Za neke političke odluke i poteze nemam drugo objašnjenje nego da su rezultat odluka drogiranih ljudi, objašnjava svoju inicijativu Magazinović. Nikšić zna da se održavaju “seanse”, a psihologinja i psihoterapeutkinja Vehabović Rudež kaže da ko nekih naših političara ili dužnosnika uočava psihopatske osobine
Piše: Senka KURT
Ovaj, ili je lud ili je drogiran. Priznajte koliko ste puta pomislili isto kad ste na TV gledali ili na portalima čitali izjave nekih naših političara.
U novinarskim kuloarima često smo za vrijeme (pre)dugih pauza prepričavali nikad do kraja provjerene priče koje su sve svodile na tvrdnju s početka teksta.
No, nagađanjima bi uskoro trebao doći kraj nakon što je Ustavnopravna komisija državnog Parlamenta početkom ove sedmice zadružila Vijeće ministara BiH da u roku od tri mjeseca u proceduru dostavi zakon kojim se uvodi obavezan lјekarski pregled za izabrane i imenovane zvaničnike u institucijama Bosne i Hercegovine.
Pregled bi, objašnjeno je, podrazumijevao testiranje mentalno-psihološke sposobnosti za obavlјanje javnih funkcija, ali i testiranje na psihoaktivne supstance.
Priča se o seansama
Inicijativa je stigla od zastupnika Saše Magazinovića.
– Zapravo, inicijativa je predložena prije tri godine, ali nakon reakcija kolega, koji su smatrali da se radi o populizmu, odlučio sam je povući. U međuvremenu je i praksa pokazala da je sada apsolutno potrebna. Zato je podržavaju i oni koji su bili protiv prije tri godine – kaže Magazinović za Interview.ba.
Inače, apsurd je da zdravstveni pregled u institucijama BiH moraju proći oni koji ne odlučuju o našim životima – spremačice, domar, higijeničari.
– Oni koji donose ključne odluke niko ne pita za zadravlje. Tako ispadaju nekakav poseban stalež. Za nas, eto ne vrijede pravila. To je posao poput svih drugih i kad znaju uzeti toliku platu, ne vidim zašto se na njih ne bi odnosila ista pravila – dodaje Magazinović.
A o tim visokim plaćama odavno se priča, čak i u regionu. Jer bh. zastupnici i delegati državnih domova u Parlamentu zarađuju u osnovi oko 2.000 eura, pa kad saberemo još raznorazne naknade, paušale, dnevnice…. naraste za još 1.000 eura.
Osnovna plaća članova Predsjedništva BiH (bez mjesečnog prijevoza i toplog obroka) iznosi oo 2.350 KM, a prvi čovjek vijeća ministara mjesečno zaradi najmanje 2.150 eura, a njegovi ministri oko 2.000 eura.
Kad pitamo Magazinovića zašto je zatražio da izabrani i imenovani dužnosnici prođu i obavezno testiranje na korištenje psihoaktivnih supstanci, odnosno droga, ima vrlo jasan odgovor:
– Za neke političke odluke i poteze nemam drugo objašnjenje nego da su rezultat odluka drogiranih ljudi. Mnogi su mi dali povoda da mislim da sam u pravu. Kako drugačije objasniti njihove poteze, izjave, djelovanje.
I Magazinovićev stranački šef Nermin Nikšić iskreno priznaje:
– Ne znam ko ne bi prošao test mentalne sposobnosti, ali sam siguran da bi mnogo njih strahovalo za test na droge kazao je.
Nije htio govoriti o imenima, jer kaže, nije on diler.
– Ali, znam da se priča o sensama. Nisam nikada bio na njima. Ja ću prvi ići na taj test. Mi iz SDP-a smo spremni da idemo na taj test – dodao je Nikšić.
O političarima i visokim dužnosnicima koji bi svakako pali na testu na drogu niko ne želi pričati javno.
No, javnost već zna da je pred kraj prošle godine priliom racije u jednom ugostiteljskom objektu u Banja Luci, policija pronašla drogu kod Marka Šukala, savjetnika člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Šukalo je bio i generalni sekretar za pravne i opće poslove u Vladi RS. Promptno je razriješen dužnosti.
No, bez obzira na to hoće li Vijeće ministara BiH donijeti zakon, činjenica je da će njegova provedba ići traljavo.
Možete li zamisliti da svojevoljno na testiranje mentalnih sposobnosti ode, recimo, član Predsjedništva BiH ili neki ministar?
Psihopatske strukture
Mr.sci. Nermina Vehabović Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja za Interview.ba objašnjava da za procjenu sposobnosti ljudi za obavljanje određenih poslova, na primjer kad se izdaju ljekarska uvjerenja pri domovima zdravlja, ljekarski pregled osim organskih pretraga podrazumijeva i psihološko – psihijatrijski pregled.
Psihološki pregled uključuje testiranje osobe, razgovor, psihološki intervju.
– Testiranje podrazumijeva test kojim se procjenjuju crte ličnosti osobe, mora biti intervju kojom se utvrđuje socijalna anamneza, tu je i naravno psihološki okvir, koji govori o tome kakav je tip ličnosti, otkriva eventualno neke psihološke simptome. Tu je i psihijatrijski pregled koji u stvari treba da negira postojanje neke mentalne bolesti – navodi Vehabović Rudež.
Ona napominje da se kroz testove ličnosti, motivacije, psihopatske strukture vrlo teško mogu otkriti psihopatske strukture.
– To su ljudi koji imaju promijenjene crte ličnosti. Ili su rođeni s nekim sociopatskim karakteristikama ili su bili žrtve nasilja u ranom djetinjstvu, kada je došlo do promjene ličnosti – navodi.
Na naše pitanje prepoznaje li kod nekih naših političara ili dužnosnika te psihopatske oznake, Vehabović Rudež odgovara:
– Vrlo često. Ima toga. Često se kaže da su psihopati ljudi koji u biti jako dobro znaju voditi kolektiv, jer onda ispada da oni u stvari imaju sposobnost manipulacije. Također, emotivno su distancirani od ljudi, nemaju empatiju. Na neki način svojim intelektualnim mehanizmima utiču i ličnosti utiču na druge.
Pitamo je da li bi pristala izvršiti procjenu mentalnih sposobnosti naših političara.
– To je velika odgovornost. Ne bih tako lako. Tu se radi i o tome na koje funkcije koja osoba ide. Jer oni odlučuju o sudbinama ljudi. To je isto kad dajete psihološki nalaz osobi koja želi posjedovati oružje.
Vehabović Rudež ističe kako nije profesionalno, pa ni moralno da se ostali zaposlenici moraju testirati, ali ne i političari.
– Samo zato što su došli po političkoj liniiji, mi moramo podrazumijevati da su mentalno i fizički zdravi – dodaje.
Kaže kako je svojevremeno dok se i sama bavila politikom zaista vjerovala da oni koji obavljaju funkcije, bilo da su izabrani ili imenovani trebaju proći test mentalno – psihološke sposobnosti.
– Vidjela sam svu složenost nekih ličnosti, sve poteškoće koje su rezultat osobina njihovihličnosti. To se snažno reflektuje na ljude. Političari, prema mom ličnosti, moraju imati vrlo izražene socijalne vještine. Moraju imati neku vrstu empatije, ne bolećivost, nego empatiju koja će im pomagati da razumiju ljude o kojima odlučuju – kaže Vehabović Rudež.
Kad je pitamo o testiranju na psihoaktivne supstance, Vehabović Rudež snažno se zalaže i za to.
– Davno je prošla ideja da je bitno ne koristiti narkotike do 18. godine jer to više nikad nećeš. Sada veliki stres doprinosi tome da je u opticaju tzv. menadžerska droga – kokain, koja se intenzivno koristi, jer ljudi na taj način prolaze kroz krizne situacije. A nekada je korištenje droga demonstracija moći. Kad sam na funkciji mogu sve što želim. Time se pokazuje sila. Ovisnost može biti i o alkoholu, ali ovdje je nerijetko prihvatljiva. Ali, jednaka je kao ovisnost opijatima – zaključuje Vehabović Rudež.
Inače, zdravstveno stanje (fizičko i mentalno) naših političara je uglavnom tabu tema.
Bol boluju, nikom ne kazuju
Prvi koji je svojevremeno progovorio da bori bitku s teškom bolesti je tadašnji dopredsjednik Federacije Mirsad Kebo, koji je 2007., kad mu je dijagnosticiran rak odlučio svoje životno iskustvo podijeliti sa građanima BiH.
Tada je kazao da poreski obveznici moraju biti upoznati sa zdravstvenim stanjem nositelja najviših izbornih funkcija u državi, zbog toga što ih oni plaćaju. Sukladno tome, tvrdio je Kebo, javnost mora znati da li je svaki dužnosnik u BiH sposoban da funkciju vrši uspješno i za korist građana.
I Saša Magazinović je 2019. godine također javno govorio o karacinomu kože.
Tako se iz Predsjedništva BiH 2000. godine povukao Alija Izetbegović, a iz aktivnog političkog života koncem 2001. godine, navodeći kao razlog starost i zdravstveno stanje. Izetbegović je tada priznao da više ne posjeduje fizičku i nervnu kondiciju za obavljanje delikatnih zadataka.
O teškoj bolesti nekadašnjeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića saznali smo 2013. iz jednog medija.
Iz Parlamenta FBiH povukao se svojevremeno i Karlo Filipović, nakon što je imao moždani udar. Javno je o zdravstvenim problemima progovorio i nekadašnji lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, koji je 2005. godine operiran radi upaljenog slijepog crijeva, što je posljedica ratnog ranjavanja.
Javnost ponešto zna i o čestim, dugogodišnjim napadima migrene koje ima Milorad Dodik, zbog kojih se 2007. morao privremeno povući iz političkog života. Tri godine kasnije Dodik je hospitaliziran u UKC Banja Luka zbog, kako je zvanično saopćeno, iscrpljenosti organizma.
Zna se da je lijek za teške glavobolje Dodik tražio od Beograda, preko Beča, do Jerusalema, ali su mu ljekari samo uspjeli ublažiti bolove analgeticima.
Stres kojem je svakodnevno izložen sasvim sigurno ne pogoduje Dodikovim migrenama, a njegovo psihičko stanje vještačeno je i u sudskim procesima.
Tako je, svojevremenona Osnovnom sudu u Banjoj Luci Dodik dobio presudu po tužbi za klevetu protiv Mladena Bosića na temelju nalaza vještaka neuropsihijatra o “teškom psihičkom stanju” u kojem se nalazi predsjednik RS-a.
– Milorad Dodik ima ozbiljnih psihijatrijskih problema koje ne bi bili nikakav problem da se ne radi o čovjeku koji vrši najvišu funkciju u Republici Srpskoj. Ti problemi su takve prirode da ukoliko bi Dodik tražio dozvolu za nošenje oružja, ne bi mogao da je dobije, ako bi tražio invalidsku penziju dobio bi je, i to je nešto što nas sve treba da zabrine – prokomentirao je Bosić nalaz vještaka o Dodikovom mentalnom zdravlju.
Inače, Dodik je u januaru prošle godine bio smješten u UKC Banja Luka zbog korone. O njegovom zdravstvenom stanju dobijali smo izvještaje od direktora UKC.
A interes javnosti?
I predsjednica RS Željka Cvijanović, kako je javnost bila obaviještena, u maju 2013. godine primljena je u banjalučku Kliniku za kardiovaskularne bolesti zbog bola u nozi, odnosno zbog tromba u veni.
I lider SBB-a Fahrudin Radončić zbog problema sa srcem iz pritvora je bio prebačen u Centar za srce, koji se taa nalazio u Kliničkom centru. No, poslije je novinarima kazao da je „zdrav kao drijen“.
I Mladen Ivanić, nekadašnji član Predsjedištva BiH imao je problema sa srcem, te je 2009. doživio infarkt.
Bakir Izetbegović je prije nekoliko godina imao operaciju oka, o čemu je njegov kabinet obavijestio javnost, a u javnosti se pojavljivao s tamnim naočalama, što je izazvalo različite komentare.
Zbog problema s kralježnicom s čela HDZ 1990 se 2015. povukao Martin Raguž i o tome sam obavijestio javnost.
Kad je riječ o Draganu Čoviću javnost nikada nije saznala niti za jedan zdravstveni problem. Ili se od javnosti vješto kriju.
I to je sve što zuglavnom znamo. Tek nekoliko slučajeva u masi od hiljade politiičara, zastupnika, javnih funkcionera.
Službenih podataka nema, teško ih je dobiti. Kriju se godine, bolesti, zdravstveni problemi.
U kuloarima se još priča o jednom premijeru Federacije koji je u mandatu imao dva nervna sloma, o ministrima kojima su u tajnosti ugrađeni stentovi i baypassi, o zastupnicima koji vole zaviriti u čašicu i flašicu.
Prema Izbornom zakonu BiH kandidati nemaju obavezu da javnost informiraju o svome zdravstvenom stanju. Jedina obaveza, a koju dijele i birač i birani je da ne mogu biti osobe koje jesud proglasio radno nesposobnom.
Zdravstveno stanje političkih lidera u mnogim zemljama smatra se informacijom od javnog interesa.
Ovdje, tradicionalno, političari ne polažu račune. Šta će narod?!
