Izborni zakon BiH ne prepoznaje identitet građanke BiH, pa se Azra Zornić obratila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud je u julu 2014. god. donio presudu u kojoj je Bosna i Hercegovina izgubila spor, a utvrđeno je, između ostalo, da je Azri rnić onemogućena da učestvuje na izborima za Dom naroda na osnovu svog etničkog porijekla, te da kontinuirana nemogućnost da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, što te odredbe Ustava čini diskriminirajućim
Izborni zakon BiH ne prepoznaje identitet građanke BiH, pa se Azra Zornić obratila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud je u julu 2014. god. donio presudu u kojoj je Bosna i Hercegovina izgubila spor, a utvrđeno je, između ostalo, da je Azri rnić onemogućena da učestvuje na izborima za Dom naroda na osnovu svog etničkog porijekla, te da kontinuirana nemogućnost da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, što te odredbe Ustava čini diskriminirajućimZa Drugi program Zornić piše o teškom putu do ravnopravnosti, kojem se još ne nazire kraj.
Nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Dejtonu, koji je imao jednu jedinu svrhu – da zaustavi rat i krvoproliće u Bosni i Hercegovini, strpljivo sam čekala da institucije Bosne i Hercegovine u redovnoj parlamentarnoj proceduri donesu Ustav Bosne i Hercegovine.
Kada sam shvatila da do toga neće doći i da će Aneks IV Dejtonskog sporazuma ostati kao trajno ustavno rješenje, bilo je krajnje vrijeme da se pokrenu aktivnosti u pravcu rješavanja ovog, za Bosnu i Hercegovinu krucijalnog pitanja.
S obzirom na to da u BiH nisam imala nijedan efikasan pravni lijek, odlučila sam se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Apelacijom protiv Bosne i Hercegovine, a zbog diskriminatorskih odredaba Ustava BiH, obratila sam se u decembru 2005. godine.
Budući da sam bila prva građanka BiH koja se obratila Sudu u Strazburu, mnoge moje kolege i prijatelji su izrazili duboki skepticizam u vezi s ishodom samog postupka. Jedina iskrena podrška koju sam dobila bila je od moje porodice. U toku postupka Sud mi je dozvolio da samu sebe zastupam i prevodim svoje podneske na engleski jezik, tako da nisam imala nikakav tim ljudi koji bi mi pomagali. Sam postupak pred Sudom trajao je punih devet godina.
Ustav i diskriminacija
Tek u julu 2014. godine Sud je donio presudu kojom je utvrdio bitne povrede članova Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i Protokola uz Konvenciju. Jednostavnim rječnikom rečeno, Sud je naložio donošenje građanskog ustava, kako je to Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava, u više navrata u medijima i pojašnjavao, uz napomenu da bi se implementacijom presude “Zornić” po automatizmu implementirale i ostale presude: “Sejdić – Finci”, “Pilav”, “Šlaku”, “Pudarić”.
Osim sporadičnih upita od pojedinih medija, uglavnom uvijek i samo pred izbore, o implementaciji moje presude se uglavnom šutjelo. Zašto? Zato što trojici plemenskih vođa nije odgovaralo da se razgovara o izmjenama Ustava i Izbornog zakona u duhu presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Nakon općinskih izbora održanih 2018., kada su građani Sarajeva, Banje Luke i drugih gradova jasno izrazili svoju volju i dali povjerenje demokratskim umjesto dotadašnjim etnokratskim partijama, lavina se pokrenula. Etnokrati su primili jasnu poruku da je u pitanju opstanak njihovih politika i moći, a samim tim i nezakonitog bogaćenja na račun građana i da im slijedi ne samo gubitak vlasti i nezakonito stečene imovine već i sudski postupci, pa za neke i zatvor.
Prvi koji je krenuo u defanzivu bio je Milorad Dodik, produžena ruka Aleksandra Vučića i igrač Vladimira Putina, a u stopu ga je slijedioDragan Čović, etnokrata, hrvatski dušebrižnik pod maskom skom zaštitnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao produžena ruka HDZ-a RH i njihove aspiracije prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović, lider SDA, bez jasne vizije za Bosnu i Hercegovinu, bez jasnog stava, a pod direktnim i očitim utjecajem svoje supruge Sebije, nema izlaznu strategiju i pomoć traži i očekuje od turskog predsjednika Erdoana.
S obzirom na to da Dodik svojom početnom antibosanskohercegovačkom kampanjom nije postigao za njega očekivane rezultate, po savjetima svojih mentora, iz dana u dan je postajao sve radikalniji, provocirajući time i međunarodnu zajednicu s jednim ciljem: ako ne može pobijediti na izborima 2022., izlazna strategija bi bila da ga međunarodna zajednica smijeni s pozicije člana Predsjedništva, čime bi on postao „nacionalni heroj srpskog naroda“.
Prve reakcije međunarodne zajednice krenule su dolaskom Bajdenove administracije na vlast, iz SAD-a. Netom prije najave dolaska Metjua Palmera u Bosnu i Hercegovinu objavila sam članak u američkom „Just Security“ s namjerom da upozorim na stvarno stanje u BiH. Prvo razočaranje uslijedilo je dolaskom diplomate Metjua Palmera kao izaslanika za izborne reforme u BiH.
Palmer je, zajedno s Angelinom Ajhors, u startu izabrao nedemokratski put, jer je prije dolaska u Sarajevo posjetio Zagreb i razgovarao s tamošnjim vodstvom HDZ-a RH. Zatim je nastavio razgovarati o pokušaju sklapanja dogovora s trojicom plemenskih vođa u BiH koji sebe nazivaju predstavnicima tri konstitutivna naroda u BiH. Građani su prepoznali Palmerovu namjeru da što prije ispuni svoju misiju brisanjem etničkog prefiksa iz Izbornog zakona, što je pokazalo da je došao nespreman u BiH, bez pravnog znanja i poznavanja međunarodnog i domaćeg pravnog sistema. Građani su bili primorani da u otvorenom pismu Palmeru objasne da nije moguće promijeniti Izborni zakon bez prethodne izmjene diskriminatornih odredbi Ustava koje je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio u slučajevima “Sejdić – Finci” i “Zornić”. Odmah nakon objave otvorenog pisma primila sam poziv da, zajedno sa Sejdićem, Fincijem i Pilavom, prisustvujem radnom ručku u rezidenciji američkog ambasadora, na kojem su bili prisutni i Satler, Ajhorst i Palmer. Namjera je bila zapravo samo pokušaj da se osigura legitimna podrška za dogovor koji vodi elita, a ne da bi prihvatio prave i nove ideje za reforme koje bi mogao iskoristiti za pritisak i uvjeravanje moćnika. S obzirom na to da sam na tom sastanku odbila da se formalistički rukujem i „uslikam“ s domaćinima, taj sastanka nije ni bio propraćen od režimskih medija. Tako se Palmer vratio u Ameriku nezavršenog posla.
Zatim je uslijedila najava da u BiH dolazi diplomata ambasador Gabrijel Eskobar, koji je ranije radio u ambasadi u Beogradu, a koji je najavio sankcije za sve one pojedince koji opstruiraju rad državnih institucija; jedna stvar oko koje se svi građani zemlje slažu je da bi mogli dati spisak lidera koji su zaslužili takve sankcije. Eskobar je, također, vodio slične razgovore kao i Palmer i vratio se u Ameriku, ne radeći ništa više od reafirmacije političkim liderima da su oni jedini koji su za BiH.
Posljednji u nizu diplomata koji su boravili u BiH je Derek Čolet, koji je, također, vodio razgovore s istim establišmentom. I on je najavio da izglede BiH ometa status quo. A njegovu posjetu potkrijepilo je i pismo državnog sekretara Entonija Blinkena, upućeno trojici članova Predsjedništva, u kojem se ponovo šalje poruka da BiH može napredovati samo ako tri nacionalističke stranke – koje su izvor zamrzavanja sukoba 26 godina – konačno odluče da prekinu njihovu ucjenu. Ali dok se ove riječi čine dirljivima, dogovor koji je postignut među njima predstavlja dobro, staromodno smirivanje ovih istih planova podjela.
Najporaznija činjenica koja je utjecala na gubitak građanskog povjerenja i kredibiliteta koji SAD uživaju u BiH je potvrda ministra Republike Srbije da je Palmer, kao srpski lobista, na platnom spisku Vanjskotrgovinske komore Republike Srbije. Kako građani mogu vjerovati Stejt departmentu kada šalje srpske plaćenike u BiH da provode izborne reforme? Dakle, ovim potezom Sjedinjene Države, kao predvodnik demokratskih procesa u svijetu i čuvar svjetskog mira, potpuno gube kredibilitet civilnog društva na Balkanu.
Od 9. do 10. decembra 2021. predsjednik Bajden će biti domaćin prvog od dva samita za demokratiju, koji će okupiti lidere iz vladinog i privatnog sektora, civilnog društva, kako bi postavili afirmativnu agendu za demokratsku obnovu i hvatanje ukoštac s najvećim prijetnjama s kojima se danas suočavaju demokratije kroz kolektivnu akciju. Paradoksalna je činjenica da su sve (ne)demokratske zemlje iz bh. okruženja, osim Bosne i Hercegovine, dobile poziv. To uključuje Srbiju – koja se niti pomirila sa svojom ulogom u ratu u BiH niti danas igra pozitivnu ulogu – i Hrvatsku, koja nastavlja da podriva suverenitet BiH kroz pozive na etnoteritorijalnu podjelu koju nikada ne bi dozvolili nehrvatskim državljanima svoje zemlje.
Građani se pitaju kakvu to poruku predsjednik Bajden šalje Bosancima i Hercegovcima. I teško mi je povjerovati da je “slučajnost” da je samit za demokratiju organiziran nekako u isto vrijeme kada se vode nedemokratski razgovori od diplomata SAD-a i EU s antidemokratskim snagama u BiH. Građani počinju jasno demonstrirati nerazumijevanje regionalne politike i nedostatak poštovanja prema ovoj zemlji.
Uzdaj se u se
Građani BiH izgubili su povjerenje u Evropsku uniju i njene dobre namjere prema njima. EU je podijeljena i kao takva nije u stanju da pomogne na pozitivan način. Njemačka, tri zemlje Beneluksa i Češka bile su za sankcioniranje Dodika, ali su, nažalost, ostali usamljeni u svojim namjerama. Nedavno su nas posjetili EU parlamentarci Tineke Strik (Zeleni) i Dietmar Köster (SPD), koji su jasno pokazali svoje namjere da nam pomognu da povratimo svoj zakoniti angažman kao građani, i to je bilo vrlo dobrodošlo. Svjesni smo da sami ne bismo mogli učiniti mnogo, ali dobro je da je grupa europarlamentaraca iz četiri velike familije stranaka EU – Zelenih, S&D, Renew Europe i EPP – dala izjavu o zabrinutosti za BiH i pozvala na više ozbiljnu politiku svojih država članica. Dakle, ovo je osnova na kojoj se treba graditi temelj kako bi se države članice EU konačno uozbiljile.
U namjeri da pozovem i Veliku Britaniju, koja više nije članica EU, da se uključi u demokratske procese u Bosni i Hercegovini, razgovarala sam s Gajem Delanijem, novinarom londonskog BBC-news, koji je nakon toga napisao: „Azra Zornić više je zabrinuta za međunarodni odziv. Ona je radila za agenciju UN-a za izbjeglice 90-tih i strastveno se protivi etničkim podjelama, boreći se i pobjeđujući u predmetu pred Evropskim sudom za ljudska prava da se ljudi identificiraju kao “Bosanci”, a ne kao jedna od tri glavne etničke grupe u zemlji. Građani su zbunjeni akcijom međunarodne zajednice koja podržava i nagrađuje rušitelje zemlje, kaže ona. Oni su užasnuti izvještajima o ratu i raspadu zemlje. I zabrinuti su zbog ustupaka Vijeća sigurnosti UN-a ruskoj ucjeni. Njena bojazan u vezi s Rusijom proizlazi iz trenutne debate u Vijeću sigurnosti oko obnavljanja mandata bosanskih 600-članih međunarodnih mirovnih snaga pod nazivom EUFOR, koje predvodi EU. Moskva je nagovijestila da će koristiti svoj veto, osim ako se ne uklone reference na međunarodnog visokog predstavnika iz relevantne rezolucije.
Dakle, nakon svih dosadašnjih dešavanja na međunarodnom planu pomoći u izgradnji deokratske Bosne i Hercegovine, moj zaključak je: kako naš narod kaže – „uzdaj se u se i u svoje kljuse“.
Ipak se kreće
Građani treba da se okrenu sebi i da rješavaju unutarnjopolitičke odnose vlastitim snagama. S tim u vezi ohrabruje činjenica da su krenuli demokratski procesi te da imamo već tri prijedloga amandmana/izmjena/donošenja potpuno novog ustava, čiji su autori građani Bosne i Hercegovine.
Ekskluzivno za vaš portal objelodanjujem aktivnost mladih i obrazovanih entuzijasta koji imaju sasvim drugačiju viziju uređenja Bosne i Hercegovine. Ti mladi ljudi su sjeli i volonterski napisali, dakle, stavili na papir prijedlog novog društvenog ugovora pod nazivom „Munipalizacija“. Taj projekt predstavlja strukturu buduće vlasti u BiH koja ide od općinskog ka državnom nivou. Ideja je da se vlast koncentrira na nivou općina tako što će građani direktno učestvovati putem svojih predstavnika MZ u vlasti. Naravno, ne radi se o finalnom proizvodu, tako da on podliježe prilagodbi svake općine u skladu sa zahtjevima i potrebama njenih građana. S obzirom na to da nisam učestvovala, ni na koji način, u izradi tog dokumenta, ne mogu u detalje ni komentirati rad tih mladih ljudi, kojima se ja divim i koji mi daju vjetar u leđa da nastavim svoju borbu za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu.
Na kraju koristim ovu priliku da mojoj domovini i svim njenim građanima čestitam 25. novembar riječima: „Sretan ti rođendan, moja jedina domovino“, uz tradicionalni pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ i poruku Bosne i Hercegovine je uvijek bilo, ima je i uvijek će je biti, a i nas, njenih građana, u njoj.
