March 2022

/

Alma Mustafić: Neću reći – nikad više! Zato moramo učiti o Srebrenici

Iz Srebrenice je za Nizozemsku otišla nakon genocida, s 14 godina. Ponijela sjećanja, bol zbog ubijenog oca, izgubljenog doma. Predavačica je i istraživačica na Univerzitetu i uspjela je predmet “Srebrenica genocid” ubaciti u obrazovni program

Piše: Senka KURT

Alma Mustafić, predavačica i istraživačica Univerziteta u Utrechtu u Nizozemskoj uspjela je nakon višegodišnje borbe predmet pod imenom “Srebrenica genocid” uključiti u edukativni program.

Ideju nosi u sebi godinama, napravila je prve korake, ali njena borba počela je davno, davno još kad kao 10-godišnja djevojčica preživjela genocid u Srebrenici, u kojem je izgubila oca od kako je kao 14-godišnjakinja stigla u Nizozemsku, počela novi život i dug put do istine i pravde.

Interview: Kazali ste da Vas je davno naročito dirnula rečenica Elija Wiesela, koji je također preživio holokaust. On je rekao : “Nakon holokausta smo drugima morali objašnjavati da smo zapravo preživjeli genocid”. Kako se nakon ovoliko godina, s teškim iskustvom, osjećate kao osoba koja se mora objašnjavati, mora objašnjavati šta se to dogodilo u srcu Europe, ne baš tako davno?

Mustafić: To je teško pitanje. To je razlog zašto su se moja mama i moj brat vratili u Bosnu. U Bosni makar ne moramo to objašnjavati, da smo i mi ljudi, da smo doživjeli nešto neopisivo. Namjera je bila da nas više nema, da ne smijemo postojati samo zato što smo se rodili i gdje smo se rodili. Da to morate konstantno objašnjavati postaju traume drugog reda. Onog prvog reda su bile tokom rata i agresije u BiH. Možda ljudi koji ne žive van Bosne to mogu teško razumjeti. Sve su naše tuge i ono što smo prošli isto. Ali ako se govori o definiciji genocida pravnici govore sa svog aspekta, naučnici sa svog, povjesničari, sociolozi isto sa svog. Jedan mladi profesor koji istražuje genocid, odavde iz Nizozemske, govorio je nedavno o Srebrenici kao mjestu masovnih zločina. Jedan se naš stručnjak naljutio, pitao ga zašto ne koristi riječ genocid. A ovaj je odgovorio – zato što genocid nije samo ubijanje ljudi, već je to širi proces, tu spada i urbicid, kulturocid, ubijanje ljudi, nastojanje da nestanu. Genocid je širi proces koji se desio na čitavom prostoru BiH. Ja to ne moram objašnjavati nama koji smo to prošli, da je to bila ista vojska, ista ideologija. Jer, prva prepreka kad ste izvan BiH je da morate objašnjavati da kod nas nije bio građanski rat već agresija i genocid. I da u svakoj agresiji imate dvije strane  – agresora i onoga ko se brani. Ovdje nisu nikada osjetili šta znači da budeš u situaciji da braniš svoje. Zato mi to moramo objašnjavati. To je nova trauma. I onda ne znate odakle početi.

Drugi ne mogu pričati o nama

Interview: Zato je Vaš zahtjev vrlo konkretan – da su preživjeli Srebrenice subjekt, da se treba pričati sa vama, a ne o vama. Danas kad imaate taj odmak u godinama pretpostavljam da se i ta priča o subjektu mijenja. Sa Vama se priča upravo sa Vama, a ne o Vama, govori se s mnogo aspekata – kao preživjeloj, kao djevojčici koja je ostala bez oca, kao o državljanki Nizozemske koje je tužila Nizozemsku. Vi ste postali subjekt s kojim se priča, a ne subjekt o kojem se priča. Kako ste to postigli?

Mustafić: To je proces. Uvijek Vas stavljaju u ulogu žrtve i u toj ulozi imate pravo da pričate. Ja više nisam žrtva, ako se priča o meni. Ja sam magistar edukacije. Ja sam profesionalac. Za to se treba boriti da Vas vide kao ravnopravnog sagovornika.

Interview: Kako se postaje ravnopravan sugovornik?

Mustafić: Vi morate to postići. Boriti se za to. Ispričat ću samo jedan primjer. Kada se prije dvije godine obilježavalo 25 godina od srebreničkog genocida, ovdje u Vojnom muzeju, napravljena je konferencija na kojoj je, zbog mjera covida, moglo govoriti samo pet govornika. Ja nisam bila među njima. Ali pozvali su me kao slušatelja. Rekla sam da meni mjesto nije u sali nego na pozornici, ne da slušam već da govorim o Srebrenici, da me slušaju. Sve koji su planirani da govore poznajem, jer se bavim 26 godina ovom tematikom. Jednu po jednu osobu sam zvala, objasnila im da nisam na spisku govornika, tražila da mi eventualno ustupe svoje mjesto da govorim. Na kraju su ipak dodali jednu stolicu i pružili mi mogućnost za to. Mi moramo pričati jer drugi ne mogu pričati o nama. Kod nas su činjenice u glavi, nama ne trebaju knjige o tome. Zato ja svaki put ja insistiram i pokrećem projekte.

Interview: Vi ste i inicijatorica važnog projekta da se predmet Srebrenica genocid uključi  je u formalni edukativni program na Univerzitetu primijenjenih nauka u Utrehtu u Nizozemskoj, gdje i sami predajete. Kakav je bio taj put od ideje do realizacije?

Mustafić: Nizozemska ima svoje smjernice za edukaciju koje su bitne za sve učenike i kroz njih se formira nizozemski identitet. Jedna od tih smjernica je i Srebrenica. O Srebrenici se, ovdje su se složili, treba učiti i to je bitna tema za zemlju. No, istraživanja koja su izvršena prije dvije godine pokazala su da se o Srebrenici zapravo ili ne uči ili uči nešto što nije tačno i na kraju ako se i uči to je previše iz perspektive Dutchbat-a (bataljona UN koji je boravio u enklavi u vrijeme pada i predaje civila, op. aut). Ja mislim da smo preskočili bitno pitanje –  zašto nizozemsko društvo treba da uči u Srebrenici?

Interview: Upravo je to za mene jedno od ključnih pitanja.

Mustafić: Kao osoba koja je preživjela Srebrenicu smatram da bi o Srebrenici tako da vidimo što su rizici ultranacionalizma, jer se to može desiti svagdje. Jer desilo se to i u našem društvu koje je bilo multikulturno. Ako jedna bolesna ideologija može ljude podići na noge da uhvate oružje i počnu ubijati komšije s kojima su praznike slavili… Ako se to moglo desiti kod nas, može gdje god. Zato se u multikulturnim društvima trebalo učiti šta su opasnosti ultranacionalizma, bolesnih ideologija, u kojima nema mjesta za druge i drugačije. O Srebrenici bi se trebalo učiti u kontekstu genocida jer ćemo moći naučiti procese i mehanizme koji su ispod zločina  – polarizacija, mržnja, netrpeljivost. A ti procesi zločina su uvijek isti i uvijek škode mješovitim društvima. Ako te procese ne možemo prepoznati nema napretka. Treba naučiti kao prevazići, smiriti te procese.

Ja nisam samo žrtva već i….

Interview: No, do sada se o Srebrenici, kako pretpostavljam, učilo iz konteksta te mirovne misije koja je stigla u grad tokom rata…

Mustafić: Tako je. Ali, nikad onda tako nećemo shvatiti kakve opasnosti vrebaju. Nama nije cilj učiti kako rade mirovne misije. Ovdje imate jake lobističke grupe veterana, ne samo Dutchbata, koji se zalažu za širenje dobrih riječi. To je u redu, ali oni ne mogu određivati šta je cilj jedne teme.

Interview: Sad ćemo apsolvirati pitanje zašto treba učiti o genocidu koji se desio nedavno u Europi, pa i pitanje šta treba učiti, kad govorimo o perspektivi veterana, ostaje onda problem učitelja i učenika – jer nema programa, predavača, materijale… Tu nastupate Vi…

Mustafić: Morali smo početi od predavača. Pa smo krenuli od fakulteta za učitelje. Pokušala sam još prije tri godine, pa su mi rekli da nije relevantno. Željela sam krenuti s educiranjem učenika osnovnih škola. No, nisam odustajala jer sam naučila da na neka vrata treba dva, tri puta kucati, tražiti one koji razumiju, žele raditi samnom, razumiju zašto je to bitno. Onda sam s izbornim odborom Fakulteta imala česte razgovore, željeli su pomoći, tražiti rješenja. Predložili su mi da pričam s lektoricom koja radi istraživanja na našem Univerzitetu, ona se bavi Pristupom pravdi, radila je na ICTY, kad je bio slučaj Višegrad, ostalo joj je u pamćenju. I ona mi je dala prostor. Zato konstantno insistiram da naša osobenost nije samo obilježje žrtve, već da smo profesionalci. Imala sam saradnicu, uradile smo posao. Dosta smo imali razgovora sa našim naučnicima, ljudima iz Memorijalnog centra Srebrenica…

Interview: I sad ste pred ciljem, predavanja počinju 19. aprila.

Mustafić: Za početak idemo s osam časova. Moje su želje i ambicije još i veće. No, za sada imamo više od 30 prijavljenih studenata s raznih fakulteta našeg Univerziteta. Tražila sam od njih odgovore zašto žele na ova predavanja. I uspostavilo se da je to upravo zato jer je riječ o Srebrenici. I moje kolege odlično reaguju i vjerujem da će to izaći na nešto veće i duže, predmet od 20 sedmica.

Tri godine trajao je rad na predstavi “Opasna imena” u kojoj Alma Mustafić “glumi” sebe

Interview: Koliko je predavača vezano za ovaj predmet, šta su lekcije?

Mustafić: Rekla bih da je ovo eksperimentalna faza. Ali cilj mi je da ovaj predmet izučavamo cijeli semestar, da bude dostupan i studentima van našeg Univerziteta. Već mi se javljaju ljudi iz Njemačke, Belgije… Ovako ćemo na početku po sedmicama, svake sedmice po jednu centralnu temu. Između ostalog, govorimo o historijskom kontekstu, zatim izučavamo šta je to zapravo genocid, pa onda uloga Dutchbata i nizozemska perspektiva, imat ćemo predvače vojnike i političare. Naravno, imamo predavanje iz bh. perspektive, sa nama će biti Nedžad Avdić, koji je preživio stijeljanje, te i Srđan Šušnjica, banjalučki kulturolog, koji će govoriti kako je biti aktivista ljudskih prava u tom prostoru. Govorit ćemo i sa ekspertima Međunarodnog suda u Hagu, s njima ćemo učiti kako doći do činjenica, te civilni pravni eksperti. Naravno, učit ćemo i o stanju danas, poslijeratnom stanju, a s nama će biti Ajna Jusić iz Udruženja „Zaboravljena djeca rata“, koja će govoriti o posljedicama rata, te i Jelena Ječimović iz Beograda. Naposljetku govorit ćemo o tome kako se želimo sjećati Srebrenice, govorit ćemo s umjetnicima, mirovnjacima i Nihad Kreševljaković u ime Modula memorije Festivala MESS. Studenti će na kraju imati zadatak da naprave konkretan rad – održe čas o Srebrenici ako su učitelji, naprave tekst ako su novinari, istraživanje ako su sociolozi, pravnici… A sve u cilju širenja znanja o tome što su naučili.

Interview: Čini se da je to početak važnog i dugog puta. Krećemo od Holandije, ali sigurna sam da je Vaša želja da se proširi i po Europi. Šta je poruka Srebrenice danas, u ovom momentu koji je kritičan – sigurnosno, povjesno, humanitarno?

Mustafić: Neću reći – nikad više! Jer puno je ljudi prije nas reklo i nismo imali ništa od tog obećanja. Jedino što mogu učiniti je da pokušam probuditi svijest kod mladih ljudi, pokazati im šta su rizici ultranacionalizma i bolesnih ideologija, netrpeljivosti, jezika mržnje, tih proces dehumanizacije… Moramo se nadati da će oni bolje od nas naučiti te procese. Mi ih nismo naučilli. Da jesmo Srebrenica se ne bi desila. U našoj Europi. Nadati se da će bolje od nas naučiti da donose odluke, doprinesu miru u svijetu, Europi, u svojoj zemlji. A Nizozemska tu mora imati ulogu, ne trebaju se kriti i sramiti. Već zagrliti kao važan čas istorije i od toga nešto naučiti. Onda ćemo biti pobjednici.

Kako sam tužila državu?

Interview: Vi ste svoj čas istorije Niizozemskoj održali 12 godina. Toliko je naime trajala Vaša pravna borba. Vaš otac Rizo Mustafić radio Dutchbat, no ubijen je jer su to poricali. Tužili ste Nizozemsku  i dobili presudu.

Mustafić:  Kad smo dobili tužbu tek tad je počeo proces prerađivanja svih trauma i gubitaka. Ta presuda je bila kao neka vrsta pravde. Nešto što nam više niko ne može oduzeti. Trajalo je dugo, bilo je naporno. Kad se to desilo upala sam u neku crnu rupu. I šta sad? Kao da mi je neko oduzeo dio tijela. Naučila sam živjeti s tim. Brat i ja smo počeli s tužbom kao tinejdžeri, dobili je kao odrasli ljudi. Zajedno smo to radili s Hasanom Nuhanovićem, koji mi je kao stariji, hrabar brat. Davao mi je dobre savjete, ohrabrivao me, dizao me. Govorio mi je  – ovo je naša osveta, ne smijemo biti slabi. Sve se u našim životima vrtilo oko tog suđenja. Na jednoj strani bila sam ja, studentica, koja želi stvoriti novi život. Na drugoj smo samo radili na procesu. I to smo odlično radili. Kad je presuda donesena kao da mi je neko izmakao tlo pod nogama. I onda se otvorila ta želja da svoje znanje, to saznanje da je Nizozemska kriva u tom slučaju, prenesem. Uvijek tu imate tri strane – žrtve, počinitelje i ove što ništa ne rade, samo gledaju. Moj otac je ubijen u genocidu, nizozemska država je kriva za to. Kriva je jer ništa nije učinila. I o tome treba isto učiti.

Interview: Vjerovali ste zapravo da će to saznanje izaći iz sudnice i ući kao činjenica u jedno društvo?

Mustafić: Ali, to se nije dešavalo. Zaista sam onda shvatila da jedino mi istinu možemo donijeti. Niko drugi. Da sebe više ne vidimo kao žrtve. Mi nismo žrtve. Žrtve su pod zemljom. Mi smo preživjeli i tako treba da se ponašamo. Zato sam shvatila da ću se ja potruditi da to znanje izađe iz sudnice. Ja sam dio ovog nizozemskog društva, a sve promjene moraju doći iznutra. Ako me ne vidi ova nova zemlja, onda ću se potruditi da me ona vidi. Ja sam tu, to je moja priča. I ta je priča jednako važna kao priča svakog drugog građanina Nizozemske. Nisam odustajala. Našla sam ljude koji se jednako bore. Ja sam shvatila da Dutchbat nije Nizozemska. Ima toliko ljudi u Nizozemskoj koji su na strani civilizacije i žele da se bore samnom.

Interview: Tražili ste dobre ljude i među umjetnicima. Tako je nastala i predstava “Opasna imena” sa rediteljem Boy Jonkergouwa. Vi “glumite” sebe.

Mustafić: Tri godine, gotovo svaku noć smo diskutovali, objašnjavala sam, preporučivala literaturu, pisali smo, satima raspravljali oko samo jedne rečenice. Svi mi koji smo preživjeli, u nama će to biti do kraja života. Željela sam proizvesti nešto pozitivno od svog bola. Nisam nikada mislila da ću na sceni pričati svoju priču. Ali, ta mi je predstava otvorila put do drugih.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

BIH IN VAIN COURT JUDGMENTS Turkish Cengiz got jobs worth 1 billion KM, but BiH workers will not be compensated

Admir Menzilović has been waging a legal battle against the Turkish company Cengiz for years, which is obliged to pay him around 300,000 KM, but they avoid this by manipulating the name and headquarters of the company and the founder. Menzilović has received several court verdicts against the Turkish company Cengiz, but he cannot collect his claims and exercise his rights, because the company that is the legal successor of Cengiz, Insaat has its accounts blocked. On the other hand, the same company has opened a branch in Zenica and is working smoothly. Turkish Cengiz avoids answering the questions we asked them

From 2012 to May 2014, Admir Menzilović from Hadžići was an employee of the Turkish company Cengiz Insaat, which performed works on the section of the Vlakovo – Tarčin road.

Menzilović was employed for an indefinite period of time, and in November 2013 he had an accident on the construction site as a result of which he suffered injuries that caused him disability.

By: Semira DEGIRMENDŽIĆ

I was injured while we were working on the tunnel mould in Lepenica when that steel mould cracked and a piece of steel hit me in the back and damaged my vertebrae. I was saying it couldn’t be done, and the boss made me do it. After that, they took me to the ambulance in Hadžići, where I was given help, but the documentation I received did not state that I had been injured at work. Later I heard that the police in Hadžići, to whom the doctor who received me was supposed to report it, tried to cover everything up, but later the doctor who treated me corrected the mistake and issued me documentation on the basis of which I could apply for compensation. I also had life insurance since we worked in tunnels 1.4 kilometres underground. However, I received a rejection, because life insurance does not include compensation for damage to the spine and kidneys – Menzilović told Fokus.

Facsimile of dismissal of Admir Menzilović from Cengiz: Court finds that dismissal was illegal

The decision was sent to him by post from Cengiz Insaat in June 2014, along with a workbook. Menzilović, who claims that he was fired illegally and that the company should have paid him compensation for an injury at work, decided to seek justice in court. Then his agony begins, and it lasts to this day.

WORKERS, SLAVES THAT WORKED FOR 15 HOURS

Years of legal struggle followed, from which Menzilović emerged victorious against a powerful and arrogant employer. But only on paper. The verdicts passed before the courts in Sarajevo in his favour, and the last one passed in June last year, mean nothing, because this former Cengiz worker cannot collect his claims.

Facsimiles of part of Sarajevo Cantonal Court rulings in favour of Admir Menzilovic: All Turkish Cengiz appeals rejected

Our interlocutor explains that the reason is that the company Cengiz Insaat changed its owner. Namely, until 2018, the founder of Cengiz Insaat was Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret AnonyM Sirketi, and the director was Utku Gok Evren. However, in 2018, the decision of the Municipal Court in Sarajevo entered changes in the court register on the transfer of shares and change of member, then the full and abbreviated name of the company, change of address and director of the company, and Cengiz Insaat becomes TD Consulting.

Facsimile of Court Register Extract: Evidence that Cengiz Insaat changed its name to TD Consulting

– We found out all that when we tried to collect everything that the court ruled, and when interest is calculated on all those amounts, that figure is around 300,000 KM. However, how to collect these funds now that we learned that Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonymous Sirketi, led by director Utku Goko Evren, sold off its sister company Cengiz Insaat and opened a new company in Zenica called Cengiz Construction. They got a new VAT and ID number. Allegedly, due to millions of debt, the accounts of Cengiz Insaat, which has been registered as TD Consulting since 2018, from which I should collect my receivables, have been blocked – says Menzilović indignantly, adding that there are several other former employees of the company in which he also worked, and who, despite the verdicts received, could not collect their claims.

Facsimile of excerpts from the Unified Register of Accounts in BiH: Eight accounts of TD Consulting, former Chengiz Insat blocked, which is why Menzilović cannot collect receivables

Menzilović points out that he and other BiH workers in the Turkish company were “mostly slaves”.

– We worked for 1,000 KM, and sometimes we didn’t even have 1,000 KM. The contract was for 8 hours and we all worked 15 hours. We worked 15 days during the day, and 15 during the night, and we had a day off every 15 days – says our interlocutor.

Menzilović believes that the company Cengiz Insaat, ie the people behind this and the companies “daughters”, “mothers” and “sisters” associated with this Turkish company could not have avoided their obligations to BiH workers if they had not been allowed to do so by one of the politically powerful people in our country.

– How is it possible that Cengiz Insaat sold out its fleet of 42 vehicles a few years ago, and I have information that state companies such as JKP “Komunalno” from Hadžići, and FBiH Motorway, as well as Euroasfalt, also bought them, without tenders and everything was paid in cash – says Menzilović.

We sent a request to the mentioned companies whether they bought vehicles from Cengiz Insaat. The only ones who answered us were from JKP “Komunalno” from Hadžići, who sent a contract for the purchase of one vehicle from a Turkish company, which shows that it was purchased without a tender and a negotiated procedure. We did not receive an additional explanation as to why this procedure was used, and not the public announcement as required by the Public Procurement Act.

Admir Menzilović tried to get answers when the awarded funds will be paid to him at the headquarters of the new company under whose name Cengiz now works, which is located near Zenica. He says that lawyers who used to work at Cengiz Insaat also work there.

– They received me and the workers wanted to collect humanitarian aid for me, but I refused and said that I was only asking for what belonged to me by a court ruling that confirmed my claims – says Menzilović.

While he was fighting to get his claims, our interlocutor says that he received information that Cengiz was “distributing with a hat and a fist”  millions of KM.

– While I was fighting to exercise my rights and pay me what belongs to me, they refused. But, that is why there was information, it was also in the media, that Cengiz donated a million to KCUS, then a million for the construction of a mosque in Tarčin, and all, allegedly, in cash. How is it possible that a company owes money to former workers, and is wasting money – Menzilović wonders who shared some information about suspicious activities in the company where he once worked, as he says, with the Federal Police Administration and the State Investigation and Protection Agency.

He addressed Menzilovic and the Turkish Embassy in Sarajevo to acquaint them with the problem he had with the Turkish company and sent a letter to Turkish President Recep Tayyip Erdogan. Apart from the information that they received from his letters, the Turkish Embassy in Sarajevo did not contact Menzilović anymore. Focus also sent an inquiry about this problem to the Turkish Embassy in BiH, but we did not receive an answer.

Facsimile of Menzilović’s letter to the Turkish president: He also wrote to Erdogan in vain

We tried to verify all the allegations of Admir Menzilović in the company Cengiz, which deals with the construction of roads on Corridor 5c. However, the company does not have registered telephone numbers with BH telecom operators and does not have publicly available contacts such as e-mail on the Internet.

Therefore, we took our written request directly to the Cengiz branch near Zenica, more precisely to Donja Golubinja.

Our intention was to hand over our inquiry to one of the authorities and ask them directly about all the ambiguities and doubts regarding the company Cengiz, which arose during the investigation into the allegations of Admir Menzilović.

THE MINISTRY CLAIMS THAT THE TURKISH COMPANY HAS NO DEBT

However, we only managed to talk to an employee at the porter’s lodge at the entrance to the construction site. He contacted one of the authorities, and then we talked on his mobile phone with a person who introduced himself to us as Ibrahim without saying his last name and position. Our conversation ended so we were informed that we could leave our inquiry at the porter’s lodge. An employee working at the reception told us that he was told he could not sign that he had received our written inquiry. Therefore, we immortalized this submission with a photo and returned to Sarajevo without an answer, and our inquiry was not answered even after a month.

An employee at the Cengiz porter’s lodge near Zenica received our inquiry, but was instructed not to sign the reception / Photo: D. Begović

Although it is clear from the documentation submitted to us by Admir Menzilović, and his allegations, that behind the company Cengiz Insaat, which has changed its name in the meantime, are the same names as in Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi – Zenica Branch. Director, from the answer of the Federal Ministry of Transport and Communications to Focus’s question about whether they know that the Turkish company performing works on Corridor 5c has debts to BiH workers, it is even clearer how many deceptions and frauds of the Turkish contractor thrive in our country.

– Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi – Zenica branch, as well as its founder Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi, Istanbul, Republic of Turkey, does not owe any worker any amount of money “due to injury at work and illegal dismissals “, Nor is there a single” final court judgment “on that legal basis, which obliges the mentioned legal entities to make such payments – they stated for Fokus from the Federal Ministry of Transport and Communications.

By the way, from the answer we received from the Federal Ministry of Transport and Communications about the total value of road construction works in FBiH that the Turkish company Cengiz has received so far, we learned that the value of these contracts is around one billion and two hundred million KM!

– The company Cengiz has so far won five contracts for the construction of the highway on Corridor 5c in the FBiH. As part of the Vlakovo – Tarčin section, which was opened in 2014, contracts were signed for the construction of the Vlakovo – Lepenica (Lot 3), Lepenica – Suhodol (Lot 2) and Suhodol – Tarčin (Lot 1) subsections. The value of the contract for the construction of the Vlakovo – Lepenica sub-section amounted to EUR 165,398,441.75 including VAT, the Lepenica-Suhodol sub-section EUR 78,088,148.24 with VAT and the Suhodol-Tarčin sub-section EUR 114,379,578.91 including VAT. It should be noted that the contracts for the Vlakovo – Lepenica and Suhodol – Tarčin subsections were completed below the agreed value, while the contracted price for the Lepenica – Suhodol subsection was slightly less than three million due to unforeseen works in the project implementation phase. The company Cengiz also performed works on the section Donja Gračanica (Zenica North) – Tunnel “Zenica”. The value of the contract for the construction of the section Donja Gračanica (Zenica North) – The tunnel “Zenica” is 67,360,069.25 euros with VAT. In addition to these shares, the company Cengiz is currently performing works on the section Poprikuša – Nemila, and the value of the contract for the section Poprikuša – Nemila is 208,059,247.42 euros including VAT – the Federal Ministry of Transport and Communications told Fokus.

Facsimile of the answer of the Federal Ministry of Transport and Communications: They claim that the company Cengiz does not owe anything to BiH workers despite the existence of final judgments

THE MAJORITY OF WORKERS ARE FROM TURKEY

Judging by the answer from this ministry, although it gets valuable jobs in BiH, the Turkish company Cengiz mostly brings workers from Turkey, so their number is almost four times higher than those hired from BiH.

– Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonymous Sirketi – Zenica Branch, as a subsidiary of a foreign legal entity, founder of Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonymous Sirketi, Istanbul, Turkey, currently in FBiH has 230 employees from the Republic of Turkey and 60 employees from BiH. The number of workers varies in relation to the construction season, so it is smaller during the winter period, while during other seasons it is sometimes twice as big – the FBiH Ministry of Transport and Communications stated for Fokus.

In the FBiH Tax Administration, we tried to find out how many times since 2015 the company Cengiz Insaat, ie its founder Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret as has changed its name in BiH and how many times it has opened new transaction accounts from 2015 until today. However, as in the case of other companies, for Cengiz if you want to know some details, it is not possible, because they are protected by the provision of tax secrecy and such information can be disclosed only with the consent of the taxpayer.

– Change of data such as the name of the entity, seat, administration, etc. on the basic entity is done with the competent registration authority, ie the court. We emphasize that the Tax Administration of the Federation of BiH cannot prevent changes in the founders, directors and names of the company. However, the change of the name of the company does not affect the rights and obligations of the taxpayer, because, from the aspect of the Tax Administration, all data on one taxpayer are recorded under the same ID number.

Other information and data you provided in the request can not be provided, because they are a tax secret in accordance with Article 3, paragraph 1, item 4 of the Law on Tax Administration of the Federation of BiH and they can not be made public without the prior written consent of taxpayers – stated from the FBiH Tax Administration in response to Focus.

Although the law says that changing the name of the company does not affect the rights and obligations of the taxpayer, the example of Cengiz Insaat and the case of Admir Menzilović, who is not the only one, proves the opposite. Because, no one explains what if the company changed its founder, director and name, and at the same time its accounts were blocked, and how can someone collect their claims in such cases.

What is even more interesting is that the company TD Consulting is in the register of financial statements called Cengiz Insaat, although in the court register in 2018 Cengiz Insaat became TD Consulting! This was confirmed for Fokus in the Financial-Information Agency, to which business entities submit financial reports by law.

Tarčin: The headquarters of Cengiz Insaat used to be in Tarčin, but in 2018 the company changed its owner, apparently only on paper / Photo: D. Begović

The FIA confirmed to us that they submitted data on the legal entity Cengiz Insaat to the Federal Ministry of Finance – Tax Administration of FBiH because they did not comply with the Law on Accounting and Auditing of FBiH.

This institution confirmed to Fokus that Cengiz Insaat last submitted financial reports in 2017, while TD Consulting is no longer mentioned.

The Turkish company Cengiz, which is currently working on the construction of roads in BiH, submitted the financial report for 2020, it was confirmed to us in the FIA, and the company Cengiz Construction did the same.

By the way, the Law on Accounting and Auditing in the Federation of BiH for failure to submit financial reports to the Financial Information Agency prescribes fines for legal entities in the amount of 10,000.00 KM to 50,000.00 KM, as well as a fine in the amount of 1,000.00 KM to 3,000.00 KM for the responsible person in the legal entity.

We did not receive information on whether Cengiz paid this fine for failing to submit a report.

And while in our country obviously no one cares about whether foreign companies violate the rights of our workers, avoid obligations to them and still get multimillion jobs, Admir Menzilović, who has court rulings according to which a Turkish company has to pay him money, still hopes that one day he will exercise his rights.

For now, unfortunately, his optimism has no basis in reality, at least judging by all the indicators we came across during the research on this topic.

(Fokus)

/

Tineke Strik: Dodik i i njegov savez sa Kremljom predstavljaju opasnost za stabilnost EU

Zato Miloradu Dodiku i njegovim najbližim suradnicima treba nametnuti jače sankcije – zamrznuti imovinu koju ima u EU, ali i izolirati ga, ističe članica EU parlamenta Tineke Strik

Razgovarala: Senka KURT

Članica Evropskog parlamenta iz Nizozemske Tineke Strik u razgovoru za Interview.ba upozorila je da je ruska agresija u Ukrajini trenutak da EU konačno shvati geopolitički značaj Zapadnog Balkana.

EU integracije nisu samo ono što smo obećali građanima nakon brutalnih ratova devedesetih, već ruska agresija u Ukrajini po prvi put od ovih ratova pokazuje da se evropska sigurnost ne uzima zdravo za gotovo i da je pristupanje WB6 je stoga geopolitička nužnost – kazala je Strik.

HDZ gura bojkot izbora

Interview: Pregovori o izmjeni Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini su propali. To otvara i nova pitanja –  prije svega mogućnosti i najava  da izbori neće biti održani. Vi tvrdite suprotno. Šta bi po Vašem mišljenju izazvalo bojkot izbora?

Strik: Nakon neuspjeha promjene izbornog zakona, već smo svjedoci prvih znakova HDZ-ovog guranja da se izbori odgode, koji dolaze iz obje sestrinske stranke u Sarajevu i Zagrebu. Navodno, hrvatski premijer Plenković je čak pokušao – i nije uspio – da u zaključcima Evropskog vijeća prošle sedmice unese poziv na odgodu izbora. Sretna sam što su ostale zemlje članice EU odbacile ovaj jezik, ali je pored toga važno jasno progovoriti za slobodne i poštene izbore i omogućiti visokom predstavniku da odlučno djeluje u slučaju da bude više pokušaja HDZ-a. ili drugi da spriječe održavanje izbora.

Intervju: Jasno je da domaći, ali i europski političari trebaju preuzeti odgovornost za probleme i krizu u BiH. Šta preporučujete u ovoj rekla bih šah – mat situaciji? Šta političari EU trebaju učiniti da ojačaju svoj stav i izvrše pritisak da se ne govori o bojkotu već o održavanju izbora?

Strik: Pristup EU trebao bi biti temeljno preoblikovan sada kada su pregovori o izbornom zakonu propali. Ovo bi trebalo da posluži kao trenutak za razmišljanje EU o sopstvenoj politici, što je već odavno trebalo da se desi.

Pregovori iza zatvorenih vrata sa istaknutim bosanskohercegovačkim političarima su propali u prošlosti, a neće uspjeti i u budućnosti jer među etnonacionalističkim strankama ne postoji volja da stvarno provedu neophodne reforme i rade na stvaranju uslova za članstvo u EU. Jednostavno, jer bi izgubili moć i korumpirani poslovni model ako dođe do demokratizacije i da zemlja dobije funkcionalnu vladavinu prava i pravosuđe.

Alternativno, EU u saradnji sa OHR-om treba biti vrlo jasna i otvorena u garantovanju da će se izbori održati u oktobru bez obzira na sve, a sve strane koje to pokušavaju spriječiti krše Aneks 3 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nadalje, EU bi trebala preusmjeriti svoj pristup sa pregovora s liderima na angažman sa stanovništvom BiH i civilnim društvom. U Bosni i Hercegovini čak 70 posto građana podržava ulazak u EU, ali ja osjećam da je malo svijesti da ono što zagovaraju Milorad Dodik i Dragan Čović nije nimalo kompatibilno sa članstvom u EU i vrijednostima. Ali to se dešava i zbog nejasnoća sa strane EU u tom pogledu. Vrijeme je da ispričamo iskrenu priču i budemo glasni u tome, omogućavajući građanima donesu ispravan stav o budućnosti svoje zemlje.

Interview:  Nažalost, zbog brutalne agresije Rusije na Ukrajinu, ponovo se postavlja pitanje važnosti otvaranja EU prema zemljama Zapadnog Balkana. Ali to se ipak neće dogoditi preko noći. Ali EU može i mora pokazati svoju posvećenost ovom dijelu Evrope. Kako?

Strik: Ovo je trenutak da EU konačno shvati geopolitički značaj Zapadnog Balkana. EU integracije nisu samo ono što smo obećali građanima nakon brutalnih ratova devedesetih, već ruska agresija u Ukrajini po prvi put od ovih ratova pokazuje da se evropska sigurnost ne uzima zdravo za gotovo i da je pristupanje Zapadnog Balkana geopolitička nužnost. To je jasna demonstracija zašto je europsko jedinstvo ključno i zašto ne možemo imati ni najmanju toleranciju prema malignim uticajima na Balkanu.

Prvi dio našeg obnovljenog angažmana na Balkanu trebao bi se sastojati od stvarnog ispunjavanja obaveza koje preuzimamo. To se može pokazati vrlo lako i jasno, odnosno otvaranjem pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom i odobravanjem vizne liberalizacije Kosovu odmah. Sve ih je preporučila Europska komisija na osnovu objektivnih kriterijuma, ali su blokirani zbog zabrinutosti pojedinih država članica.

EU bi donošenjem ovih odluka vratila dio izgubljenog kredibiliteta, pokazujući da je zapravo pouzdan partner, koji ispunjava svoje obaveze kada su zemlje spremne da naprave napredak u neophodnim reformama. To bi moglo dati novi zamah napretku u BiH, ali i drugim zemljama, te bi bilo ohrabrenje građanima ovih zemalja da glasaju za političare koji su ozbiljni u reformama.

Ovaj pristup treba dopuniti zauzimanjem jasnog stava i osiguranjem posljedica kada zemlje Zapadnog Balkana ne ispune obaveze. Aktualni savez Srbije sa Kremljom trebao bi imati ozbiljne posljedice po odnose Srbije sa EU, jer se radi o apsolutnom zanemarivanju svih vrijednosti za koje se naša Unija zalaže. I Dodiku treba odmah uvesti sankcije zbog savezništva sa Kremljom, ali i konkretnih pokušaja otcjepljenja Republike Srpske. Ovo bi također poslužilo kao važan znak za građane BiH, pokazalo bi da je EU opredijeljena za sigurnost BiH. Sa ovim obnovljenim pristupom, čvrsto vjerujem da EU ima pri ruci alate za rad na održivoj integraciji Zapadnog Balkana u EU.

Signal neodobravanja

Interview: Vrlo otvoreno ponavljate da je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik glavna kočnica napretka BiH i osoba koja u saradnji sa ruskim režimom pokušava iznutra uništiti Bosnu i Hercegovinu. Kako kolege reaguju na Vaše izjave? Da li ste zbog toga imali neprijatnosti zbog problema?

Strik: Na sastanku Komiteta za vanjske poslove 15. marta vrlo je jasno pokazano da velika većina Europskog parlamenta zapravo dijeli ovaj stav. A zbog Dodikove nespremnosti da se distancira od savezništva sa Putinom, ova koalicija je postala čvršća i uključuje sve najveće političke grupe u EP. Međutim, ključno je da Vijeće također počne shvaćati da Dodik i njegov savez sa Kremljom predstavljaju opasnost za europsku stabilnost, te će izvršiti maksimalan pritisak na Mađarsku da pristane na sankcije kako bi očuvala teritorijalni integritet BiH. Značajno povećanje prisustva EUFOR-a, posebno u Brčkom, također je ključno u tom pogledu.

Strik: Vrijeme je da ispričamo iskrenu priču i budemo glasni u tome, omogućavajući građanima donesu ispravan stav o budućnosti svoje zemlje

Interview:  Nekoliko puta sre vrlo glasno i jasno zatražili tražila pojačane sankcije EU Miloradu Dodiku, zbog pokušaja secesije BiH, saradnje sa ruskim predsjednikom Putinom. Na koje sankcije mislite? Da li su one ostvarive? Šta bi im bio cilj?

Strik: Ja, ali i dosta mojih kolega pozivamo uvođenje ličnih i finansijskih sankcija Miloradu Dodiku i njemu bliskim ljudima, koji omogućavaju njegov režim. Konkretno, to znači zamrzavanje njihove europske imovine i zabranu ulaska na teritoriju EU. Kako je većina imovine koju su Dodik i njegova klika stekli svojom korumpiranom politikom navodno smještena u državama članicama, sankcije EU imaju potencijal da ga stvarno povrijede. Drugi cilj je da se on izoluje, jer će ova odluka vjerovatno imati veliki uticaj na spremnost europskih i međunarodnih kompanija da posluju sa njim i njegovim pristalicama, iscrpljujući njegov klijentelistički način politike. Ali što je najvažnije, radi se o signalu neodobravanja koji EU šalje, omogućavajući građanima RS-a da naprave informisan izbor tokom oktobarskih izbora: da li zaista žele da ponovo izaberu lidera koji je na putu sukoba sa EU i njenim vrijednostima.

 

BUDŽET FBiH: Potemkinova sela na papiru

Vlasti kažu istorijski budžet, ekonomisti prepoznali da se radi o predizbornim trikovima, opozicija se sjeća kako se se i prije gradila Potemkinova sela.  A građani? Mogu gledati objave premijera na društvenim mrežama

Piše: Senka KURT

Fedracija BiH jučer je konačno dobila budžet težak čak 5,6 milijardi KM, veći za 116 miliona KM nego prošle godine.

U prilici sam predočiti najveći budžet u istoriji Federacije BiH – rekao je prije usvajanja budžeta premijer Fadil Novalić, hvaleći se tom „povijesnom“ činjenicom uvjeren da smo i mi uvjereni u njegov optimizam, napredak i novi put kojim  ide Federacija.

Budžet, kako je rekao premijer, sadrži sve elemente koji su neophodni za daljnju stabilizaciju naše ekonomije, zaštitu ranjivih kategorija, te stvara pretpostavke za ubrzani razvoj u budućnosti.

Ključni je zadatak svake vlasti da nađe najbolju moguću ravnotežu između onoga što je potrebno, ali i onoga što je moguće, odgovorno i dugoročno održivo. Uvjeren sam da smo ovim budžetom uspjeli da nađemo jednu takvu ravnotežu – rekao je premijer Novalić.

Pa je onda krenuo raspoređivati, toliko miliona u poljoprivredu (rekordnih 106 miliona), za zdravstvo 75 miliona, borcima više za 10 miliona, robnim rezervama ukupno 20 miliona KM, pa isto toliko i još nešto više za poravnanje verificiranog duga prema zavodu PIO, za kulturu i kinematografiju 21 milion, oko pet miliona za turizam i okoliš…

Može nam se, hoće nam se

Sve to može, a i može nam se, istakao je premijer, jer su budžetski prihodi, prije svega prihodi od poreza i doprinosa, značajno povećani u odnosu na 2021. godinu (466,2 miliona KM ili 12 posto). Doduše porez na dobit je nešto niži  – 5,9 miliona KM u odnosu na prošlu godinu, a doprinosi za PIO veći za 41 milion KM i iznose 2.219 miliona KM.

Također, pohvalio je rastrošne građane premijer, prihodi od indirektnih poreza u bruto iznosu povećani za 74,5 miliona KM u odnosu na izvršenje budžeta za 2021. godinu i iznose 1.692,8 miliona KM. Povećani su i prihodi koji se uplaćuju u budžet FBiH za 41,9 miliona KM, a smanjeni neporezni prihodi.

Zato će se u ovoj godini raditi i graditi, pa je, prema premijerovoj tvrdnji, planiran završetak izgradnja novih dijelova autoputa na dionicama Tarčin – Ivan, te Ponirak-Vraca, te početak gradnje 60 kilometara autoputa na koridoru Vc, uključujući početak probijanja tunela Prenj.

Najavljen je i početak izgradnje dijela autoputa od Tuzle do Orašja, završetak radova na cesti od Stoca do Neuma, pa onda opet cesta od Lašve do Nević polja koja prolazi kroz poslovnu zonu Vitez. Konačno i konačno početak izgradnje južne obilaznice Mostara.

Aerodrom Bihać: Trik za birače

U ovogodišnjem budžetu planirnao je i 20 miliona KM za izgradnju aerodroma Bihać i dodatnih 7,5 miliona KM za Željeznice Federacije, još šest miliona KM za unapređenje aerodroma Mostar, Tuzla i Sarajevo.

Bit će radno i udarnički, jer… sve ovo ima smisla jer je izborna godina.

Haman je hajrovao HDZ

Prepoznao je to i ekonomski analitičar Admir Čavalić koji u jednoj rečenici ističe: Budžet FBiH nije razvojni već socijalni, odnosno izborni.

Ističe kako povećanje budžeta za čak 116 miliona KM nije rezultat preglačkih napora Novalića i njegovih ministara već razloge treba tražiti u inflaciji, „jer rast cijena finalnih proizvoda i usluga vodi ka rastu prihoda po osnovu indirektnih poreza u BiH“.

Budžet nije razvojni, već prije svega socijalni. Tačnije, radi se o izbornom budžetu, u smislu da će, shodno mogućnostima, maksimizirati prava različitih kategorija– kazao je Čavalić.

Čavalić:

I dodao kako budžet ništa ne garantira u smislu promjena.

Dobro je da se vodilo računa o robnim rezervama, barem u minimalnom iznosu od 20 miliona KM. Postoje i izvjesni kapitalni projekti, prije svega u vezi putne infrastrukture, ali je to sve “na dugom štapu” kada je riječ o realizaciji projektnih aktivnosti tokom godine. Već se kasni zbog privremenog finansiranja  – zaključio je.

A isto ili gotovo isto navodili su i članovi opozicije kritizirajući budžet. Neki su otišli i tako daleko da su ga nazvali „etničkim“, drugi su primjetili da nema ni jedne riječi o borbi protiv inflacije, povećanjima cijena hrane, poskupljenjima, stanju s energentima.

Tako je Mirsad Čamdžić iz Naše stranke kritiku usporedio s tragedijom u Americi kad je grupa tinejdžera umjesto da pomogne, snimala mobitelom osobu koja se utapala u jezeru.

Tako se, veli Čamdžić, federalna ministrica finansija Jelka Milićević narugala i njemu i građanima Gračanice, kad su tražili da se u budžetu izdvoji 500 hiljada KM za sportsku dvoranu u Gračanici. Milićević je tada rekla da je u cijeloj Gračanici 500 hiljada hop, a sada, dodao je Čamdžić predložila 3,5 miliona KM za sportsku dvoranu u Mostaru. Pa još i dva miliona KM za Hrvatsko narodno kazalište.

Haman je ovim budžetom hajrovao HDZ. Imamo i amandman kojim se traži 800.000 KM da se iz budžeta finansira RTV Herceg Bosna – kazao je Čamdžić.

Zastupnik Dževad Adžem (DF) poigrao se i s riječima i Novalićevim pohvalama.

Ako je (budžet) historijski, to znači da je prevaziđen. Ako raste BDP za šest posto, kao što je predočeno u budžetu, onda trebamo imati smanjenje siromaštva, a nemamo. Mi imamo rast BDP od šest posto i rast siromašnih od oko 25 do 30 posto, a među kojima su i zaposleni. Premijer je rekao da su robne rezerve bile dva miliona KM, a sada su 20 miliona KM. Statistika je nauka, u ušima ljudi odzvanja riječ da ste povećali 10 pusta robne rezerve. Popis stanovništa govori da imamo dva miliona i 100 hiljada ljudi podijeliti na stanovnike. Robne rezerve po stanovniku je to 10 KM u godini. O kakvim rezervama pričamo? To su dva hljeba i litar ulja, da ne govorim da neće moći kupiti brašna – rekao je Adžem.

Naša stranka je i prije samoga glasanja najavila da neće podržati budžet. Navode da „hvalospjeve o budžetu Novalić bazira na povećanju troškova života građana“.

Naša stranka: Ne vjeruju obećanom

Međutim, on ne računa na inflaciju kad su u pitanju budžetski rashodi. Kako će se budžet prilagođavati finansijskoj krizi i što se tiče samih budžetom predviđenih obaveza Vlade, ali i pomoći građanima i privredi o tome nema ni riječi. Tako da bi vrlo lako ovo mogao biti najnedostatniji budžet u istoriji – naveli su iz Naše stranke.

I vrlo otvoreno navode da ne vjeruju da će budžet u dijelu kapitalnih infrastrukturnih projekata biti izvršen.

Svjedoče tome najavljivani a nikad realizirani kapitalni projekti koji su služili samo za presjecanje vrpci povodom predizbornih kampanja, baš kao što u istu svrhu ovaj budžet predstavlja kao istorijski, a uz to treba dodati da je ovo Novalićeva zadnja godina mandata – naveli su.

Pa podsjetili da se „Novalićeva vlada uzaludno zadužila 1,8 milijardi KM za izgradnju Termobloka 7, na koji je do sada bačeno 234 miliona KM; 35 miliona KM isto tako bačeno je na izgubljeni arbitražni proces za HE Vranduk; neplanski je utrošeno dodatnih 40 miliona KM na izgradnju tunela Hranjen te na brojne druge projekte“.

Nisu prihvaćeni amandmani SDP-a o povećanju invalidnina ili sredstava za institucije od naučnog i kulturnog značaja za BiH, a zastupnik Damir Mašić ustvrdio je da uspješni rezultati kojima se Novalić (po)hvalio nisu dale ekonomske mjere nego su rezultat dale ogromna inflacija i rast cijena od osnovnih život namirnica do nafte.

Dejvid Koperfild u Federaciji

Najživopisnije je budžet opisala predsjednica PDA Elzina Pirić.

Ovo je predizborni budžet vladajuće koalicije. Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica daje sredstva i poticaje povratnicima u RS bez jasno uvrštenih kriterija. Nikad nismo dobili izvještaje o utrošku sredstava, niti kakav je stvarni povratak u RS. Zato predlažem da dobijemo izvještaj za prošlu godinu, te plan za ovu godinu – rekla je Pirić.

Pa se osvrnula kako je u odjednom u budžetu “vaskrsnula brza cesta prema Orašju”.

Valjda je logično da ova Federacija nas iz TK, Bihaća, Kantona 10 počne povezivati s glavnim gradom BiH – Sarajevom. A ne s EU i graničnim prelazima. Ionako je razlika popisa i podataka koliko ljudi živi u ovoj napaćenoj zemlji veća od milion i 300.000, iselili se. Zato ovaj budžet ni Dejvid Koperfild ne bi napravio – dodala je Pirić.

Analitičari ističu da je budžet manipulativan, napravljen po mjeri izborne godine, te parnera u vlasti SDA- HDZ.

U tome će im pomoći milion KM, namijenjen uljepšavanju stvarnosti na društvenim mrežama i lajkovima vrijednih bot brigada SDA koje svesrdno podržavaju (od naših para plaćene) afirmativne tekstove – na društvenim mrežama ili privatnim medijima.

Hvalite me usta moja (Izvor: FB)

No, to je samo fening među milionima koji će biti potrošeni u ovoj godini. Sve ste to već vidjeli, otvarat će se ceste asfaltirane preko noći, fabrike čiji će rok trajanja biti kraći od konzerve, bit će slikanja, presjecanja vrpci, svečanosti i obećanja, obećanja, obećanja.

Sve je isplanirano budžetom. Samo da stignemo do oktobra i izbora. A poslije? Što bi rekao Novalić – sve će biti istorija.

 

 

 

 

 

 

 

Senka Kurt na OBN: Apsudristan, kažem vam

Nekoliko je apsurda obilježilo sedmicu iza nas. Ali, ni vi se ne čudite. U Apsurdistanu u kojem živimo to je sasvim normalna, gotovo klimatska pojava.

Dan za danom svjedočimo takvim apsurdima da se na kraju zapitamo – da li bi uopće znali živjeti normalan, civiliziran, poredan život? Da li bi znali živjeti u zemlji i državi u kojoj se znaju pravila, ide u zatvor kad ukradete, ubijete, sakrijete, obmanete? Da li bi znali živjeti kao sav normalan svijet?

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik opet je iznenadio javnost. Otprilike kao što snijeg u januaru iznenadi komunalce.

Dodik je dakle krenuo u Tužiteljstvo BiH da objasni kako je i uz pomoć kojeg čarobnog štapića, što je svojevremeno proizveden u Pavlović banci, sagradio milijadu i pol vrijednu vilu na Dedinju. Prvo je, da malo podsjetim, Dodik tvrdio kako je digao novac u ovoj banci, a kasnije se ispostavilo da je novac od kredita stigao na njegov račun godinu i pol kasnije.

Naravno da su ga na putu do Tužiteljstva, kojeg odavno želi ukinuti, ispratili i novinari. Koje je srdačno pozdravio dizanjem srednjeg prsta. Doduše, opravdao se, srednji prst nije bio namijenjen svim novinarima, nego samo onima koji ga nerviraju.

Pokazivanje srednjeg prsta poznato je još od antičke Grčke, a koristili su ga i Rimljani. Riječ je o simbolu muških genitalija, koji se od davnina koristi s ciljem da nekoga ponizi ili uplaši.

U slučaju Dodik riječ je o poniženju. I to ne samo novinara. Već i većine onih s kojim Dodik htio ne htio dolazi u kontakt. Od njegovih političkih suboraca, partnera, naroda koji ga bira. Srednji prst je Miloradov adut.

Dedinjska vila laktaškog vođe i srednji prst – dobitna su kombinacija.

To je još jedan pokazatelj kakvim arsenalom primitivnih gesti raspolaže član Predsjedništva BiH. I zato nema iznenađenja. Psovao je novinare, ponižavao novinarke, gledateljima kojii su se javljali u otvorene programe govorio gnusne uvrede, nije mu strano ni mrsko uvrijediti čitave narode, ambasadore, strane zvaničnike. Apsurd bi u ovom Apsurdistanu bio da se Dodik ponaša civilizirano i pristojno.

No, u očaju neki od nas gube živce. Nervoza uzima svoj danak.

A kad popušta obruč vlasti oko vas najlakše se obračunavati pokazivanjem muškosti. Dok pokunjeno idete pred državne tužitelje. Kojima već dugo prijetite da ćete ih ukinuti. Ili makar sami sebi napraviti tužiteljstvo.

A kad smo kod tužiteljstva staklena mi kugla kaže da će se tamo uskoro morati odazvati i nekadašnji Dodikov intimus, savjetnik za medije, bivši sekretar Saveza nezavisnih socijaldemokrata, osrednji novinarčić, aktivni bot i branitelj tekovina Republike Srpske sa Twittera Rajko Vasić.

U želji da ispadne duhovit i glup Vasić je našao rješenje za finansijske i sve druge probleme državne TV. U dilemi da li BHRT treba u opstanak ili propast, Vasić je rekao: “Ako vam je neprijatno, doći ću ja da je miniram”.

Koliko će ga stajati ova kratka rečenica, tek ćemo vidjeti, no, Vasiću ovo nije prvi put da izaziva đavola. Bošnjacima je prijetio ponavljanjem genocida, vrlo nevješto se igra s prijetnjama, skreće pažnju na sebe propalog i potpuno zaboravljenog, jednog iz plejade koje je Dodik iskoristio, pa bacio kao odbačenu krpu.

Svakodnevnim jadikovkama i provokacijama tako Vasić sebe želi ponovo vratiti među Dodikove prvake. No, kako je učenik Dodik nadmašio učitelja Rajka Vasića teško da će mu se ova želja i ostvariti.

Uostalom, ako pratite angažman Gorice Dodik, koja se od kćerke premetnula u najgorljivijeg glasnogovornika svoga oca, shvatit ćete da nema potreba vraćati bivše među sadašnje.

I eto još jednog apsurda u ovome što živimo. Nema to gotovo više nigdje da se članovi porodica kako tako demokratski izabranih čelnika s neistomišljenicima obračunavaju prijetnjama, uvredama, poniženjima. No, ovdje je to sve moguće i svetinja nediranja u obitelj političara potpuno poprima novi smisao. Jer nepisano je pravilo da ne treba dirati one koji su ni krivi ni dužni nečija djeca, roditelji, supružnici.

Ali ovdje je to drugi slučaj. Gorica Dodik sama se nameće, nudi javnosti. I s namjerom provocira. Vrlo pažljivo – opoziciju u Republici Srpskoj i nešto manje pažljivo političare iz Federacije.

To je taj novi način ponašanja. Do sada ovdje neviđen. Bahati otac i kćerka bez političke funkcije potpuno upetljana u politiku.

Apsurdistan, kažem vam.

 

CORRUPTION AT THE UNIVERSITY OF TUZLA: Indictment against Rector for Abuse of Office Confirmed

Despite the obvious irregularities, the University Rectorate selected a candidate who did not meet the criteria and proposed a procedure for his appointment as a docent. Since January 2021, when the final verdict on the annulment of the election of the candidate (Professor Besim Salkić) was passed, he has been working illegally, and the rector does not want to implement the court’s decision.

Author Adis ŠUŠNJAR

The Tuzla Municipal Court has confirmed the indictment of the Tuzla Canton Prosecutor’s Office against the rector of the University of Tuzla, Nermina Hadžigrahić, who charges her with abuse of office and authority, Inforadar found out.

According to the indictment, Hadžigrahić abused her position in order to illegally employ one of the candidates for the position of assistant professor at the Faculty of Technology.

Rector Hadžigrahić above the Law 

 The indictment against the rector is the result of a four-year struggle by Meho Majdančić, an assistant at the Faculty of Technology in Tuzla, after he was rejected for the position of assistant professor due to corruption at this university, although he was the only candidate who met all conditions for this public call. Majdančić and two other candidates who, according to him, did not have the right to participate in the competition, applied for the announced competition at the University of Tuzla “for the invitation of an assistant professor with the possibility of employment”.

However, despite the obvious irregularities, the University Rector’s Office selected a candidate who did not meet the criteria and made a proposal to go into the procedure of appointment as an assistant professor. Majdančić then filed an appeal, which was rejected, and after that, he reported the illegalities to the competent court.

Despite court decisions that the appointment was illegal, the University Rectorate continued to ignore these decisions, thus placing itself above the law.

Majdančić claimed that the rector of the University of Tuzla, Nermina Hadžigrahić, was behind all these events, which was finally confirmed by the indictment.

Photo: Facsimile of the TK Prosecutor’s Office’s response to the indictment against the rector following Majdančić’s criminal charges

“After I reported the illegalities to the Court, the Court ruled that these actions were illegal and should be annulled. After the University Rector’s Office ignored this court decision, I filed a criminal complaint against the rector of the university, Nermina Hadžigrahić, who is also a signatory of these decisions “, says Majdančić. He believes that he was eliminated due to the political connections between the rector and the candidate who was persuaded to win this position.

“Besim Salkić, SDA candidate for the Tuzla Canton Assembly in the last elections, was elected on the docent position. Decisions in the Rectorate were made in favor of Salkić due to political-friendship relations because Hadžigrahić is close to the PDA and SDA “, Majdančić points out.

Photo: The TK Prosecutor’s Office submitted an answer to Inforadar that the court had confirmed the indictment against the rector

The indictment against the rector states that, “although she was aware that in connection with the announced public competition for the selection of candidates for docent position in the scientific-teaching field” Plant Production, Forestry and Fisheries” at the Faculty of Technology, a lawsuit is pending after the decision on the selection of candidates for the said scientific-teaching title from January 2018 was annulled by the final judgment of the competent court in January 2021, it did not take the necessary actions in order to implement the final judgment.”

Twelve months of illegal work 

In the indictment, the competent court proposed that Hadžigrahić be banned from performing the duties of rector of the University of Tuzla for at least five years and that, as a property claim of the injured party, the employment contract between the University and Professor Salkić, who works as a docent, be annuled.

“Hadžigrahić did not make a decision on termination of employment, nor a decision on continuing the procedure according to the previously announced competition, which enabled this person to benefit in the form of continuing employment and all other employment rights in the period from receiving a written copy of the court ruling in February 2021 to the present day. Therefore, as an official person in the Federation of BiH, by failing to perform her duties, she gained the benefit for another person “, it is stated in the indictment.

Photo: Response of the TK Prosecutor’s Office

Inforadar also addressed questions to Rector Hadžigrahić so that we could hear her side of the story, but our questions were not answered.

We remind you that this is not the only case of corruption at the University of Tuzla. Sharing important positions outside the law is tied to some other names at this university. Also, Professor Feriz Adrović from the Faculty of Science announces that he will seek justice in court. After 40 years of work, he was prevented from completing the research project he started earlier. Although he has the right to have his contract extended to complete a significant project, he was sent into retirement and banned from entering the Faculty of Natural Sciences. Professor Adrović recently publicly warned about controversial staffing at the University of Tuzla, as he has been warning about corruption and controversial staffing at the University of Tuzla for years, which is why he is under pressure.

“Politics controls the University of Tuzla and everything is resolved like in a market. They put parties in positions, and true professors are silent because they are afraid. Everyone at the University of Tuzla is silent, and the University is collapsing every day, development and life on it depends on a small group of like-minded people. My son has a doctorate in a rare field of genetics, and he has been in the bureau for 12 years. He can’t get a job because they are taking revenge on me for my attitude and public criticism of this university “, says Adrović. He recently and publicly warned that the University of Tuzla was and remained party booty, “a training ground for party survival, where autonomy is buried by the rigid tendency of party terror and the insatiable career obsession of individuals.”

“There are many dignified and capable professors from various scientific fields at the University of Tuzla, but they are obviously purposefully suppressed, underestimated, and discriminated against,” Adrović emphasizes.

High corruption in higher education

It is ironic that the University of Tuzla has adopted an Action Plan for the fight against corruption for the period 2018-2019. The Action Plan describes in detail the activities that will prevent corruption and contribute to raising awareness of this problem. The responsibility of the University and the importance of its example to other institutions and individuals were emphasized. A Working Team for the implementation of the Action Plan was to be formed, and the Rector of the University was to be informed annually about all activities.

The indictment against the rector was confirmed just days before the Card of the Revolution was conducted by students at the University of Tuzla, demanding better education and the prevention of corruption at the university.

In support of students, we remind readers, students, and employees of all universities in BiH of the definition of corruption taken from the Anti-Corruption Plan of the University of Tuzla:

Cases of corruption in education are widespread in BiH. At the end of October last year, Inforadar published a story about party stamping of diplomas at private faculties, one of which is the European University Kallos, located in the center of Tuzla, in an office building where – in addition to studying – you can gamble and shop.

According to our information from the Ministry of Education of Tuzla Canton, after the last text of Inforadar and the reaction of the FUP and the seizure of documents for Kallos, the President of the Accreditation Commission Bernadin Ibrahimpašić resigned.

(Inforadar.ba)

Putin je iskoristio njemačke lidere, a najveći naivac ispala je Angela Merkel

Budući da su bili u krivu u vezi s Rusijom i Putinom, njemački političari pribjegli su opravdanju tipa: ‘Pa ko je to mogao znati?

Njemačkoj nije nepoznanica biti na pogrešnoj strani povijesti.

Zato nikoga ne bi trebalo iznenaditi da je Berlin proteklih 16 godina proveo na posve pogrešnoj strani u vezi s time kako se nositi s Rusijom, piše Politico u tekstu pod naslovom “Korisni Putinovi idioti iz Njemačke”.

No ono što se nije moglo predvidjeti jest brzina kojom je Njemačka posljednjih sedmica  napustila svoj stav prema Moskvi i zaustavila kontroverzni projekt plinovoda Sjeverni tok 2, slala oružja Ukrajini, prihvatila sankcije protiv Rusije, pa čak i najavila da će početi upumpavati značajne iznose u vlastitu vojsku.

Drugim riječima, pristala je gotovo preko noći učiniti sve ono na što su je SAD i drugi saveznici godinama nagovarali. Berlin je čak smislio moto ove promjene spreman da se pretvori u hashtag: Zeitenwende, tj. ‘vrijeme promjene’.

Katastrofalna pogreška

S tim u vezi, Nijemci su imali otprilike isto onoliko sreće koliko i ruska vojska u Ukrajini. To je zato što Njemačka nije tek ‘pogrešno procijenila Putina‘, kao što je prošle sedmice rekao Christoph Heusgen, dugogodišnji savjetnik Angele Merkel za vanjsku politiku i novi predsjednik Münchenske konferencije o sigurnosti.

Njemačko tvrdoglavo inzistiranje na suradnji s ruskim čelnikom unatoč njegovoj kontinuiranoj agresiji (s čitavim popisom nedjela u rasponu od invazije na Gruziju do ubistava neprijatelja u inozemstvu i ratnih zločina u Siriji) nije bilo ništa drugo nego katastrofalna pogreška koja će Angeli Merkel osigurati mjesto među političkim naivcima, zajedno s Nevilleom Chamberlainom.

Polako, ali sigurno, Nijemci su počeli shvaćati da mekani pristup Angele Merkel prema Rusiji, koji je dosegao svoj vrhunac odlukom 2015. da dâ zeleno svjetlo plinovodu Sjeverni tok 2, unatoč ruskoj aneksiji Krima i njezinoj ulozi u separatističkom ratu u istočnoj Ukrajini, nije samo otvorio vrata Putinu da nastavi dalje, već ga je zapravo na to potaknuo.

Međutim, ruska invazija na Ukrajinu, ne znači samo odricanje od politike kancelarke Merkel, već i od politike čitave generacije njemačkih političara zaslijepljenih nostalgijom za ‘Ostpolitikom’ i politikom ‘Wandel durch Handel’ (‘promjena kroz trgovinu’), politikom poboljšavanja međusobnih odnosa, odnosno smanjuju međusobne napetosti iz 1970-ih koju je zagovarao kancelar Willy Brandt, i koja je, prema njemačkoj legendi, dovela do kraja Hladnog rata, prenosi Jutarnji.hr.

Kolektivna odgovornost Njemačke je razlog zašto je okretanje stranice lakše najaviti nego učiniti. U njemačkoj politici ne postoji osoba nalik Churchillu koja je godinama upozoravala na opasnosti davanja povjerenja Putinu. Dok Merkel snosi većinu odgovornosti za to što je upala u zamku ruskog čelnika, prava je istina da je kriva cijela njemačka politička klasa.

Kao ministar financija bivše kancelarke sadašnji kancelar Olaf Scholz, čiji su socijaldemokrati bili glavna pokretačka snaga iza naftovoda Sjeverni tok, zagovarao je ideju da je najbolji način da se nosi s Putinom, neprekidni ‘dijalog’.

Jens Plötner, trenutno Scholzov savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je jedan od glavnih tvoraca te politike u godinama kad je kao visoki diplomat služio u njemačkom uredu za vanjsku politiku, gdje je bio šef kabineta tadašnjeg ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera (socijaldemokrata koji je sada njemački predsjednik) i gdje je odnedavno politički direktor ministarstva. Čak i nakon što je Putin u prosincu okupio desetke hiljada vojnika na ukrajinskoj granici, Plötner je savjetovao Scholzu da se drži Sjevernog toka 2 i javno ponovi izmišljenu tezu da je to tek nešto više od ‘komercijalnog projekta’.

Plötnerov stari šef Steinmeier, koji je 2016. optužio NATO za ‘zveckanje oružjem i ratno huškanje’ zbog održavanja vojne vježbe u istočnom dijelu saveza, tvrdio je – skoro sve do ispaljenog prvog metka na Ukrajince – da bi Njemačka trebala koristiti energetiku kao način za izgradnju mostova s Rusijom.

Ovih dana je Steinmeier, koji bi kao predsjednik trebao služiti kao moralni autoritet Njemačke, zauzet organizacijom koncerata ‘slobode i mira’ s ruskim i ukrajinskim glazbenicima. (Jedan od događaja dogodio se početkom marta u Dresdenu dok su bombe padale na Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini.)

Ni drugi se nisu proslavili

Tokom vikenda, Andrij Melnik, ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, izjavio je da će bojkotirati Steinmeierov najnoviji događaj, te rekao da Ukrajinci nemaju vremena za ‘grandioznu rusku kulturu’ dok Moskva ubija nevine civile.

Slobodni demokrati bili su podijeljeni oko toga što učiniti sa Sjevernim tokom 2, a mnogi u stranci, uključujući zamjenika šefa stranke Wolfganga Kubickog, podržavali su veću suradnju s Rusijom. Prema Melnikovim riječima, čelnik Slobodnih demokrata Christian Lindner, koji je ujedno i njemački ministar financija, rekao mu je na dan početka rata da nema smisla da Berlin Ukrajini šalje oružje ili da Rusiju isključuje iz SWIFT-a, jer je njegovoj zemlji ‘preostalo tek nekoliko sati’ suvereniteta.

Sumnjičavost u pogledu izgleda Ukrajine, a da i ne spominjemo zabrinutost zbog posljedica prejakog pritiska na Rusiju, dijelili su mnogi i u glavnoj oporbenoj Demokršćanskoj stranci (CDU). Samo nekoliko sedmica prije ruske invazije, čelnik CDU-a Friedrich Merz upozorio je da bi izbacivanje Rusije iz SWIFT-a moglo značiti ‘atomsku bombu na tržištima kapitala’.

‘Svi smo bili u krivu’

Budući da su na svakom koraku bili u krivu u vezi s Rusijom i Putinom, njemački političari pribjegli su opravdanju tipa: ‘Pa ko je to mogao znati?’

– Bio sam u krivu, svi smo pogriješili – rekao je prije dan, dva Wolfgang Schäuble, siva eminencija njemačke politike i dugogodišnji ministar financija CDU-a.

Međutim, ono što Schäuble i njegovi kolege ne govore jest da su saveznici Njemačku godinama upozoravali da podcjenjuje Putina. Kad ih se suoči s tom činjenicom, Nijemci ne znaju kako reagirati.

Nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u govoru u Bundestagu ovog mjeseca podsjetio njemačke zastupnike da je posao Njemačke s Rusijom pomogao u financiranju rata protiv njegove zemlje i napao ih zbog ‘bezvrijednih’ izjava o holokaustu, nagradili su ga ovacijama — a zatim se odmah vratili uobičajenim poslovima, što je uključivalo i čestitanje rođendana dvoje parlamentarnih zastupnika.

Tokom Hladnog rata, izraz ‘korisni idiot’ postao je način za označavanje onih umjerenih na Zapadu koji su postali žrtva lakovjernih argumenata komunista.

Od njemačkog veta na članstvo u NATO-u za Ukrajinu i Gruziju 2008., preko nastojanja Njemačke da postigne plinski sporazum s Moskvom pa do njenog protivljenja slanju oružja Kijevu — čelnici Njemačke služili su kao Putinovi korisni idioti.

Cijelo to vrijeme, takozvani poznavatelji Rusije, samodopadni ruski simpatizeri kojih je pun politički establišment zemlje, odbijali su kritike njihovog puta, inzistirajući da znaju bolje i doslovno se smijući Washingtonu u lice.

No niko se više ne smije, navodi Politico.

Čak i dok saveznici pozdravljaju promjenu u Berlinu, nisu zavarani njihovim novim licem.

Ukrajina, koju je Njemačka opljačkala tijekom Drugog svjetskog rata i koja je do kraja 1945. izgubila više od 15 posto stanovništva, sigurno neće oprostiti i zaboraviti.

Njemačka također neće imati nikakav pravi kredibilitet ni unutar transatlantskog saveza (bez obzira na to koliko milijardi se obvezala potrošiti na obranu) sve dok se iskreno ne obračuna s rezultatom godina odnosa Merkel-Putin.

Kao što Njemačka jako dobro zna, čak i ako se moguće na neko vrijeme sakriti od povijesti, od nje se na kraju ne može pobjeći.

Kupres RS: Opštinari rade po osam poslova, Predsjednica skupštine ujedno i poštar!

Nepotizmu nigdje kraja. Danijela Kovačić, baš kao i njena sestra Zorana, u sukobu su interesa jer je i ona odbornik u Skupštini opštine. Na mjesto poštara, koje je ostalo upražnjeno, zapošljava se predsjednica Skupštine opštine Maja Šebez,  bez konkursa

Pišu: Velizar ANTIĆ i Stefan BLAGIĆ

Iako je Kupres RS jedna od najmanjih opština u Republici Srpskoj, lokalna vlast predvođena SNSD-om, posvećeno radi na najučestalijim neregularnostima. Opštine koja u 21. vijeku nema vodovod već se stanovnici vodom za piće snabdijevaju prikupljanjem kišnice, vlasti u Republici Srpskoj se sjete samo u predizbornoj kampanji. Tako ih je još 2011. godine posjetio Milorad Dodik i obećao 350.000 KM za izgradnju vodovoda. Od svega je ostalo „obećanje – ludom radovanje“, a od vodovoda ni do dan danas nije bilo ništa. Iz Ministarstva finansija Republike Srpske nam je stigao odgovor da nisu učestvovali u finansiranju izgradnje vodovoda u ovoj opštini. Dakle, nikada nije ni bilo ozbiljne namjere vlasti Srpske da se vodovod izgradi.

Pored toga što je narod ove siromašne opštine prevaren od strane entitetskevlasti, postoji veliki problem i u samom funkcionisanju lokalne zajednice. Prema riječima mještana, stranačka pripadnost je ključni faktor za dobijanje posla u opštinskim institucijama i javnim preduzećima. U Elektrokrajini, odjeljenju koje pokriva opštinu Kupres RS, na radnom mjestu elektro-montera radi automehaničar, mada ima stanovnika koji su završili i elektrotehničku školu. Međutim, prilikom zapošljavanja u ovom javnom preduzeću uopšte se ne sprovode konkursi, pa su i ovakve stvari moguće. Na upit Elektrokrajini da li je informacija o nesprovođenju konkursa prilikom zapošljavanja radnika u ovoj opštini tačna, iz ovog javnog preduzeća nismo dobili nikakav odgovor. Javna je tajna da su svi zaposleni u ovom javnom preduzeću članovi vladajućeg SNSD-a.

Zaposleni bez konkursa

Takođe, u Javnom preduzeću Šume RS radi nekoliko radnika iz opštinske uprave Kupresa, za čije zaposlenje nikada nije raspisan konkurs. Na naš upit da li je ova informacija tačna, iz Javnog preduzeća Šume RS, odjeljenje Šumskog gazdinstva „Gorica“, stigao je odgovor da: „Konkursi nisu raspisivani, jer se radi pretežno o šumsko-uzgojnim radovima, poslovima na primanju i doznaci  šds, dakle, o izvršenju tačno određenog posla.“ Ovim su potvrđeni navodi naših izvora da konkursi nisu raspisivani. Sve ovo kod građana koji žive u ovoj opštini, a ne pripadaju vladajućim partijama, stvara osjećaj da su građani drugog reda. Takođe, ono što ih najviše boli jeste činjenica da mnogi zaposleni na ovim radnim mjestima ne stanuju u samoj opštini, već putuju iz drugih opština, dok sa druge strane u samom Kupresu RS ima ljudi koji imaju potrebne kvalifikacije za rad u javnim preduzećima, ali ne mogu da dođu do zaposlenja.

Da je to zaista tako potvrdili su nam i iz samog JP „Šume RS“, ogranak ŠG „Gorica“ u odgovoru koji su nam poslali.

„Radnicima koji borave u radničkim nastambama Šumsko gazdinstvo obezbjeđuje dva obroka, ukoliko je organizovana kuhinja za spravljenje hrane, a ukoliko nema organizovane kuhinje, radnicima se obazbjeđuje jedan suvi obrok i isplaćuje naknada u visini jednog toplog obroka za svaki radni dan. Ukoliko nema organizovan vlastiti prevoz kod poslodavca, radnici imaju pravo na naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju“, navode iz Gorice.

Dakle, stranačka pripadnost je dovela do toga da i sama javna preduzeća imaju dodatni trošak jer plaćaju prevoze i duple tople obroke.

Posebna priča se odvija u samoj opštini gdje je na mjestu načelnika opštine Gojko Šebez iz SNSD-a, koji prema kazivanju mještana uopšte nema mjesto prebivališta u ovoj opštini, jer ima porodičnu kuću koja je na teritoriji opštine Kupres u Federaciji BiH, kao i porodičnu kuću u Banjaluci gdje najčešće i boravi. Iz MUP-a RS na upit da li načelnik opštine ima prijavljenu adresu u opštini Kupres RS nam je stigao odgovor da ova informacija sadrži lične podatke i da se ovaj zahtjev za pristup informacijama odbija. Međutim, čak i da načelnik opštine ima prijavljeno mjesto prebivališta u opštini Kupres RS, on, po riječima lokalnog odbornika Milana Milišića, većinom živi u Banjaluci. Na upite samom načelniku nismo dobili nikakav odgovor.

U opštini Kupres RS je poseban problem i činjenica da pojedini zaposleni u opštinskoj administraciji obavljaju i po nekoliko poslova uz odgovarajuću nadoknadu za te poslove, pa je tako na radnom mjestu matičara zaposlen Dragan Čolić koji ima završenu poljoprivrednu školu. Pored ovog osnovnog radnog mjesta u opštinskoj administraciji, obavlja i poslove Predsjednika opštinskog crvenog krsta, Predsjednika opštinske tenderske komisije, člana Opštinske izborne komisije, VD direktora Komunalnog preduzeća koje vrši usluge čišćenja snijega od 2017. godine, savjetnik načelnika za sistematizaciju radnih mjesta u opštinskoj administrativnoj službi i savjetnik za pravna pitanja, organizator sportskih manifestacija kao i šef za zimsku službu čišćenja u opštini.

U opštinsku administraciju načelnik je prebacio na mjesto pripravnika iz Pošta RS Zoranu Zubić koja je dobijala godinu dana platu, a nije se pojavljivala na poslu jer je zaposlena svega desetak dana prije nego što se porodilaU ovom slučaju je prekršen i Zakon o sukobu interesa jer je ona istovremeno i odbornica u opštinskoj Skupštini ispred SNSD-a. Takođe, na mjesto računovođe u opštini načelnik dovodi i njenu sestru Danijelu Kovačić, pored toga što je na tom mjestu na određenim ugovorima zadržan računovođa koji je otišao u penziju. Pored svega ovoga, opština ugovara dodatni honorar za posao računovodstva sa direktoricom Elektrodistribucije iz Šipova Biljanom Šegrt. Nepotizmu ovdje nije kraj, jer je i Danijela Kovačić, baš kao i njena sestra Zorana, u sukobu interesa jer je i ona odbornik u Skupštini opštine ispred SNSD-a. Na mjesto poštara, koje je ostalo upražnjeno, zapošljava se predsjednica Skupštine opštine Maja Šebez, i naravno, pogađate, opet bez konkursa. Na upit o ovom zaposlenju iz Pošta RS nam nije stigao odgovor.

Pošto se radi o nerazvijenoj opštini u kojoj je osnovni izvor prihoda poljoprivreda, vršene su i malverzacije prilikom donacija od strane Vlade RS. Tako je kao pomoć Kineske vlade za poljoprivredu, traktor sa priključcima u vrijednosti od oko 40.000 KM, završio kod Srđe Zubića, čovjeka koji se uopšte i ne bavi poljoprivredom. Takođe, majka Gorana Zubića, pomoćnika ministra za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS, Đuka Zubić, žena od 72 godine, dobija motokultivator sa priključcima da uzgaja organski krompir. Ni Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nije odgovorilo na naša pitanja o načinu i kriterijumima za raspodjelu sredstava u opštini Kupres RS, kao ni o eventualnoj kontroli kako se ta doznačena sredstva troše.

Velike doznake ovoj opštini su stizale i od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS. Opštinska uprava je neselektivno trošila ova sredstva i u prethodnom periodu jer je 60.000 KM dobijenih od ovog ministarstva još 2013. godine, na prijedlog tadašnjeg načelnika, preusmjerila u izgradnju Lovačke kuće „Kupreška rijeka“, umjesto za održivi ostanak i opstanak stanovnika u ovoj opštini. Ni ovo ministarstvo nam nije odgovorilo na upite kako se troše sredstva namijenjena opštini Kupres RS i da li oni sprovode kontrolu trošenja doznačenih sredstava.

Potpuno bezvlašće

Da u ovoj opštini vlada skoro pa potpuno bazvlašće govori i podatak da je načelnik opštine imao prijedlog da 10% od ukupnog budžeta opštine potroši bez jasnog obrazloženja. Naime, u prijedlogu rebalansa budžeta postojala je stavka od 40.000 KM koja je naslovljena sa „Ostali tk. grant u zemlji – tekući grant pojedincima“. Ovaj prijedlog je, prema riječima našeg izvora, bio namijenjen za raspodjelu politički podobnim pojedincima, a ono što bi trebalo da bude predmet pravosudnih institucija, jeste da je novac već potrošen! Međutim, na skupštini opštine ovaj prijedlog nije usvojen.

Pošto na naše upite niko iz opštine nije odgovarao, naši novinari su lično posjetili opštinsku upravu ove minijaturne opštine, ali nam je rečeno da načelnik nije dolazio na posao od prethodne sedmice. Kada smo upitali službenike da li nam zamjenik načelnika može dati odgovor na pitanja, dobili smo komentar da je bolje da se obratimo načelniku.

U izjavi za naš portal opštinski odbornik Milan Milišić kaže da u lokalnoj zajednici vlada potpuna anarhija i nepravda.

U ovoj opštini nema mjesta za borca prve kategorije koji je jedan od rijetkih da je sa porodicom, ženom i dvoje djece, ostao da živi ovdje. I pored završene srednje elektro škole i položenu šumarsko – tehničku školu za mene nema mjesta ni u Elektrodistribuciji ni u Šumama RS, jer nisam politički podoban. Koliko je meni poznato, nikada nisu ni raspisivali konkurse u ovim preduzećima u Kupresu RS, već samo primaju svoje ljude. U opštini živi i čovjek sa četvoro djece, od kojih najstarije ima 14 godina, i nema pravo na zaposlenje, niti da mu se naspe put do kuće a sve iz razloga što ne podržava vladajuće političke partije“, kazao je Milišić.

(Infoveza.com)

Federacija preko Hrvatske može postati dio nove plinske mreže

Političke su prilike ponovo stavile u fokus projekat “Južna interkonekcija BiH i R Hrvatska”, a čijom bi realizacijom Federacija BiH prestala biti ovisna o samo jednom pravcu dovoda plina

Federacija BiH u svjetlu novih geopolitičkih odnosa namjerava ponovno u fokus staviti kapitalni strateški projekt koji ima i potporu Europske unije, a koji će joj omogućiti diversifikaciju izvora opskrbe prirodnim plinom.

Riječ je o toliko puta spominjanom projektu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”, a koji će omogućiti Federaciji BiH da prestane biti ovisna o samo jednom pravcu dovoda plina, odnosno da se pozicionira na kartu geostrateški važnih područja koja će koristiti plin iz više pravaca i izvora (LNG Krk, Kaspijska regija /projekt IAP/, europska čvorišta za trgovinu plinom), piše Večernji list BiH.

Južna interkonekcija, kao što je poznato, prvi put u povijesti dovodi plin kao energent na šire područje Hercegovine, a taj će projekt spojiti i središnju Bosnu na novi energetski izvor.

Usvajanje zakona

Podsjećamo, krajem prošle godine Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine prihvatio je prijedlog Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”. Predlagač zakona – federalna Vlada obrazložila je tada da je Južna interkonekcija ključna za održavanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom na području cijele FBiH, kao i za diversifikaciju izvora i pravaca opskrbe prirodnim plinom.

Ističe da je taj projekt jedan je od strateški najvažnijih u oblasti energetike u FBiH.

U međuvremenu zamrle su aktivnosti na realizaciji ovoga projekta, a koji, podsjećamo, ima otvorenu potporu Europske unije. No, čini se da lokalne zajednice i same žele aktualizirati tematiku novoga plinovoda, pa je tako Općinsko vijeće Novi Travnik donijelo zaključak o davanju prethodne suglasnosti na trasu magistralnog plinovoda “Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska” za teritorij općine Novi Travnik.

Prethodna suglasnost na idejni projekat trase budućeg plinovoda daje se uz uvjet da se u idejnom i glavnom projektu izvrše korekcije na terenu s mještanima i da se uvaže sve primjedbe s javne prezentacije održane 9. studenoga 2021. godine, kao i sve dodatne primjedbe koje pristignu u međuvremenu – navedeno je nakon sjednice.

Riječ j o projektu koji ima strateški značaj za Federaciju i zbog snažnijeg povezivanja s Europskom unijom (Foto: BH Gas)

S druge strane, u samom prijedlogu zakona koji je usvojen u jednom od domova federalnog Parlamenta uređuju se pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje plinovoda Južna interkonekcija na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) – Posušje (Bosna i Hercegovina) – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar, uključujući infrastrukturu projekta, točku interkonekcije, investitora, način financiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada županija, nadležnih ministarstava i drugih tijela uprave, institucija i gospodarskih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta.

Za nositelja investicije projekta određena je kompoani8jaza proizvodnju i promet plina BH-Gas d. o. o. Sarajevo. Istodobno, predstavnici Plinacroa i BH-Gasa potpisali su još početkom prošle godine u Mostaru izjavu o spojnoj tački na južnoj plinskoj interkonekciji, koja će se nalaziti kod Imotskoga.

Strareški značaj

Prijedlogom zakona utvrđen je i javni interes za izgradnju plinovoda u svrhu eksproprijacije, nepotpune eksproprijacije i privremenog zauzimanja nekretnina potrebnih za izgradnju, upravljanje i održavanje infrastrukture. Urbanistička suglasnost izdavala bi se, sukladno zakonskoj odluci, na osnovi stručne ocjene povjerenstva koje bi trebao imenovati Parlament FBiH od predstavnika Federalnog ministarstva prostornog uređenja i po jednog predstavnika županijskih ministarstava nadležnih za poslove prostornog uređenja iz Zapadnohercegovačke županije, Hercegovačko-neretvanske županije, Hercegbosanske županije, kao i Srednjobosanske županije.

Treba navesti kako je riječ o projektu koji ima strateški značaj za Federaciju i zbog snažnijeg povezivanja s Europskom unijom. Naime, idejni projekt je financiran grant sredstvima Europske komisije i završen je sredinom oktobra 2020. godine, dok je studija utjecaja na okoliš i društvo financirana grant sredstvima USAID završena krajem januara prošle godine.

Realizacija projekta omogućit će uvođenje prirodnog plina kao novog i ekološki prihvatljivog energenta u sve sektore potrošnje na promatranom području, uključujući industrijski sektor i sektor široke potrošnje, kao i sva zainteresirana kućanstva.

Ranije predviđena dinamika je početak izgradnje plinovoda prognozirala tijekom 2023. godine s predviđenim rokom puštanja u pogon prije kraja 2024. godine, no zbog izostanka aktivnosti na terenu posljednjih nekoliko mjeseci ove rokove sada treba uzeti s oprezom.

Municipality Istočna Ilidža – Boiler rooms illegally confiscated from tenants for the needs of PUC “Toplane”

Tenants of buildings in Vojvode Radomira Putnika Street in Istočna Ilidža were left without heating in the middle of the winter season. Although they have their own boiler rooms within the buildings, and have been paying their bills to the company “Sarajevo Gas” for two years, the tenants were forced to join PUC “Toplane” Istočna Ilidža where they will pay a higher price for the same services, new connection 300 KM, but also maintenance of the boiler room, even though it is still under warranty for more two years, which includes the maintenance price.

How are apartment buyers cheated from the beginning?

The establishment of PUC “Toplane” Istočna Ilidža, whose headquarters, according to available information, is at the same address as the municipality, coincides with the construction of the mentioned residential buildings. The municipality of Istočna Ilidža conditioned the investor that he would get a permit for the construction of buildings on the mentioned location if he built boiler rooms which would be subsequently handed over to the newly formed company “Toplane” Istočna Ilidža. This is confirmed by the letter of the general manager of the company “NPL Project” Bojan Tomić.

“The gas boiler room belonging to the Association of condominium owners has been handed over for use and management to the only existing institution in the area of Istočna Ilidža, and that is PUC ‘Toplane’ IN ACCORDANCE WITH US APPROVED LOCATION CONDITIONS by the Municipality of Istočna Ilidža and BUILDING PERMIT”, it is said, among other things, in their statement.

 

We also asked the investor, ie the company “NPL Project” why, without the consent of the tenants, they handed over the boiler room for use to another company, and many other questions, and we received an answer from the general manager Bojan Tomić that they are not compatible (competent prim.aut.) to answer our questions, because they no longer manage the boiler room.

Tenants powerless.

“The fact that the boiler room is ours means nothing to us in the situation when it is connected to the gas connection from ‘Toplane’, and if contracts are not signed with them, they have the right to not deliver it to us. PUC ‘Toplane’ Istočna Ilidža are the only legal entity from this municipality that is registered for this activity. By law, we must not hire any other legal entity from another municipality to manage the boiler room if there is a PUC established to perform that activity in our municipality”, said one of the tenants after the meeting with the municipal leadership.

In order to formally and legally take over the boiler rooms owned by the tenants of the building, the leaders of the municipality, led by Mayor Marinko Božović, covered themselves with the decision of the Municipal Assembly of Istočna Ilidža, which states that PUC Toplane is the only one authorized to deliver heat.

This decision of the Municipal Assembly is in contradiction with Article 52 of the Constitution of Republika Srpska, which prohibits monopolies of any kind, lawyer Din Tešić told SPIN Info.

“The manner in which the delivery of thermal energy and gas connection is determined, not only harms the tenants of buildings in Istočna Ilidža, but also all other natural and legal persons who are forced to buy thermal energy from a monopolistic company at non-market prices”, adds Tešić.

Why are the buildings still not registered?

The purchase agreement signed by the tenants clearly states that “parts and devices that serve the building as a whole are the joint property of all owners of individual parts of buildings.”

 

However, the problem is that these buildings, even two years after moving in, are still not registered in the land registry. The question is whether the Municipality has disabled the tenants in this way to protect their rights?

“It is unfounded and contrary to the principles of conscientiousness and the valid provisions of the Law on Real Rights of Republika Srpska for a part of the facility to pass into the possession of PUC ‘Toplane’ without any legal basis. In this way, probably due to the provisions of the Department of Urbanism of the Municipality of Istočna Ilidža, all tenants were damaged as the boiler rooms illegally passed into the possession of PUC Toplane, ie the part of the building that serves regular use of the building and must be registered as co-owned by tenants and must be registered as a co-owner of the tenant in the land registry records. Tenants who financed the purchase of apartments and the construction of the boiler room had to give consent for the transfer of possession and ownership of the boiler room to PUC ‘Toplane’, which is not the case here, and the investor, when concluding the contract on the purchase of the apartment, regulates the issue of ownership of the boiler room with the contract”, says lawyer Tešić, noting that the acquisition of PUC Toplane over someone else’s property is obvious without a legal basis, and as such it is subject to rebuttal by a lawsuit before the competent court.

It would not be the first time that the company “NPL Project” owned by Siniša Lubura is in a dispute. Due to construction on the entity line, the Ministry of Physical Planning, Construction and Ecology of Republika Srpska in October 2020 accepted the complaint of the tenants of the building in Gandijeva Street in Sarajevo’s Dobrinja IV and annulled the decision of the Department of Physical Planning and Housing of Istočna Ilidža about the construction of buildings.

Even then, the tenant’s lawyer Nihad Suljević for Radio Slobodna Evropa claimed that the building permit was signed by the mayor Marinko Božović, instead of the head of the department for physical planning of the Municipality of Istočna Ilidža, which obviously indicates a link between the investor and the mayor.

The buildings are not intended for electric heating

Against the will of the citizens, 90% of whom signed against the decision to hand over the boiler room for use to heating plants, the municipality and PUC “Toplane” led by director Dragan Janković decided to persist in their intention, although this could lead to problems.

 

Namely, in the event that the situation arises where apartments being to be massively heated using electricity, tenants are warned that the building, per original plan, is means to be heated using the boiler room,and that the installations and fuses are not adapted to that, which would cause fuses to pop out and other problems related to electrical installations.

We also sent questions related to this case to the mayor of Istočna Ilidža, Marinko Božović, and forwarded them to his cabinet, and despite constant promises that “the answer will come soon”, the answer has not yet arrived. As soon as we receive an official explanation from the municipality, we will publish it.

In addition, the question arises as to the justification of founding companies in the area of this municipality, since, due to the impossibility of management because in question is another political set in the neighbouring municipality (SNSD), the people of Ilidža founded their own companies and institutions. Although most of them have nothing but acting directors, or are only now getting work premises, these companies are important as a generator of party employment.

(Spin.info) 

1 2 3 9