Propustiti ovaj momentum za drugačiji pristup prošlosti i otvaranje prostora empatije i razumijevanja za sve one koji ponovo dijele isti životni prostor bilo bi zamrzavanje stečenih pozicija – pozicija isključivih etnonacionalističkih narativa u kojima nema mjesta za žrtve i preživjele
Tokom 25 poslijeratnih godina problem interpretacije umjesto činjeničnog progovaranja o prošlosti, bio je jedan od ključnih problema u suočavanju s prošlošću i poticanju povjerenja u Bosni i Hercegovini. Ovo održavanje interpretativne „istine“ o ratu u BiH uspostavlja se na nekoliko načina: negiranjem, osporavanjem ili opravdavanjem ratnih zločina, revizionizmom (h)istorijskih događaja, te ništa manje važnim – veličanjem osuđenih ratnih zločinaca.
Pravna ekspertica Lejla Gačanica, u suradnji sa organizacijama forumZFD i TRIAL International napravila je detaljnu analizu u kojoj naglašava da je potrebno utvrditi odgovornost i činjenice (krivična suđenja), te na osnovu te forenzičke istine pristupiti razumijevanju, pravdi i pomirenju, ako društvo odistinski želi da se suoči sa zločinima počinjenim u njegovo ime.
Uprkos postojanju sudski utvrđenih činjenica, u Bosni i Hercegovini uspješno se promovira i održava mitološki narativ o ratu, kojem je cilj održavanje etničkih grupa razdvojenim, bez vizije i vjere u zajedničku budućnost.
Opasnost za stabilni mir
– Ovo održavanje interpretativne „istine“ o ratu u BiH uspostavlja se i održava na nekoliko načina: negiranjem, osporavanjem ili opravdavanjem ratnih zločina, revizionizmom (h)istorijskih događaja te ništa manje važnim – veličanjem osuđenih ratnih zločinaca. Veličanje se očituje kroz različite forme: nazivanjem javnih prostora (ulica, javnih ustanova) prema osuđenim ratnim zločincima, isticanjem fotografija ratnih zločinaca na javnim skupovima, dodjelom odlikovanja osuđenim ratnim zločincima, održavanjem memorijala te podizanjem spomenika kojima se veličaju ratni zločinci, oslikavanjem murala s likom osuđenih ratnih zločinaca u podijeljenim sredinama, osnivanjem i djelovanjem udruženja i organizacija od ratnih zločinaca ili u vidu podrške ratnim zločincima i promoviranja zločinačke ideologije. Svi ovi pojavni oblici veličanja osuđenih ratnih zločinaca nisu ništa drugo do osporavanje odgovornosti pojedinaca za počinjene ratne zločine te ujedno osporavanje stradanja žrtava i njihove patnje. Podvođenje individualne odgovornosti pod kolektivnu memoriju etničke grupe nije ništa drugo do kreiranje novih mitova o prošlosti, koja se uspješno kroz javni prostor utiskuje u sjećanje novih generacija. Dovoljno puta ponovljena iskrivljena slika prošlosti postaje ništa drugo do etnički ispravna – istina navodi Gačanica.
Ona ističe da upravo u tom procesu i njegovoj posljedici leži opasnost za stabilni mir i osporava se mogućnost za suočavanja s prošlošću.
– Ilustracija ovoga može se vidjeti na primjeru murala Ratku Mladiću u Beogradu: grčevita odbrana fizičkog upisivanja slave osuđenom ratnom zločincu nadišla je zahtjeve i pokušaje brisanja istog kao civilizacijske sramote. Mural je naslikan krajem jula ove godine, nakon što je sud u Hagu 8. juna Ratku Mladiću potvrdio doživotni zatvor. Ovo je očit primjer interpretativnih tumačenja prošlosti iza kojih – čak i ako ih nije sama oslikala – stoji država s policijskom zaštitom muralu, zvaničnici koji polažu cvijeće ispred njega te represija usmjerena prema svakom drugačijem sjećanju. Cijela borba za mural je izronila tenzije, podgrijavanja mržnje i jasan nedostatak političke odgovornosti za suočavanje s prošlošću – navodi Gačanica.
Ona podsjeća da je, nakon neuspješnih pokušaja usvajanja zakona u parlamentarnim procedurama, a koji bi zabranili negiranje, osporavanje i veličanje presuđenih ratnih zločina, Odlukom visokog predstavnika donesen Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se reguliše ova materija.
– Dok se zabrana odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenih pravomoćnim presudama primjenjuje samo ukoliko je počinjena na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine, dotle je formulacija koja se odnosi na veličanje manje kompleksna za primjenu. Naime, Krivični zakon propisuje kao krivično djelo dodjelu priznanja, nagrade, spomenice, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili ukoliko se registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osoba osuđena pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Dakle, ovdje nema uslova da radnja veličanja treba potaknuti na nasilje ili mržnju da bi predstavljala krivično djelo – već su ove radnje same po sebi krivično djelo. To znači da je krivično djelo, primjera radi, oslikani mural Ratku Mladiću u Banjoj Luci (10. 12. 2021), osuđenom za genocid i ratne zločine pred Haškim tribunalom. Uz iscrtani Mladićev lik ispisana je poruka “Ujedinjenje je počelo i to se više ne može zaustaviti” – kao ilustracija korištenja prošlosti za mobiliziranje mržnje i podgrijavanja konflikta u trenutnoj kompleksnoj političkoj situaciji – navodi Gačanica.
Krivično djelo veličanja osuđenih za ratni zločin je i isticanje transparenta podrške i fotografije osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka na nogometnim utakmicama u Širokom Brijegu i Mostaru (novembar 2021). Ipak, oba nogometna kluba kažnjena su zbog toga što su navijači veličali osuđenog ratnog zločinca – Disciplinska komisija Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine odlučila je da tribine stadiona obaju klubova budu zatvorene za naredna tri meča, a uz to će morati platiti i novčanu kaznu.
U novembru 2021. godine tri grafita posvećena Ratku Mladiću iscrtana su i dosta brzo prekrečena u Prijedoru. Prema navodima policije sva tri grafita su prekrečili mještani.
– Institucionalna i ona manje formalna reakcija na ova krivična djela čini se da se razvija nakon normiranja ovog djela u Krivičnom zakonu BiH. Praksa uklanjanja veličanja osuđenih ratnih zločinaca tako može biti istinski dobar primjer. Ipak, ostaje pitanje: šta raditi sa oznakama, simbolima, muralima koji su postavljeni prije donošenja izmjena Krivičnog zakona? Ove odredbe ne mogu se primijeniti retroaktivno (primjenjuju se od objave), no nazivi ulica, murali, grafiti i dalje u javnom prostoru veličaju ratne zločince i ideologije koje oni predstavljaju. Naprimjer, u Kalinoviku, Nevesinju, Gradišci i Gacku murali posvećeni ratnim zločincima i dalje nisu uklonjeni. Vlasti u tim lokalnim zajednicama ističu ili kako nisu nadležni za taj posao ili da čekaju uputu s višeg nivoa vlasti. Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pozvao je sve lokalne vlasti da uklone iz javnog prostora murale i druge sadržaje kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci nakon što je nametnuo izmjene zakona kojima je to zabranjeno. Situacija je pak – nepromijenjena – konstatira autorica.
Prema njenim riječima, Tužilaštvo BiH ima nadležnost za primjenu odredbe Krivičnog zakona o zabrani veličanja osuđenih ratnih zločinaca, no izmjene simbola i naziva ulica jesu u nadležnosti općina i gradova (odnosno određenih institucija na ovim nivoima – skupština ili vijeća). Za uklanjanje naziva ulica i trgova koji nose imena osuđenih ratnih zločinaca dovoljna je opredijeljenost lokalnih vlasti. Donošenje novih naziva ili postavljanje simbola koji veličaju osuđene ratne zločince bi svakako bilo krivično djelo. Dakle, stvarno pitanje je zašto lokalne zajednice ne uklanjaju ovakve nazive ulica/ustanova, murale, simbole…?
Izmjene Krivičnog zakona su osnova za suzbijanje destruktivnih praksi negiranja ili veličanja ratnih zločina i ratnih zločinaca, no ujedno su potencijal da se probudi angažman i pozitivne akcije svih aktera za eliminiranje dosada produciranih negativnih praksi. Propustiti ovaj momentum za drugačiji pristup prošlosti i otvaranje prostora empatije i razumijevanja za sve one koji ponovo dijele isti životni prostor bilo bi zamrzavanje stečenih pozicija – pozicija isključivih etnonacionalističkih narativa u kojima nema mjesta za žrtve i preživjele. Koliko je pozitivno bilo smanjenje praksi negiranja ili veličanja toliko je važno potaknuti i brisanje iz javnog prostora onoga što je i dalje uvredljivo, iskrivljeno i vrlo politički instruisano u bilo kojem dijelu BiH.
Instistiranje na činjenicama
– Priznavanje ratnih zločina te prestanak njihovog negiranja i veličanja od važnosti je za izgradnju društva na moralnim, etičkim, demokratskim i pravnim principima. Društvo koje se ne ogradi od zločina, koje jasno ne osuđuje zločine, ne može napredovati i pružiti sigurnost i perspektive za bolju budućnost svojim građanima/kama. Nužno je procesuirati krivična djela veličanja ratnih zločina, no i djelovati u lokalnim zajednicama gdje se izmjene o nazivima ulica, javnih institucija, spomenicima i drugim oblicima memorijalizacije u javnom prostoru mogu donositi. Insistiranje na upotrebi utvrđenih činjenica u javnom prostoru, posebno u lokalnim zajednicama, mora postati prioritet – navodi Gačanica.
Ona ističe da je, u trenutku pisanja ove analize, suprotno pozitivnim promjenama zabilježenim nakon Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u smislu smanjenja prakse negiranja, osporavanja, veličanja ratnih zločina i zločinaca, predmetni zakon postao sredstvo političke ucjene i pritisaka. Novoizabrani visoki predstavnik Christian Schmidt izrazio je spremnost da ukine postojeći zakon kada na snagu stupi novi zakon usklađen s evropskim i međunarodnim standardima koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH.
– Razumijevajući potrebu da ova vrsta zakona bude usvojena u redovnim procedurama države i dođe kao saglasnost i opredijeljenost volja iznutra, potrebno je istaknuti i opasnost vraćanja u ruke vladajućih političara ove oblasti – odnosno onih koji su godinama unazad onemogućavali usvajanje ovakvog zakona, istovremeno negirajući i veličajući ratne zločine i zločince. Zakon, ako bi se potencijalno vratio unutar institucija na usvajanje, mora da sadrži iste elemente koje sadrži trenutno i mora biti usklađen s evropskim i međunarodnim standardima. Ovo moraju biti kriteriji koji će biti ispunjeni – navodi Lejla Gačanica.
