Država u kojoj živimo je zemlja propalih političara, zaludnika koji na našoj muci i preko naših leđa žive životima iz snova.
Država u kojoj ne važe pravila za normalne, nego za prilično pomjerene ljude. Izvaljene iz korita normalnih života i izmještene u nenormalne tokove povijesti, sadašnjosti, s malim mogućnostima da se razmišlja o budućnosti.
O Dodikovom mitingu u Banja Luci rečeno je sve nakon što smo pogledali snimak u kojem se svjetina na pitanje Jesmo li mi genocidan narod odaziva sa gromoglasnim – Jesmo!
Potvrđujući , po ko zna koji put, da je narod htjeli ili ne htjeli priznati tek puka, amorfna masa, koja se okuplja i za 20 KM mita, ne bi li svom velikom vođi dali podršku kad ih vodi slijep na put koji nema blistavi izlaz.
Okupljenima u Banja Luci trebalo je postaviti još dva tri bitna pitanja iz edicije – Kako živite posljednjih godina. Na primjer, kolike su im penzije, kako sastavljaju kraj sa krajem? Može li se živjeti od stajanja na mitinzima? Znaju li koliko je bogat njihov vođa? Znaju li šta se sve može dešavati ukoliko Dodik nastavi sa silovanjem pravila i odredbi?
Jesmo, odgovorit će unisono, na svako od ovih pitanja. Jer to je jedini odgovor na kojega su naučili.
Jesmo prevareni. Jesmo izdani. Jesmo siromašni. Jesmo izmanipulirani. Jesmo, jesmo, jesmo.
Ili, u slučaju hrvatskoga lidera Dragana Čovića – nismo, nismo, nismo.
Pa eto nismo da se izbori održe. Pa eto nismo za fildžan državu koja se navodno pravi u Sarajevu. U čemu zdušno pomaže Bakir Izetbegović, ali o tom u nekoj drugoj epizodi. Nismo za igrokaze koji dijele hrvatski narod. Nismo da Hrvatima neko drugi bira člana Predsjedništva. Nismo ni za to da član Predsjedništva bude bilo tko osim Dragana Čovića. Nismo za Plenkovića, ali jesmo za Milanovića.
Koji je u kratko vrijeme opet u posjetu Bosni i Hercegovini, ovog puta u Livnu, gdje dokazuje da se za europsku Bosnu i Hercegovinu, kako kaže, puno širim alveolama diše u Zagrebu nego u velikom dijelu Sarajeva.
U prijevodu s Milanovićevog jezika, alveole su šupljine koje se nalaze u plućima, iz čega eto proizilazi da za europsku BiH u Zagrebu jedu više Bronhija, da se lakše diše…
Milanovićeve jezičke, a i mentalne vratolomije, uvjerena sam, jednog će se dana izučavati na fakultetima – političkih nauka, ali i medicine, pa ćemo, kad-tad imati objašnjenja za sve što je sasuo kako svojim, tako i bh. Političarima.
Do tada opet na početak teksta.
Jesmo li svjesni kakvim nas budalama prave? Jesmo!
Hoćemo li se opametiti? Nećemo!
