Nidžara Ahmetašević: Satnica od marku ili 1000 km za izborni glas

Vlada Kantona Sarajevo krajem decembra 2021. godine – manje od godinu uoči novih izbora – promijenila je Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica s djecom omogućivši da u buduće sve žene iz ovog kantona dobijaju mjesečnu naknadu u iznosu od 1000 km tokom 12 mjeseci nakon poroda. Za te svrhe Vlada je za narednu godinu izdvojila 29 miliona km.

Analize o tome na koji način se došlo do sume od 1000 km, ili od 29 miliona, nisu dostupne javnosti, niti je sama odluka diskutovana javno, ni prije ni nakon donošenja. (Kao i većina odluka koje donose vlasti KS).

Pitanja vezana za zaštitu porodica s djecom u BiH regulišu entitetski zakoni o radu, a u Federaciji provode kantoni. Godinama nevladin sektor ukazuje na neujednačene naknade kao samo jedan od problema koje je donio ovakav pristup. Posljednja odluka Vlade KS to još više naglašava. Svjesni toga, ali mnogo više činjenice da se bliže opći izbori, stranke iz KS predložile su izmijene zakona na nivou entiteta kojom bi se omogućila ista naknada za sve porodilje u Federaciji. Predlagači u obrazloženju tvrde da je riječ o “političkom pitanju prvog reda jer se radi o našem demografskom opstanku”.

Utišani glasovi

Odluke ovog tipa u demokratskim zemljama donose se nakon višemjesečnih javnih rasprava, u koje se uključuju različiti segmeti društva. Od onih koji predlažu promjene bilo kojeg zakona, očekuju se obrazloženja, koja javnost i stručnjaci, nevladin sektor, detaljno preispituju, ukazuje na pozitivne i negativne aspekte, te se u skladu sa tim prilagođava i prijedlog.

Ništa od ovoga nije predhodilo donošenju odluke o porodiljskim naknadama na području KS. Kao i u mnogim drugim slučajevima, odluka je saopćena javnosti putem društvenih mreža, a potom su je prenijeli mediji, uglavnom bez kritičkog osvrta ili postavljanja pitanja. Prostor za propitivanje odluke nije stvoreno, i mnogi glasovi su utišani.

Boreći se za riječ i prostor, sa željom da javnosti ipak ukažu na različite aspekte ove odluke, ali i da ih podsjete da imaju pravo da misle i govore, aktivisti_ce su i ovaj put iskoristili društvene mreže. Tako u jednom od postova na FB, autorica je, pored ostalog,  izračunala da će satnica žene koja će dobiti 1000 km mjesečno da brine za dijete iznositi 1 km, 24 sata, koliko briga za dijete traje, tokom 365 dana.

Glasovi koje ignorišu donosioci odluka pokušavaju ukazati i na još neke činjenice, uključujući da suma koju su odredili ne može znatno uticati na kvalitet života u KS. I dalje će se djeca rađati u uslovima visokog zagađenja zraka, bez adekvatne zdravstvene zaštite, uz mito koje su roditelji prinuđeni davati pri porodu. Određena suma ni na koji način neće promijeniti činjenicu da je femicid u porastu i da se o tome šuti, kao što se šuti o nasilju u porodici (po kojem KS prednjači) ili u ginekološko-akušerskom nasilju, neadekvatnom obrazovnom sistemu… Nijedan od ovih problema nije razmatran na sjednicama Skupštine KS, niti su predložene ili uvedene mjere, jednako kao u ostalim dijelovima Federaciji, iako i te kako utiču na demografsku sliku tjerajući ljudi da masovno napuštaju BiH.

Vlasti također ne razmatraju problem oporezivanja menstrualnih uložaka, pristupa kontracepciji, pristupa abortusu, vještačkoj oplodnji, mogućnostima za usvajanje djece, ali i porezima na pelene, dječiju hranu, dječije sjedalice, garderobu… U zemljama u kojima ozbiljno razmatraju pitanja zaštite majki i novorođenčadi, ali i demografsku sliku, ovo su ozbiljne teme. Još važnije bi bilo govoriti i uvesti mjere koje bi uticale na dostupnost i cijenu, te kvalitet usluga javnih predškolskih ustanova, vrtića i jaslica.

Feministička perspektiva

Demokratska društva kada žele razmatrati mjere unaprjeđenja demografske slike, također se bave pitanjem imigracije. U BiH, na svim nivoima, tek to nije ozbiljno uzeto u obzir. Gledajući područje KS, migrantima i izbjeglicama vrata su zatvorena, dok se žene koje se porode na području KS, i njihova djeca, smatraju ilegalnim, pri čemu im je onemogućeno ili otežano registrovanje, prijava za azil i regulisanje statusa. Istovremeno, građanima_kama koji_e žele stupiti u zajednicu ili brak sa migrantima, čak i osnovati porodicu, to je onemogućeno uz prijetnje protjerivanjem partnera koji nema državljanstvo BiH.

Bez rasprave, donešena odluka nema drugu izuzev predizborne svrhe (Ilustracija)

Sve su ovo pitanja o kojima je bitno da cijelokupno društvo diskutuje prije nego se donese odluka o visini naknade za porodilje, ali i brojne druge odluke koje utiču na život. Bez rasprave, donešena odluka nema drugu izuzev predizborne svrhe.

U brojnim zemljama, takav pristup je svojstven strankama desnice, a primjere je moguće naći već u Srbiji, Mađarskoj, ali i kod francuskih ili austrijskih desničara, kao i u Trumpovoj politici.

Naspram toga je vlast koja ima feminističku perspektivu, samim time i demokratsku, za što je također moguće naći brojne primjere, naročito u skandinavskim zemljama, da ne idemo dalje. Takav pristup nalaže bolje uslove života, što pomaže ljudima, porodicama ili pojedincima, da se odluče za potomstvo, a roditeljima da, ako to žele, grade ili unaprijeđuju karijeru. Svakako, dajući jasno do znanja da majčinstvo nije jedini izbor u životu za žene, kao i da postoje različite porodice.

Feministička perspektiva znači i da rađanje djeteta nikako ne smije biti u fokusu vlasti, pa ni postizanja demografskih ciljeva, nego se više pažnje mora posvetiti izgradnji društva jednakih, u kojem nema nasilja, bez obzira da li će to uticati na demokrafsku politiku ili ne. Bez svega toga, 1000 km ne znači ništa, a nije čak ni dobar početak.

Prethodna vijest

Ivana Marić: Puno priče, malo sankcija

Naredna vijest

Ivana Marić: A Lot of Talk, and Few Sanctions