baš svi moraju ujediniti protiv jednog kandidata i jedne stranke, gotovo vapi Izetbegović.

Stvarno, zašto se, o zašto baš svi moraju ujediniti protiv Izetbegovića i SDA?

Pa da probam kratko, jer sjećanja sežu već desetljećima, da iz prve ruke odgovorim:

  • Zato što je Izetbegoviću Stranka važnija od države
  • Zato što nema ni ideja, ni vizije, već glasačima nudi samo obećanja
  • Zato što niti jedan proces s Čovićem i Dodikom nije donio rezultat
  • Zato što smo siromašniji
  • Zato što nas je sve manje
  • Zato što je za njega Asim Sarajlić maloljetni borac, a Dragan Vikić bivši komandant
  • Zato što je novim funkcijama nagrađivao kriminalce i korumpirane
  • Zato što je netalentiran za politiku
  • Zato što je umislio da mu je otac u amanet ostavio i stranku i državu
  • Zato što je u ratu bio iza linije i na liniji
  • Zato što je za Fadilove respiratore rekao da nisu neka klasa, ali je i Jugo ’45 auto koje vas može spasiti
  • Zato što je doktore s Kliničkog centra u Sarajevu nazvao neradnicima
  • Zato što je iftare pretvorio u političke tribine
  • Zato što je obmanuo javnost i žrtve oko revizije tužbe protiv Jugoslavije, a okrivio savjetnike
  • Zato što je upravo ponovno stavljanje revizije na dnevni red nazvao temom iz naftalina.
  • Zato što se ne brine dok god su pune džamije.
  • Zato što se ne brine što su sve punije javne kuhinje.

Zato, o zato, Bakire Izetbegoviću! Zato se opozicija ujedinjuje!

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

POTVRĐENO SIPA uhapsila Dragana Šojića, terete ga za brojna krivična djela

P

Fokus je 22. aprila objavio tekst o “aferimima” Dragana Šojića, među kojima su i njegova putovanja supruzi u Srbiju koja je pobjegla iz BiH zbog zatvorske kazne jer je skrivila saobraćajnu nesreću sa smrtnim ishodom

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su Dragana Šojića, šefa Službe za zajedničke poslove institucija BiH, potvrdila je za Fokus.ba Jelena Miovčić, portparol SIPA-e.

PIŠE: SEMIRA DEGIRMENDŽIĆ

– Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su lišili jedno lice zbog postojanja osnova sumnje da je počinilo krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, pronevjera u službi, prevara u službi i posluga u službi, propisana Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine. Lice lišeno slobode je sprovedeno u prostorije SIPA-e, radi kriminalističke obrade i ispitivanja u svojstvu osumnjičenog. Lice je lišeno slobode po uputama postupajućeg tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine – kazala je Miovčić.

Fokus je nedavno otkrio da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu ušli u Službu za zajedničke poslove institucija BiH, da su izuzimali određenu dokumentaciju, te saslušavali pojedine uposlenike Službe.

Pod lupom istražitelja su tada bile nepravilnosti pri zapošljavanju, javnim nabavkama i krivotvorenju putnih naloga.

O TROŠKU DRŽAVE POSJEĆIVAO ODBJEGLU SUPRUGU U SRBIJI

Dragan Šojić je prijavljen da već tri godine svakog četvrtka službenim automobilom putuje u Srbiju kako bi posjetio suprugu koja je tamo, prema tvrdnjama Fokusovih izvora, pobjegla od zatvorske kazne koja joj je izrečena u BiH zbog učešća u saobraćajnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Nezvanično saznajemo da je 300 puta bio u Srbiji, te 35 puta u Crnoj Gori bez putnog naloga.

Odsustvo s posla petkom Šojić je, prema tvrdnjama naših izvora, pravdao lažnim putnim nalozima izdavanim za destinacije po BiH, a putni nalozi za Šojića trebali su retroaktivno biti napisani i proteklih mjeseci, no to je prema našim saznanjima osujetio Vladimir Vukša, šef Odsjeka za pravne poslove, koji je skrenuo pažnju Šojiću da na određenim odlukama u vezi s tim putovanjima nema potpisa Dragana Slipca, jednog od Šojićevih zamjenika.

Prema tvrdnjama naših izvora, upravo je Vukšin stav o tome da na svim aktima Službe za zajedničke poslove institucija BiH moraju biti, uz potpis direktora, i potpisi njegova dva zamjenika doveo do toga da se sukobi s nekim zaposlenim koji su učestvovali u retroaktivnom uvođenju putnih naloga Dragana Šojića u evidencije protokola, a pri čemu je, prema tvrdnjama naših izvora, čak falsificiran i Vukšin potpis.

U nedavnom odgovoru na upite Fokusa, danas uhapšeni Dragan Šojić odbacio je sve optužbe na njegov račun, kada su u pitanju i krivotvoreni putni nalozi i korištenje službenog automobila u privatne svrhe.

Na raniji upit Fokusa da li novcem poreskih obveznika, odnosno o trošku države posjećuje odbjeglu suprugu u Srbiji koja se tamo krije od pravosuđa u BiH gdje je trebala izdržavati zatvorsku kaznu, iz Službe zajedničkih poslova institucija BiH, tada su nam odgovorili da “s obzirom na to da su dva posljednja pitanja privatne prirode, direktor Dragan Šojić zadržava pravo da na njih ne odgovori.”

“Službi ima neregularnosti”

Da je dolaskom u Službu zajedničkih poslova institucija BiH primijetio neregularnosti za Fokus je ranije potvrdio i Dragan Slipac, jedan od zamjenika direktora Službe koji je otvoreno za Fokus kazao da u “Službi ima neregularnosti”. Slipac je inače u Službi od prvog januara ove godine, a prije toga radio je u Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH.

ZAPOŠLJAVANJA I JAVNE NABAVKE

Slipac je za Fokus potvrdio da on odbija dati saglasnost na bilo koji akt u Službi a za koji cijeni da nije u skladu sa zakonom.

Ured za reviziju institucija BiH također je u posljednjem izvještaju ukazivao na nejasnoće u vezi s upotrebom službenih vozila i načinom izdavanja putnih naloga u Službi za zajedničke poslove institucija BiH.

– Uvidom u naloge za službena vozila utvrdili smo česte značajne dnevne loko kilometraže za pojedina vozila (90 kilometara i više), kao i prilično veće kilometraže na duže relacije (Banja Luka, Mostar, Tuzla) bez pisanih obrazloženja – ukazali su državni revizori.

Inače, u Službi za zajedničke poslove institucija BiH stalno je zaposleno oko 500 osoba. Godišnji budžet ove institucije je oko 19 miliona KM, od čega oko sedam miliona ide na plate zaposlenih.

Fokus.ba je tekst o istrazi u slučaju zloupotrebe službenog položaja i ovlasti Dragana Šojića objavio 22. aprila ove godine

Broj zaposlenih u ovoj službi stalno raste, pa su revizori evidentirali da je i u 2020. godini, kada je obim poslova ove službe, naročito u dijelu ugostiteljskih usluga koje pružaju institucijama, bio značajno smanjen, i kada su mnogi zbog pandemije koronavirusa radili od kuće, u tom periodu ova služba zaposlila pet državnih službenika i 21 zaposlenika na neodređeno vrijeme putem javnog oglasa.

Čak 50 osoba u 2020. godini primljeno je na određeno vrijeme, a ti ugovori po isteku 3 mjeseca obnavljani su više puta.

Revizori su u posljednjem izvještaju za ovu službu ukazali i na slabosti u efikasnosti provođenja procedura javnih nabavki, a to je veliki problem, jer ova služba za potrebe svih državnih institucija osim lož-ulja neophodnog za grijanje, nabavlja i hranu, piće, te higijenske i druge potrepštine.

O sumnjivim poslovima Dragana Šojića početkom ove godine pisao je i magazin “Žurnal” kada su aktuelizirali priču o Šojićevom planu da, mimo Zakona o javnim nabavkama BiH, u Istočnom Sarajevu kupi dio zgrade za dva miliona maraka od firme „Građenje“, a za potrebe institucija BiH.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno
/

Nermin Šehović, kandidat za glavnog tužitelja BiH: Kad razvališ državu, možeš krasti i ubijati koliko hoćeš

N

Doktor pravnih nauka i kadet Akademije FBI, ekspert za krivično pravo, samostalni inspektor Federalne uprave policije, poslednji šef jedinice za krvne delikta FMUP-a prije njenog ukidanja i posljednjih šest godina šef detašmana MUP-a FBiH u Zenici Nermin Šehović je jedan je od kandidatata za glavnog tužitelja Tužilaštva BiH i jedini kandidat koji ne dolazi iz te organizacije.  Prema dostupnim informacijama ostali kandidati su Dijana Kajmaković, Milanko Kajganić i Miroslav Janjić

RAZGOVARALA: Rubina ČENGIĆ

INTERVIEW: Prijavili ste se za poziciju glavnog tužitelja Tužilaštva BiH?

ŠEHOVIĆ: Jesam! Prijavio sam se kao građanin i kao pravnik, a na preporuku kolega koji rade u Tužilaštvu BiH i s kojima sam ranije sarađivao na brojnim predmetima i istragama, pa ćemo vidjeti. Ne bih se prijavio da nije bilo njihovih poziva i podrške. Ko god da bude, novi ili ranije izabrani tužilac, imat će mnogo posla jer je utisak da je javnost generalno nezadovoljna i da mnogo očekuje, a Tužilaštvo BiH ima i osnovnu zadaću da štiti ljudska prava među kojima je pravo na život. Vidjećemo da li me žele tamo i kakva je suština konkursa.

Šehović: Ko god bude tužioc, imaće puno posla

Hramovi pravde, a ne šatori

INTERVIEW: Zadovoljavate formalne uslove konkursa?

ŠEHOVIĆ: Neka stručna i šira javnost cijeni kandidate čija imena se pojavljuju, ali prema onom što je do sada poznato – malo je kandidata i ne razumijem zašto se više ljudi nije prijavilo. Neću da vjerujem da je konkurs i prije raspisivanja formalna i završena priča.

INTERVIEW: Jeste li član neke stranke ili druge vrste organizacije?

ŠEHOVIĆ: Smatram da državni tužilac treba da bude tužilac koji će štitit sve građane i da je na svaki mogući način, i politički i nacionalno, neovisan i tako sam se i prijavio. Sada imate pitanje i šaljive komentare ko će biti izabran – Bošnjak, Srbin, Hrvat ili neki Nermin Šehović i mislim da to dovoljno govori o zamkama  procesa imenovanja. Dakle – prijavio sam se i oni koji budu odlučivali neka rade svoj posao i za to odgovaraju javnosti. Sasvim sam rastrećen u ovom procesu jer mi od toga ne zavisi ni život ni sudbina.

Kako se bira tužitelj?

Konkurs je zatvoren 19. maja, a traženo je da je kandidat državljanin BiH, intelektualno i fizički sposoban da obavlja sudijsku ili tužilačku dužnost, da ima diplomu pravnog fakulteta iz BiH, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) ili nekog drugog pravnog fakulteta, ali da je nostrificirana u skladu sa zakonom, te da ima priznat položen pravosudni ispit.

Prema Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, kandidati moraju imati  najmanje osam godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo nakon položenog pravosudnog ispita, te dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za rad tužilaštva, a glavnog tužioca Tužilaštva BiH VSTV BiH imenuje na šest godina, nakon pismenog  testa i/ili intervjua.

Prilikom donošenja odluke o imenovanju, Vijeće, između ostalih kriterija, uzima u obzir stručno znanje, radno iskustvo i radne rezultate; sposobnost pokazanu kroz objavljivanje naučnih radova i druge aktivnosti u struci; stručnu sposobnost zasnovanu na dosadašnjim rezultatima u karijeri uključujući i sudjelovanje u organiziranim oblicima usavršavanja; radnu sposobnost i sposobnost analiziranja pravnih problema; sposobnost da nepristrasno, savjesno, marljivo, odlučno i odgovorno obavlja dužnosti u okviru funkcije za koju se prijavljuje; komunikativnost; odnose sa radnim kolegama, ponašanje van posla, profesionalnu nepristrasnost i ugled, te iskustvo i stručnu spremu za rukovodeće poslove. Istovremneo,  Vijeće primjenjuje odgovarajuće ustavne odredbe kojim se uređuju jednaka prava i zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih, ali i postizanje jednakosti  spolova.

Podsjećanja radi, Vijeće čini petnaest članova koji su, prema Zakonu,  osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti, poznati po djelotvornosti, stručnosti i profesionalnoj nepristrasnosti, koji su nezavisni i nepristrasni u obavljanju svojih dužnosti i koji odražava sastav naroda i spolnu zastupljenost u BiH – po jedan sudija i tužilac iz Suda i Tužilaštva BiH, po  jedan sudija entitetskih Vrhovnih sudov i tužilac iz entiteskih tužilaštava, jedan sudija kantonalnog ili općinskog suda iz FBiH, jedan tužilac kantonalnog tužilaštva iz FBiH, jedan sudija okružnog ili osnovnog suda iz RS, sudija ili tužilac kojeg bira Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH,  po jedan advikat iz entitetskih Advokatskih komora, jedan član kojeg bira Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, a koji ne obavlja pravosudnu funkciju i nije iz reda poslanika, te jedan kojeg bira Vijeće ministara BiH na prijedlog Ministra pravde BiH i koji ne obavlja pravosudnu funkciju i nije član VM BiH.

INTERVIEW: Šta je vaša ambicija, šta želite uraditi u toj instituciji, šta promijeniti?

ŠEHOVIĆ: Tužilački posao je kroz kvalitetnu optužnicu finiš onog što je, zajedno sa tužiocima, uradila policija, ali ne bih sada da govorim o tome iako je činjenica da se nešto mora promijeniti i ojačati povjerenje u rad institucija pravosuđa. Pravosudne institucije u BiH moraju biti hramovi pravde, a ne šatori. Mislim da sam kroz istragama u policijskom poslu dovoljno sazrio i kroz formalno i neformalno obrazovanje potvrdio svoje znanje.

INTERVIEW: Kad kažete Šator mislite na predmet Dragičević?

ŠEHOVIĆ: Ne bih licitirao o pojedinačnim predmetima,  šatora  je bilo i volio bih da ih ne bude, da se pravda vrati u institucije, ali vidimo da ima predmeta koji su jako eksponirani, tako da ko god dođe na čelo Tužilaštva BiH mora se uhvatiti u koštac s tim predmetima, pa da krenemo dalje. Ima predmeta koji će se morati u mandatu od šest godina privoditi kraju poput ratnih zločina koji su bitni za tužilaštvo, ali nam prolazi vrijeme, a imamo stvari koje su pod velikom lupom javnosti i tu se mora reći šta je urađeno.

INTERVIEW: Imate li neku  ideju šta sputava Tužilaštvo BiH da budu učinkovitije?

ŠEHOVIĆ: To oni trebaju reći, onaj ko sada vodi Tužilaštvo BiH i oni koji su instituciju vodili ranije. Ne trebate biti posebno upućeni u to, dovoljno je da pogledate sve dosadašnje glavne tužioce i to kako su završavali…. Ja sam svjestan te činjenice i prijavio sam se i pored toga – volim raditi, ne bojim se odgovornosti, znam da imam s kim raditi i ne bih se prijavio da me nisu pozvali i podržali  ljudi iz te i drugih  institucija – oni znaju kako smo radili istrage, poznajemo se dugo…. Samo zahvaljujući njima sam se prijavio.

INTERVIEW: Dakle radili ste s njima na istragama, sarađivali, poznajete ih lično  –  zašto nemaju bolje rezultate ili možda u BiH nema kriminala?

ŠEHOVIĆ: Svi smo svjesni koliko u BiH ima kriminala, ali upravo zbog činjenice o kojoj  sam govorio i dužine procesa – nešto se mora uraditi, neke slučajeve moramo otvoriti, otvorene riješiti, zatvoriti i staviti tačku na njih. Upravo radi te dužine trajanja procesa i neučinkovitosti su neki predmeti previše eksponirani i trebaju se rješavati u sudnici jer to su ozbiljni predmeti i zaslužuju pravosudni epilog, pravnici to trebaju riješiti.  Ko god bude izabran (ili potvrđen) mora na tome raditi. Ako je uviđaj završen, ne može istraga trajati godinama, mora biti rezultata! Država mora dati odgovor kada su ljudska prava ugrožena, a Tužilaštvo BiH mora štititi osnovna ljudska prava poput prava na život koje je svetinja, preko borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije do ratnih zločina koji se moraju rješavati, otvarati i zatvarati kroz sudske postupke. U tom procesu glavni tužilac je prvi među jednakima koji usmjerava procese, ali i stane ispred svojih ljudi i zaštiti ostale tužioce koji su na udaru – uvijek imate nekih koji su nezadovoljni i kome smeta kada tužilastvo radi.

Ne bojim se

INTERVIEW: To znate ili slutite?

ŠEHOVIĆ: Nije to nikakva velika pamet i pravi tužioci koji rade svoj posao su ugroženi, imaju medijske udare, stalne kritike, pritiske,  prijetnje zbog kojih ih čuva policija… Sve je to bilo i ranije, nije novo, ali je bitno da budu jedinstven tim koji će čuvati državu i građane i raditi i oduprijeti se svim vrstama pritisaka, direktnih i indirektnih, sugestijama sa strane…

INTERVIEW: Šta je za vas gore ili teže krivično djelo  –  ubistvo, pljačka ili uništavanje države?

ŠEHOVIĆ: Pa ako uništiš državu na način da uništiš njene institucije onda se  može pljačkati i ubijati bez straha od istrage i sankcija, to je sasvim jasno.

INTERVIEW: Ako budete izabrani, bojite li se onog što biste mogli zateći  – sklonjenih predmeta, otpora pojedinaca, spletki, pritisaka, politčkih zahtjeva…

ŠEHOVIĆ: Boga se bojim, ljude u oči gledam. Da se bojim ne bih se prijavljivao. Svjestan sam raznih načina kako se vrše udari i spletke, preživio sam i preživljavam, znao bih odgovoriti i na to. Niko ne treba da se ljuti na policajca ili tužioca koji savjesno rade svoj posao. Istraga treba da je zakonita, da se u njoj poštuju ljudska prava, da je efikasna  i da niko rezultat ne čeka godinama, pa ni  oni koji su osumnjičeni, odnosno optuženi, a posebno oni koji su oštećeni. Neka se i tužioci bar na kratko stave u poziciju oštećenog ili optuženog, neka obuku njihove cipele na jedan dan i vide kako je to. Ko god bude glavni tužilac BiH neka mu je/joj sa srećom, ima šta raditi i neka građanima odgovori kada ga pitaju šta radi ili šta je uradio.

INTERVIEW: Nekako ste u fokus pažnje došli sa slučajevim Memić…

ŠEHOVIĆ: Pa ne bih se složio, radio sam i prije na brojnim istragama, ali kada pominjete predmet Memić – ja i moje cijenjene kolege s kojima sam radio u ad hock timu, Jusuf Zornić i Admir Mustajbašić,  smo prije pet-šest  godina u izvještaju napisali sve što je sada aktuelno. Sada na Sudu BiH imamo epilog.

INTERVIEW: Jeste li u predmetu Memić u sudnici rekli sve što znate, kao što ste obećali?

ŠEHOVIĆ: Moje svjedočenje nigdje nije u cjelini objavljeno iako sam ja saglasan da bude i da svi vide šta sam govorio. Ne znam zašto nije objavljeno.

INTERVIEW: Mislite li da će taj predmet i predmet Dragičević biti riješeni?

ŠEHOVIĆ: Ja želim da to bude riješeno i ko god bude izabran  – mora sve kapacitete usmjeriti u tom pravcu i to riješiti. Sinonim borbe za pravnu državu i za vladavinu prava u BiH su ta dva slučaja koji nemaju nacionalnost. Neka mi niko ne uzmu za zlo što ovo govorim, ali kompletna svjetska i evropska javnost zna za te slučajeve i ko god da bude izabran mora dati odgovor šta je s tim.

INTERVIEW: A hoćemo li ikada saznati imena ubica policajaca na Alipašinu u Sarajevu?

ŠEHOVIĆ:  Moramo i trebamo! Želim što prije dočekati pravosnaznu presudu.

INTERVIEW: Kako uopšte tužilac koji ne radi svoj posao odgovorno razmišlja o vlastitoj ili  sigurnosti svoje porodice?

ŠEHOVIĆ: Ne bih komentarisao tužioce, neka javnost svakog od njih pita šta je uradio/la. Svako treba da odgovori za ono što je radio, pa i policajci i tužioci, nezahvalno je da bilo ko komentariše bilo čije rezultate ali – ima svega  Znam da je to teška pozicija, ali smatram da u Tužilaštvu BiH ima kvalitetnih tužilaca i da to može biti jedan pravosudni NATO i zaštiti državu i građane BiH.

INTERVIEW: Kada će biti poznata odluku o imenovanju glavnog tužitelja Tužilaštva BiH?

ŠEHOVIĆ: Ne znam zaista, to nije pitanje za mene.

Moglo bi Vas zanimati

1 2 3