Godišnje se u prosjeku u BiH za mito u porodilištima daje oko dva miliona KM. Kovertama s novcem “časte” se doktori, babice, medicinsko osoblje. A sve za bolji tretman i uvjete poroda. Rezultati istraživanja pokazali da pred ovom “kulturom naših pacijenata” olako pokleknu obje strane
Piše: Senka KURT
– Doktor me nije htio poroditi dok moj suuprug nije dao 50 eura. Imala sam osjećaj da beba izlazi, a rečeno mi je da nisam spremna za porod i da se moram strpiti. Zar se može strpiti dok beba izlazi?! U strahu da će se nešto dogoditi, jer je vodenjak davno iscurio i počela sam krvariti, suprug je „počastio“ doktora i u roku od 5 minuta doktor je došao da me porodi. Zbog njegovog čekanja smo ostale u bolnici duže nego što je trebalo.
Priča je ovo jedne novopečene majke iz Zenice. Sjećanje na dane u Kantonalnoj bolnici kada je na svijet donijela svoju bebu.
Takvi dani, na žalost, u mnogim su zdravstvenim institucijama širom zemlje obilježene s nekoliko stvari – kovertama, „čašćenjem“, korupcijom, toaletima bez sapuna i tople vode, lošim tretmanom prema porodiljama.
Prema istraživanju „Borba protiv korupcije u porodilištima“, Udruženja Babysteps u suradnji sa EU i USAID-om, u Bosni i Hercegovini se godišnje, u prosjeku, za mito u porodilištima daje oko dva miliona maraka.
Istraživanje je pokazalo da svaka druga porodilja „počasti“ doktora, babicu, medicinsko osoblje. A motivi su različiti, no, osnovna je vodilja – da porod što bolje prođe.
Ja vam novac ne dam
Ovih je dana javnost uzbudilo svjedočenje jedne porodilje, kojoj je doktorica tražila 500 KM za carski rez.
– Na kraju je jednostavno došlo do toga da je (muž) ušao u sobu u kojoj su sjedile doktorice, sestre i babice, i pitao ko je ta dotična doktorica koja moju suprugu uporno neće da odvede na carski, bez novca? Svi su ćutali, a moja doktorica je pokazala ko je u pitanju. On je rekao: “Hoćete li je odvesti na carski? Hoćete li uraditi nešto po tom pitanju, mi smo ovdje već skoro punih 14 sati!” Ona je rekla: “Pa znate, gospodine, ne ide to tako.” I on je bukvalno ustao i sa mantilom je okačio na čiviluk i rekao je: “Ja vam novac ne dam, spasite mi ženu i dijete!” Nakon carskog, kad su me probudili, doktorica je rekla da je sva sreća da mi je urađen carski baš u tom trenutku, jer da su čekali još samo pola sata, upitno je da li bi i ja i dijete preživjeli – svjedočila je ona u videu koji je podijelio Babysteps.
Ova 30-godišnja mlada žena, kazala je da je, pored poruka ohrabrenja raznih trudnica, kojima je to možda već drugi ili treći porod po redu, dobila i savjete da treba dati babici pri ulasku u salu 50 do 100 KM kako bi imala bolji tretman na porodu, da se izbjegne rezanje, šivenje…
– Također, neki od savjeta su bili da se treba i doktoru koji bude u smjeni tada dati, odnosno staviti u kovertu, određeni iznos od nekoliko stotina maraka kazala je ona.
Na FB stranici Udruženja mnogo je sličnih priča. Iz Bolnice Sv. Apostol Luka iz Doboja stigla je ova:
– Poslije carskog, supruga je doktor pozvao u svoju kancelariju da mu kaže podatke o bebi, kako smo prošli, kako se osjećam… Naravno, to nije praksa da se uvodi neko u kancelariju samo radi „davanja informacija o mami i bebi“. Suprug je dao kovertu sa 100 eura. Doktor me stalno obilazio, bio ljubazan. Drugi porod, korona. Suprug nije mogao ući u bolnicu. Isti doktor ostao bez koverte, nije me niti jednom obišao, niti pitao kako sam.
Svoje iskustvo sa Ginekološko akušerske klinike Kliničkog centra podijelila je jedna Sarajka.
– Mnogi su me upozorili da su drip i epiziotomija standard na GAK-u. Nemaju vremena da čekaju prirodan porod. Bilo me strah. Nisam to htjela. Našla sam poznanika i platila 1.000 za carski rez. Porod je spontano počeo dva dana prije zakazanog termina. Dolazim na GAK. Doktor kojeg sam platila nije htio da razgovara samnom. Izbjegavao je kontakt očima. Više puta sam molila da mi ne daju drip. Dali su mi drip čim sam ušla u salu, zatim epiziotomija. Porodila sam se svega par sati nakon dolaska u porodilište. Kasnije saznajem da sam se porodila pola sata pred kraj smjene „mog doktora“.
Koverta od 141 KM
Ovakvih svjedočanstava ima bezbroj, no ima i drugačijih. Onih koji ne žele dati novac i preći preko svojih principa.
– Porodila sam se na carski rez. Prije toga svaki pregled obavila privatno, u praksi doktora koji ne radi istovremeno na GAK-u. Tražila sam baš takvoga. Nisam platila ni jedan fening doktoru, nisam „zakitila“ sestre. Jednostavno, to je protiv svih mojih životnih načela. Da Vam pravo kažem stid bi me bilo sebe i ne znam kako bih to uradila. Kad smo beba i ja trebale izaći jedna mi je doktorica govorila da još nije vrijeme, da nismo spremne, zbog navodne jake žutice. Tražila sam da se ponove nalazi. I nekako su pristali da idemo kući. Na odlasku mi je ta ista doktorica rekla da će poslati sestru da nas pregleda. I sestra je dolazila. Mislim, dva dana. Naplaćivala je svaki dolazak 50 KM. Treći dan sam shvatila da dolazi samo zbog novaca, jer bebu bukvalno nije ni pogledala. Na odlasku sam joj rekla da nam više ne treba. Nisam joj htjela dati „njenih“ 50 KM. Bila je vidno ljuta – govori nam jedna Sarajka.
Istraživanje je pokazalo da se, u prosjeku, medicinsko osoblje počasti sa nešto više od 141 KM.
No, kako smo vidjeli ima i drastičnijih slučajeva.
Na poziv Babystepsa javilo se više od 2.700 porodilja koje su htjele govoriti o korupciji na porodu. Analizirano je njihovo iskustvo, od dolaska u bolnicu do samog poroda.
To je također važno jer je jedan od osnovnih razloga za davanje mita i generalno loše stanje u našim bolnicama. „Koverta“ tada znači bolji krevet, češći obilazak, kvalitetniju njegu.
Na žalost, to također znači i nejednak tretman onih žena koje nisu pristale „zakititi“ nekoga, te ih dovesti u podređeni položaj.
Tabela prikazuje značajne elemente porođajnog iskustva koji ukazuju na loše uslove u porodilištima
Osnovna, direktna pitanja vezana za korupciju u porodilištima odnosila su se na pitanja da li su ispitanice dale novčana sredstva/poklon nekome od osoblja porodilišta, te kada, na koji način i koliki iznos.
Rezultati su poražavajući i vrlo jasni – čak je 29,8 posto žena priznalo da je dalo novac ili poklon, a u zamjenu za bolji tretman.
Poražavajući rezultati
No, njih skoro 50 posto tvrdi da novac nisu dale, a ostatak odgovora veže za sami trenutak davanja novca ili poklona. Lako je zaključiti, onda da je polovina njih ipak poklekla i odlučila se za mito.
I medicinsko osoblje potvrdilo je naše navike, tradiciju, pa i uvjerenje da se novac mora nuditi.
Čak i kad vam ga niko i ne traži.
S druge strane, kada su pitani da li su ikada primili poklon od porodilje i njene porodice, njih čak 54,5 posto iskreno je potvrdilo da jesu.
No, zabrinjava zapravo činjenica (uvjerenje) da da medicinsko osoblje ne smatra lošom praksu primanja poklona na radnom mjestu. Tako je njih 54,5 posto kazalo da ” zavisi o kakvom se poklonu radi”, više od 18 posto zaposlenih u porodilištima smatra da tu “nema ništa loše”, da je to “dio kulture naših pacijenata”. Čak 9,1 posto kaže da je ” zakonski dozvoljeno primiti poklon do 20 KM” i da takav poklon nije nemoralan. Isti broj ispitanih smatra potpuno suprotno.
Svi ovi podaci potvrđuju da je korupcije itekako prisutna u porodilištima u Bosni i Hercegovini. No, o tome znamo oduvijek. Baš kao i za činjenicu da smo spremni davati mito od momenta rođenja. Bez obzira rade li to u naše ime naši roditelji.
