(Foto: Cropix)

ANALIZA Srbija je postala partijska država u rukama jednog čovjeka, ali za Vučića tek slijede prave brige

Bez obzira na rezultate u Beogradu, Vučić će nastaviti vladati i nakon desetak godina, koliko on zapravo već vozi Srbiju

Džaba se nadate da je napeto! – rekao je nonšalantno i s visoka Aleksandar Vučić neposredno po zatvaranju biračkih mjesta u Srbiji okupljenim novinarima na ulazu u sjedište svoje stranke.

I kako se očekivalo, Aleksandar Vučić premoćno je pobijedio (oko 59.55% u trenutku objave teksta) na predsjedničkim izborima u prvom krugu, a njegov SNS odnio je najveći broj glasova (preko 43,57% u trenutku objave teksta) na parlamentarnim izborima.

Doduše, pokazalo se da izbori u Srbiji ne mogu proći bez cirkusarija i skandala – od tuča na biračkim mjestima, fizičkim obračunima s oporbenim kandidatima do apsurdnih situacija da se glasalo na mnogim mjestima gotovo dva sata nakon što su formalno biračka mjesta zatvorena ili da su predstavnici SNS-a u izbornim odborima usred glasanja objavljivali pauze i onemogućavali ljudima da glasaju, pogotovo u Beogradu!?

Izborni apsurd

A da izborni apsurd bude zaokružen pobrinulo se Državno izborno povjerenstvo koje je navečer, a kako kažu neovisni srpski mediji na naredbu iz SNS-a, zaključilo svoj rad i otišlo na spavanje objavivši da u večeri izbora neće davati izjave do ponedjeljka ujutro, što je odmah izazvalo čuđenje ali i nagađanja o mogućim “muljažama” i nepravilnostima, ali i činjenici da je vladajući Vučićev SNS praktički pokazao da je jači i od ustava i da je Srbija, kako su rekli neki analitičari – ovim postala partijska država u rukama jednog čovjeka. No, ono što se može reći je da će Aleksandar Vučić ostati u sedlu predsjednika, a SNS će i dalje biti najjača i najmoćnija politička opcija, a uz njih su opet Dačićevi tzv. Socijalisti, navodi se u analizi Jutarnjeg.hr

image
Trubači u Stožeru SNS-a (Foto: Cropix)

 

Izborna kampanja je bila iscrpljujuća kojom su groteskno i trivijalno dominirali lik i djelo Aleksandra Vučića, a glavnu i presudnu ulogu imala zabrinjavajuća i osvetoljubiva podrška Putinovoj invaziji na Ukrajinu, Srbija se konačno odredila prema svojim političkim afinitetima i odabrala onoga koji će joj visiti nad glavom, uglavnom onoliko koliko on odredi.

Mučna kampanja

Cijela kampanja prošla je u mučnoj atmosferi lova na vještice, odnosno prebrojavanja srpskih “izdajnika” i svih onih koji nisu uz Vučića. Pomogla mu je i relativno slabija izlaznost, u kojoj je mobilizirao sve svoje snage, dok su glasači uglavnom demokratske opozicije ili bili razočarani njezinim slabašnim nastupom ili su potonuli u apatiju. Svojim neukusom i prostaklukom dominirali su prorežimski tabloidi koji su svi, što je u Beogradu već odavno javna tajna, pod Vučićevom direktnom kontrolom, paskom, pa i, navodno, osobnom uređivačkom sugestijom. Građanska opozicija, koja je ovaj put ipak uspjela ući u Skupštinu, što je samo po sebi uspjeh, prolazila je pravi medijsko-politički linč, a njezini prvaci poput Dragana Đilasa, Marinike Tepić ili Zdravka Ponoša gubili su vrijeme opravdavajući se od napada za izdaju i vrijeđanja.

image
(Foto: Cropix)

Bez obzira na rezultate u Beogradu, koji još uvijek nisu sasvim jasni, Vučić će nastaviti vladati i nakon desetak godina, koliko on zapravo već vodi Srbiju. No, unatoč pobjedi, naći će se pred velikim izazovima, a jedan je, vjerojatno onaj koji i njega kopka – kako će se okrenuti ratna sreća njegova patrona Putina. Ove izbore je dobio na valu iracionalne podrške ruskoj vojnoj invaziji na Ukrajinu, odnosno na Putinov račun jer tamošnja je pretežna nacionalistička javnost uvjerena da će Putinovi tenkovi potegnuti i dalje od Ukrajine te će sve frustracije i kompleksi iz poraza u ratovima 90-ih – od Knina do Kosova, a o izlasku na crnogorsku obalu da i ne sumnjamo – biti riješeni i Srbija će naplatiti svu svoju patnju i ugroženost koja ne prestaje već, evo, više od 30 godina. I dok je Vučić svoj izborni oporavak gradio na ruskoj agresiji, oporba je tu šutjela, omogućivši mu da time manipulira.

Igra na opasnu kartu

Apsurd je bio da su čak više mogli napadati Vučića i SNS nego što su se usudili javno progovoriti o Putinovoj invaziji na jednu suverenu zemlju. No, Vučićeva igra na Putinovu rizičnu kartu pretvorila je Srbiju u izoliranu isturenu rusku utvrdu na Balkanu, ali to mu donosi dodatne brige, s kojima će se pozabaviti kada, prvo, osigura trijumfalnu izbornu pobjedu. No, sigurno ga zebe oko srca. Putinu na ratištu ne ide po planu, a sankcije nagrizaju rusko gospodarstvo i socijalnu situaciju, a postaje i na međunarodnoj sceni sve veći otpadnik. Možda Vučić računa na njegov uspjeh i prorusku prevrtljivost Viktora Orbána. No, Orbán je ipak i u EU i u NATO-u, a opozicija mu je ipak jača od one koju ima Vučić. Srbija nije u EU, a iz Bruxellesa dobiva upozorenja da, ako želi ući, mora slijediti zajedničku politiku. Stoga bi mogao izgubiti poziciju u redu za briselski klub, što on ipak ne bi propustio, ali teško mu je odrediti hoće li Putin ostvariti nešto na što bi se onda Vučić mogao nasloniti i iskoristiti kao svoj adut.

Ovo je vrijeme pozicioniranja, a ne kalkulacija – poručili su Beogradu iz Berlina, a i srpski analitičari smatraju da bi mogao pasti u razmak između tih silnih stolica na kojima pokušava sjediti i balansirati.

Prethodna vijest

Dan D: Zašto Vučića muči Beograd, a Orbanu ni pobjeda ne daje mir?

Naredna vijest

ISTRAŽIVANJE: Putin 20 godina cilja Ukrajinu, samo je jedna osoba shvatila šta on radi, ali nije poduzela ništa