Ivana Marić: Puno priče, malo sankcija

Jesu li to te strašne i prestrašne sankcije koje su trebale preplašiti i zaustaviti Dodika? Jel’ to sve od sankcija koje mjesecima najavljuju i kojima su kod naroda stvorili  lažnu nadu da će se napokon riješiti korumpiranih političara? Ako je to sve onda bi bilo bolje da sankcije nikad nisu ni spomenuli, jer ovo što su uradili, ne da neće naškoditi Dodiku, već će ga dodatno ojačati. Nije onda ni čudo što vijest o obnavljanju sankcija protiv njega, Dodik proslavlja uz pjesmu i harmoniku.

On je već prije nekoliko godina stavljen na “crnu listu” američke administracije, tako da ga obnavljanje sankcija neće ni okrznuti. Ovo je za njega novi siguran pogodak koji mu međunarodna zajednica nabacuje. Inzkova odluka mu je poslužila za blokadu državnih institucija, a ove “strašne i prestrašne” sankcije će biti povod da nastavi sa blokadama i da podeblja nacionalnu retoriku.

Dodatno pogoršanje

Ovakvim, simboličnim sankcijama nam samo dodatno otežavaju situaciju jer će korumpirani političari ovo iskoristit za dodatno pogoršanje političke i sigurnosne situacije u državi. Ne morate vi nama pomagati, ako nemate želje, volje i hrabrosti za to, ali nam nemojte ni odmagati, jer upravo to već godinama radite. Ukoliko Zapad zaista želi da pomogne BiH da se riješi korumpiranih političara, onda bi trebali da uvedu sankcije protiv puno više političara, kompanija, medija, direktora javnih kompanija, sudija i tužioca. Nije Dodik toliko pametan i sposoban da bi sve ovo mogao sam postići. Mnogo je onih koji mu pomažu u tome i to ne samo iz srpskog naroda već i iz hrvatskog i bošnjačkog. Korumpirani političari ne poznaju nacionalizam, njima nacionalizam samo služi da prikriju kriminal.

Ukoliko su sankcije protiv Dodika, Tegeltije, Kukića i ATV-a samo početak dugačke liste sankcija protiv mnogobrojnih političara iz različitih stranaka, onda bi to moglo pomoći narodu da na narednim izborima dobro razmisli o tome za koga glasaju. Situacija bi sigurno dobila na ozbiljnosti ukoliko bi USA primijenila scenarij sličan onom u  Bugarskoj, u kojoj je na “crnu listu” dospjelo oko 60 osoba i kompanija. To se zovu sankcije, a ne ove mrvice koje smo mi dobili.

Dodik svoju moć ne izvlači iz podrške naroda, već iz političke i finansijske moći koju je vremenom stekao. Ukolio bi sankcije Zapada uspjele prekinuti nelegalne novčane tokove preko kojih se finansira korupcija i kupuju birači, onda bi to ozbiljno uzdrmalo kompletnu piramidu moći. Sve ostalo samo pomaže Dodiku da povrati snagu koju je vremenom izgubio.

Ono što je bitno stalno ponavljati je to da je Amerika sankcije protiv ovih ljudi i kompanija uvela zbog korupcije, a ne zbog nacionalizma. Sankcionirane osobe su kriminalci, a ne nacionalisti. To je bitna razlika. Ne rade oni ništa da bi zaštitili svoj narod već samo da bi zaštitili svoj kriminal i nelegalno stečeno bogatstvo.

Kada će narod prerastati od stranaca da očekuje da riješi njihove probleme i kada će shvatiti da su oni ti koji moraju da rješavaju svoje probleme? Dodika je izabrao narod i on treba da ga i smijeni. Isto kao i sve druge korumpirane političare iz sva tri naroda, a bome i iz reda Ostalih jer  je korupcija zahvatila svaku poru našeg društva. Ne treba narodu tu ničija pomoć, dovoljno je samo da što veći broj birača izađe na izbore i glasa za neke druge, bolje političare. Naravno, pod uvjetom da nisu zadovoljni s ovima koje su izabrali. Ako su zadovoljni, onda nek’ ponovo glasaju za iste ili nek’ ponovo ne izađu na izbore. Samo nek’ prestanu od drugih očekivati da počiste nered koji su sami napravili.

Birači koji izaberu ovako korumpirane političare da ih vode, nisu žrtve već saučesnici. Ovo se odnosi na onih 20-30 posto građana koji su glasali za vladajuću koaliciju, bilo da su to uradili jer su ih te stranke na neki način zadužile, bilo da su toliko naivni da vjeruju da će oni uraditi nešto za njih i njihov narod.

Koliko naivan moraš biti da bi i dalje vjerovao da će se HDZBiH, SNSD i SDA izboriti za nešto što već decenijama obećavaju, a nisu ispunili. Koliko naivan moraš biti da bi povjerovao da će oni uspjeti zaštiti svoje narode, stati ispred njih i povesti ih u boj, kada to nisu uradili kada je trebalo, već su se skrivali po podrumima, bavili biznisom ili švercom. Zašto bi sada bilo drugačije?

Ono što vodeći bh. političari pričaju je suprotno onome što rade, stoga je mnogo važnije da gledate šta rade, umjesto što slušate šta pričaju. Žalili su se oni kako loše žive, kako su im djeca godinama nezaposlena, kako im poslovi ne idu najbolje, kako s par hiljada maraka moraju da žive nekoliko mjeseci. Sažalili bismo se mi nad tom njihovom srceparajućom pričom da ne znamo kakva grandiozna imanja i kuće posjeduju, da ne vidimo skupocjenu odjeću koju nose njihove supruge i djeca, a čija pojedinačna vrijednost prelazi iznos godišnje plate radnika, da ne znamo da njihova djeca, zetovi, kumovi i poslovni partneri uredno dobijaju milionske poslove na tenderima javnih kompanija. Nešto od toga je laž, a nije teško pogoditi šta.

Kada slušate predsjednike nacionalnih stranaka šta pričaju jedni o drugima pomislili biste da su to ljuti neprijatelji. Ali onda pogledate kako se oni lijepo slože oko podjele izbornog plijena, kako jedni drugima serviraju državne institucije, ministarstva i javne kompanije, u koje svako od njih zapošljavaju svoju rodbinu, prijatelje i biračku masu. Preko tih kompanija oni izvlače novac na svoje privatne račune, u te kompanije zapošljavaju rodbinu, prijatelje i biračku masu, iz tih kompanija izvlače novac za kupovinu birača, koje nisu uspjeli ugurati na državne jasle, preko tih kompanija izvlače milione za finansiranje izbornih kampanja, a posebno izbornih prevara. Samoproglašene vođe naroda nisu nikakvi neprijatelji, oni imaju zavidan nivo podrške i pomoći jednih drugima u stjecanju bogatstva potkradajući građane i time urušavajući državu. Takva odanost i podrška se rijetko sreću.

Ne slušajte šta pričaju, gledajte šta rade

Kada čujete šta samoproglašene vođe naroda kažu jedni o drugima, pomislili biste da nikada ništa ne bi učinili jedni za druge. A onda pogledate koliko je bošnjački politički vrh velikodušan prema hrvatskom pa im daju sve državne funkcije koje požele, pa im daju osigurano mjesto predsjednika Federacije BiH, pa im daju najvažnija državna ministarstva, pa im daju da godinama imaju prevlast u područjima odbrane i finansija. Ni hrvatska strana ne ostaje dužna što se najbolje vidi po tome koliko štite bračne partnere i bliske prijatelje pojedinaca iz bošnjačkog političkog vrha tako što ih, usprkos brojnim aferama i sumnjivim diplomama, drže na njihovim pozicijama, na kojima bi inače morali biti ljudi od integriteta i bez mrlje. Hrvatska strana bi bez ikakvih problema mogla smijeniti te kadrove uz pomoć opozicije, ali zašto bi to radili kada više mogu dobiti razmjenom usluga sa bošnjačkom stranom. Imaju ti kriminalci, koji se prodaju kao nacionalisti, nepisano pravilo tj. mafijaski moralni kod „nemoj ti dirati moje ljude i moje poslove, neću ni ja tvoje“. To što i jedni i drugi rasturiše državu i popljačkaše sve što im se nađe na putu, ne zabrinjava ni jedne ni druge, a ni treće.

Suze jedva suzdržavate kada vidite kako članovi Predsjedništva BiH, Dodik, Džaferović i Komšić jedni drugima pomažu da imenuju ambasadore širom svijeta. Tako će uz Dodikov amanet, Abdulah Skaka biti ambasador BiH u Kataru. Šteta bi bila da takav biser ne podijelimo sa svijetom. U paketu s njim je imenovana i Dodikova ambasadorica u Parizu, koja će nedvojbeno u najboljem svjetlu predstavljati interese Bi u Francuskoj.

Da ne zaboravimo da je SDA bila ta koja je HDZ-u BiH i SNSD-u omogućila apsolutnu moć u Domu naroda bh. parlamenta, čime im je dala moć da blokiraju bilo koju odluku koja im se ne dopada. Zar bi neprijatelj bio tako velikodušan? Kada razmišljate o tome, pomislite da bi to mogao uraditi samo neko ko je naivan, neko ko ne poznaje Ustav BiH i način funkcioniranja državnih institucija ili neko ko je za to dobio određenu protuuslugu, a možda i neko ko je sve to zajedno. Zar bi iko normalan svojim najljućim neprijateljima, dobrovoljno i bez protuusluge predao toliku moć upravljanja i blokiranja?

Kada čujete Komšića koliko verbalno prijeti i grana rukama prema Dodiku i Čoviću, pomislili biste da su to žestoki neprijatelji. Ali onda čujete da Komšić sa Dodikom popije koju čašicu Dodikove domaće rakije i to u Džaferovićevom kabinetu. Komšićevoj najavi da će ponovo biti kandidat za člana Predsjedništva BiH najviše se obradovao Čović, jer to za njega znači unaprijed dobijene izbore bez „opaljenog metka“. To će značiti da Čović ni naredne izbore neće morati voditi izbornu kampanju jer mu je Komšić odradio najteži dio, ponovo satjeravši Hrvate u njegov tor. Neće ni Komšić ostati kratkih rukava jer će Bošnjaci ponovo glasati za njega tj. protiv Čovića, što će mu osigurati još četiri godine sjedenja u udobnoj fotelji uz odličnu platu za koju ne mora ništa da radi, već samo da pokatkad verbalno zaprijeti Dodiku i Čoviću.

 

Prethodna vijest

Put do gasovoda Južna interkonekcija neće biti lak

Naredna vijest

Nidžara Ahmetašević: Satnica od marku ili 1000 km za izborni glas