Na web stranici TRIAL International objavljen je Vodič za ostvarivanje naknade štete u krivičnom postupku, koji će znatno olakšati žrtvama ratnih zločina ili drugih krivičnih djela da saznaju sve pojedinosti o tome kako tražiti naknadu štete u okviru krivičnog postupka.
Vodič daje odgovore kako oštećeni mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć i kako se mogu uključiti u krivični postupak radi naknade štete.
Tako je istaknuto da imovinskopravni zahtjev mogu podnijeti sve žrtve krivičnih djela, uključujući i zaštićene svjedoke bez ugrožavanja njihove sigurnosti i otkrivanja identiteta, čime traže naknadu prouzrokovane nematerijalne ili materijalne štete.
– Vodič upućuje oštećene žrtve u njihova prava i odgovara na najčešća pitanja o imovinskopravnom zahtjevu, ali daje i informacije o besplatnoj pravnoj pomoći i psihološkoj podršci koja im je dostupna – istakla je Amila Husić, pravna savjetnica TRIAL International-a.
Iz TRIAL International-a ističu da su žrtve ratnih zločina generalno nedovoljno upoznate sa mogućnostima za ostvarivanje određenih vidova reparacija za zločine koje su pretrpjele kao i sa međunarodnim odlukama čija implementacija bi doprinijela unapređenju njihovog položaja i prava.
Logoraši u borbi za pravdu
Podsjećamo da je UN Komitet protiv torture 2019. godine donio Odluku kojom je ukazao da Bosna i Hercegovina nije omogućila žrtvi ratnog seksualnog nasilja efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju. Navedenom Odlukom Komitet preporučuje našoj zemlji da se preživjeloj isplati naknada štete, te u što kraćem roku osigura pružanje odgovarajuće besplatne medicinske i psihološke pomoći i javno službeno izvinjenje.
No, kako smo pisali, ta je Odluka još mrtvo slovo na papiru.
Zapravo, u praksi se dešava potpuno drugačije, kako smo i pisali krajem prošle godine, kada su intenzivirane naplate, kojim RS traži sudske troškove od žrtava koje su tužile ovaj entitet za pretrpljeno nasilje.
Riječ je o bivšim logorašima, žrtvama torture i seksualnog nasilja u ratu te porodicama nestalih i ubijenih lica. Umjesto pravde, kažnjeni su. Ponovo.
Razgovarali smo tada s Mehom Halilovićem iz Ratkovića kod Čelića, koji je s tek 22 godine propatio višemjesečnu torturu logora.
No, na žalost, oslobođenje iz logora i završetak rata, Haliloviću nisu donijeli mir i pravdu.
On je 2013. godine tužio Republiku Srpsku, te poput hiljada sapatnika – logoraša tražio odštetu za stradanja. Ovaj slučaj nije dobio, a danas mu se prijeti oduzimanjem imovine ukoliko nema sredstava da plate troškove postupka Republici Srpskoj.
Halilović je od maja 1992. preživio torture, omalovažavanja, nasilje u policiijskoj stanici Lopare, zatim u Bijeljini, pa je prebačen u logor Batković, gdje je u jednom hangaru, skoro 1.700 ljudi čekalo kraj.
– Tu sam bio dva i po mjeseca. Sve ukupno 4,5 mjeseca raznih logora – govorio nam je Halilović.
Razmijenjen je u Brčkom, a godinama nakon rata odlučio je preko Udruženja logoraša, a uz pomoć advokata iz Tuzle, tražiti odštetu za psihičku, fizičku bol, torturu, mučenja koja je preživio. Ž
– Tu tužbu smo izgubili, a danas mi se čini da je bilo bitno samo da se od nas uzmu pare. Nas niko ne štiti, nema nikoga da nas zaštiti – kazao nam je.
A onda je mjesto pravde stiglo rješenje o tome da mora platiti 3.500 KM nadoknade troškova postupka.
– Nisam imao taj novac, pa sam pribjegao manipulacijama. Mom kolegi, invalidu, koji je u ratu ostao bez očiju i ruku, počeli su mu skidati s računa od penzije. Ja sam svu svoju imovinu prepisao na dijete. Nemam posla. Nemaju mi od čega ni šta oduzeti. Došli su da plijene, kod mene bili kolege logoraši iz svih krajeva. Policajci došli i otišli – kaže Halilović.
I prije par dana sudski policajci su ponovo došli. Takva je, kažu, procedura.
– Istina je da mi se sad prijeti da će mi plijeniti pokretnu imovinu. Da nose TV, komodu, sećiju. Ja sam sit svega, nisam dobro, puna mi je kesa lijekova. Iz logora sam otišao u rov, branio zemlju. I nisam ovo zaslužio. Ništa nisam dobio ni kao bivši logoraš ni kao bivši borac. Nisam ja ta stranka. Podrumaši su dobili – kaže Halilović.
I to je tek jedna od stotina priča bivših logoraša, zatočenika, preživjelih žrtava najgorih zločina.
TRIAL International upozorava da imaju sve više poziva žrtava ratnih zločina koje im se obraćaju za pomoć, a većina njih zbog straha od nadoknade troškova, zbog vlastitoga mira, zbog mnogih razloga ne znaju kako da mogu ostvariti besplatnu pravnu pomoć i da se mogu uključiti u krivični postupak radi naknade štete.
Program reparacije
Između ostaloga, naglašeno je kako imovinskopravni zahtjev mogu podnijeti sve žrtve krivičnih djela, uključujući i zaštićene svjedoke bez ugrožavanja njihove sigurnosti i otkrivanja identiteta, čime traže naknadu prouzrokovane nematerijalne ili materijalne štete.
– Žrtve ratnih zločina generalno su nedovoljno upoznate sa mogućnostima za ostvarivanje određenih vidova reparacija za zločine koje su pretrpjele kao i sa međunarodnim odlukama čija implementacija bi doprinijela unapređenju njihovog položaja i prava – navode iz TRIAL International.
U Vodiču su navedene sve relevantne adrese na koje se žrtve mogu javiti za pružanje pravne pomoći u cijeloj BiH, detaljno objašnjeno ko može podnijeti imovinskopravni zahtjev (IPZ), kome, kada, sadržaj, koji dokazi mogu pomoći…
BiH ima obavezu napraviti program reparacija koji će omogućiti svim žrtvama da ostvare pristup naknadi štete i druge mjere (npr. priznavanje statusa civilnih žrtava rata, javno izvinjenje…) pod jednakim uslovima, kroz jednostavniju proceduru od sudskog postupka.
Ovo uključuje, između ostalog, i obavezu da se od vlasti isplati naknada štete žrtvama kojima je ona dosuđena u krivičnom postupku, a koju nisu uspjele naplatiti od počinitelja zločina.
UN komitet preporučio je i usvajanje okvirnog zakona koji jasno propisuje pod kojim uslovima se stiče status civilne žrtve rata te se propisuju posebna prava i beneficije za žrtve. Cilj ovakve preporuke jeste da žrtve širom BiH imaju ujednačen pristup istim pravima, pod istim uslovima.
No, naši su političari zauzeti drugim pitanjima. Koja se, na žalost, ne tiču ni rata ni mira.
